Nedavno se u prodaji pojavilo drugo, prošireno izdanje knjige ‘’Hrvatski punk i novi val 1976-1987’’ Vinka Barića, najavljeno kao prva i jedina kompletna studija o fenomenu hrvatskog punka i novog vala ’70-ih i ’80-ih. Prvo izdanje knjige ‘’Hrvatski punk i novi val 1976-1987’’ Vinka Barića tiskano u 700 primjeraka rasprodano je ubrzo nakon objavljivanja 2011. godine. Drugo izdanje, nešto više od deset godina kasnije, gotovo je ponovo također rasprodano. Riječ je o knjizi koju je u vlastitom izdanju, bez ikakve reklame, objavio autor knjige Vinko Barić koji je zadovoljan reakcijama javnosti da u jednu knjigu stavi sve punk bendove koji su se pojavili u Hrvatskoj od 1976. do 1987. Drugo izdanje donosi čak 77 novih punk bendova i 396 stranica koje kronološki i biografski prate razvoj punk i novovalne scene u tadašnjoj SR Hrvatskoj, uz 834 fotografije. Knjiga uključuje razgovore s devedesetak glazbenika i sudionika scene, a donosi i novinske tekstove iz tog razdoblja. Vinko Barić mnogima je poznat kao strip crtač te urednik i izdavač solinskog strip fanzina Majdanska Garaža. Od 1997 do 2020. objavio je pet strip albuma. Rođen je u Solinu 1980. godine, 2005. diplomirao je slikarstvo na ALU u Splitu, a pored slikarstva bavi se i ilustracijom, stripom i pjeva u electro-punk bendu Naporno Suicid. Član je HULU-a i HZSU-a.

NACIONAL: Odakle ideja da se popišu svi hrvatski punk bendovi koji su djelovali od 1976. do 1987. godine?

S jedne strane ideja je nastala iz moje frustracije da nitko od naših rock kritičara nije napisao knjigu koja bi prikazala najplodnije razdoblje rock i pop kulture u Hrvatskoj, a to je taj period ranog punka i novog vala. Bilo je nekih pokušaja, poput potpuno besmislene knjige ‘’Novi val i filozofija’’ pa do naoko neloše knjige ‘’Moj život je novi val’’ Branka Kostelnika, koja je ipak tek površno zaorala temu, igrajući na već prije općepoznate činjenice, a nije otkrila ništa novo. S druge i duhovitije strane 2008. sam na internetu vidio da postoji turska punk enciklopedija, pa sam rekao ako mogu Turci, možemo i mi, a ako nitko drugi to neće napisati, onda ću to ja sam. I tako je i bilo. Osim tekstova uradio sam i kompletan dizajn i grafički prijelom knjige, restaurirao fotografije, sam objavio knjigu. Uspio sam s drugim dopunjenim izdanjem popisati ukupno 203 punk i novovalna benda koji su djelovali u SR Hrvatskoj, ali vjerujem da ih ima i više, bilo je tada mnogo tih malih lokalnih rock scena.

NACIONAL: Zašto samo taj period od ’76. do ‘87., a ne prije i poslije?

Naslov knjige jasno govori o kojem se vremenu radi, ali i žanrovima – izvorni punk konca 70-ih i početka 80-ih i izvorni novi val i postpunk žanrovi osamdesetih. Pošto je ta glazba bila tada najrasprostranjenija u Europi, ona označava i obilježava točno jedan, kod nas desetogodišnji period koji je, svi će se složiti, označio baš sedamdesete i osamdesete. Dakle, ovo je knjiga o žanrovima rocka. Kao što postoji knjiga Siniše Škarice o rocku šezdesetih, tako sad postoji i ova knjiga.

NACIONAL: Zašto onda i novi val a ne samo punk i koliko je punk u Hrvatskoj zapravo vezan uz novi val?

Punk i novi val su dva brata iste majke, kako kod nas tako i u svijetu. Mnogi novovalni bendovi, poput U2 ili Police započeli su karijere svirajući upravo punk rock. Kod nas se i Azra 1978. još smatrala punk bendom. Uglavnom i punk, a nešto malo kasnije i new wave označuju prekretnicu u razvoju rocka i pripadajućih omladinskih subkultura.

NACIONAL: Treba li onda gledati na pojavu punka kao dio novog vala?

U New Yorku 1974./’75. punk i new wave postojali su paralelno i bili dio iste scene i klubova te fanova. Kod nas su punk i novi val ipak bili dva čak i odvojena žanra, ali počeci punk i novovalne scene recimo u Zagrebu 1977./’78. bili su obilježeni glazbenicima koji su prodefilirali i kroz rane punk, ali i prve novovalne bendove. S druge strane, u Rijeci se punk pojavio osnutkom Parafa koncem 1976., da bi prvi tamošnji novovalni bend nastao tek oko 1980. jer tamošnja scena bila je obilježena gotovo isključivo punkom.

NACIONAL: Tko je osnovao prvi punk bend u Hrvatskoj i kada?

Za prvi proto punk band možemo uzeti zagrebački Loš zvuk koji je osnovan još oko 1975. pod utjecajem Stoogesa, a 1979. su izdali jedan singl i potom se ugasili. Prvi pravi i veliki domaći punk band su Paraf, koji su prvi nastup održali u Rijeci 31. 12. 1976. Parafe su osnovali tada srednjoškolci Valter Kocijančić, Zdrave Čabrijan i Dušan Pjer Ladavac. Tijekom 1977. nastaju kod nas još i Prljavo kazalište, Zadnji, White Riot i Blank Generation te Klinska pomora. Do proljeća 1978. godine osnovani su još Rukopotezno povlačilo, Gola jaja i Problemi.

NACIONAL: Kako ste uspjeli odvojiti hrvatski punk od punka u ostatku Jugoslavije?

Nisam potpuno odvojio. Naime, Hrvatska i Slovenija u početku, od 1978. do 1980., imale su zajedničku punk scenu Punk trokut – Rijeka-Zagreb-Ljubljana, a toj temi posvećeno je i jedno poglavlje moje knjige. Pankrti su presudno utjecali na razvoj zagrebačke punk i novovalne scene kad su u studenome 1977. u sklopu svoje mini-turneje ‘’Anarchy in Yugoslavia’’ nastupili u Galeriji SC-a u Zagrebu. Također Parafi i Termiti dosta su utjecali na ljubljansku i slovensku ranu scenu. Što se tiče ostatka Jugoslavije, u Srbiji se u pravom smislu scena razvija tek od 1980., s izuzetkom Pekinške patke koji se javljaju 1979. svojim prvim singlom, a u drugim republikama poput na primjer Bosne i Hercegovine i Makedonije tek od 1981./82. Tako da bi bilo teško vremenski to povezati sa scenama Hrvatske i Slovenije.

NACIONAL: Kako ste nakon prvog izdanja sakupili informacije o čak još 77 punk bendova iz tog razdoblja koji nisu ušli u prvo izdanje?

Deset godina od prvog do drugog izdanja knjige nije malo i u tom periodu imao sam dovoljno vremena da istražujem ono što volim. Internetom se u međuvremenu proširilo mnogo neobjavljenih snimaka opskurnih bendova, a dosta je pomogao i omladinski i tadašnji rock tisak koji mi je uz intervjue s protagonistima bio najpouzdaniji izvor podataka. Tako sam otkrio punk i novovalne bendove iz Benkovca, Zadra, Nove Gradiške, Karlovca itd. Dosta sam i putovao pa sam tako u fonoteci Radio Študenta iz Ljubljane otkrio neobjavljene master trake sa snimkama Azre, Parafa, Lošeg zvuka, Pankrta, što je na kraju rezultiralo projektom izdavanja split LP albuma ‘’Pankrti/Paraf’’ za jednog španjolskog punk izdavača. Da, o tom periodu otkrio sam mnogo toga novoga, zato sad knjiga ima 396 stranica.

NACIONAL: Koliko je bilo teško pronaći i provjeriti sve te podatke o tim punk bendovima koje ni oni ne znaju precizno?

Kao što sam napomenuo, tadašnji tisak mi je bio najpouzdaniji izvor podataka. Polet je to dosta detaljno bilježio svaki tjedan, a recimo sjećanja mojih sugovornika često su mutna, neprecizna, brkaju se imena, uloge, pjesme a pogotovo godine i datumi. Da mi nije bilo podataka iz tiska, ne znam kako bih uopće dobro i napisao knjigu. Nabavljao sam novine na razne načine. Za 50 eura kupio sam veliki bunt starih brojeva Poleta, skupio 70-ak brojeva Džuboksa, kopao po Državnom arhivu u Splitu i u Sveučilišnoj knjižnici, tražio digitaliziranu ondašnju štampu itd.

NACIONAL: Je li bilo teško pronaći fotografije tih grupa s obzirom na to da tada i nije bilo puno fotoaparata u rukama publike?

Veći dio fotografija je iz ondašnjeg tiska, ali dobar dio je iz privatnih kolekcija. Čak sam razvijao i neke fotofilmove iz ranih osamdesetih. Kocijančić iz Parafa poslao mi je poštom pola kilograma fotografija i dokumenata. Većinu su mi poslali e-mailom. Mnogi fotografi dali su mi na raspolaganje svoje tadašnje zbirke, a pomogle su i neke stranice s interneta.

NACIONAL: U knjizi se nalaze i brojni omoti.

Da, računamo li tu i reprodukcije LP omota s fotografijama knjiga ima skoro 1000 slikovnih priloga. Jedino je rock enciklopedija možda bogatija slikama. Ali i ovo je jedan neformalni pokušaj enciklopedije, premda nije pisan suhoparnim enciklopedijskim stilom.

Prljavo kazalište, Polet rock, rujan 1978.; Parafi, veliki domaći punk band koji je prvi nastup održao u Rijeci 31. prosinca 1976.. FOTO: Jahvo Joža

NACIONAL: A fotografije sa scene, je li bilo teško doći do njih?

Što se tiče fotografa na sceni, tada vam je svaka manja gradska scena imala i jednog ili dva rock fotografa koji su pratili i snimali sve. Tako je u Koprivnici djelovao pokojni Mladen Jakupec, u Splitu Rino Efendić, Vojko Bašić itd.

NACIONAL: Po čemu je hrvatska punk scena bila posebna i možda drugačija ili slična ostatku tadašnje Jugoslavije, a po čemu drugačija od svjetske punk scene?

Hrvatska punk i novovalna slična je ostatku Jugoslavije, a najviše je slična srpskoj punk i novovalnoj sceni. Ipak smo imali i jedan zaseban fenomen tzv. zagrebačke pop škole od 1978. do 1983. koja je iznjedrila taj zagrebački power pop novovalni zvuk Prljavog kazališta, Filma, Azre, Patrole, Parlamenta, Zvijezda. Tu bi možda upala i pulska scena za koju je karakteristično da još od 1978. pa sve do danas njeguje stari ‘77. style punk rock, što je vidljivo i u višedesetljetnoj karijeri KUD Idijota, koji su se ugasili 2012.

NACIONAL: Kako biste opisali onda hrvatski punk?

Naš stari punk je uglavnom melodičan, s izuzetkom par tadašnjih hardcore punk grupa, a baš taj rani hrvatski punk najbliži bi bio melodičnom punku sedamdesetih iz Sjeverne Irske i grupama Undertones, Protex, Rudi, Outcasts te Ramonesima.

NACIONAL: Knjiga kronološki i biografski prati razvoj punk i novovalne scene u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Postoji li neko razdoblje koje biste izdvojili kao najplodnije za punk i zašto?

Za punk je u nas najplodnije bilo inicijalno razdoblje od 1978. do 1980. koje je rezultiralo danas kultnim debi albumima Prljavog kazališta iz 1979. i albumom Parafa iz 1980. Svi ti bendovi, koji su osim Parafa i Prljavaca ustvari bili kratkoga vijeka, ostvarili su tad kreativne i energetske zenite u karijeri.

NACIONAL: Zašto?

Zašto? Pa tada se, a to se u povijesti rijetko događa, nakupila ogromna sila kreativne energije i naboja i to je rezultiralo time da su se punk bendovi osnivali od Londona pa do Požege. Ali što je još fascinantnije, taj fenomen gotovo istovremeno odigravao se i na europskoj i globalnoj rock i pop sceni.

NACIONAL: Tko ili što je bilo najčešća meta napada u pjesmama punk buntovnika?

Najčešća meta napada bili su malograđani i malograđanština, stari rockeri i hipiji, snobizam, ponekad, ali rjeđe Crkva i vjera te policija. Država i njeno vodstvo osim kod Pankrta i Azre te Parafa nisu toliko spominjani. Nacionalizmu također nije bilo mjesta u punku i novom valu.

NACIONAL: Znači li to da ti bendovi u to vrijeme nisu bili toliko provokativni koliko se danas misli?

Kada recimo slušate prvi album Pekinške patke, iako izvrstan album, on na tekstualnoj razini gotovo da i nema pravog bunta. Kao da su pjesme za predškolski uzrast. Dok su jedni Pankrti visoko politiziran bend, a i Parafi su znali biti prilično provokativni, i to u to mjeri da je njihova pjesma ‘’Praznik’’ iz 1981. tada bila zabranjena.

NACIONAL: I prvo i drugo izdanje knjige najavljeno je kao prva i jedina kompletna studija o fenomenu hrvatskog punka i novog vala ’70-ih i ’80-ih. Jeste li kontaktirali možda neke sociologe, muzikologe ili teoretičare pop kulture da i od njih čujete mišljenje u punku i vremenu u kojem je punk nastao s obzirom na kontekst vremena i prostora?

Sam sam napisao nekoliko poglavlja sa sociološkim kontekstom, a iskreno od svih sociologa pričao sam jedino s Igorom Vidmarom iz Ljubljane, koji je i najpoznatiji ex Yu punk ideolog, te sa Zlatkom Gallom i pokojnim Darkom Glavanom. Dovoljno mi je bilo to da su neki sociolozi napisali knjigu ‘’Novi val i filozofija’’ koja je grozna pa zato možda zazirem od sociologa. Oni ionako samo rade liste i ankete.

NACIONAL: Član ste zagrebačke strip grupe Komikaze i imate pet stripovskih albuma. Kako biste ocijenili trenutnu situaciju sa stripom u Hrvatskoj?

Grupa Hrvatski autorski strip, otkako se pojavila prije par godina, čini mnogo toga da domaći underground i autorski strip izbiju na vidjelo. Organiziraju izložbe, predavanja, objavljuju fanzin i magazin, domaće strip albume i sl. Kao dio undergrounda uglavnom sam sebi sve objavljujem, tako rade i moje kolege, dok profesionalci, svi osim Dubravka Matakovića, uglavnom rade za strance. Situacija sa stripom nije najsjajnija, ali stvorili su se uvjeti da strip ipak stoji na čvrstim nogama. Pomogli su tome i underground strip festivali poput šibenskog Supertoona i zagrebačkog OHOHO Festivala. S druge strane, ja mogu najaviti i svoj šesti album, tvrdo ukoričenog ‘’Lavandermana’’, u kojem su sabrane moje epizode koje sam crtao i objavio od 2010. do 2021., uz dvije nove epizode. To bi trebalo izaći početkom proljeća sljedeće godine.