Vijenci i kaktusi

Nikša Butijer kao željezničar stalno zabrinut za svoj posao izgovara rečenicu tjedna kad obećava ženi da će ga ubuduće zanimati samo ona: ma jeb’o željeznicu’

POČIVALI U MIRU

Utorak, HRT 1, 21.03

Ova serija je depresivna ne zato što bi to netko od autora želio, nego zato što su neobjašnjivi postupci njenih neuvjerljivih likova, blago rečeno, deprimantni. Novinarka do u beskraj vodi nekakvu svoju istragu o mrtvima oko zatvorene tvornice i spetlja se s inspektorom. Današnji dodatak uobičajenim slabostima je katastrofalno loš Goran Navojec (inspektor) u ulozi za koju jednostavno nije rođen, pa je nije u stanju ni odglumiti. Zamišljeno je da on ima neku životinjsku privlačnost kojoj ni jedna žena nije u stanju odoljeti, ali u ljubavnoj sceni s Juditom Franković (novinarka) naš veliki ljubavnik plazi po licu partnerice kao da ga je obuzela glad, a ne ljubavna strast. Očito je da bi on radije nešto pojeo nego, pristojan izraz glasi: poljubio. Ona zaslužuje nezamislivo veliku novčanu nagradu za pokušaj da odglumi nemoguće: kapitulaciju pred njegovim zavodničkim čarima. Nikom od TV gledatelja ne preporučujemo gledanje ovog prizora, jer u usporedbi s našim jako ublaženim opisom maksimalno prilagođenim živcima naših čitatelja, gledateljski dojam bio bi neobjašnjiva psihološka pojava.

OTVORENO

Srijeda, HRT 1, 22.33

Pod okriljem voditelja Mislava Togonala govorilo se nešto uopćeno o vodi za piće, što bi se moglo shvatiti da u studiju nije sjedio liječnik i političar g. Dinko Burić, počinitelj jedinstvenog zločina u povijesti hrvatske liječničke i političke struke. Ovaj doktor iz Belišća dao je zatvoriti vodu susjednom Valpovu. Da nije toliko strašan, ovaj liječnikov nehuman postupak, objašnjiv jedino njegovom političkom pripadnošću (u ovom slučaju Glavaševoj stranci), mogao bi poslužiti kao ilustracija za primjer koliko politika kvari liječnike, i ljude uopće. Umjesto da u studiju uz g. Burića sjede psihijatri, psiholozi, kriminolozi, sociolozi, pedagozi i novinari crnih kronika, g. Togonal je sazvao dvoje političara, jednog direktora (Hrvatskih voda) , čak i jednog teologa koji se proslavio već prvom mudrom rečenicom da je voda bila uvijek političko pitanje. Mogao je reći bilo što, npr. da je voda izvor života, svejedno ne bi bio kriv što se HRT ni pet dana poslije incidenta u Valpovu nije uspjela sabrati i pozvati kompetentne ljude. I ovaj slučaj s “Otvorenim”, emisijom koju bi umjesto triput trebalo prikazivati jednom tjedno, podsjeća na to da HRT u svojem programu rijetko ima emisiju vrijednu redovitog gledanja.

SVE ZA VJERU I DOMOVINU – J.J. STROSSMAYER

Petak, HRT 1, 20.02

Cijela ta podugačka i iscrpna emisija spada na školsku TV, kad bi je bilo, ali uz glazbu Mateja Meštrovića lakše se podnosi, pogotovo ako vas uspije utješiti spoznaja da je sve to korisno ponovo čuti: Strossmayer je veliki mecena i zagovornik jedinstva Južnih Slavena iza kojeg su ostale crkve, nebrojene kapele, sveučilište i Akademija, a još za života je “postupno polako odustajao od politike ujedinjenja Južnih Slavena”, kaže autor Dario Prelić i ne propušta reći da su Strossmayera u njegovoj političkoj djelatnosti razočarale Srbija i Engleska. Izjave desetak uglednih znanstvenika ovaj put za divno čudo nisu snimljene na crnoj pozadini iz koje viri jarko osvijetljeno lice, nego je svatko sniman u svojem okruženju, čime ne želimo reći da su nepoznati gradski parovi i puste ulice boravišta naših uglednih akademika i teologa.

TJEDNI PREGLED

Subota, HRT 4, 21.30

Jako blijeda i tužna urednica i voditeljica gđa Silvana Menđušić, skromna kao paunov rep, slavno je posjela samu sebe pred kamere i pola sata pokušavala biti pametna i duhovita, tobože ona će ozbiljnu politiku približiti ljudima koji niti znaju što je to, niti ih zanima. Usput joj ne će škoditi ako si priskrbi i poneko drugarsko tapšanje po ramenu od npr. predsjednika Vlade. Zaista ambiciozno, naročito u zadnjim rečenicama njenih komentarčića. Poslije prizora u kojem Vilibor Sinčić prigovara da se političari previše vozikaju automobilima i predlaže im autobus, gđa urednica i voditeljica svojeg alternativnog dnevnika prijekorno upućuje retoričko pitanje g. Sinčiću: pa zar će se Zoran Milanović voziti romobilom?! Naravno da nema prirodnijeg prijevoznog sredstva za ovakvog predsjednika Vlade i naravno da se u mašti svakog TV gledatelja stvorila slika romobila kojeg sav sretan vozi g. Milanović – iako to gđa urednica nije imala ni na kraj pameti jer ona živi u visovima do kojih stvarnost ne dopire. Specijalnost ove propasti od emisije su nepotpisani novinarski prilozi, što je posebno nepristojno kad ih čitaju prepoznatljivi glasovi HRT-ovih vanjskopolitičkih novinarskih sila. Slučajni gledatelji ove propasti imaju sreću da dan kasnije svoj tjedni pregled ima Ivana Petrović koja u pet–šest minuta kaže više nego sva njena konkurencija u cijelom svojem životu.

PODNEVNI DNEVNIK

Nedjelja, HRT 1, 12.00

U proteklih četvrt stoljeća svaki je HRT-ov voditelj, pa i Stipe Alfier, mogao naučiti da se na Uskrs slavi Kristovo uskrsnuće, ili uskrsnuće gospodina našega Isusa Krista. Ni tih 25 godina nije Stipi Alfieru bilo dovoljno da se u pravom smjeru uputi u svoju nabožnu problematiku, nego je, evo na sam Uskrs, u dobroj vjeri otvorio dnevnik krivim riječima “Gospodinovo uskrsnuće”, valjda zato da izbjegne nelagodu oko imena stvarnog čovjeka (Isus Krist) kojega je Bog uskrsnuo. Sva je ta religiozna problematika nebitna i višestruko nevažnija od opće razine profesionalnosti HRT-ovih voditelja i urednika koji iz sata u sat pokazuju da nisu za ono doživotno mjesto u državnoj službi, na koje ih je tajfun donio.

MAJSTORI (2013.)

Nedjelja, HRT 1, 19.59

Jako je lijepo da film traje 74 minute, umjesto devedesetak, a još ljepše da ne bismo nimalo zamjerili da je režiser Dalibor Matanić ovo svoje izuzetno duhovito i ironično ostvarenje o simpatičnim početnicima koji se pokušavaju snaći u svojim ljubavnim dramama protegnuo i na koji sat više, ma što sat – stoljeće. Idealno odabrani Nikša Butijer je željezničar Ilija, stalno zabrinut za svoj posao koji izgovara rečenicu tjedna kad obećava ženi da će joj ubuduće posvetiti punu pažnju: “ma jeb’o željeznicu”.