Zoran Milanović je satrap koji je pokušao uništiti sindikate i radnici za njega neće glasati na predsjedničkim izborima“, tu senzacionalnu izjavu prošloga tjedna na proslavi 30. obljetnice Sindikata strojovođa Hrvatske dao je jedan od najvažnijih hrvatskih sindikalnih vođa, predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić. Ta je izjava izazvala pravi potres na lijevoj političkoj sceni, posebno u krugu onih koji rade na planiranju predsjedničke kampanje bivšeg premijera Zorana Milanovića. Ta izjava najavljuje nešto što se u Milanovićevom stožeru uopće nije očekivalo, a što uvelike ruši osnovni Milanovićev predizborni plan, da on izađe na predsjedničke izbore kao neformalni zajednički kandidat cjelokupne hrvatske ljevice i lijevog centra, a to znači ne samo stranaka lijevog usmjerenja, kao što su SDP, Glas, IDS, HSS, raznih lijevih pokreta i grupacija te nevladinih organizacija, nego i kao neformalni kandidat kojeg će podržati gro sindikalnog pokreta.

Ribićeva izjava potpuno razbija tu temeljnu Milanovićevu koncepciju. Ona je toliko neočekivana da su neki pomislili da njegove riječi nisu bile dobro interpretirane, možda istrgnute iz konteksta. No Ribić je za Nacional potvrdio te svoje riječi, tu osnovnu poruku da dio hrvatskih sindikata ne samo da ne smatra Milanovića svojim kandidatom, nego ga smatra velikim neprijateljem hrvatskih sindikata. Ribić je štoviše dodao još neke teške optužbe na račun Milanovića, na primjer da je Milanović najodgovornija osoba za kataklizmu u kojoj se Hrvatska danas nalazi te da zato takva osoba ne smije biti izabrana za predsjednika države.

Za Milanovića je posebno neugodno što Ribić nije jedini sindikalist koji tako misli, iako drugi sindikalni vođe nisu bili toliko izravni u iskazivanju svojeg negativnog stava prema Milanoviću. I drugi čelnici najvećih hrvatskih sindikata za Nacional neformalno su potvrdili takav stav, napomenuvši, doduše, da se neće, poput Ribića, nekim izjavama izravno miješati u kampanju, ali dodavši vrlo rječito da neće dati preporuke svojim članovima za koga glasati, što drugim riječima znači da Milanović neće imati njihovu podršku.

Takav stav sindikata veliki je udarac za predsjedničke ambicije Zorana Milanovića koji je računao da će do pobjede na izborima doći predstavljajući se kao predstavnik lijevog centra, radnika i birača naklonjenih socijaldemokratskoj opciji. Sad tu koncepciju Vilim Ribić ruši iznoseći tezu da su baš Milanović i SDP izdali socijaldemokraciju i da su svojom politikom Hrvatsku ostavili bez jedine opcije koja se realno mogla suprotstaviti „kriminalnom i zločinačkom HDZ-u“.

‘Svi znamo da je HDZ kriminalna i zločinačka organizacija, uostalom za to postoje i sudske presude, ali to što Hrvatska nema alternative je krivica SDP-a. To sve je zakuhao Milanović’, kaže Ribić

Iako Milanovićevi suradnici iz SDP-a s kojima smo razgovarali pokušavaju umanjiti važnost sindikata, ne treba zaboraviti na činjenicu da su baš sindikati prije nekoliko mjeseci uspjeli sakupiti oko 700 tisuća potpisa za referendum protiv provedbe mirovinske reforme. Riječ je o respektabilnoj brojci i političkom kapitalu kakve danas u Hrvatskoj ima vrlo mali broj stranaka. Upravo bi održavanje tog referenduma uoči predsjedničkih izbora mogao biti još jedan udarac za bivšeg premijera i njegove predsjedničke ambicije. Naime, iako tvrde da se neće miješati u predsjedničku kampanju, sindikalni čelnici su za Nacional potvrdili da, ako će se referendum poklopiti s finišem predsjedničke kampanje, neće imati drugog izbora nego upozoriti birače na ulogu koju su Milanović i njegova vlada imali u mirovinskoj reformi te da je njegova krivica što danas HDZ gura ovakav zakon puno veća od krivice Kolinde Grabar-Kitarović.

Dakle, umjesto da sindikalisti predizborno vrijeme iskoriste za napade na aktualnu vladu, kao što to i uobičajeno rade u vrijeme prije izbora, ovoga puta bi se moglo dogoditi da najviše štete od sindikalnih akcija ima oporbeni kandidat, i to kandidat koji je računao na potporu članova sindikata.

Iako su predsjedničke ovlasti male, činjenica da socijaldemokratski kandidat nema potporu sindikata loš je znak za Milanovića i njegovu kandidaturu, pogotovo ako se u obzir uzme to da su njegovi glavni konkurenti aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro koji sa sindikatima baš i nemaju previše dodirnih točaka. Možda i najbolju sliku kako danas sindikati gledaju na kandidaturu bivšeg premijera dao je Nacionalu Ribić:

„Mi znamo da ćemo biti protiv Milanovića jer je nama u sindikatima jasno kakvu štetu nam je taj čovjek napravio. On je socijaldemokrat koji je mrzio sindikate i koji ih je dok je bio premijer pokušao uništiti. Ne znam što bih vam još mogao više reći.“

Ribić je dodao da su političari poput Milanovića puno opasniji za Hrvatsku od HDZ-a:

„Gledajte, mi svi znamo da je HDZ jedna kriminalna i zločinačka organizacija, uostalom za to postoje i sudske presude, ali to što Hrvatska nema alternative takvome HDZ-u je krivica SDP-a. To sve je zakuhao Milanović čiji su kadrovi još uvijek u toj stranci tako da se ta stranka ne može konsolidirati. Milanović je toj stanci, ali i cijeloj Hrvatskoj oduzeo bilo kakav identitet socijaldemokracije. On ne zna i ne zanima ga što je to socijaldemokracija. Milanović se bavi isključivo sobom i vlastitom veličinom. Možda će zvučati grubo, ali ja zaista smatram da on prezire ljude i sindikate.“

Ribić smatra da se u javnosti kao razlog Milanovićeva poraza na izborima previše ističe njegov sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga, dok se, kako kaže, zaboravilo na ulogu bivšeg premijera u štrajku prosvjetnih djelatnika u rujnu 2015.:

„On je tada vrijeđao štrajkaše i prosvjetne djelatnike te je zato izgubio veliki broj birača, a malo mu je falilo da izbore i dobije. I takvog Milanovića danas u SDP-u biraju kao kandidata za predsjednika države. Milanović je neuravnotežen. Dok je bio premijer bio je u sukobu sa svima, ne samo sa sindikatima, i zato je on najodgovorniji za ovu nacionalnu kataklizmu u kojoj se Hrvatska danas nalazi.“

Osim predsjednika Matice hrvatskih sindikata i drugi čelnici najvećih sindikalnih središnjica potvrdili su za Nacional da neće podržati Milanovića kao predsjedničkog kandidata. Željko Stipić iz sindikata Preporod kaže kako njegov sindikat nema praksu podržavati predsjedničke kandidate te da su do sada tek na parlamentarnim izborima 2000. pozvali birače da svoj glas daju tadašnjoj koaliciji SDP-a i HSLS-a. Međutim, i Stipić je imao znakovitu poruku koju je poslao kako Milanoviću, tako i drugim predsjedničkim kandidatima:

„Čak i da imamo praksu pružanju podrške pojedinim kandidatima na ovim izborima to ne bismo učinili jer nijedan kandidat u fokusu nema obrazovanje. Znam da obrazovanje nije direktno u predsjedničkim ovlastima, ali nitko me ne može uvjeriti da obrazovanje ne spada u zaštitu nacionalnih interesa, a to je koliko mi se čini jedna od ovlasti predsjednika države. Ali nitko od kandidata ne govori o tome niti im je obrazovanje u fokusu, tako da ne vidim nijedan razlog zašto bismo podržali nekog specifičnog kandidata.“

Povijest odnosa Milanovića i sindikata je vrlo burna pa stoga i ne treba čuditi da su sindikalisti skeptični prema bivšem premijeru, za vrijeme čijeg su se mandata u nekoliko navrata žestoko sukobili s njime. Milanović je redovito izbjegavao sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), što su sindikati protumačili kao znak nepoštovanja i nebrige prema njima, ali i prema radnicima. Osim što ih je izbjegavao na GSV-u, Milanović je davao i izjave zbog kojih danas sindikalni čelnici poput Ribića smatraju da je vodio rat protiv njih te da ih je pokušao uništiti. Tako je bivši premijer prilikom prosvjeda sindikata u središtu Zagreba rekao da oni žele unijeti kaos u javne službe te je dodao:

„Velike riječi i galama neće izvući Hrvatsku iz krize. Vrijeme je da sindikati da preuzmu svoj dio odgovornosti, jer ono što imamo imamo, a ono što nemamo nemamo. Neka izađu na izbore. Dvadeset godina gledamo doslovno iste ljude. Uvijek ista priča. S jedne strane poslodavci koji traže smanjenje radničkih prava, da se lakše daju otkazi, da se smanje godišnji odmori. S druge strane imate sindikate, uglavnom javnih službi, dakle ljudi koji su zaštićeni, ljudi koje nije pogodila globalna kriza, odnosno znatno manje, koji u svojim papirima i radnim materijalima za koje su danas rekli da su autentični, pozivaju na izazivanje kaosa i nereda u javnim službama. To je politička borba? Možda je, neka izađu na izbore. Ako će zbog 3% smanjenja bruto plaća (to je neto manje od 2%), oni ljude izvoditi na ulice i baviti se rušilačkom politikom, neka izvole. Ali netko u ovoj zemlji mora biti hladne glave i normalan.“

Zanimljivo je da je takvu politiku Zorana Milanovića nakon što je preuzeo funkciju predsjednika SDP-a osudio i Davor Bernardić. Bernardić je pokušao obnoviti dijalog sa sindikatima te je prilikom jednog sastanka sa sindikalnim čelnicima rekao: „Bilo je propusta u prošlosti između socijaldemokrata i sindikata, ali na nama je da razgovaramo i vraćamo povjerenje.“

Tom prilikom je i Vilim Ribić kazao kako su zbog „gorkog iskustva s prethodnom socijaldemokratskom garniturom u otvorenom i iskrenom razgovoru s Bernardićem iskazali sve što smatraju da je bilo loše, ne samo za sindikate nego i za SDP“, ali danas kaže kako je jasno da su taj sastanak i nada u promjene u SDP-u bili kratkog vijeka:

„Svi komunikacijski kanali u zemlji su još od Zorana Milanovića pokidani. Bernardić se ponudio popraviti te kanale i što je onda napravio? Kandidirao je tog Milanovića za predsjednika države. Kandidirao je čovjeka koji je četiri godine držao Hrvatsku u rupi i zbog kojeg danas Hrvatska doživljava nacionalni egzodus stanovništva. Milanović je za to odgovoran, nitko drugi. Plenković je odgovoran što taj smjer nije uspio okrenuti, ali Milanović je kriv što je Hrvatska uopće krenula u tom smjeru.“

Ribić smatra da se kao razlog Milanovićeva poraza na izborima previše ističe sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga, dok se, kako kaže, zaboravilo kako je Milanović vrijeđao prosvjetne djelatnike koji su štrajkali u rujnu 2015.

Zanimljivo je da su iz kampanje Zorana Milanovića na ove optužbe tek poručili da neće komentirati izjave Vilima Ribića i da Zoran Milanović ne traži podršku sindikata već svih građana Hrvatske. Samo su dvojica Milanoviću bliskih ljudi iz SDP-a koji nisu aktivno uključeni u kampanju za Nacional rekli kako nisu iznenađeni ovakvim stavom sindikata, ali istovremeno smatraju da nedostatak podrške sindikata neće naštetiti Milanoviću. Jedan od njih je za Nacional izjavio:

„Sigurno nije lijepo kada socijaldemokratski kandidat nema podršku sindikata, ali mislim da će birači shvatiti da podrška sindikata u predsjedničkim izborima zapravo nije ni potrebna jer predsjedničke ovlasti su takve da predsjednik i nema neku ulogu u socijalnom dijalogu sa sindikatima. S druge strane, problem bi svakako mogao biti potencijalni referendum o mirovinskoj reformi i trenutak njegovog održavanja. On bi puno više štete mogao donijeti Milanoviću nego drugim kandidatima jer je on kao premijer bio direktno uključen u provođenje prve faze te reforme koja je doduše drugačija od ove koje sada predlaže HDZ, ali činjenica jest da je Milanović krenuo u izradu mirovinske reforme.“

Baš je na to upozorio i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. On je za Nacional izjavio da se njegov sindikat neće miješati u predsjedničke izbore jer smatraju da to nije uloga sindikata te da oni u tom procesu trebaju ostati neutralni kao što su to bili i do sada, ali Sever napominje da će zbog mogućeg referenduma o mirovinskoj reformi sindikatima biti nemoguće izbjeći pojedine kandidate:

„Apeliram na Sabor i Vladu da u što kraćem periodu raspišu referendum i da se on održi u listopadu ili najkasnije studenome. Tako bi se spriječilo da se istovremeno odvijaju dvije kampanje, a mi kao sindikati bismo u tom slučaju bili dužni upozoriti na ulogu koju je Milanović kao premijer imao u provedbi te mirovinske reforme. Budući da se ne želimo miješati u predsjedničke izbore smatramo da bi se zato referendum trebao održati što je prije moguće.“

Sever kaže da u potpunosti razumije i kolegu Ribića koji se protivi Milanoviću te da je to njegovo pravo, kao što je i njegovo pravo da pozove sindikate da ne glasaju za Milanovića:

„S obzirom na to što smo kao sindikati sve prošli za vrijeme Milanovićeve vlade ja u potpunosti razumijem kolegu Ribića, ali prije svega jer su predsjedničke ovlasti onakve kakve jesu Nezavisni hrvatski sindikati se neće miješati u ove izbore.“

Jednakog je stava i predsjednik najvećeg hrvatskog sindikata Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel koji je u kratkoj izjavi za Nacional rekao da njegova središnjica neće podržati nitjednog predsjedničkog kandidata, ali i da neće poput Matice hrvatskih sindikata pozvati članove da ne glasaju za Milanovića.