PLODOVI ZEMLJE

Nedjelja, HRT 1, 12.30

Uobičajeni apokaliptični niz i u ovim gnjavatorskim “Plodovima zemlje” otvara dramatična zaključna poruka reporterke koja je sročila inače optimističnu prvu reportažu u kojoj ima čak i obilje savjeta, ali: voćari strepe od mraza. Ne zna se po čemu su voćari tako posebni. Svi strepimo od mraza.

On je tu oduvijek, ubija manje ptice stanarice (one koje ne sele na jug). Bit će mraza ove a možda i druge godine i tako do u beskraj. A ako se zemlja raspadne i hrvatskih voćara više ne bude, uvijek će u nekom kutku svemira biti planeta po kojima hara mraz, kleti neprijatelj ne samo voćarstva nego i svega što cvate, raste i rodi. I novinari sami, mora se priznati, potiču sklonost gospode seljaka. Jedan voćar, g. Ivica Švaganović iz Oriovca, ozbiljno zbori o tome koliko puno ima sada vode u voćnjaku: toliko da se u cipelama ne može hodati, može samo u čizmama.

Uredništvo “Plodova zemlje” postupilo je vrlo podlo kad takvo što objavljuje. Po n-ti put čula se i ubitačna mudrost da je poljoprivreda tvornica pod vedrim nebom. Znamo da je na selu teško i da je teže odustati od toga da sugovornicima stalno uvaljuješ simptome vlastite depresije, ali neka “Plodovi zemlje” pokušaju i rezultat neće izostati.

NEDJELJOM U DVA

Nedjelja, HRT 1, 14.00

Hrvatski (i norveški) književnik Bekim Sejranović (46), inače i markantna faca, povjerava našem voditelju A. Stankoviću neke općenitosti iz svoje burne mladosti u Rijeci i šire. Bilo je tu promiskuiteta, teških opijanja, trave i nečeg jačeg od trave, nismo saznali čega, jer se hrabrec (termin pok. Srećka Jurdane) Stanković nije usudio pitati.

TELETEKST

Nedjelja, HTV, 15.56

Pojeftinjuje plin za 15 do dvadeset posto. Ovo čudo dogodit će se na čudan datum, prvog aprila, po starom računanju vremena, ili prvog travnja po novom. U svakoj pristojnoj državi prepunoj nezaposlenih, u državi čiji ogroman javni dug raste, ova bi nevjerojatno dobra vijest bila na prvom mjestu. HTV-ov teletekst ne misli tako, u njemu je cijelo jutro plin na trećem mjestu. Naravno da su na prvom i drugom mjestašcu dvije totalne bezvezarije, da ih sad ne spominjemo, jer novinski papir je užasno skup. Istine radi, spominjemo da se plin polako i mukotrpno peo (čitajte uspinjao) prema prvom mjestu i dosegao ga nakon višesatnih patnji svih onih koji su ga vidjeli kako zanemaren čami tamo dolje jer ga bogati novinari i ostalo uredničko osoblje u državnoj službici ne smatraju bitnim.

LABIRINT

Nedjelja, HRT 1, 15.09

Emisija bi bolje funcionirala da ali baš uvijek ne počinje totalno neinventivnim prežvakavanjem političkih događaja tjedna. Sve što je novinarka gđa Maja Njirjak ovaj put izgovorila već je smislio i objavio neki lumen u nekom od medija. Površno ideologiziranje, uvijek suprotivo HDZ-u, bio on na vlasti ili u opoziciji, odvija se uz pomoć ponekog gosta, njenog uredništva i čitačice Maje (gđe Fišter). Večerašnji gost g. Žarko Puhovski toliko se zanio svojom ulogom logističara “Labirintu” da je vrlo ljutito prekorio vladu da presporo radi, a “već je prošlo 4 posto mandata ove vlade.” Četiri posto?!

MONTIRANI PROCES

Nedjelja, HRT 1, 21.31

Prvi u svakom pogledu temeljito sumnjaju u hrvatske političare, drugi ih ignoriraju, treći ih ne ignoriraju zbog vrlo jednostavnog razloga: ne znaju da hrvatski političari uopće postoje. Treći neka ne gledaju “Montirani proces”. Ne bi ga razumjeli. Ova moralna nevinašca kojima svi zavidimo ne bi razumjela skeč u kojem g. Tihomir Orešković, predsjednik naše nove vlade, već prvom rečenicom otkriva svojem psihoterapeutu što ga muči: doktore, ja mislim da sam premijer. Kad vam se javio taj osjećaj, pita doktor ovog pacijenta koji leži na kauču i ispovijeda se dok se mi svi iz prve i druge skupine luzera valjamo po podu od smijeha. Suze nam samo frcaju, jer pratimo dnevnu štampu koja redovito objavljuje živčana naklapanja opozicije o neslozi vladajućih i njihovu totalnom nepoštivanju g. Oreškovića. “Montirani proces” je najbolja emisija HRT-a.

VIJESTI

Ponedjeljak, HRT 4, 14.00

U prijedlogu državnih izdataka za ovu godinu, tzv. budžetu, nema ni lipe za školsku djecu koja do škole putuju autobusom. Bilo je prošle godine, pod onom vladom, a sad nema, saznali smo u četvrtak. Prijedlog je toliko glup i bezdušan da ga je vlada nakon dva dana povukla. Jedino to su odmah rastrubile sve TV i novine itd. Nestalo je onih podataka o povećanju novca za rad političara i njihovih stranaka i o smanjenju naknada za pomoć u njezi invalidnih osoba i još nekoliko strahota. Iznenada se o tome više ne priča. Sad ministar znanosti najednom ne zna objasniti kome i zašto je nekome palo na pamet da djeci ukine novac za mjesečnu autobusnu kartu. Možda je to baš ono rezanje državnih izdataka koje je vlada najavljivala. Možda naša rastrošna i razmažena djeca namjerno idu busom do svojih škola, a mogla bi lijepo ustati od svojih računala i propješačiti tih pišljivih desetak, dvadesetak, trideset kilometara.