Objavljeno u Nacionalu br. 762, 2010-06-21

Najpoznatija hrvatska neurologinja, koja je prošlog tjedna postala članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, govori o svojoj karijeri u bolnici u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici, te o holističkom pristupu liječenju koji uključuje vino, glazbu i ples

Protekli tjedan bio je jako ugodan u životu Vide Demarin, najpoznatije hrvatske neurologinje. U utorak 15. lipnja proslavila je 66. rođendan, a dva dana kasnije postala je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dok smo razgovarali u njezinoj sobici natrpanoj cvijećem koje je dobivala od čestitara u zagrebačkoj bolnici “Sestre milosrdnice”, rekla je da je primanje u HAZU za nju vrhunac medicinske karijere. A riječ je o impresivnoj karijeri predstojnice Klinike za neurologiju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice”, koja je i osnivačica i voditeljica referentnih centara za neurovaskularne poremećaje i za glavobolje pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Najviše se bavila proučavanjem krvožilnih poremećaja mozga, a među prvima u Hrvatskoj i jugostočnoj Europi uvela je doplersku dijagnostiku. Članica je Američke akademije neurologa, Američkog društva za srce i moždani udar i Europskog društva za moždani udar. Vida Demarin rođena je u Zagrebu 15. lipnja 1944., ali često ističe da je podrijetlom Istrijanka. U Zagrebu je završila Medicinski fakultet i potkraj 60-ih zaposlila se u bolnici u Vinogradskoj ulici, gdje radi i danas. Školovala se u vodećim neurološkim klinikama u zapadnoj Europi i s tamošnjim stručnjacima surađuje gotovo četiri desetljeća.

NACIONAL: Neurologija je u posljednjih 20-ak godina poprilično napredovala, ali kao da su otkrića ipak manja nego u kardiologiji i na nekim drugim područjima medicine?

– Napredak je velik, jer je još nedavno mozak bio velika zagonetka. Svjetska federacija neurologa i Senat SAD-a proglasili su razdoblje od 1990. do 2000. Svjetskim desetljećem mozga i tada su znatno pojačani istraživački napori na tom području. Poboljšani su prikazi CT-a mozga, magnetska rezonancija i nuklearno-medicinske metode prikaza mozga, pa danas na temelju jednog pokreta ili misli možemo vidjeti koje se područje nečijeg mozga aktiviralo u određenom trenutku. S druge strane, budući da je mozak tako kompliciran organ, u terapiji i liječenju još nismo postigli nekakav proboj. Danas radimo invazivne zahvate na krvnim žilama mozga, tu su neuroradiološke intervencije i sve kvalitetniji lijekovi koji liječe neke bolesti, ali još štošta ne uspijevamo liječiti. golem napredak u dijagnostici

NACIONAL: U čemu je neurologija postigla najveći napredak?

– U dijagnostici. Nekoć smo na temelju neurološkog nalaza vidjeli koja je funkcija poremećena i zatim u svojoj glavi morali slagati strukturu pacijentova mozga odgovornu za njegov problem. Sad nam se cjelokupna slika doslovce prikazuje pred očima jer imamo magnetsku rezonanciju i točno vidimo gdje je puknula žila, nastao tumor ili se nalazi ožiljak od neke prijašnje ozljede.

NACIONAL: Kakve šanse imaju ljudi nakon moždanog udara?

– Statistički, otprilike trećina umre, trećina potpuno ozdravi i nema nikakve posljedice, a trećina, u manjoj ili većoj mjeri, ostaju invalidi. U posljednje vrijeme sve se više pacijenata uspijeva oporaviti jer nova su spoznaje pokazale da je mozak “plastični” organ i da je moguć i oporavak oštećenih dijelova. Nekoć se mislilo da nije moguć oporavak, ali novija istraživanja pokazuju da oštećeni mozak može aktivirati nove veze, koje zatim aktiviraju dijelove mozga koji prije nisu bili aktivni. Postoje razne metode poput elektromagnetskih stimulacija, slušanja glazbe ili plesa.

NACIONAL: Vjerujete li u najave da je medicina blizu otkrića kako obnoviti prekinute živce i tako omogućiti paraplegičarima da ponovo prohodaju?

– Dovoljno dugo živim i vidjela sam velik napredak u medicini, tako da sam optimistična i u tome. Brojni istraživači istražuju uzroke neroloških poremećaja i nastoje otkriti kako ih otkloniti, a tu su i donedavno nezamislive terapijske metode.

NACIONAL: Kako ste se odlučili za neurologiju?

– Odlučila sam se za studij medicine jer sam htjela pomagati ljudima. Kad sam završila Medicinski fakultet, počela sam stažirati u Vinogradskoj kod prof. Vladimira Hudolina. Ako ste tada htjeli dobiti specijalizaciju, morali ste neko vrijeme volontrati. Imala sam sreću da čitav život radim u ovoj bolnici. Neurologija me zainteresirala jer je ljudski mozak velika zagonetka, a specijalizirala sam i neurologiju i neuropsihijatriju jer to pruža istančani pristup čovjeku. Duh i tijelo su u interakciji, volim holistički pristup liječenju. Žao mi je kad nekomu ne mogu puno pomoći, ali onda ga pokušam barem utješiti i iskazati suosjećanje.

NACIONAL: Liječnici vrlo rijetko spominju virtualni organ kao što je duša?

– Duša bi trebala biti središte svega unutarnjeg u nama, dok je mozak organ u kojem su smješteni neuroni i živčane stanice. Kao neurolog svjesna sam da mozak sintetizira sve u organizmu, međutim, pacijenta uvijek treba gledati u najširem smislu, tražiti uzroke zašto se razbolio i tek tad ga možemo uspješno liječiti.

NACIONAL: Zagovornica ste zdravog života i tvrdite da tako čovjek može produžiti vijek trajanja mozga, a ne samo tijela. Koja je vaša preporuka?

– Način života jako je važan u prevenciji neuroloških bolesti, a posebno moždanog udara. Bitno je da svatko aktivno vodi brigu o svom zdravlju, umjesto da ne pazi na sebe i, kad se razboli, očekuje da mu medicina vrati zdravlje. Istraživanja pokazuju da je jako koristan mediteranski tip prehrane, posebno plava riba iz Jadrana, kao i losos i haringa iz Sjevernog mora, jer sadrže nezasićene masne kiseline omega-3 koje omogućuju bolju protočnost kroz žile i hrane neurone u mozgu. Treba konzumirati i dosta voća i povrća jer antioksidativno djeluju, a slično na krvne žile djeluje i maslinovo ulje. Dobro je svakodnevno popiti čašu crnog vina ili dvije čaše bijeloga, jer vino također ima svojstva antioksidansa. Drugi važan faktor je redovita tjelesna aktivnost. Uvijek preporučujem brzo hodanje i ples koji je apsolutno fantastičan jer iziskuje koordinaciju mišića, a glazba dodatno popravlja raspoloženje. Treća stvar je način kako se nosite sa stresom, o čemu je lako pričati, ali teško je to provesti u svakodnevnom životu. Uza sve to važno je uvesti i brain fitness, a to znači poticati moždane stanice da stalno rade. Kad slomite nogu, nakon šest tjedana u gipsu mišići će atrofirati. Tako je i s moždanim stanicama i zato je i u mirovini potrebno usvajati nova znanja, čitati ili rješavati križaljke. jadranske srdele, zdrave i jeftine

NACIONAL: Koliki si je dio stanovništva u stanju priuštiti si zdravu prehranu, koja je prilično skupa?

– U zdravstvenom smislu najbolja je plava riba poput jadranskih srdela, a ona je i najjeftinija. Skupocjena riba poput orade, zubaca ili brancina ima najmanje zdravog učinka, ali srdele su jeftine i zdrave. Maslinovo ulje je relativno skupo, ali učinkovito je i uvijek ću ga preporučiti.

NACIONAL: Pojedete li vi ponekad nešto nezdravo ili živite posve asketski?

– Znate kako kažu: “Doktora smiješ samo slušati što govori, ali nikako gledati što radi.” Neki doktori puše, a ja obožavam roštilj, još po mogućnosti s jajima. Prošlog tjedna održala sam predavanja na Medicinskom fakultetu u Mostaru i domćini su me odveli na večeru. Nudili su mi hercegovačku tavu i razne specijalitete, sve dok im jedan moj prijatelj nije objasnio da ja najviše volim ćevape. Nudili su mi i ribu, a ja si mislim: “Dajte me pustite, sad sam došla iz Dubrovnika i ne mogu više ribe, hoću roštilj.” Što se tiče svakodnevnog života, imamo sreću da nam moja sestra kuha ručak, a to znači da kod kuće često jedemo ribu. Uostalom, naša obitelj potječe iz Istre, tako da je u našoj kući uvijek bilo ribe, maslinova ulja, voća i povrća. Nastojim se zdravo hraniti, ali tu i tamo pojave se ćevapi, pljeskavica ili pršut i sir. Što se tiče kretanja, povremeno šetam, volim plesati, a svakog jutra prakticiram tibetanske rituale. umjetnost i neurološke teškoće

NACIONAL: Kako to da ste cijelu karijeru proveli u Vinogradskoj?

– Kod nas nije uobičajen američki princip da liječnici često odlaze iz jedne bolnice u drugu, pa u treću i tako dalje. Ovdje mi je dobro i zadovoljna sam, a na neki način, velik dio karijere posvetila sam stvaranju Neurološke klinike u bolnici “Sestre milosrdnice”.

NACIONAL: Gledajući izvana, bolnica “Sestre milosrdnice” ostavlja prilično derutan dojam. Kako ste unutar tako starog zdanja uspjeli osnovati kliniku koja postiže tako dobre rezultate?

– Ovo je najstarija bolnica u ovom dijelu svijeta, nedavno smo obilježili 160 godina od osnutka. Izgradile su ju sestre milosrdnice, a kao najmoderniju medicinsku ustanovu toga doba odlikovao ju je car Franjo Josip i tu povelju možete vidjeti u našem Ravnateljstvu. Jasno da današnja Vinogradska više nije najmodernija bolnica, ali puno se gradilo i moderniziralo, iako neke zgrade izvana ne izgledaju najbolje. Ali u stručnom pogledu ovo je izvrsna bolnica, a pacijentima smo osigurali kvalitetan smještaj. Ove godine otvorili smo Centar za prevenciju u kojem provodimo potpuno novi pristup, tako što primjenjujemo neinvazivne metode za procjenu početnih smetnji moždane cirkulacije. Sada pomoću ultrazvuka otkrivamo prvu promjenu unutar krvne žile, i to dok pacijent još ne osjeća nikakve probleme, i tako procjenjujemo rizik od moždanog udara. Kreirali smo i upitnik na temelju kojega ljudi mogu vidjeti spadaju li u rizičnu skupinu i što trebaju raditi.

NACIONAL: Dio karijere proveli ste na poznatim neurološkim klinikama u Parizu, Londonu i Rimu. Kakva su vaša iskustva iz tamošnjih bolnica?

– Doškolovala sam se na pariškoj klinici Salpêtrière u kojoj su u prošlosti radili brojni poznati liječnici poput Charcota, a jedno vrijeme i Sigmund Freud, koji je počeo kao neurolog, a onda zaključio da je duša ipak najvažnija i posvetio se psihoanalizi. Kao mladom neurologu boravak u Parizu za mene je bilo fantastično iskustvo, uspostavila sam brojna prijateljstva i kontakte. U Parizu nisam naučila puno u stručnom pogledu, ali jesam u organizacijskom, jer to je vrhunska klinika u kojoj se svakoj vrsti neuroloških premećaja posvećuje određena skupina liječnika. Ali u stručnom smislu, učili smo iz istih udžbenika kao i oni, a naručivali smo ih u knjižari u Gundulićevoj, gdje su nekoć prodavali knjige iz inozemstva. Često sam odlazila u inozemstvo, isprva kako bih učila, a poslije i kao predavačica. Mislim da mogu reći kako sam građanin svijeta i u stalnoj interakciji s kolegama iz inozemstva. Imam status “fellow” u Američkoj akademiji neurologa, Američkom društvu za srce i moždani udar,kao i u Europskom društvu za moždani udar.

NACIONAL: Volite putovati?

– Jako, i smatram da nas obogaćuju odlasci u razne zemlje i upoznavanje tuđih vjerovanja, običaja i kultura. S druge strane, putovanja su i profesionalno važna jer na međunarodnim kongresima mogu izmijeniti spoznaje o najnovijim dostignućima i metodama u neurologiji. Na prošlogodišnji Svjetski kongres neurologa bila sam pozvana da održim predavanje o neurološkim poteškoćama poznatih slikara. Bavila sam se Van Goghom, Pablom Picassom, Goyom i Giorgiom de Chiricom, talijanskim slikarom za kojega se na temelju njegovih crteža smatra da je slikao pod utjecajem migrene. Ili primjer Catherine Sherwood koja je u mladosti imala moždani udar koji joj je oduzeo desnu stranu, zbog čega je počela raditi lijevom rukom. Radi se o fantastičnoj stvari koju zovemo dezinhibicija. Kad crtate desnom rukom, odgovorna je lijeva strana mozga, koja je odgovorna za matematiku, analize i ozbiljne situacije. Desna moždana hemisfera daje nam intuiciju i osjećaj za umjetnost, i kad je Catherine Sherwood počela raditi lijevom rukom, što znači da je impulse dobivala iz desne strane, njezine slike postale su sasvim drukčije nego prije moždanog udara. Bavila sam se utjecajem glazbe na oporavak od moždanog udara i o tome sam u prosincu održala predavanje na simpoziju u Varšavi. na čelu društva za moždani udar

NACIONAL: Kako se vi nosite sa stresom?

– Prilično dobro, opušta me glazba i često posjećujem koncerte, a moj suprug Ivan Šarić je predsjednik Hrvatskog društva karikaturista, tako da sam okružena crtanjem i slikama. Preko dana sam u bolnici, dok navečer obično slušam glazbu i za to vrijeme čitam neku knjigu.

NACIONAL: Jeste li vezani za Istru?

– Moj tata je rođen u Medulinu i volim povremeno istaknuti taj dio obiteljske prošlosti, premda sam rođena i cijeli život proživjela u Zagrebu. Mama je iz Gospića, tako da bih rekla da sam od nje dobila snagu i borbenost, a od tate sam naslijedila finoću i blagost Mediterana.

NACIONAL: Vodite kliniku, sada ste i članica HAZU-a – koje su vaše ambicije?

– Članstvom u Akademiji postigla sam maksimum u znanstvenom smislu i to je vrhunac moje karijere. Ali i dalje vodim dva projekta u Hrvatskoj, kao i neke inozemne, a planiram i nešto preko fondova iz Europske unije. Tu je i Ljetna škola u Dubrovniku na kojoj jako volim raditi jer prenosim znanje mladima, a to je ključno i jako me veseli.Predsjednica sam Društva za moždani udar srednje i istočne Europe, Internacionalnog neuropsihijatrijskog kongresa u Puli, Istraživačke grupe za organizaciju neurološke sužbe Svjetske federacije neurologa. To su široke mogućnosti za istraživanje i edukaciju mladih kolega.