Prošloga tjedna na Aktualnom satu u Hrvatskom saboru vodila se žestoka polemika između premijera Andreja Plenkovića i predstavnika opozicije. Jedno od pitanja koje je prilično iznerviralo premijera bilo je ono zastupnika zeleno-lijeve platforme Vilija Matule o slučaju male afganistanske izbjeglice Madine, zbog čije je smrti nakon protjerivanja s granice Europski sud za ljudska prava osudio Republiku Hrvatsku koja obitelji mora platiti odštetu od 40 tisuća eura.

Televizijski i filmski glumac Vili Matula 2020. godine postao je zastupnik u Hrvatskom saboru. Rođeni Zagrepčanin, glumom se počeo baviti u osnovnoj školi, kada je postao član dječjeg studija ZKM-a. Bio je član ansambla kazališta Komedija i ZKM, a još uvijek je u angažmanu u kazalištu Kerempuh.

Vili Matula oduvijek je bio politički angažiran i jedan je od prepoznatljivih građanskih aktivista. Sudjelovao je u demonstracijama protiv izgradnje Cvjetnog trga i Varšavske, bio je član pokreta Pravo na grad, a kao kandidat Koordinacije Zagreb je naš 2017. ušao je u Vijeće gradske četvrti Donji grad. Dvije godine kasnije je bio jedan od osnivača zeleno-lijeve platforme Možemo!, na čijoj je listi 2020. izabran u Hrvatski sabor. Član je Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Odbora za poljoprivredu i Odbora za predstavke i pritužbe. Na lokalnim izborima 2021. na listi Možemo! izabran je u Skupštinu grada Zagreba, gdje je član Odbora za kulturu i Odbora za poljoprivredu jer je, kako kaže, zeleno-lijevoj platformi kojoj pripada razvoj zelene poljoprivrede vrlo važan.

NACIONAL: Na Aktualnom satu prošloga tjedna postavili ste pitanje premijeru Plenkoviću o presudi Europskog suda za ljudska prava zbog smrti afganistanske izbjeglice Madine, koju je pogranična policija s cijelom obitelji silom po noći vratila u Srbiju. To je sramota ne samo za Vladu, već i za sve nas, kako je premijer reagirao?

Podsjetio sam premijera i da je njegov novi prijatelj, francuski predsjednik Emmanuel Macron, čije nas prijateljstvo košta milijardu i sto milijuna eura, nedavno odlikovao bivšu pučku pravobraniteljicu Loru Vidović titulom viteza. A ona je prva upozorila Vladu i Sabor na tragični slučaj male Madine, dok je istovremeno sva njena godišnja izvješća saborska većina na čelu s HDZ-om uporno odbacivala. Rekao sam mu: „Vi se niste ispričali obitelji Hassiny zbog smrti njihova djeteta. Pitao sam ga hoćete li to učiniti sada, nakon jednoglasne presude Europskog suda za ljudska prava? Toplo se nadam da se nećete žaliti na tu presudu“. Naravno, njima 40 tisuća eura, koliko država mora platiti i nije neka svota, ako znamo da je HDZ bez problema platio 3,5 milijuna kazne i vratio u državni proračun oko 14 milijuna kuna zbog presude Ivi Sanaderu i HDZ-u kao kriminalnoj organizaciji. Međutim, u moralnom smislu to je ogroman šamar Hrvatskoj i ne bi me čudilo da se pokušaju žalbama iz toga izvući.

NACIONAL: Kao aktivist zalagali ste se godinama za ljudska prava. Kako komentirate činjenicu da smo kao društvo zaboravili da smo prije 30 godina i mi bili izbjeglice u europskim zemljama. Je li moguće da su za takvo nečovječno postupanje krivi samo granični policajci?

Teško mi je vjerovati i ne vjerujem da je to odluka samo graničnih policajaca. Ali to da netko na čelu vlasti svojim državnim službenicima, organima prinude i prisile dopušta iživljavanje nad migrantima i da se to prešutno uvodi kao postupak, to je apsolutno nedopustivo. Međutim, znamo i da ima puno službenika koji su odbijali takve vrste postupanja i koji se drže i zakona i etike u postupanju prema izbjeglicama. Što odgovorni rade od tih službenika, kako će se oni ponašati prema svojim članovima obitelji, ako im je posao sustavno iživljavanje i maltretiranje ljudi? Tim je gore što se ovdje doista radilo o izbjeglicama, obitelji s jedanaestero djece kojoj su, prema svim konvencijama o ljudskim pravima, morali pružiti mogućnost da zatraže azil. Umjesto toga, oni su ih nelegalno zatvarali i kolektivno, nezakonito protjerivali s djecom što, inače, piše i u presudi. Uostalom, sve smo to mogli vidjeti u televizijskoj emisiji „Potraga“ Danke Derifaj. I sve je to bilo u izvješću pučke pravobraniteljice koje su odbili u Saboru. Dakle, premijer nikako ne može tvrditi da to nije znao.

NACIONAL: Iz Centra za mirovne studije od premijera su tražili smjenu svih nadležnih i odgovornih, od ministra unutarnjih poslova, preko ravnatelja policije, do načelnika za granicu i državne tajnice. Dakako da se ništa od toga nije dogodilo, kako to komentirate?

Nema nikakve šanse da premijer Plenković i njegov najbliži suradnik, potpredsjednik Vlade Božinović za to nisu znali. Božinović je čovjek na kojeg se premijer u potpunosti oslanja u svim bitnim stvarima, on je zapravo njegov ministar za prljave poslove kojem ni u ovoj situaciji ne pada na pamet dati ostavku. Imao sam ga prilike doživjeti na dva saborska Odbora za ljudska prava, čiji nisam član, ali sam dolazio jer me te teme zanimaju. Nevjerojatno je kako je svojom birokratskom retorikom odbijao argumentirane kritike, aktivista, vanjskih članova Odbora, novinara, koji su mu podastrijeli sve dokaze i podatke o maltretiranjima na granici i prije nego što je film prikazan na televiziji. Njegovi beskrajni monolozi služe samo da bi anestezirali i potpuno umrtvili svaku raspravu. To je toliko monotono i bez ikakvog sadržaja da ga na kraju više nitko nema snage slušati.

NACIONAL: Mislite li da Macron zna za taj slučaj?

Pretpostavljam da je uoči posjeta Hrvatskoj bio i o tome brifiran. Nadam se da je o tome, barem na tom famoznom ručku, nešto pitao premijera.

NACIONAL: Ako jest, smatrate li da je premijeru Plenkoviću bilo neugodno?

Bojim se da ne. Kod njega se dogodila drastična promjena ličnosti. Jer on je imao osjećaj nelagode kad se tek pojavio na čelu Vlade. Još tada je to imao. On svakako ima vještinu javnog nastupa, vidi se da su ga negdje trenirali, on se pripremao za svoju funkciju, može slagati misli na nekoliko jezika. Ali to ne znači da to čovjeka može operirati od odgovornosti, tako da postane etički i moralno nepovrediv. Nešto se dogodilo da je premijer uspio naći taj šalter u sebi i da moralna i etična dimenzija koja mu je nekada stvarala nelagodu više ni na koji način ne utječe na njega. Na njegovu licu nelagodu više ne možete pročitati. To je zastrašujuće.

NACIONAL: Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević predstavio je proračun za 2022. koji je za 1,2 milijarde veći od ovogodišnjeg. Cilj mu je stabilizacija financija, rezanje troškova i plaćanje dospjelih dugova. No najviše je razljutio udruge roditelja odgojitelja koji ostaju bez naknada i koji održavaju prosvjede. Kako komentirate ovaj potez i hoće li Tomašević izdržati te napade udruga, medija i opozicijskih stranaka?

Naravno da će gradonačelnik izdržati i napade i pritiske. Naravno da će i uvažiti neke prijedloge. On i njegova zamjenica Danijela Dolenec razgovarali su s predstavnicima udruga i nastojat će pronaći način da se one obitelji koje su egzistencijalno ugrožene pomogne mjerama socijalne politike. Ali cijela ta priča nema smisla. Ta mjera koja otkad je uvedena 2016. nije dovela do povećanja broja rođene djece, već sada je narasla na pola milijarde kuna godišnje, a za par godina bila bi na milijardi. To Grad Zagreb ne može izdržati. Osim toga, ta je mjera višestruko promašena, prvenstveno zbog djece kojima je ovako onemogućena najranija socijalizacija u vrtiću. To je bitan dio predškolskog obrazovanja koji od nas stvara društvena bića. A da ne spominjem statistike koje pokazuju koliko period proveden u vrtiću olakšava djeci ulazak u obrazovni sustav, osnovnu, srednju školu, pa i na fakultete. Za novac potrošen na tu mjeru moglo se posljednjih pet godina izgraditi 27 vrtića. Teško mi je zamisliti da znanja i vještine koja djeca stječu u vrtiću mogu dobiti kod kuće jer nema te dimenzije interakcije s drugima.

NACIONAL: Ali ne treba zaboraviti ni na žene. Ova mjera potiče radno sposobne žene da ostaju doma, financijski potpuno ovisne o partnerima, a kad djeca odrastu više se ne mogu zaposliti.

Točno, postavlja se pitanje kako će žena s pedeset plus ući na tržište rada, nakon što 15 godina nije bila na tržištu rada. Međutim, način na koji su se mnoge obitelji odlučivale za ovu mjeru govori nešto i o tržištu rada: upravo su nesigurna radna mjesta, rad na određeno i niske plaće uzrokovale da se žene odluče radije ostati doma, ali ne može se mjerama lokalne vlasti kompenzirati cjelokupna promašena politika u području rada i socijalne sigurnosti na nacionalnoj razini. To nijedan lokalni proračun ne može izdržati. A postavlja se i pitanje zašto se onda i drugim obiteljima ne daje ista mogućnost, što je sa samohranim majkama dvoje djece? Svakoj osobi treba omogućiti ravnotežu između poslovnog i privatnog života: gradovi to rade kroz uspostavu dostupnih usluga vrtića i produženog boravka u školama. Kao što ni muškarci nisu samo u ulozi roditelja, to ne bi smjele biti niti žene. To je stvarno nezamislivo u 21. stoljeću.

NACIONAL: Iako su žene podzastupljen spol u politici, Možemo! će morati državi platiti kaznu od 40 tisuća kuna zbog previše žena na listi za Gradsko vijeće u Osijeku. Nije li to apsurdno?

To je stvarno farsa. Država nas tuži da imamo previše žena na listi i to na onoj za Gradsko vijeće Osijeka. Zar smisao uvođenja kvota nije bio upravo taj da se političke stranke prisili da stave što veći broj žena na liste i to na ulazna mjesta i da se time postigne kakva-takva ravnopravnost spolova na političkoj sceni. I dok većina drugih stranaka uopće nema žena, ili ih ima tek simbolično na svojim listama, nas kažnjavaju jer ih je na jednoj listi bilo previše. Mi smo na to ponosni.

NACIONAL: Kako komentirate najavu Stranke rada i solidarnosti Milan Bandić 365 da će plaćati tužbe udrugama roditelja odgojitelja?

Smatram da je to silno licemjerno jer su svjesni dugova u kojima su s pokojnim gradonačelnikom ostavili grad. A sada stoje s prosvjednicima iz udruga roditelja odgojitelja pred Gradskim poglavarstvom, s tim da su neki od njih još uvijek zaposleni u Gradu. Na primjer Ivica Lovrić, oličenje izvršavanja svega najpogubnijeg u vladavini Milana Bandića. On je bio izvršitelj i Bandićeve i HDZ-ove politike koja je dovela Zagreb do ruba financijske propasti.

NACIONAL: Ipak, radi se o osjetljivoj tematici, mediji i opozicija, pa i vladajući HDZ, koji je svojevremeno glasao protiv te mjere, sada se poziva na dječja prava, demografsku politiku, zbog čega će sigurno doći do pada potpore platformi Možemo! i pada rejtinga Tomislava Tomaševića.

To ni na koji način neće utjecati na njegove odluke. Gledanje u rejting je gatanje jer se danas ne može predvidjeti kakva će biti potpora za tri godine. Naravno da mislimo da nam treba više od jednog mandata u gradu, da bismo počistili ono što smo našli i konsolidirali njegovo upravljanje, ali upravo zato da bismo dobili drugi mandat najteže stvari radimo sada. Kako bi bolne stvari zarasle, a onda u posljednje dvije godine mandata niknuli plodovi i vidjeli se rezultati koje će građani prepoznati. Zato smo i krenuli smjerom koji smo obećali. A to je da se ono što je najteže i najnepopularnije mora napraviti odmah.

NACIONAL: Gradonačelnik Tomašević često je kao svoj uzor spominjao Barcelonu i gradonačelnicu Adu Colau iz stranke Barcelona en Comú koja je također bila aktivistica i preuzela grad nakon 20 godina vladavine Narodne stranke. Ima li paralela i u ovim kritikama, jer je vaš medeni mjesec s medijima brzo završio?

Od aktivista koji poznaju Adu Colau saznao sam da je njima prve dvije godine bio pravi pakao. Rekli su mi da je bilo nezamislivo kako su ih napadali, optuživali da su nesposobni, nepismeni, neorganizirani. Bio je to orkestrirani napad interesnih skupina, medija koji su se na njih vezali i stranaka koje su prije nje desetljećima vladale Barcelonom. Dakle, isto ono što mi proživljavamo danas. Nema sumnje da je dio medija i u Hrvatskoj povezan s određenim interesnim skupinama i to se može iščitati u načinu na koji kritiziraju novu zagrebačku vlast.

NACIONAL: Jedno od najvažnijih obećanja Tomislava Tomaševića bilo je rješavanje zbrinjavanja otpada i revidiranje ugovora s tvrtkama koje su to do sada radile. No zbog činjenice da Grad Zagreb nema kapaciteta za zbrinjavanje biootpada, morao je opet potpisati ugovor s tvrtkom u vlasništvu Petra Pripuza, čime se naslađuje opozicija. Je li Tomašević taknuo u osinje gnijezdo i koliko je opasno ovo čime se bavi?

Zatvaranje Jakuševca i izgradnja zatvorene kompostane na mjestu na kojem neće nikome smetati i nikome neće smrdjeti ostaju prioriteti. Kada se kompostana izgradi, Grad će moći sam obrađivati biootpad. To je gotova priča. A je li opasno to što je gradonačelnik taknuo u nečiji monopol, ne mogu reći. Jesu li Pripuzi doista opasni momci ili se tako reklamiraju u novinama, ne znam. To da je Tomašević hrabar čovjek, to znam. Često ga sretnem na biciklu, nema čuvara, vozi se sam i ne boji se. I građani ga redovito viđaju. On će to svoje obećanje o rješavanju gorućeg pitanja otpada u Zagrebu, s članovima koalicije Zagreb je Naš!, Možemo!, Nova ljevica i Zelena alternativa ORAH sigurno ispuniti.

NACIONAL: Birači ljevice nezadovoljni stanjem u SDP-u nadali su se da će Možemo! na čelu s Tomaševićem postati nova vodeća opozicijska stranka u državi i u njemu vide potencijal za budućeg premijera. Je li to realno, koliko je on zbog toga nervozan ili možda iznenađen napadima kojima je izložen?

Prema nekim anketama na koje se, kako rekoh, ne volim previše pozivati, rejting SDP-a i platforme Možemo! zajedno pretiče HDZ koji i dalje čvrsto stoji na 27%. Objektivno, ljevica i lijevi centar jači su od desnice, ali nisu na vlasti. Što se tiče Tomaševića, on je okupiran svakodnevnim gradskim problemima koje mora rješavati doslovce iz sata u sat, ili čak iz minute u minutu. No on sigurno sada ne razmišlja o tome da bi za četiri godine trebao postati kandidat za premijera. Ključni posao kojim se bavi jest provesti prioritete koje smo obećali.

‘Dok većina drugih stranaka uopće nema žena, ili ih ima tek simbolično na svojim listama, nas kažnjavaju jer ih je na jednoj listi bilo previše. Mi smo na to ponosni’, tvrdi Vili Matula. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Osim kritika oko nespretnosti s izborom članova uprave Zagrebačkog holdinga Samodola i Nikolića, koji su dali ostavke i razvlačili gradonačelnika po medijima, najveća zamjerka je da se previše zatvorio, da nije dovoljno dostupan novinarima niti je dovoljno s građanima.

Što se tiče medija, gradonačelnik i njegovi zamjenici redovno održavaju press konferencije utorkom, a o svakoj važnoj stvari koja se u međuvremenu dogodi također se komunicira s medijima. Nije točno da te komunikacije nema. No one medije koje ne zanima suština, već pikanterije koje bi stavili u naslov, vjerojatno smeta činjenica da im gradonačelnik nije na raspolaganju 24 sata. On to jednostavno ne može jer mora raditi svoj posao koji zahtijeva ogromnu energiju i više od jednog radnog vremena.

NACIONAL: Pokojni Bandić bio je stalno među građanima, zato je i bio tako popularan.

Nemam ništa novo reći o tom mahnitanju. To s radom i upravljanjem Zagrebom nije imalo nikakve veze. Ni u jednom gradskom uredu nije se mogao riješiti nijedan problem jer nitko od tih ljudi nije ni o čemu odlučivao. Za sve se pitalo Bandića. Mi to moramo suštinski promijeniti.

NACIONAL: Kao zastupnik u Gradskoj skupštini prije svega se bavite kulturom, jer ste i član Odbora za kulturu. Zbog načina izbora čelnih ljudi u gradskim kulturnim institucijama, kao što su muzeji ili centri za kulturu, pobunili su se zaposlenici koji su se nadali da će doći do promjene načina izbora ravnatelje. Odnosno, da će se slušati glas kolektiva i stručnog vijeća, a ne samo upravnog vijeća u kojem većinu čine politički imenovani članovi. Primjerice Muzej grada Zagreba, čiji su zaposlenici poslali otvoreno pismo medijima i Skupštini grada Zagreba i Centar mladih Ribnjak. Kako to komentirate?

To ne znači da se nije promijenio način biranja ravnatelja i da se nisu saslušali stručno vijeće i zaposlenike. Članovi upravnih vijeća, neovisno o našem mišljenju i nama, članovima platforme Možemo! i koalicijskih partnera u Gradskoj skupštini izabrali su ravnatelje za čije biografije i programe su procijenili da su najkvalitetniji. Oni su i izabrani u upravna vijeća da samostalno donose odluke, a ne da nas pitaju za mišljenje. Ako smo izabrali te ljude u upravna vijeća, onda smo to učinili zato što smatramo da su sposobni birati ravnatelje kulturnih ustanova i sudjelovati u upravljanju. Pozivam kvalitetne ljude da se javljaju na natječaje. Muzej grada Zagreba ne želim komentirati jer tamo proces izbora još uvijek traje. Samo mogu reći da osim otvorenog pisma zaposlenih postoji i druga strana, o čemu su također objavljeni zanimljivi članci u medijima. Kada se izglasa proračun i kada se na temelju tog proračuna, 1. 1. 2022. konačno raspišu natječaji za pročelnike preostalih ureda, među ostalim i onog za kulturu, koji se po zakonu nisu mogli raspisati prije, kulturnjaci će imati sugovornika koji će moći donositi samostalne odluke.

NACIONAL: Iva Hraste Sočo kao direktan izbor ministrice kulture Nine Obuljen -Koržinek imenovana je za novu intendanticu zagrebačkog HNK. Iako Grad Zagreb kao suosnivač ima 49% udjela, a država 51%, on nije imao svog kandidata. U nekim se medijima kalkulira što je gradonačelnik dobio za uzvrat nakon pristanka na takav izbor. Kažu da je to potvrda da mu je kultura zadnja rupa na svirali.

Kao prvo, Grad nije dao pristanak na takav izbor. Gradonačelnik Tomašević je vrlo jasno rekao da treba poništiti taj natječaj jer nema dovoljno dobrih kandidata. On je ministrici u direktnoj komunikaciji dao na znanje da se s tim izborom ne slaže. I tako je Iva Hraste Sočo imenovana bez formalnog pristanka Grada. Prije toga je puštena priča u medije da će ona sigurno biti izabrana i zato se mnogi kvalitetni ljudi nisu ni javili. Ozbiljni ljudi nisu se željeli uzalud trošiti na pisanje ozbiljnih programa ako su unaprijed mislili da nemaju nikakve šanse. Tomašević je tražio da se da još neko dodatno vrijeme na novom natječaju, kako bi se javilo više kandidata, ali na to Ministarstvo nije pristalo. Ipak, ja se s vama slažem jer kako je moguće da Grad Zagreb koji gotovo s 50 milijuna kuna sudjeluje u financiranju HNK nema nikakvu mogućnost suodlučivanja? Trebalo je sjesti i dogovoriti se, a to se nije dogodilo. Ja smatram da Iva Hraste Sočo nikako nije dobar izbor.

NACIONAL: Na 25. obljetnicu demonstracija za spas Stojedinice, na kojima ste sudjelovali, na Trgu bana Jelačića dogodio se Skup za slobodu, na kojem su bili predstavnici antivaksera, radikalni desničari, opskurni gurui i vod od tisuću muškaraca spremnih da se bore protiv globalista. Je li to poraz civilizirane Hrvatske?

Ne mislim da je to poraz, to je ispuhivanje nakupljenih frustracija, gnjeva i ogorčenja onih koji se svakodnevno bore za golu egzistenciju. Time neki opasni krugovi očito žele manipulirati jer očito je da je iza svega stajala ozbiljna organizacija, a i koštalo je prilično novca. Za te je frustracije sigurno kriv kukavičluk Vlade Andreja Plenkovića jer su oni zbog kukavičluka i osobnih interesa, parlamentarnih, pa svojih unutarstranačkih izbora prošle godine, donosili mjere koje su se provodile selektivno i često nisu imale veze s logikom ni zdravom pameti. To nam se svima sada osvećuje i sada smo i s cjepivom koje je na raspolaganju, među najgorima u EU-u. Oni su krivi, nema sumnje. No mogućnost takvih prosvjeda mora postojati u otvorenim i demokratskim društvima. Ali ako želimo istaknuti bitnu razliku od onoga što se dogodilo na demonstracijama za Stojedinicu 1996. kada je rekordan broj od 120 tisuća ljudi izašao na Trg, tada se osjećala nevjerojatno mirna i blaga energija. Ja sam došao sa suprugom i malim djetetom, kao što su i mnogi došli s djecom jer su ljudi smatrali da djeca moraju to vidjeti i u tome sudjelovati. To su prosvjedi na kojima se djecu učilo: ovako demokracija izgleda. Ovo sigurno nije bio takav prosvjed.