Vinova loza duboko je ukorijenjena na području oko Zagreba, još od vremena starih Ilira, Kelta, Rimljana. Vino je tu oduvijek više od pića, ono je dio lokalne kulture i identiteta. Pa ipak, ne očekujete takvu raskoš malih i autentičnih vinogorja u neposrednoj blizini glavnoga grada. E, pa Zagreb ima sreće i na najboljem je putu da oživi svoju slavnu vinsku prošlost – vinarije u njegovoj okolici nikad nisu bile tako produktivne i poduzetne. A uz odlična vina, u njima će vas svakako očarati topla dobrodošlica i okusi domaće kuhinje.

Obitelj i tradicija – put do uspjeha

Gledamo li vinsku kartu Hrvatske, Zagrebačka županija dio je velike cjeline zvane Bregovita Hrvatska. Zaštićenu oznaku izvornosti „Zapadna kontinentalna Hrvatska“ nosi nekoliko podregija unutar županije: Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica i Pokuplje. Zemljopisni položaj neizostavno diktira uvjete u vinogradima i njihov konačni proizvod. Vinogradi su najčešće na blagim padinama i brežuljcima koji hvataju dragocjene zrake sunca, na ne više od 400 metara nadmorske visine. Klima je umjerena kontinentalna, s pouzdanom izmjenom toplih dana i hladnijih noći. Idealni su to uvjeti za uzgoj bijelih sorti grožđa s višim udjelom kiselina, koje daju lagana, osvježavajuća vina, no potencijala ima i za kompleksnije pothvate.

U ovim krajevima svako je domaćinstvo u pravilu imalo barem neku manju količinu trsja za svoje potrebe. To je jasno već iz pogleda na vinogradarske položaje, na brežuljke prošarane malim parcelama. Ovdje je teško naći velike, neprekinute nasade tipične za goleme, industrijske vinarije. Također, u vinogradu se većinom sve i dalje radi ručno. Moderno vinarstvo u zagrebačkoj okolici redovito je u rukama vrijednih obitelji, koje tradiciju spajaju sa suvremenim pristupom i pretvaraju u uspješan posao. Proizvodnja se oslanja prvenstveno na kvalitetu, a ne više na količinu kao u vrijeme velikih socijalističkih kombinata. Iako dobro udomaćene, internacionalne vinske sorte sve više prepuštaju mjesto pomalo zaboravljenim ili zanemarenim autohtonim sortama čiji uzlet tek slijedi. Vinske ceste Zagrebačke županije pune su iznenađenja koja tek treba otkriti, okružene zelenom idilom i neokaljane masovnim turizmom.

Plešivica – Pjenušava perjanica

Malena ali vrlo aktivna vinska podregija Plešivica uključuje pet vinogorja: Samobor, Plešivica-Okić, Sveta Jana, Krašić i Ozalj. Južne padine Samoborskoga gorja, uz grad Jastrebarsko, dosad su bile najpoznatije po mladom portugiscu, sezonskom vinu živih voćnih aroma koje se savršeno nadopunjuje s pečenim kestenima i teškim zimskim jelima. Naravno, tradicija uživanja u portugiscu dio je lokalnog folklora, ali Plešivica na hrvatskoj i europskoj vinskoj sceni ima sasvim druge adute. Upravo ovdje nastaju neka od naših najboljih izdanja globalnih favorita poput crnog pinota, rizlinga, sivog pinota, chardonnaya i sauvignon blanca, tipičnih za ovu vrstu podneblja.

Posljednjih godina Plešivica je zaradila nadimak „Hrvatska Šampanja“, ali može se reći da učenik više nije u sjeni učitelja i da sigurnim korakom grabi dalje. Prije dvadesetak i nešto godina prvi vizionari prepoznali su plešivičko vinogorje kao savršeno za proizvodnju pjenušaca po klasičnoj, šampanjskoj metodi. Danas je Plešivica sinonim za elegantne mjehuriće, a nove generacije vinara stalno pomiču granice i podižu ljestvicu. Na Plešivičkoj vinskoj cesti djeluje oko 30 vinarija, a najpoznatija imena su pioniri Korak, Tomac i Šember. Njima uz bok danas stoje dokazana imena kao što su Režek, Kurtalj, Jagunić, Šoškić i ostali. Iako svi rade u sličnim uvjetima, nema kopipejstanja, jer svaka vinarija želi ostaviti vlastiti trag. Neki su našli i svoje posebne niše, kao Krešimir Ivančić s barikiranom, ružičastom i pjenušavom verzijom portugisca ili Franjo Kolarić kao jedini ozbiljan proizvođač posvećen sivom pinotu.

Zelinska vinska cesta – vino za kraljeve

Područje Prigorja, sa središtem u Svetom Ivanu Zelini, miran je ruralni kraj s brežuljcima punim vinograda. Prevladavaju bijele sorte i ovdje se mogu naći odlične verzije graševine, chardonnaya, traminca, sauvignon blanca, rizlinga, bijelog, ali i crnog pinota. No, sve se vrti oko autohtone vinske sorte zvučna imena kraljevina, zaštitnog znaka zelinskog kraja i robne marke Zagrebačke županije. U prošlosti se kraljevina prostiraIa na mnogo širem području, sve do Zagreba, a pilo je se i cijenilo mnogo šire. Pošiljke zelinske kraljevine stizale su i na adresu slavnog skladatelja Ludwiga van Beethovena. Karakteriziraju je nizak postotak alkohola, svježina, pitkost i nježne arome. To je čini idealnim vinom za sunčane dane, ali i dobrom bazom za pjenušce. Prvu pjenušavu varijantu proizvela je vinarija Puhelek-Purek pod imenom Kraljica. Udruga lokalnih proizvođača kraljevine postavila je visoke standarde i svake godine tržištu ponosno predstavlja nova izdanja svog jedinstvenog vina.

Prigorje na jugu graniči s Moslavinom, još jednom podregijom koja se diči vlastitom autohtonom sortom. To je škrlet, lagano i dopadljivo bijelo vino suptilnih voćnih aroma. Mladi vinari i moderna tehnologija zaslužni su za renesansu sorte koja je još ne tako davno bila predodređena za gemište. Perspektivna i entuzijastična vinarija Voštinić-Klasnić ispričala je priču o škrletu kroz nekoliko različitih varijanti, od svježeg preko odležanog ili predikatnog pa sve do pjenušca. A zahvaljujući obiteljima koje su skladno spojile vinarstvo i ruralno ugostiteljstvo, kao Kos-Jurišić u Zelini i Kezele u Moslavini, vinski piknik zaživio je kao sjajna ideja za hedonistički izlet u prirodu.

Samoborska vinska cesta – Gorko-slatka priča

Izletnici hrle u uvijek popularni Samobor iz mnogo razloga, no on definitivno nije klasična vinska destinacija. Iako po brežuljcima oko grada ne manjka obiteljskih vinograda i šarmantnih kleti, najmlađa vinska cesta Zagrebačke županije pozornost ponajprije plijeni originalnim pićem po imenu bermet. Ovaj osebujan aperitiv datira iz 18. stoljeća, kad su ga ljekari prodavali kao lijek za probavne smetnje. U opticaju je i priča da je došao s francuskim vojnicima kad je samoborski kraj bio dio Napoleonova carstva, no zapisi pokazuju da je ipak stariji od toga. Neodoljivo sladak, gorak i aromatičan u isto vrijeme, bermet se radi od rogača, suhih smokvi, pelina, kadulje, zrna gorušice, narančine korice i još pokojeg tajnog začina, a baza je crno vino u kojem se svi ti sastojci maceriraju. Za popularizaciju bermeta najviše je učinila obitelj Filipec, čija je kušaonica uz glavni gradski trg nezaobilazna postaja za svakog pravog bonkulovića. No, i drugi proizvođači grade samoborsku priču na bermetu, na primjer Pavlin ili Fabek. Tu su i mikrolokalni vinari kao Sirovica, Požgaj ili Župančić sa svojim mirnim vinima – silvancem, chardonnayem, rizlingom, crnim pinotom, graševinom i drugima – koja će izvrsno pratiti domaća jela nadaleko poznate samoborske kuhinje.

Narančasta revolucija – Metoda prošlosti za vina budućnosti

Znate li da osim bijelih, crnih i ružičastih postoje i narančasta vina? U svijetu vinoljubaca taj trend ima sve više poklonika, a vinari iz Zagrebačke županije među predvodnicima su na hrvatskoj vinskoj karti. Riječ je o vinu od bijelog grožđa koje je obrađeno kao da se radi crno vino. Obavezna je duga maceracija, što znači da mošt ostaje u kontaktu s kožicom i košticama iz bobice, odakle izvlači tamnu boju, tanine, sortnost, intenzivne arome. Od vinograda do prerade u podrumu, ljudska je intervencija minimalna. Svi se procesi, uključujući vrenje, odvijaju spontano i prirodno. Rezultat je potpuno drukčije, kompleksno i za odležavanje te gastronomiju vrlo zahvalno vino. Među pionirima ovog specifičnog pristupa prednjači plešivičko vinogorje, pogotovo obitelj Tomac i njihova vina iz amfora. Stavljanje grožđa u velike glinene posude zakopane u zemlju možda zvuči kao pomodni trik, no zapravo je samo povratak korijenima. U Gruziji, kolijevci vinarstva, vino se prije više tisuća godina radilo upravo tako. Vinarija Tomac u svjetskim je okvirima pomaknula granice svojim pjenušcem Amfora Brut Nature 2010., koji je 2016. bio jedino hrvatsko vino koje je časopis Decanter ikad uvrstio na prestižnu listu 75 najvažnijih vina godine.

Obitelj Šember u limitiranom izdanju radi svoj Qvevri, a vinarija Colletti je kao krunu bavljenja sivim pinotom napravila vino od grožđa koje je godinu dana stajalo u amfori, devet mjeseci u bačvici i još šest mjeseci u keramičkoj boci. Obitelj Korak diči se serijom od tri macerirana vina – rizlingom, sauvignonom i chardonnayem – proizvedena ekološki, bez dodatka sumpora. Mlada i agilna vinarija Jagunić ima Amber Selection, narančasto vino od traminca crvenog. Na suprotnoj strani županije, u zelinskom kraju, vinarija Kos uspješno je predstavila svoju jantarnu verziju rizlinga. Narančasta revolucija oko Zagreba zapravo je tek počela i nagovijestila velike stvari.