Jedna od najatraktivnijih domaćih opera Ero s onoga svijeta proslavila je 700. izvedbu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, javlja HRT (VIDEO).
Jakov Gotovac Eru je počeo skladati prema libretu Milana Begovića 1932., a dovršio ju je 1935.. Iste je godine, 2. studenoga opera je doživjela praizvedbu i od tada je konstantno sastavni dio zagrebačkoga opernog repertoara kao i repertoara svih hrvatskih nacionalnih kuća.
Opera Ero s onoga svijeta ubraja se među najuspjelije slavenske komične opere koja je doživjela izvedbe u više od stotinu inozemnih kazališnih kuća dok je libreto opere preveden na bugarski, češki, engleski, njemački, talijanski, finski, mađarski, slovački i slovenski jezik. Brojni osvrti o predstavama postavljenim na stranim pozornicama ocjenjuju Eru zaštitnim znakom hrvatske opere, koji prenosi pjesme i plesove svoje domovine u svijet, pri čemu su dramska riječ i glazba idealno spojene. Glazbeni kolorit, bujna orkestracija, živahni ritmovi, pjevne vokalne linije koje neprekinuto teku u uskoj su vezi s iznimnim Begovićevim libretom prepunim duhovitih i domišljatih stihova.
Glavni lik opere i pokretač radnje je Mića, mladić iz bogate seoske obitelji Dalmatinske zagore. Dok pokušava pronaći djevojku s kojom bi se oženio, na majčin se savjet prikazuje kao siromah, kao Ero s onoga svijeta, jer želi biti siguran da ga odabranica Đula iskreno voli. Iako je mnoge prevario, na kraju mu je sve oprošteno i on dobije djevojku koju ljubi. Efektan baletni finale opere, furiozna tempa, svojevrsna je oda pučkom načinu života, u kojem glazba prožeta etnosom dalmatinskoga zaleđa dolazi u prvi plan.
Posljednja inscenacija Ere s onoga svijeta u režiji Krešimira Dolenčića premijerno je izvedena 9. svibnja 1992. pod ravnanjem Lorisa Voltolinija, u scenografiji Dalibora Laginje, kostimima Inge Kostinčer koje je obnovila Dženisa Pecotić, oblikovanju svjetla Vladimira Kazde, koreografiji Margarete Froman koju je prenio Zvonimir Reljić i scenskome pokretu Ioana Barbua te je od tada dio repertoara Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Komentari