U utorak se navršava 35 godina od neuspjelog pokušaja državnog udara u Španjolskoj u čijem je parlamentu pukovnik Antonio Tejero zapucao iz pištolja u tada mladu demokraciju pokušavši dovesti na vlast vojnu huntu. Niti danas, međutim, nije do kraja otkrivena pozadina događaja čiji su sudionici umrli ili poput ostarjelog pukovnika Tejera o tome ne žele govoriti.

Španjolska se nakon smrti generala Francisca Franca, koji je upravljao zemljom od pobjede u građanskom ratu 1939. sve do 1975. godine, nalazila u procesu prijelaza u demokraciju obilježenog gospodarskom krizom, traženjem novog teritorijalnog ustroja, bombaškim napadima separatističke baskijske grupe ETA te nezadovoljstvom dijela vojske novim uređenjem.

Te 1981. ostavku je bio podnio Adolfo Suárez, predsjednik nestabilne koalicijske vlade, a njegovo mjesto trebao je preuzeti Leopoldo Calvo-Sotelo o čijem se izboru glasovalo u parlamentu.

Tog popodneva, u 18.22 sati, u dvoranu je upala naoružana grupa Guardie Civil, formacije koja uz nacionalnu policiju brine o sigurnosti građana, predvođena pukovnikom Tejerom.

“Neka se nitko ne miče”, povikao je Tejero, a snimka brkatog pukovnika u uniformi s trorogom crnom kapom dok puca u zrak iz pištolja obišla je kasnije svijet. Istovremeno su u primorskom gradu Valenciji na ulice izašli tenkovi i vojska preuzevši gradsku vijećnicu i ostale institucije.

No državni udar je propao oko jedan sat iza ponoći kada se na televiziji pojavio tada 40-godišnji španjolski kralj Juan Carlos u vojnoj uniformi i u obraćanju naciji usprotivio se pobunjenicima i zapovijedio vojsci da ostane u vojarnama. I jedan od urotnika iz vojnog vrha pozvao je Tejera na predaju što je ovaj odbijao do posljednjeg trenutka.

Tejero šuti

Niti danas, međutim, nisu otkriveni svi detalji urote niti tko je sve iz državnog vrha sudjelovao u njoj.

Antonio Tejero, danas 83-godišnji umirovljenik, ne želi govoriti o tim događajima.

“Nastavljam šutjeti. Takav sam, ja sam vojnik, napravio sam stvari koje sam smatrao ispravnima i s tim je gotovo“, rekao je dnevnim novinama El Mundo u Madridu gdje živi sa suprugom. Odbija reći i kakva je bila uloga tadašnjeg kralja Juanu Carlos, a o njegovom sinu, današnjem španjolskom monarhu Filipu VI. ne želi dati mišljenje.

Tejero je bio osuđen na 30 godina zatvora no zbog rada u kaznionici i darivanja krvi pušten je nakon 15 godina i devet mjeseci. Osuđen zajedno s još nekoliko generala i vojnih dužnosnika, koji su tada trebali preuzeti vlast u Španjolskoj. Tejero je posljednji napustio zatvor 1996. godine.

Dvojica visokih vojnih dužnosnika Alfonso Armada i Milans del Bosch koji su sudjelovali u pokušaju prevrata umrla su prije nekoliko godina, ali su i njihova usta za života bila zapečaćena. Ostala je sumnja da su u državnom vrhu i tajnim službama još neke osobe radile na pripremi udara, a neki tvrde da je i kralj morao biti upoznat s namjerom.

“Ne znam hoću li ikada govoriti o tome. Moj sin želi napisati knjigu o meni, on još više nego vi želi doznati pravu istinu“, kaže Tejero.  “Podnio sam sve što su mi učinili. Htjeli su me uništiti, no sada sam sretan. Samo želim živjeti mirno…kao bilo koji drugi umirovljenik“, dodaje.

Neki pak smatraju da on nije niti znao što se točno događa “na vrhu” već je bio zadužen za zauzimanje parlamenta uvjeren da će vojska vladati zemljom.

U očima španjolske desnice, poput neparlamentarne stranke Falange, on je junak. Protivio se da u ondašnju vladu uđu socijalisti i komunisti, a također se borio protiv ETA-e, separatističke grupe iz pokrajine Baskije koja se nalazi na popisu terorističkih skupina u Španjolskoj, EU i SAD-u. Za njega je teritorijalna cjelovitost Španjolske fundamentalna.

“Ovo što se sada događa me boli”, kaže o političkoj situaciji u kojoj niti dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora nije jasno tko će vladati zemljom i dok u regiji Kataloniji raste zahtjev za odcjepljenjem.

Posljednjih 35 godina na vlasti se mijenjaju Narodna stranka desnog centra i stranka lijevog centra PSOE, no to dvostranačje su na izborima u prosincu narušile nove stranke Podemos i Građani. Iako je pobijedila, Narodna stranka nije dobila dovoljnu podršku pa Socijalistička radnička stranka Španjolske (PSOE) vodi pregovore o formiranju vlade.

Njezin vođa Pedro Sanchez nada se postati premijer Španjolske nakon što za osam dana počne glasovanje u parlamentu, onom istom mjestu gdje je prije 35 godina pukovnik Tejero htio spriječiti dolazak na vlast ljudi poput njega.

“Jako sam zabrinut za Španjolsku”, poručuje Tejero koji od države, baš kao i njegova supruga, dobiva mirovinu. Živi prilično skromno, odlazi u muzej Museo del Prado u Madridu, a ljeti dane provodi u Malagi na jugu zemlje gdje je nekada službovao. Jedan od njegovih sinova, Antonio, nastavio je obiteljsku tradiciju i radi u Guardiji Civil, baš kao i još troje od šesnaestero unučadi.