Prikazati u nedjelju ‘Bolje ružno pivat‘ nego lipo plakat” i ‘Tko pjeva zlo ne misli‘ ODLIČNA JE PROGRAMSKA ODLUKA HRVATSKE TELEVIZIJE. Uskrsu pristaje veselje, a komedija ‘Tko pjeva zlo ne misli‘ čista je radost. Ima li netko nešto protiv? Nema

INTERVJU S PREDSJEDNIKOM ESTONIJE

Srijeda, HRT 4, 12.40

Predsjednik prijateljske Estonije g. Toomas Hendrik Ilves je pristojna kombinacija prodornog pogleda, isto takve inteligencije i tko zna čega još. Najbolje što je Hrvatska takvom gostu mogla ponuditi bio je g. Dragan Nikolić, novinar ovdašnji. Što možemo kad smo mala zemlja. Ne znamo kakvu još izliku smisliti kad je Estonija gotovo četiri puta manja od veličanstvene Hrvatske, ima milijun i tristo tisuća stanovnika i četiri klinca koji su izmislili Skype. To o izumiteljima i stanovnicima saznali smo u razgovoru što ga je vodio naš mrki koji je zauzeo svoj svečani gard stručnjaka za Estoniju odmah u prvoj sekundi, čim je spazio da gospodin Estonac sve shvaća.

DNEVNIK

Četvrtak, HRT 1, 19.00

Haški sud je na 40 godina zatvora danas osudio Radovana Karadžića, a Hrvatska televizija nas je zaboravila podsjetiti na neke bitne stvari, a i previše je škrtarila s izjavama žrtava. Iz Haaga se javljao Branimir Farkaš koji se trudio pogoditi prave naglaske, s promjenjivim uspjehom. To se Novoj TV nije dogodilo. Imala je dvoje pravih reportera, Andriju Jarka iz Srebrenice i Ivanu Petrović iz Haaga.

DNEVNIK

Četvrtak, Nova TV, 19.15

Florence Hartmann pokušalo privesti pred samom zgradom Haškog suda. Ova nezgodacija objavljena je odmah u generalnom uvodu u vijest i temu o suđenju dr. Dabiću. U istom uvodu naglašeno je i to da je Florence Hartmann uhićena zbog svoje knjige u kojoj je, što smo znali i što je bilo bitno ponoviti i ovom prilikom, objavila tajni dogovor Carle del Ponte s Beogradom, kojim je Srbiji dopušteno da iz dokumenata o Miloševiću izbriše sve što ne ide u prilog njenoj neumiješanosti u genocid.

BOLJE I RUŽNO PIVAT’ NEGO LIPO PLAKAT’

Nedjelja, HRT 4, 13.06

Autorica ovog genijalno suzdržanog i snažnog dokumentarnog filma je gđa. Milka Barišić. U njemu mjesni poštar i tri gospođe u dobi poslije pedesete, iz zaselka iznad Trogira, rade i ojkaju. On vozi moped i pjeva, a one rade u tuđim plastenicima i okapaju vinograde. Njih četvero nastupilo je 2012. godine u Parizu, u Kući svjetskih kultura. U ovom filmu pjevaju kako slijedi:

“Mene mama rodila u zoru/da joj budem ruža u prozoru//pijem vino ne treba mi voda/neka piju u Splitu gospoda//mili Bože, jesam li ti grešna/počela sam ljubovat’ malešna//oj motike, mira ne imale/vi ste naše ruke ižuljale//kiša pada oblaci se legu/mala voli mene i kolegu//sunce zašlo ja zaboravila/pa se nisam s dragim pozdravila//pivaj grlo, ne daj srcu jada/imat’ ćeš se jadovati kada//zapivajmo mi uz čašu vina/nije život tisuću godina//ja sam mome loli do ramena/morat’ ću ga ljubit’ sa kamena//grlo moje brdom odjekuje/sve bi dala da me dragi čuje//kad ja pjevam bistra sam k’o voda/pjevanje je moja razonoda//dok sam bila u povoju beba/nisam znala da mi lola treba//svi na moru ja u plasteniku/pa ne mogu poljubiti diku//dođi, lolo, ako si baraba/nisam ni ja bećaruša slaba//čuvala sam materine ovce/pa mi ne da za cipele novce.”

“TKO PJEVA ZLO NE MISLI”

Nedjelja, HRT 1, 20.02

Jedna od osnovnih značajki filmske umjetnosti, njena temporalnost, ne vrijedi za remek-djela, pa tako ni za Golikov film “Tko pjeva zlo ne misli” (1970). On nije ograničen vremenom svojeg nastanka. Njegova je vrijednost neprolazna. On ne stari, jednako ga publika percipira danas kao i prije 46 godina kad je snimljen i prikazan. Prikazati ovu komediju na Uskrs odlična je programska odluka Hrvatske televizije. Uskrsu pristaje veselje, a “Tko pjeva zlo ne misli” čista je radost. Ima li netko nešto protiv? Nema.

NEMA “MONTIRANOG PROCESA” (2)

Nedjelja, HRT 1, 21.29

Neodgovorno napadajući “Montirani proces”, bezazlenu i bespomoćnu satiričnu TV emisiju Vlade Lucića, Domagoja Zovka, Zvonka Hrabara, Borne Sora i društva, koja je potom skinuta s programa državne televizije, g. Tomislav Karamarko je sam sebe kandidirao za TV kritičara godine. Tu bi nagradu odmah i dobio – ali u Sjevernoj Koreji i ostalim zemljama cvatuće demokracije. U takvim zemljama bi istoga časa, njemu u čast, bila utemeljena i nagrada “Tomislav Karamarko” za TV kritičara godine. Jedino u tim zemljama, nagađamo, može se dogoditi da član vlade šamara TV program po svojoj slobodnoj volji. Naš potpredsjednik vlade ujedno je i predsjednik vladajuće stranke, pa je tim veća njegova odgovornost prema izgovorenoj javnoj riječi. Da takve odgovornosti nema, svjedoči njegova olako izgovorena definicija prema kojoj “Montirani proces” radi skupina netalentiranih pojedinaca koji se, pazite sad, citiramo, “ismijava iz države”. Iz?!!!! To da se oni ismijavaju “iz” države znači jedino to da su oni još uvijek u državi, što valjda g. Karamarka silno nervira. Kolokvijalna varijanta, umjesto standardne “ismijavaju državu”, govori o visokom stupnju nervoze.