Stručnjak za međunarodne odnose Branimir Vidmarović u programu N1 televizije analizirao je stanje na bojišnici u Ukrajini, posjet kineskog predsjednika Xija Jinpinga svom ruskom kolegi Vladimiru Putinu, a osvrnuo se i na to postoji li mogućnost od eskalacije rata te u kojem slučaju bi se SAD mogao značajnije uključiti u sukob.

Kaže da se iz posjeta Xija Jinpinga Rusiji rađa puno strahova i da sada imamo novu podjelu u svijetu.

“Na Zapadu više značaja pridaju tom posjetu nego što to rade u Kini, u Moskvi je to velika stvar. No, to ne označava prekretnicu, sam početak invazije je bila prekretnica. Sad imamo predsjednika nuklearne države koji je na međunarodnoj tjeralici, traži se živ ili mrtav, a s druge strane imamo predsjednika nuklearne zemlje koja je najveća konkurencija SAD-u i sad se tu rađa puno interpretacija i strahova”, kazao je Vidmarović i dodao:

“Definitivno ovo govori o tome da Kina i njeno vodstvo više uopće ne gledaju na to što se priča na Zapadu i koja je to politika SAD-a ili međunarodne zajednice prema nekome, to je izlazak Kine iz ormara i sad ona zauzima posve drugačiji položaj, Kina odlučuje uzimati više odgovornosti i hrabrija je u tome. To je ta potvrda nove dinamike i nove podjele u svijetu na globalni jug koji je većinski neutralan i pragmatičan i na Zapad.”

Vidmarović navodi da SAD strahuje da će američka hegemonija u tehnologiji, ekonomiji i vojsci te općenito doseg američke moći biti narušeni kineskim rastom. Osvrnuo se i na Zapadne težnje kada je u pitanju odnos Kine i Rusije te na kineski prijedlog mirovnog sporazuma.

“Ovih 12 točaka nije plan za mir već obznana stava o nečemu, to je kineski stav koji je jasan i koji je rezimiranje kineske vanjske politike. Zapad je to odbacio, Rusija je isto skeptična. Jedina zemlja koja to nije odbacila je Ukrajina. Sada Rusija pokazuje da je spremna razgovarati jer nema izbora, jer to je kineski stav, a Kina je sad glavni oslonac i partner Rusiji i Putin nije u poziciju da Xiju kaže ne”, ističe Vidmarović i nastavlja:

“Poziciju mijenja i SAD, Blinken govori da se Kini ne smije vjerovati, a Kirby kaže da bi bilo kakav mir, razgovor o primirju bio neprihvatljiv za SAD jer bi to ratificiralo rusku invaziju i aneksiju. Sad SAD nervozno nastupa kao strana koja nije zainteresirana jer bi to potvrdilo tu kinesku moć i ulogu medijatora tako da živimo u nezgodnim vremenima.”

Vidmarović se osvrnuo i na mađarskog premijera Viktora Orbana, za kojeg kaže da vodi zanimljivu politiku. “Mađarska je uvela sankcija, ne negira sve. Pitanje je interpretacije – što smatramo kao podršku Ukrajini, a što kao podršku Rusiji? Kini se inputira da potpuno podržava Rusiju, ali kad Kina kaže da poštuje načelo teritorijalnog suvereniteta, to pokazuje da Kina ne podržava rusku agresiju. Ne osuđuje to kao Zapad, ali ne podržava. Tako i Orban, želi sačuvati pragmatične ekonomske odnose s Rusijom, ne želi narušiti te kontakte, smatrajući da će se dugoročno neke stvari popraviti.”

Osvrnuo se i na moguću eskalaciju sukoba, navodeći da se nakon Drugog svjetskog rata pokazalo da lideri nuklearnih velesila, kad dođu do ruba, znaju stati.

“Nitko ne želi prihvatiti ništa, početne su pozicije neprihvatljive. Sad imamo i međunarodnu tjeralicu pa su mogućnosti za pregovore puno smanjene. Zatvaraju se vrata pregovorima i ovo može trajati dugo i sve miriše na eskalaciju koja može biti rapidna, a može biti spora, tinjajuća, do ljeta ili kraja godine”, navodi Vidmarović.

Objasnio je i zbog čega bi se konkretno SAD uključio izravno u sukob u Ukrajini.

“Ako bi došlo do toga, trebao bi postojati veliki razlog zašto bi se SAD uključio. Dakle, uključili bi se ako bi bile iscrpljene sve mogućnosti, kada bi procijenili da Ukrajina gubi i da se na račun gubitka nešto drastično mijenja u svijetu i Europi, kad bi Washington procijenio da je sigurnost SAD-a pod prijetnjom, onda bi se uključio sudjelovanjem na terenu i opet bi to bilo odmjereno, a Rusija to ne bi odjednom procijenila kao veliku esklaciju. Dakle, postoji gradacija jer nitko nije suicidalan”, zaključio je Vidmarović za N1.