VITA JELA ZELEN BOR

Srijeda, HRT 1, 9.06

Uvaženi Đuro Lubura počeo je seriju svojih ovotjednih gostovanja u emisijama HRT-a. U srijedu u Vitoj jeli, u četvrtak u Otvorenom i u petak u Dnevniku. Prvi put kao internetski stručnjak, pa kao sudski vještak u slučajevima prisluškivanja, a u petak ga je, u vijesti o Imunološkom zavodu, potpisalo riječima “Visia Croatica“. Ni u jednoj od tri emisije nije se osramotio, naprotiv, što je lijepa novost za HRT koja obožava forsirati političke stručnjake općeg profila, npr. Južni Slaven Letica. Lubura je specijalist za tehnologije kojekakvih praćenja i prisluškivanja. Njegov današnji nastup podigao je razinu emisije u kojoj je to najlakše učiniti, jer se, onako po narodnu, zove “Vita jela zelen bor“ (čekam brzi odgovor). Tako su prije sto godina završavala pisma seoskih autorica i autora upućena u grad ili u susjedno selo. Poslije epistolarnog naslova emisije nije se ukazao veseli voditelj u narodnoj nošnji s blokom i olovkom u ruci, nego ozbiljan gospodin u tamnom odijelu koji sam sebe zove Minja, a zove se Miljenko Cvitković. Humorist po vokaciji Minja Cvitković je spletom okolnosti i karakternih sklonosti, povremeno prisiljen proširiti lepezu svojih zanimanja. G. Cvitković je totalno urbani tip i daleko najbolji od troje voditelja “Vite jele“. Nije naporan kao ona starija gospođa, niti uzalud pokušava promovirati sebe, kao ona mlađa koja se prešetava po studiju.

KINESKI PUT

Srijeda, HRT 1, 21.45

Novinar Miro Aščić bio je u Kini i sastavio reportažu u kojoj su posebno neukusne izjave službenih kineskih, koga ili što, Kineza naravno. Neukusno je u diktaturi prikupljati, a još gore emitirati, izjave za koje se unaprijed zna kakve će biti. Tamo demokracije nema, što autoru Aščiću kao da je posebno drago, jer se razbacuje olako danim ocjenama, npr. da je pokolj na Tianamenu danas zaboravljen.

OTVORENO

Srijeda, HRT 1, 22.34

Umjesto da se temeljito pripremi za emisiju, voditelj Mislav Togonal glumio je radoznalost. On pojma nema o tome da je političar Božo Petrov kontroliran od strane policije. Ma što mi kažete, govorila je njegova dječačka fizionomija dok je slušao gđu Sanju Sarnavku kako mu govori da u Hrvatskoj nitko ne nadzire policiju, jer su obje stranke u svojim mandatima zaboravile donijeti zakon koji bi omogućio civilni nadzor nad policijskim zloupotrebama.

NAJAVE

Nedjelja, HRT 1, 15.52

Još su četiri sata do emitiranja filma “Mamma mia“, ali HRT ga ne prestaje najavljivati i to onim tekstom koji je sročila nečija politička pamet. Film je izabran za prikazivanje na HRT-u po kriterijima dostojnim jednog Đele Hadžiselimovića, priča pametni. I nastavlja: misterij očevog tripartitnog identiteta ne bi premostila ni jedna klauzura. Ovu političku aluziju već je davno pojelo vrijeme. Takvoj vrsti stvaralaštva koje nitko ne razumije nije mjesto na televiziji. Jedina novost koju poslije ovoliko promašene najave očekujemo od HRT-a je ukidanje pretplate.

STUDIO 4

Ponedjeljak, HRT 4, 9.30

Evo njega opet. Pero Maldini, politolog sa Sveučilišta u Dubrovniku i Osijeku, opet je iznosio i prenosio svoje površne i nestručne ocjene o Mostu, utemeljene jedino na antipatiji. HRT ga poziva u pravilnim vremenskim razmacima, kad god se ukaže potreba za difamiranjem Bože Petrova, Nikole Grmoje i Mosta kao takvog. Po razini njegova današnjeg izlaganja čini se kao da mu je najveći znanstveni uzor Stipe Gabrić Jambo.

VIJESTI

Ponedjeljak, HRT 4, 10.00

I u jutarnjim vijestima i u dnevniku u podne prva vijest je umro je David Bowie. Na teletekstu je to tek šesta vijest. Prvih pet su dvije stranke i tri političara (hdz, sdp, jakovčić, jambo, sanader). Sve se to zaboravilo u podne kada je voditeljica Marta Šimić Mrzlečki pročitala vijest dana. Ipak je umro besmrtni Bowie i što je tu je, nema se kud, razmišljahu urednici.

S MARKOVA TRGA

Ponedjeljak, HRT 4, 15.30

U radijskoj emisiji koju emitira i televizija pojavio se g. Željko Reiner (62), inače predsjednik Sabora, ali odjeven sasvim obično, u odijelu s kravatom i s civilnim naočalama tankih okvira, blago spuštenim na polovicu nosa. Očekivali smo potpuno drugačiji dress code. Na njegovu nosu trebale su biti debele skijaške naočale, na glavi skijaška kapa, na rukama skijaške rukavice s palcem, na nogama pancerice, a na njegovu mladenački vitkom tijelu popularni stari plavičasti skijaški kombinezon sa zgužvanim tregerima, posuđen od nešto jačeg stanovitog gospodina Varge, nekadašnjeg ministra koji se u njemu prošle godine skijao i dao se slikati ispred službenog automobila koji ga je dovezao i odvezao na to isto nespretno skijanje. Da je g. Reiner (62) u studio Hrvatskog radija stupio tako odjeven, možda bi se dogodilo nemoguće. Novinarka S.R.P. (Sanja Rabuzin Pavić) tada bi ga možda ipak pitala jedino što hrvatsku javnost zanima i što je za naše društvene prilike jedino relevantno: kako je bilo na skijanju? Umjesto toga slušali smo i gledali uobičajeno obraćanje novinara Hrvatskog radija još jednom pripadniku hrvatske političke elite koji se svojeg prvog radnog dana poslije skijanja pravio kao da ništa nije bilo. Ne bismo inzistirali da ovo nije bio prvi nastup g. Reinera poslije njegova skijaškog incidenta na granici, kada je slikan kako se u privatnom autu, sprijeda i straga praćen policijom, vozi mimo duge kolone građana koji čekaju. Za našu društvenu klimu bilo bi izuzetno zdravo da se produciranje g. Reinera sankcionira. Jedno godinu dana on bi morao u pancericama toptati do svojeg radnog mjesta u sabornici. Tek kad bi sjeo za mikrofon, mogao bi ih skinuti i potajno nazuti svoje kućne papuče, nadajući se da to nitko ne će vidjeti, ni čuti. Tako je mislio i kad se odlučio ići na skijanje kad svi idu i proći pokraj kilometarske kolone gnjevnih podanika. A tako misli i danas dok u studiju HRT-a svečano priča beznačajnosti, kao i svi dosadašnji predsjednici Sabora.