‘Misal po zakonu rimskoga dvora’ iz 1483., prva hrvatska tiskana knjiga

Misal po zakonu rimskoga dvora“ iz 1483., prva hrvatska tiskana knjiga, otisnuta samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove Biblije, objavljen je u izdanju Mozaika knjiga. Vida Vukoja, ravnateljica Staroslavenskog instituta, dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: „Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva je hrvatska otisnuta knjiga. Dovršen je 22. veljače 1483. godine, a u hrvatskoj baštini poznat je i kao „Prvotisak“. Koliko je „Misal“ važan za hrvatsku kulturnu baštinu?

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ ključna je knjiga bogate povijesti hrvatske pismenosti. Ne zaboravimo da hrvatska kultura, pored latinice, bilježi punu tisuću godina pismenosti na glagoljici i otprilike jednako dugu pismenost na hrvatskoj ćirilici. Da su doista glagoljaši bili prvaci hrvatske pismenosti, posebice tijekom zlatnoga doba svoga djelovanja od sredine XIV. do sredine XVI. stoljeća, pokazuje i činjenica da je prva hrvatska knjiga tiskana na glagoljici, kao i da je od ukupno osam ili devet hrvatskih inkunabula, dakle knjiga tiskanih do 1500. godine, njih pet odnosno šest objavljeno na glagoljici.

Prvotisak je prva tiskana liturgijska knjiga koja nije na latinskome jeziku i nije na latiničnome pismu. Također, kad je riječ o tiskanim misalima, njegovoj važnosti dodaje činjenica da je nastao samo devet godina nakon prvoga rimskog misala na latinskome jeziku i na latinici, objavljenoga u Milanu 1474.

NACIONAL: Na što se obraćala pozornost?

Urednički posao faksimila inkunabula i uopće važnih starih knjiga redovito je složen. U ovome slučaju, bilo je potrebno prije svega utvrditi stanje sačuvanih primjeraka „Prvotiska“, prikupiti njihove snimke i osigurati prava za njihovo objavljivanje. U više ili manje potpunom stanju sačuvano je 14 primjeraka, od kojih neki u samo jednom ili nekoliko listova. Devet od njih čuva se u Hrvatskoj, a pet u inozemstvu (Petrogradu, Vatikanu, Beču i Washingtonu). Potom je bilo potrebno riješiti pitanje iz kojih će se primjeraka sastaviti faksimil, s obzirom na to da nijedan pojedini primjerak ne sadrži svih 220 listova „Prvotiska“. Zatim je trebalo urediti neujednačeno stanje ručno unesenih inicijala.

NACIONAL: Kao što ste rekli, „Misal“ je još posebniji zato što je tiskan na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, dakle, ne na latinskom, i to glagoljicom. Kolika je važnost te činjenice?

Prva doba hrvatske pismenosti vezana su uz hrvatski crkvenoslavenski, jezik čija je osnova jezik glagoljičnih knjiga koje su sa sobom u naše krajevi donijeli učenici Ćirila i Metoda krajem IX. stoljeća. Prepisujući te knjige, Hrvati su unosili jezične elemente čakavskoga, ali i kajkavskoga. Tako je puk te knjige i hrvatski crkvenoslavenski jezik – nasuprot latinskoga jezika – doživljavao kao vlastiti, svoj.

Činjenica da je prva tiskana knjiga na glagoljici pokazuje sveukupnu snagu hrvatskih glagoljaša te da su u XV. stoljeću oni bili posve ukorak s najnaprednijim tehnološkim postignućima u europskoj kulturi. Ne zaboravimo da je tiskanje knjige u prvo doba tiskarstva bio izuzetno složen i vrlo skup posao. Naši glagoljaši očito su raspolagali iznimno sposobnim ljudima, znali su i mogli prikupiti materijalna sredstva i sami su imali dovoljno učenih ljudi koji će se pobrinuti da se odaberu i urede tekstovi misala, pribave dobra glagoljična tiskarska slova i vrlo lijepo složi tekst u – kako pretpostavljamo – nekoj od tiskara tadašnjeg središta europskoga tiskarstva, Veneciji.

NACIONAL: Zašto se uz izdanje, koje je rasprodano unatoč cijeni od 12.000 kuna, nalaze i rukavice?

Inkunabule i druge rijetke stare knjige danas se redovito čuvaju kao iznimne i nenadoknadive vrijednosti. Pored pogodne temperature, kakvoće zraka i ograničene svjetlosti, potrebno je spriječiti da dolaze u dodir s elementima koji bi na pergament ili papir mogli doći posredstvom dodira ruku. Rukavice su priložene i faksimilu zbog dvaju razloga. Jedan je podsjetnik na vrijednost izvornika, „pravog Prvotiska“. Drugi je što s vremenom i sami faksimili postaju vrijednosti jer se rijetko objavljuju i redovito su u relativno maloj nakladi pa često već kroz kratko vrijeme nakon predstavljanja postaje teško do njih doći.

NACIONAL: Kako izgleda „Misal“, što je najvažnije znati o samoj knjizi?

Ovo izdanje čine tri sveska. Prvi je faksimil – vrlo vjeran preslik izvornika „Misala po zakonu rimskoga dvora“ iz 1483. Drugi svezak je prvi put potpuno preslovljen tekst „Prvotiska“ s glagoljice na latinicu, i to „redak na redak“. To znači da čitatelj praktički može pročitati čitav glagoljični tekst „Prvotiska“ jer ga pred sobom ima i na latinici. Treći svezak čini niz tekstova i različitih slikovnih i tabličnih priloga: uvid u povijest tiskane hrvatske glagoljične knjige, tablice i upute za čitanje izvornoga glagoljičnoga teksta „Prvotiska“ te se čitatelju predstavljaju zapisi koje su na marginama pojedinih primjeraka „Prvotiska“ unijeli različiti pisari. Pored toga, donose se opisi svih danas poznatih primjeraka „Prvotiska“ te današnje stanje znanja i pretpostavki o njegovu nastanku. Naime, za „Prvotisak“ znamo da je tiskan 1483., ali nemamo izvorne podatke o tomu gdje je tiskan, dakle, u kojem mjestu i u kojoj tiskari, ni tko je pokrenuo i vodio taj zahtjevan pothvat, tko je izdjeljao tiskarska glagoljična slova, slagao tekst itd.

NACIONAL: Kakav je osjećaj uređivati takvo izdanje i što ste iz tog iskustva naučili?

Ovo je drugo veliko faksimilno izdanje koje su priredili Staroslavenski institut, Katedra Čakavskoga sabora Roč i Mozaik knjiga. Naime, 2020. godine predstavili smo slično faksimilno izdanje hrvatskoga glagoljičnoga rukopisnoga „Misala kneza Novaka“ iz 1368. godine. U svakom takvom pothvatu možda je najizrazitiji osjećaj odgovornosti svih uključenih da se ključne knjige kulturne povijesti – koje su redovito istodobno krune ranijeg i poticaji budućeg pregalaštva – suvremenom čovjeku predstave na način koji će biti i vjeran izvorniku, ali i u stanju relevantno komunicirati sa suvremenim čitateljima.

Zadatak je takvih izdanja uspostavljati i održavati svježom prisutnost najviših, kapitalnih kulturnih dosega. U zahtjevnim razdobljima – a nijedno pa ni ovo vrijeme njima ne oskudijeva – ta prisutnost podsjeća na to da su čovjekovoj naravi svojstvene potreba i sposobnost da ne bude sveden na poteškoće i borbe. Od glagoljaša iznova učimo o tome da hrvatski kulturni identitet ne samo opstaje nego i najispunjenije živi i napreduje kada vlastitost njeguje ispreplićući se s bliskim slavenskim i europskim identitetima.