Eto nama jako pocrnjelog Branimira Farkaša (46), jednog od troje novih voditelja dnevnika. BITI IZNENADNO CRN VEĆ ODAVNO NIJE U MODI, A ZNAČI I SOCIJALNU NEOSJETLJIVOST (NE MOŽEMO SVI NA MORE). Voditelj dnevnika g. Farkaš danas je po običaju i zamuckivao, što zna biti vrlo stresno za gledatelje. Nikad se ne zna kad će mucanje a kad očekivano masakriranje riječi Farkaševim naglascima. U njegovu životopisu piše da govori engleski, francuski i talijanski. Iz razumljivih razloga ne piše da govori hrvatski

KRIŽNI PUT – ZLOČIN BEZ KAZNE

Utorak, HRT 1, 20.55

Danas, 23. kolovoza, je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. HRT se time nije dala impresionirati, pa je hrvatska sjećanja na žrtve obilježila prigodnim, “dokumentarno-igranim”, tobože filmom, što se pogrešno zove “Križni put – zločin bez kazne”. On je samo zločin koji je počinio autor. Kazna je gledati ga. U njemu su jednako tretirani svjedoci koji su uspjeli preživjeti i uvaženi g. Josip Manolić (96) koji najozbiljnije tvrdi da su i poslije primirja svjedoci na blajburškom polju i drugdje napadali svoje neprijatelje i da su zato morali biti likvidirani. Ovakvo nepoštivanje ideje Dana sjećanja na žrtve, potpisao je stanoviti Manjkas, Miljenko Manjkas, otprije 20 godina jako dobro poznat ovdašnjoj javnosti kao urednik kasnovečernjeg trećeg dnevnika tada zvanog “Motrišta”, nenadmašivo najgore informativne emisije u povijesti ovdašnje televizije od Ljeta gospodnjeg 1956. do sudnjeg dana.

Baš kad smo pomislili da će snimiti nešto iz making-of žanra (dokumentarac o pravljenju “Motrišta” bio bi odličan pokajnički potez), g. Manjkas se oćutio stvoren za nešto više. Obilno korišteni dijelovi vjerojatno “Četveroreda” nisu potpisani, ali prepoznaje se rukopis Jakova Sedlara, što je blaga gledateljeva slutnja, potvrđena Manjkasovom zahvalom Sedlaru u odjavnoj špici.

OTVORENO

Utorak, HRT 1, 21.56

Njih trojica su se odnekud javljali. Jože Dežman, Ivo Banac, Hrvoje Klasić. Nikoga u studiju. To je vjerojatno još jedna HRT-ova poruka nama pretplatnicima (pristojbarima): HRT ne drži do današnjeg Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima ni koliko je crno pod noktom. Iz Zadra se u emisiju javljao Klasić, profesor na katedri povijesti u zgradi Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegovi nastupi na HRT-u izazivaju stalnu dvojbu je li tu riječ o ljevičarenju ili o totalnom neznanju. Sad se iskazao prigodnom tvrdnjom da ni američka demokracija nije bez nasilja. Ova, oprostite na izrazu, idiotska relativizacija komunizma plod je uredničke odluke da se Klasića pozove, nakon koje se nije moglo očekivati ništa drugo.

DNEVNIK 3

Utorak, HRT 1, 22.32

Predsjednica države odlikovala je Nikolu Štedula nekakvim Redom (Stjepana Radića), umjesto Veleredom. To je cijela vijest o njemu, a nema ovoga: Štedul je u Škotskoj 1988. godine preživio atentat. Atentator je odmah uhićen i osuđen na 15 godina zatvora. Štedul je 1993. godine prijavio g. Perkovića kao organizatora atentata, ali tužba 23 godine stoji u ladicama Državnog odvjetništva. Štedulovoj supruzi i djeci nije odobren zahtjev za hrvatsko državljanstvo, navodno je to učinio HDZ. Nikola Štedul diplomirao je političke znanosti u Škotskoj, ali njegova diploma nije ovdje nostrificirana. Ni jedna od ovakovih priča, a ima ih na vagone, nije objavljena na HRT-u.

VIJESTI

Srijeda, HRT 4, 11.00

Od jutra do jedanaest sati čitana nam je vijest u čijoj zadnjoj rečenici piše da su Hrvatska i Slovenija jedine bivše komunistčke zemlje koje nisu provele lustraciju. Poslije jedanaest sati, sasvim u skladu s HRT-ovim posebnim pogledom na jučerašnji Dan sjećanja, i nje je nestalo.

DNEVNIK

Petak,HRT 1, 19.00

Eto nama jako pocrnjelog Branimira Farkaša (46), jednog od troje novih voditelja dnevnika. Biti iznenadno crn već odavno nije u modi, a znači i socijalnu neosjetljivost (ne možemo svi na more). Voditelj dnevnika g. Farkaš natuca hrvatski gore nego g. Milan Bandić kajkavski.

Bandiću treba odati priznanje bar na trudu i napredovanju. Farkaš (46) se nimalo ne trudi, ali zato već dvadesetak godina napreduje u struci. Umjesto da uči koji su slogovi u riječi naglašeni a koji nisu, on se već desetljećima igra pogađanja: u jednoj riječi on naglasi prvi slog, u drugoj drugi i nikad ne pogodi. Danas je po običaju i zamuckivao, što zna biti vrlo stresno za gledatelje.

Nikad se ne zna kad će mucanje a kad očekivano masakriranje riječi Farkaševim naglascima. Voditelj s takvim govornim vještinama ne bi smio voditi ništa osim psa u park, ali na HRT-u njemu je osigurano mjesto pred kamerom u studiju. U njegovu životopisu piše da govori engleski, francuski i talijanski. Iz razumljivih razloga ne piše da govori hrvatski.