S Viktorom Gotovcem, 46-godišnjim sveučilišnim profesorom s Pravnog fakulteta u Zagrebu, razgovarali smo u povodu njegove kandidature za predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a. Prvi izborni krug je 27. studenoga ove godine. Suparnici ga u aktualnoj izbornoj kampanji, kako je s blagom dozom sarkazma rekao u razgovoru za Nacional, optužuju da je iz udbaške obitelji. Razlog, njegov ujak je Zdravko Mustač, jedan od osnivača hrvatske obavještajne zajednice, ali i rukovoditelj bivše jugoslavenske Službe državne sigurnosti. Zdravko Mustač u Njemačkoj je s Josipom Perkovićem, ključnim osnivačem hrvatske obavještajne zajednice u vrijeme hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, osuđen zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, bivšeg direktora Ine, a kasnije emigranta u Njemačkoj. S druge strane, kao jedan od najvećih krimena Gotovcu protivnici ističu to što je spomenuo prijateljstvo s aktualnim vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom, novoustoličenim predsjednikom Domovinskog pokreta. S Penavom je Gotovac veslao po Jarunu, u Veslačkom klubu Mladost. Bilo je to u vrijeme Penavina prognanstva u Zagrebu.

Viktor Gotovac je po završetku poslijediplomskog znanstvenog studija iz usporednog ustavnog prava na Pravnom fakultetu Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, 1999. godine radio kao vježbenik u odvjetničkim uredima u Zagrebu, a potom je izabran za asistenta na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Doktorat je stekao na istom fakultetu 2010. godine. U međuvremenu je postao profesor na katedri za radno i socijalno pravo. Surađivao je kao stručni savjetnik i suradnik na više projekata Vlade Republike Hrvatske, Europske unije, Europskog gospodarsko-socijalnog vijeća, Vijeća Europe, Međunarodne organizacije rada, UNDP-a, OESS-a, OECD-a, USAID-a. Predsjednik je i Etičkog povjerenstva Grada Zagreba, kao i Skupštine Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Bio je član Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, član saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, predsjednik Nadzornog odbora HRT-a i predsjednik Upravnog vijeća Veleučilišta Lavoslava Ružičke u Vukovaru.

NACIONAL: U izbornoj ste kampanji za predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a. Prvi krug tih izbora završava 27. studenoga. Ulazite li u drugi krug?

Moj je politički angažman na neki način i produžetak moje karijere, iskaz nastojanja da ono čime se znanstveno bavim, a to je pitanje socijalne države, povežem i sa svojim socijaldemokratskim uvjerenjima. Hoću li ući u drugi krug, vidjet ćemo već sljedeće subote. Član sam SDP-a gotovo četiri godine, ali bio je problem što se u SDP teško primaju novi članovi. Čekao sam godinu, dvije da me prime u članstvo. I tada se već pokazivalo da je organizacija nesposobna prepoznati ljude, da ima problem u širenju članstva. U proces učlanjenja u SDP krenuli smo zajedno moj pokojni profesor Josip Kregar i ja, ali on je prije mene ušao u stranku jer je prije toga bio i saborski zastupnik s liste SDP-a. Imao je sreću poznatijeg imena i poznatije karijere. Zato je ulaznu dionicu pretrčao s manje prepreka. U njemu sam imao najbližeg učitelja i dragog prijatelja koji mi je, uz podršku bivšeg predsjednika Josipovića, bio moralni putokaz za ulazak u politiku. To smo profesor Kregar i ja učinili u trenutku kada je Tomislav Karamarko bio u uzletu i dolazio na vlast, kada su iz boce pušteni duhovi najmračnije strane hrvatske prošlosti.

‘Točno je da sam bio član zagrebačkog etičkog povjerenstva u vrijeme Milana Bandića, ali sam član tog etičkog povjerenstva i sada kada je gradonačelnik Tomislav Tomašević’, kaže Viktor Gotovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Na koju mračnu stranu hrvatske prošlosti mislite?

Nije teško shvatiti o čemu je riječ. Radilo se o onom ustaškom pozdravu ZDS, o kojem se ne zauzima posve jasan stav. Kada su takvi duhovi bili pušteni iz boce, profesor Kregar i ja zauzeli smo stav o tome gdje trebamo biti, gdje trebaju biti ljudi koji poštuju uzuse progresivnog i demokratskog društva. Ustaški pozdrav je civilizacijski problem hrvatskog društva. Znam da je to stav i novog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića.

NACIONAL: Može li Radovan Dobronić ujednačiti sudsku praksu kada je riječ o kažnjavanju pozdrava „za dom spremni“ i kroz postojeće zakone?

Siguran sam da postoji način da hrvatsko društvo zauzme jasan stav prema tome. Pitam se samo želi li baš cijelo društvo zauzeti takav stav. Tu je opet politika bitna. Taj bi se stav zauzeo da takva politika donosi i glasove na izborima. To nekome ne odgovara i zato ne zauzimamo jasne stavove. Hrvatski zakoni omogućavaju da se taj pozdrav zabrani, a na tom su tragu donošene i odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

NACIONAL: Nadate li se pobjedi?

Nada nije ono čega se ljudi trebaju držati. Zašto se nije dobro nadati? Nada je pasivan princip, pa se ne valja nadati nego treba djelovati. Tako i ja trenutno obilazim ogranke SDP-a. No neovisno o pobjedi na ovim izborima, vjerujem da mogu pridonijeti razvoju socijaldemokracije i razvoju stranke. Taj ću doprinos ionako dati, neovisno o tome hoću li postati predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a ili ne. Znam da bih mogao više napraviti kao predsjednik zagrebačke organizacije nego samo kao njen običan član. Pa zato sam se i kandidirao.

NACIONAL: Vaši suparnici u stranci govore da nemate izborni program.

To nije točno, a svašta sam o sebi čuo. Naprimjer, da sam kandidat središnjice SDP-a na Iblerovom trgu, da sam trećerazredni profesor prava, da sam iz udbaške obitelji i još mnogo toga i meni novog.

NACIONAL: Ali nećak ste Zdravka Mustača, koji je s Josipom Perkovićem osuđen u Njemačkog zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Jeste li onda iz udbaške obitelji?

Da se malo našalim, za tu kvalifikaciju da sam iz udbaške obitelji nikada nisam mislio da će mi biti prepreka baš u SDP-u. Vidim da u HDZ-u s Udbom imaju puno manje problema nego u SDP-u. Kako god bilo, malo sam premlad za Udbu, a više mi odgovara i svoju struku i znanje opredmetiti u politici. Mislim da je politika častan poziv kojim se može pridonijeti svojoj organizaciji, društvu i zajednici. Znam da se u politici stvari uvijek mjere interesima, pa tako priznajem da i ja imam interes u politici. Ali moj je interes otvoren i altruistički. Imam 46 godina i profesionalno sam se ostvario kao profesor na Pravnom fakultetu. Nadam se da oni koji govore da sam trećerazredni profesor griješe, utoliko što mislim da sam barem drugorazredni profesor. Ali tko sam ja da se usudim suditi sam o sebi.

NACIONAL: Bivših 18 zastupnika SDP-a osnovalo je poseban zastupnički klub u Saboru. Kako ocjenjujete ta previranja u SDP-u, koja su vašem stranačkom zastupničkom klubu ostavila malobrojniji sastav od 14 zastupnika?

Taj je proces započet prije nego što sam se uključio u politiku. Žao mi je što se to dogodilo između ostalog i zato što među tim ljudima koji su isključeni iz SDP-a postoje ljudi s kojima sam surađivao. Nisam želio biti sudionikom takvih događaja. SDP vidim kao uključivu stranku, koja privlači ljude, plijeni idejama i nudi političku strast. Strast, ne i ostrašćenost.

NACIONAL: No bivši predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Gordan Maras optužio vas je da ste bili Bandićev stručnjak za etiku. Kakvu ste suradnju imali s gradonačelnikom Milanom Bandićem?

Gordan Maras i ja osobno se slabije poznajemo, ali vidim da on mene dobro poznaje pa se dosta sa mnom bavi u svom Facebook ratovanju. Točno je da sam bio član zagrebačkog etičkog povjerenstva u vrijeme Milana Bandića, ali sam član tog istog etičkog povjerenstva i sada kada je gradonačelnik Tomislav Tomašević. Onda onako krležijanski, možda sam i bandićevac i tomaševićevac. Međutim, to etičko povjerenstvo bilo je i u vrijeme gradonačelnika Bandića, kao i sada u vrijeme gradonačelnika Tomaševića, a to povjerenstvo bavi se etikom lokalnih službenika Grada Zagreba u odnosima prema korisnicima usluga i međusobno. Bilo je petero članova tog povjerenstva, četvero ljudi iz Gradske uprave i ja kao neovisni stručnjak.

NACIONAL: Evo, napokon, i pitanja iz vaše struke. Uvode se covid-potvrde za dolazak na posao u državne i javne ustanove, kao i u javne prostore. Hoće li se uspjeti testirati svi koji se trebaju testirati na koronavirus? Velike su gužve, a premalo mjesta za testiranje. Što s onima koji se ne žele ni testirati? Mogu li dobiti otkaze? Iako, neki su ih već i dobili…

Kod nas su karte podijeljene na one koji su za nešto i one koji su protiv. Ne razmišlja se o posljedicama. Prvo smo dobili obvezne covid-potvrde u socijalnoj skrbi i zdravstvu. I tu su otkaze dobili neki od onih koji nisu preboljeli bolest, nisu se cijepili, a nisu se htjeli ni testirati. Sada se to širi na veći dio javnog sektora. U tome, međutim, postoje razlike. Nije ista situacija u socijalnoj skrbi i zdravstvu – gdje se radi s bolesnima, starijima i nemoćnima, dakle, ugroženom kategorijom stanovništva – i u drugim djelatnostima, poput pošte, gdje se korisnici kratko zadržavaju ili ložača u nekoj školi. Drugo je pitanje kakva je uopće narav tih covid-potvrda.

NACIONAL: Pa kakva je narav covid-potvrda?

Zapravo, kao pomagala u suzbijanju epidemije.

NACIONAL: Ali kad je riječ o otkazima ugovora o radu, epidemiološka priroda tih potvrda ulazi u područje radnog prava, kojim se vi kao profesor na Pravnom fakultetu bavite.

Točno. Slijedom odluke Nacionalnog stožera uspostavljenog zbog pandemije i nastojanja da se uredi to pitanje, ulazi se duboko u prostor radnog prava. Ulazi li time Stožer u crveno ili žuto, vidjet ćemo tek nakon par godina kada ćemo se suočiti i s posljedicama davanja tih otkaza kroz eventualno plaćanje izgubljenih plaća radnika i obvezu vraćanja tih ljudi na njihova radna mjesta. Zasad je još uvijek žuto svjetlo na tom semaforu, no kakvo će ono u konačnici biti, odlučivat će sudovi.

NACIONAL: Zašto će o tome odlučivati sudovi?

Zato što je to sada u opisu njihova posla. Najprije će Ustavni sud utvrditi jesu li te potvrde opravdane. Poslije toga ćemo nakon tri, četiri godine dobiti odluke i redovnih sudova – općinskog, potom županijskog, vrhovnog i u konačnici opet Ustavnog suda. Tada će se u konkretnim slučajevima ocjenjivati je li otkaz zaposlenicima, kojim su im poslodavci upravo zaprijetili, bio opravdan. Nije ista stvar uvesti obvezu pokazivanja covid-potvrda kada ulazite kod poslodavca ili ovo sada s drugim dijelom priče da možete dobiti otkaz i ako ne možete dokazati da imate covid-potvrdu ili se ne želite testirati.

NACIONAL: Građani se imaju pravo ne cijepiti jer cijepljenje nije obvezno. Imaju li pravo odbiti testiranje? Je li to u kategoriji temeljnih ljudskih prava?

Zasad nismo uredili obveznost cijepljenja, nismo uredili obvezu testiranja, pa nismo uredili ni puni pravni značaj covid-potvrda, primjerice, u radnim odnosima. Tek je sada premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade naložio svojim ministrima Ivanu Malenici, Viliju Berošu i Davoru Božinoviću da zakonski urede to pitanje kako bi odluku mogao donijeti i Sabor. Dakle, činjenica je da su covid-potvrde uvedene ad hoc, bez temeljite zakonske pripreme, što jest greška kašnjenja i nepoduzimanja Vlade premijera Andreja Plenkovića. Zbog toga je Hrvatska u crvenom kao država i kao društvo.

NACIONAL: Znači li to kako ipak mislite da je Hrvatska što se tiče covid-potvrda ipak pošla kroz crveno, a ne samo kroz žuto svjetlo na epidemijskom semaforu?

Kao nacija i društvo smo u crvenom. Zašto? Kasnimo. Na kraju 2021. i dalje smo u refleksiji rasprave iz 2020. kada se razmišljalo o tome je to stanje bilo redovno ili izvanredno. Je li trebalo aktivirati članak 16. ili članak 17. Ustava RH. A članak 17. Ustava o izvanrednom stanju glasi: „U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Republike. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji.“ Međutim, mi smo se opredijelili za članak 16. Ustava, koji je nešto suzdržaniji u izričaju, a i ne predviđa dvotrećinsku većinu zastupničkih glasova. Taj članak glasi: „Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“ To je, pak, uređeno Zakonom o civilnoj zaštiti. Dakle, i godinu dana kasnije tuče nas po glavi refleksija stava koji smo navodno zauzeli 2020. godine. U toj stvari, kao i u mnogim drugima, ne vidimo kamo svijet ide.

NACIONAL: Vlada se, dakle, opredijelila za članak 16., a ne članak 17. Ustava, kako je predlagao predsjednik Zoran Milanović ocjenjujući da su zbog pandemije nastupile izvanredne okolnosti?

Primjenom članka 16. Ustava uveli smo Nacionalni stožer koji donosi odluke, a one po dikciji tog članka Ustava imaju i snagu zakona. Međutim, sudeći po naputku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića trojici ministara – Malenici, Berošu i Božinoviću – da pripreme zakon kako bi se moglo sankcionirati građane koji odbijaju ishoditi covid-potvrde, cijepiti se, kao i učestalo testirati u zakonskom okviru, i premijeru je postalo jasno da u zakonskom okviru postoje rupe. Zato smo danas kao društvo u problemu. Godinu i pol dana nismo ništa učinili da bismo taj problem pravno riješili. Isto je, primjerice, i s radom ljudi od kuće.

NACIONAL: Kako ocjenjujete te zakonske praznine u kontekstu odluke predsjednika Zorana Milanovića, gradonačelnika Sinja Mire Bulja i načelnika općine Primošten Stipe Petrine da se u njihovoj zoni odgovornosti ne primjenjuju obvezne covid-potvrde, kao ni testiranja?

Mislim da je predsjednik Milanović ispravno postupio kada je saslušao ustavnopravne stručnjake početkom epidemije. Predsjednikova promišljanja i diskusije bili su ispravni, ali u ovoj fazi epidemije nije humano tako govoriti kada imamo veliki broj, preko 10.000 umrlih od covida-19, a dnevno i po 50 ljudi umre od posljedica ozbiljne epidemije. Ljudi ne shvaćaju ozbiljnost situacije i ne žele koristiti ono što im može pomoći. S ljudskim životima ne smije biti junačenja. Da pojednostavim, ne vidim tog opravdanog pravnog principa koji je jači od ljudske egzistencije, života i zdravlja ljudi. Zato sumnjam da postupanje Zorana Milanovića, danas u društvu Mire Bulja i Stipe Petrine, pridonosi humanizmu u društvu. Kažem to koliko god njih trojica bila u pravu. Problem je u ovoj epidemiji u početku trebao pravno drugačije postaviti. Stoga, za razliku od predsjednikovih, jasniji su mi i bliži stavovi njegove supruge, liječnice i epidemiologinje, dakle, stručnjakinje.

‘SDP vidim kao uključivu stranku, koja privlači ljude, plijeni idejama i nudi političku strast’, smatra Viktor Gotovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: A za što se predsjednik Zoran Milanović zalagao na početku epidemije?

Zoran Milanović je zagovarao proglašenje izvanredne situacije i bio je u pravu. Ta je izvanredna situacija podrazumijevala da odluke Nacionalnog stožera potvrđuju saborski zastupnici dvotrećinskom većinom, pa bi danas pravno bilo izvjesnije primjenjivati i obvezne covid-potvrde, a u konačnici proglasiti i obvezno cijepljenje. Situacija epidemiološki možda ne bi bila drugačija, ali bila bi pravno uređenija. Bila bi ustavna i zakonita. Sada je problem u tome što je upitno je li način djelovanja Nacionalnog stožera ustavan, a onda i zakonski u cijelosti pokriven. Zato i dolazimo pred ono žuto svjetlo na pandemijskom semaforu u trenutku kada ljudima daju otkaze zato što nemaju covid-potvrde.

NACIONAL: Zašto to smatrate problemom?

Kako će sud moći reći da su otkazi u redu kada se vidi da tu ima puno činjeničnih i pravnih problema? Prvo, manjka taj pravni supstrat koji bi bio obuhvaćen člankom 17. Ustava, pa onda i sve ono što iz toga slijedi. Tada bi sve te odluke dolazile i na Vladu i kod predsjednika, a u konačnici bi zadnju riječ imao Sabor dvotrećinskom većinom glasova.

NACIONAL: Je li premijer Andrej Plenković odbio prihvatiti članak 17. Ustava kako bi onemogućio predsjedniku Zoranu Milanoviću preuzimanje glavne riječi u rješavanju epidemije, pa onda potencijalno i vlasti u svoje ruke?

Razlog je prozaičniji. Postoji antagonizam između dvaju brda, Pantovčaka i Markova trga, odnosno, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Ključni problem nije bio taj što bi Zoran Milanović kao predsjednik preuzeo vlast, jer ne mislim da bi se to zaista dogodilo. Da bi Zoran Milanović u toj situaciji postao svojevrsni uzurpator. Čini mi se da premijer Plenković uopće nije želio funkcionirati u bilo kakvoj vrsti epidemijske kohabitacije. Plenković je to učinio uz ljestve koje mu je dobacio Ustavni sud. Ustavni sud je rekao da se ne mora ići u borbu protiv epidemije po članku 17. Ustava. Ali zato bi poslodavci u perspektivi, kada će davati otkaze zbog covid-potvrda ili izbjegavanja testiranja, mogli imati problem dokazati opravdanost tih otkaza. Da je aktiviran članak 17. odluke bi se donosile po jasnoj proceduri pa bi stanje bilo potpuno ustavno, a onda i zakonski neoborivo.

NACIONAL: No Vlada je dobila podršku Ustavnog suda za primjenu članka 16., a ne članka 17. Ustava. Je li onda sada objektivno u problemu predsjednik Milanović, a ne premijer Plenković?

U redu, to sve sada formalno funkcionira, ali pitanje je što će biti za nekoliko godina kada ti sporovi opet budu na Ustavnom sudu. Hoće li tada stav Vrhovnog suda biti drugačiji? Hoće li biti drugačiji sastav Ustavnog suda pa će na to gledati na drugi način? Svi sadašnji akteri bit će negdje drugdje po svijetu ili Europi, a samo će poslodavci morati živjeti s tim da im ti otkazi ljudima bez covid-potvrda i odbijanja testiranja mogu postati nezakoniti. Tada bi ti radnici mogli tražiti povratak na radna mjesta i sve plaće uz zatezne kamate koje bi im pripadale da su nastavili raditi. Kako je zasad riječ uglavnom o javnom sektoru, to znači da će trošak snositi svi građani kao porezni obveznici. Nismo bili solidarni u pandemiji, ali tada ćemo morati biti solidarni u troškovima, a to se moglo i moralo izbjeći. Zato su država i hrvatsko društvo u crvenom. Imamo sustav u kojem se barata politikom, a ne znanjem i strukom. Konačno, nije to samo pitanje forme već i sadržaja – je li to vladavina prava, a onda i je li Hrvatska pravna država?

NACIONAL: Koliko je izvjestan takav loš ishod za poslodavce iz javnog sektora zbog eventualno nezakonitih otkaza?

Ne tvrdim da će tako biti. Nisam vidoviti Milan, ne čitam iz šalice kave, ne bacam vilice u zrak. Ne mogu predvidjeti što će biti, ali oni koji nas vode nisu ovdje da ostavljaju sumnje u pogrešnost svog postupanja. Njihova se postupanja u konačnici mogu pokazati pogrešnima i neustavnima, ali ne smiju dozvoliti da se to događa već u startu kada nešto počnu raditi. Nama takvo manipuliranje ili igranje, politiziranje s ozbiljnim životnim sudbinama, dovodi do toga da u društvu jačaju pokreti koji nemaju veze s edukacijom. Nemaju veze s temeljnim pravima, a navodno se za ista ta prava zalažu. Jačaju vrlo radikalne političke pozicije i promiču se rješenja koja nisu dobra za društvo.

NACIONAL: Predsjednik Milanović ocijenio je djelomični lockdown u Austriji kao povratak u tridesete godine prošloga stoljeća, kada se rađao nacizam. Slažete li se s njim?

Čini mi se da nije baš tako kako govori predsjednik. To nema veze s pojavom nacizma. Oni koji zloupotrebljavaju oznake koje su prokazivale ljude druge vjere, druge nacije ili druge rase, pa su onda ti ljudi završavali na nezamislivim mjestima u povijesti čovječanstva, to nisu metafore koje se mogu koristiti u ovoj situaciji. Činjenica je da nisam zadovoljan onime što se u pravnom smislu čini, ali ne može se to nazivati nacizmom, povezivati s logorima ili povratkom u tridesete godine, a možda će se sutra zbiti i u Hrvatskoj. Međutim, mislim da su takve ocjene pretjerane. Bojim se da su oni koji danas protestiraju boreći se, navodno, za slobodu i prava, bliži toj paradigmi nacizma nego oni koji uvode djelomični lockdown za one bez covid-potvrda i koji se odbijaju cijepiti.

NACIONAL: Ponovno uhićenje bivše zamjenice zagrebačke državne odvjetnice Mirele Alerić Puklin i njezina supruga, pod sumnjom da su informacije iz afere Agrokor davali Piruški Canjugi, dogodilo se u trenutku kada je Državno odvjetništvo povuklo optužnicu protiv Ivice Todorića. Odvjetnici tvrde da se to uhićenje dogodilo kako bi DORH opravdao povlačenje optužnice protiv Todorića. Kakav je vaš stav o tome?

Hrvatska je zemlja skandala, pa i pravosudnih skandala. Listamo novine i palimo televizor sa zluradim očekivanjem tko će toga dana završiti iza rešetaka. Pritom ne shvaćamo da to samo govori o stanju vladavine prava u Hrvatskoj. Takva je situacija da se i oni koji nas trebaju čuvati od kriminala, koji trebaju jamčiti zakone i Ustav, također nalaze među imenima u crnim kronikama. Ovo što se sada događa jedan je krak Agrokorove hobotnice, a bojim se da će nam se ta priča nastaviti ponavljati.

NACIONAL: Druga zanimljiva koincidencija tog uhićenja je da se taj, kako ste ga nazvali, krak Agrokorove hobotnice dogodio nakon uhićenja bivše ministrice Gabrijele Žalac po nalogu europske tužiteljice. Gabrijela Žalac sada je u javnosti potonula u drugi plan.

To su te neke „sretne“ koincidencije koje se u Hrvatskoj znaju često događati. Nisam siguran da je to samo puka koincidencija. Gotovo religijski vjerujem u to da je Hrvatska doista zemlja mnogih koincidencija. Ne znam samo je li Hrvatska i sama po sebi neka vrsta koincidencije. U Hrvatskoj smo upravljanje društvom pretvorili u politički i medijski spin, a to je strašno. Odgovorne dužnosti kod nas se svode na vještine i lukavstva PR stručnjaka. Za svaku groznu vijest treba samo iznaći još grozniju. Za svaki loš rezultat treba samo pronaći još lošiji. Pred 30-godišnjicom pada Vukovara, jednog groznog događaja iz naše bliske povijesti, postavljam si pitanje koja je naša stvarnost groznija. Ona kada su ljudi umirali u Vukovaru ili ova danas, kada se ljudi vesele samo spinovima, a jedva preživljavaju. Nisam siguran da je to ono za što su se ljudi u Vukovaru borili i ginuli.

NACIONAL: Pokazalo se da je USKOK zatvorio slučaj vezan uz istragu Gabrijele Žalac, a onda se pojavio OLAF, istražitelj korupcije iz Europske unije, da bi ga ponovo aktivirao, a bivšu ministricu privremeno smjestio iza rešetaka. Zašto se to moralo dogoditi?

Sada je morao doći OLAF, ali imali smo mi i slučaj da su se torbe s novcem s carine direktno nosile na ruke bivšeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera. Možemo se prisjetiti i da su svojedobno jugoslavenski dinari prevoženi u Bosnu i Hercegovinu da bi se mijenjali za njemačke marke prije uvođenja hrvatskog dinara u naš monetarni sustav. Sve to jest slika društva, ali nažalost i slika opozicije, koja teško nameće alternativu. Kao društvo se u Hrvatskoj teško mijenjamo, ne preispitujemo se. Gotovo samodopadno od neke uljepšane prošlosti ne vidimo kako nam je i u kakvu budućnost nespremni idemo.

NACIONAL: Premijer Plenković tvrdi da je pravosuđe neovisno o politici. Kako ocjenjujete tu njegovu tvrdnju?

U Hrvatskoj imamo potpunu dominaciju HDZ-a i Andreja Plenkovića kao premijera koji se uspio apsolutno nametnuti. Ta dominacija HDZ-a, s druge strane, također je refleksija slabosti SDP-a.