Vilim Matula jedan je od onih umjetnika koji nikad nisu skrivali svoje političke ili ideološke stavove, a posljednjih je godina privukao pozornost javnosti podržavši brojne građanske inicijative u rodnom Zagrebu. Gotovo bez iznimke može ga se vidjeti kako izražava svoje nezadovoljstvo zbog malih plaća radnicima ili zbog izgradnje centra Cvjetni u središtu Zagreba ili pak, prije koji dan, kad je na središnjem zagrebačkom trgu stao uz prosvjednike antifašiste.

[quote_box_center]

• Vilim Matula otkriva zašto misli da će u Hrvatskoj umjesto SDP-a na vlast doći normalna lijeva politička stranka

• Posljednjih je godina privukao pozornost javnosti podržavši brojne građanske inicijative u Zagrebu

• Ne namjerava odustati od aktivizma dok god u Hrvatskoj na vlasti ne dođe do promjene

[/quote_box_center]
Takva mu je aktivnost donijela policijsko pritvaranje i obavijesne razgovore, ali tvrdi da ne namjerava odustati dok god u Hrvatskoj, kako kaže, na vlast ne dođe normalna lijeva politika. Upravo u svom matičnom kazalištu Kerempuh, u čiji je angažman prije koju godinu primljen nakon 17 godina rada kao samostalni umjetnik, priprema predstavu “Made in Hrvatska”, autorskog tima Anica Tomić – Jelena Kovačić. U toj satiri koja govori o izgradnji Mu-Mu centra u središtu grada Matula glumi Waltera von Schillinga, predstavnika europskog monitoringa.

U predstavi “Made in Hrvatska” govori se o negativnim aspektima građevinarstva u Hrvatskoj, stranačkoj podobnosti umjesto sposobnosti i kumstvu kao ulaznici u svijet politike.

“U ‘Made in Hrvatska’ govorimo o sprezi kulture i politike koja je ideološki servis glavne sprege. Sprege politike, gospodarstva i kriminala. Anica Tomić i Jelena Kovačić koriste grotesknu svečanost otvorenja fikcijskog Mu-Mu kulturnog centra kao satiričku metaforu političkog trenutka. Bizarna nesposobnost i nesnalaženje trenutačne vlasti te neodgovorno nacionalističko huškanje Tomislava Karamarka kako bi popravio vlastitu biografiju pruža nam obilje situacija za satiru”, kaže 53-godišnji Matula i dodaje da su razlozi njegova sve češćeg građanskog aktivizma nedopustivi nacionalizam koji se u Hrvatskoj sve češće može vidjeti i doživjeti.

“Aktivizam je moja građanska odgovornost, kao i ostalih kolega aktivista. Posebno danas kad se pojmom domoljublja prijeteći razmeće. To razmetanje postaje još nakaradnije kad se sjetimo plagiranja diplomskih radova, falsificiranja svjedodžbi i kićenja tuđim perjem u svakom smislu. U podlozi je nasilništvo. Groteskno karikaturalno nasilništvo koje se skriva iza teških ratnih invalida, glumeći brigu i skrb. Ničije domoljublje ne može se kritički izmjeriti, osim, dakako, količinom decibela. Sjećamo se Ive Sanadera koji je urlao kako nikome ne dopušta da bude veći Hrvat od njega”, govori Matula. Ono što, kako kaže, vidi kao posebno velik problem kad je HDZ u pitanju jest zastrašivanje.

“Program zastrašivanja ljudi jedini je program na djelu. Prijete bavarskim gospodarskim programom. Sve je to pivsko sanjarenje s Oktoberfesta, ostale asocijacije ostavimo za kazalište. Opet okupljaju provjerene domoljube. Vidim da je Ivić Pašalić, jedan od najvećih štetočina u hrvatskoj politici, ponovno u zlokobnoj kombinaciji”, objasnio je Matula svoje viđenje političke situacije u Hrvatskoj.

Danas je u Hrvatskoj, govori Matula, iznimno važno govoriti o takvim stvarima, upozoravati na sve probleme u društvu.

“Vrlo je značajan uspjeh skupljanih potpisa za referendum protiv monetizacije autocesta, oko koje se okupilo sedam sindikata te najveće i najutjecajnije udruge civilnog društva. Zajedno nastupaju i šalju snažnu poruku koju vlast neće smjeti izigrati”, kaže Matula.

Što se tiče najave bušenja nafte u Jadranu, kaže Matula, to zvuči kao satirička dosjetka iz Kerempuhovih predstava. “Meksički zaljev jedan je od najvećih zaljeva na svijetu. Izlijevanjem jedne jedine bušotine napravljena je nepojmljiva ekološka katastrofa u cijelom zaljevu. Zamislimo mali Jadran u toj situaciji. Lijepo je što glazbenici poput Olivera Dragojevića, Meri Cetinić i Marijana Bana ukazuju na taj problem. Svatko od nas može nešto napraviti. Tako i mi unutar svoje struke, u kazalištu, moramo satirički ismijavati politiku koja je postala opća sprdnja i ruglo, a njene posljedice često su tragične”, tvrdi Matula.

Da kazalište zaista može ukazati na situacije koje su loše, dokaz je redatelj Oliver Frljić, trenutačni intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, kaže Matula.

“Frljić godinama, ne samo u Hrvatskoj, na pozornici upozorava na najbolnija pitanja današnjice. U Srbiji je radio predstavu o ubojstvu Zorana Đinđića, u Sloveniji o problemu ‘izbrisanih’, kod nas ‘Trilogiju o hrvatskom fašizmu’. Dakle, obrađuje nemoguće teška društvena pitanja koja nitko u kazalištu nije obrađivao niti ih je društvo probavilo. To je put kojim kazalište mora ići. Gledao sam desetu izvedbu predstave ‘Hrvatsko glumište’. Izvrsna predstava. Izvrsno osmišljena, lijepo dramaturški posložena i, najvažnije, sjajno glumački izvedena. No to je Rijeka i malo je drukčija atmosfera nego u ostatku Hrvatske, izvedbe su krcate. Pitanje je hoće li intendantica HNK u Zagrebu Dubravka Vrgoč imati petlje dovesti ‘Hrvatsko glumište’ pred zagrebačku publiku”, govori glumac koji je s Frljićem radio kontroverznu predstavu “Bakhe”, koja je najprije bila zabranjena, a na kraju ipak izvedena na Splitskom ljetu.

“Publika je željela predstavu, ali politička elita bila je protiv nje”, kaže Matula. “Sigurno je da birači Željka Keruma i nitko od nacionalistički prepariranih ne žele gledati ‘Bakhe’, ali mnogi žele. To je bilo iznimno hrabro, ali važno je reći da su brojni kazališni umjetnici poput Frljića i njegova dramaturga Marina Blaževića – pritom mislim na Anicu Tomić i Jelenu Kovačić, Damira Bartola Indoša, Boruta Šeparovića i Montažstroj, Marija Kovača, Bad Company, Bacače sjenki i mnoge druge – prošlih godina napravili sjajne, politički značajne predstave.”

Jednako kao i u kazalištu, i u svim drugim aspektima u Hrvatskoj još se uvijek bavimo prošlošću, ustašama i partizanima, ali Matula se nada da je ta “borba” napokon završena.

“HDZ-ovci se ponašaju kao da su pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović na posljednjim predsjedničkim izborima ujedno pobijedili i napokon definitivno dobili Drugi svjetski rat. Nakon što su desetljećima pobjedu nepravedno otimali antifašisti, među kojima je i prvi predsjednik Franjo Tuđman, koji je malo dvojio i krzmao, došla je Kolinda Grabar-Kitarović i odnijela nedvosmislenu pobjedu nad Titom. Sve to nadahnuće, na dahu NDH iz predsjedničine publike, čudovišno je pa ga treba sustavno ismijavati”, misli Matula, koji se slaže sa sve većim brojem ljudi koji smatraju da u Hrvatskoj treba uvesti neki oblik socijalizma.

VILIM MATULA S KOLEGAMA IZ KEREMPUHA U PREDSTAVI ‘MADE IN HRVATSKA’, KOJA GOVORI O SPREZI KULTURE I POLITIKEFoto: Josip Regović

“Kad dođu na vlast, i SDP i HDZ i tzv. ‘upravljačka’ strančica HNS, u javnim poduzećima zaposle svoje uhljebe i neradnike. Sada tvrde da su javna poduzeća neodrživa i treba ih privatizirati. Istovremeno, nekad desničarski političar Ivica Mudrinić visoki je menadžer Deutsche Telekoma, koje je njemačko javno poduzeće. On kao veliki domoljub ne govori koliko je hrvatskih radnika iz T-coma bacio na ulicu kako bi sačuvao njemačka radna mjesta u njemačkoj javnoj tvrtki. VIPnet je pak austrijsko javno poduzeće. U matičnim zemljama ta javna poduzeća čuvaju svako radno mjesto. A nama slijedi posljednja velika rasprodaja javnih poduzeća, ‘do isteka zaliha’“, priča Matula. Dodaje da novi politički vjetrovi na jugu Europe pušu s ljevice.

“Vidimo što se događa u Grčkoj i Španjolskoj, a slična situacija je u Sloveniji. Slovenski pandan HDZ-u s Janezom Janšom na čelu razoren je, njihov SDP je također nestao, ali rodila se nova lijeva stranka Združena levica. Slično kao i grčka Syriza ili španjolski Podemos. Isto čeka Hrvatsku. Od Radničke fronte, OraH-a, Demokratskih socijalista, Laburista i još nekih inicijativa i stranaka nastat će nova ljevica”, kaže Matula koji u toj udruženoj ljevici ne vidi Ivana Sinčića i njegov Živi zid jer ga smatra političkim pajacom. Još jednog političara ne cijeni, a to je Milan Bandić, pritvoreni gradonačelnik Zagreba, protiv čijih je loših poteza Matula više puta prosvjedovao. “Evo, zima je na kraju, netko drugi pojeo je snijeg sa zagrebačkih ulica, a nije se busao u prsa, nije potrošen novac za Dinamo i ostale rupe bez dna, proveden je transparentan natječaj za sposobne i dokazane menadžere, sada je na Županijskom sudu da nas podsjeti tko je prava moć i za koga se ne trepnuvši jamči s 15 milijuna kuna”, govori Matula koji se osvrnuo i na izglednu kandidatkinju za ministricu kulture u mogućoj HDZ-ovoj vladi, svoju kolegicu glumicu, Anju Šovagović Despot.

“Ne vidim na temelju čega bi Anja Šovagović Despot imala ikakav kredibilitet za položaj ministrice kulture.

Nikada nije pokazivala interes za zajedničke probleme svojih kolega, a kamoli nekog drugog, nema nikakvog organizacijskog iskustva, a kao glumac tvrdim da po prirodi svog poziva nemamo temeljnih stručnih znanja nužnih za odgovorno mjesto ministra kulture. A možda je Šovagović Despot utjelovljenje onoga što Karamarko zove ‘diferentia croatica’ i bit će presudno za novu kulturnu politiku”, smatra Matula, koji sebe ne vidi na čelu ikakve institucije ni u nekom političkom angažmanu.

“U ranoj mladosti bio sam politički vrlo aktivan, od omladine preko Saveza komunista u koji sam primljen u drugom razredu srednje škole. U partiju sam ušao kao mladi idealist. Više nisam mlad, ali ostao sam idealist.” Ono što vidi kao nešto gdje mora reagirati preočita je nepravda. “Pitanje jednakosti i pravednosti temeljno je političko pitanje. Kako pravednije obavljati poslove zajednice. Kako spriječiti zloupotrebu načela slobode i vladavine prava u svrhu bogaćenja nekolicine na grbači svih ostalih, krajnje osiromašenih i obespravljenih. To je ključni i sramotni problem ljudskog društva.

Ali problemi su tu da ih rješavamo. Ljudi nekoć nisu letjeli i mislili su da je problem letenja nemoguće riješiti, danas je let nešto samorazumljivo. Moramo politizirati sve aspekte društvenog života. Kazalište je pogodan medij za to. Odgovor na svu neimaštinu i besperspektivnost nipošto nije razmetanje domoljubljem. Zoran Milanović laprda o egalitarnosti hrvatskog društva, samo kako bi izbjegao razgovor o klasama i sve dubljim klasnim podjelama”, tvrdi Matula i kaže da je jako zadovoljan što je u ansamblu Satiričkog kazališta Kerempuh. U današnje vrijeme u Hrvatskoj satira itekako ima svoje mjesto u kazalištu, ima puno materijala da izoštri svoje satiričke oštrice.