Vicky Krieps i Tim Roth glavni su glumci ‘Otoka Bergman’, filma francuske redateljice Mije Hansen-Løve posvećenog slavnom švedskom redatelju Ingmaru Bergmanu. Za Nacional govore uoči sudjelovanja na festivalima u Torontu i New Yorku, a hrvatsku premijeru film je imao prije deset dana na festivalu u Vukovaru
Vicky Krieps i Tim Roth glavni su glumci novog filma francuske redateljice Mije Hansen-Løve koja je odlučila da svoj prvi film na engleskom jeziku posveti slavnom švedskom redatelju Ingmaru Bergmanu te je stoga film nazvala “Otok Bergman” (Bergman Island). Iako ima 40 godina, Mia Hansen-Løve svojim je prethodnim filmovima već osvajala nagrade na najvažnijim festivalima, a najveći uspjeh ostvarila je s filmom “Sve što dolazi” s Isabelle Huppert, za koji je na filmskom festivalu u Berlinu 2016. osvojila nagradu za najbolju režiju. Stoga ne čudi što je film “Otok Bergman” bio dugo iščekivan te se prikazuje na najvećim svjetskim festivalima. Premijeru je imao na festivalu u Cannesu, ovog mjeseca bit će prikazan na festivalu u Torontu, nakon čega slijedi festival u New Yorku, a hrvatsku premijeru film je imao prije deset dana na festivalu u Vukovaru.
Ekskluzivni intervju s Vicky Krieps i Tim Rothom za Nacional bio je neobičan jer su oboje svojedobno bili u Hrvatskoj. U prosincu 2019. Tim Roth je bio u Zagrebu, ali ne zbog filmskih razloga. Zbog problema s vidom operirao je oči u klinici Svjetlost tako da nam je na pitanje “Kako vid?” odmah rekao “Izvrsno, u Zagrebu su sjajno obavili posao”. S druge strane, Vicky Krieps je u kolovozu 2016. bila gošća festivala u Vukovaru i kaže nam kako se itekako sjeća boravka u Slavoniji. Tada je tek bila glumica rođena u Luksemburgu čija je majka Njemica te je stoga priličan broj uloga ostvarila u njemačkim filmovima. No nakon što je godinu dana kasnije glumila u filmu “Fantomska nit” nasuprot Daniela Day-Lewisa, postala je tražena i u Americi, pa je trenutno možemo vidjeti u hrvatskim kinima u američkom film “Ostarjeli”.
Film “Otok Bergman” ima zanimljivu premisu. Vicky Krieps i Tim Roth su Chris i Tony, par filmaša koji dolazi na Farske otoke, mjesto gdje je Ingmar Bergman živio 40 godina i režirao neke od svojih najpoznatijih filmova. Oboje su došli kako bi dobili inspiraciju za svoje nove filmske radove. I dok se čini da Tony dobro napreduje u pisanju svog scenarija, Chris se muči. Chris počinje prepričavati Tonyju svoj zamišljeni scenarij koji tada oživljava na platnu. Radi se o ljubavnoj priči u kojoj Mia Wasikowska glumi Amy, mladu filmašicu i očigledan alter-ego Chris, i koja se susreće sa svojom prvom ljubavi Josephom (Anders Danielsen Lie). Stvarnost i fikcija počinju se isprepletati…
‘Valjda sam posljednji glumac na svijetu kojem bi ponudili ulogu u romantičnom filmu. A onda mi je nekoliko takvih scenarija stiglo istovremeno’, rekao je Tim Roth
Svi dosadašnji filmovi Mije Hansen-Løve temeljili su se na događajima iz njenog života pa tako i ovaj. To je, prije početka snimanja, redateljica i rekla Vicky Krieps, koja je prva odabrana za ulogu u njenom filmu. “Nije mi bilo teško pretpostaviti da je lik koji glumim u filmu temeljen na njenom životu, životu filmske autorice. Temeljen je samo na dijelu njenog života, onog filmskog. Kada mi je sve to rekla dodala je kako bi bilo najbolje da ne razmišljam o tome. I nisam. To mi nije bilo teško jer svaki put kada dobijem ulogu u filmu nastojim ne razmišljati o osobi koju glumim. I onda, kada počne snimanje, pretvaram se kao da ne znam o čemu pričam. Znam da ovo što govorim zvuči ludo, ali je istinito. Želim samo biti i ne znati ništa. Ako to mogu usporediti s ovim našim razgovorom, onda ću vam reći da ne želim biti pripremljena na vaša pitanja, ne želim imati pripremljene odgovore. Isti je slučaj kada dobijem scenarij i pojavim se pred redateljem ili glumačkim partnerom. Ne želim biti pripremljena, ne želim previše razmišljati o svojoj glumi ili o tome koliko je važno to što radim, je li to što radim dobro ili loše”, objasnila nam je glumica koja će uskoro proslaviti 38. rođendan.
Tim Roth je nešto kasnije odabran, ali se poprilično dvoumio oko toga hoće li prihvatiti ulogu u ovom filmu. “Kada mi je ponudila ulogu u ovom filmu, nisam znao mnogo o njezinu dotadašnjem radu. Tada sam odlučio pročitati nešto o njenoj karijeri što me odmah zaintrigiralo. Ideja o filmu koji opisuje život filmaša nije mi u početku bila prihvatljiva, bio sam sumnjičav. Izgledalo mi je kao dodvoravanje filmašima, ali na krivi način. Zatim sam pročitao scenarij, sagledao ga iz ugla lika kojeg glumim i izgledao mi je prilično dobro. On nije kompliciran lik koji previše razmišlja. Ne komplicira, vrlo je jednostavan. A onda su mi rekli da je Vicky Krieps već prihvatila ulogu u ovom filmu. Ona mi se sviđa jer smo se već susretali i osjetio sam da ćemo dobro funkcionirati kao partneri. Naime, način glumačkog rada nam je sličan, a to sve olakšava. Sjeli smo s Miom, prošli ključne točke scenarija, vidjeli kako to moramo odglumiti i zaključili da to možemo odglumiti onako kako se nama sviđa”.
Kada su njih dvoje kliknuli, sve je bilo lakše, što potvrđuje i Vicky Krieps. “Prvo su se poklopila moja razmišljanja s onima Tima Rotha, a onda su se naša razmišljanja poklopila s njenim razmišljanjima. Ovo je film o ljubavi, a ljubav podrazumijeva dvije osobe koje su se upoznale. Na filmu je potrebno naći rječnik koji će to opisati. Tim Roth i ja dolazimo iz različitog filmskog svijeta, ali kada smo se upoznali shvatili smo da smo vrlo bliski. Način na koji smo razgovarali, način na koji smo se šalili, sve je to ukazivalo na našu bliskost. Zato smo se, dok smo glumili, igrali poput djece. I dopustili da to postane ljubavni odnos”.
Sve to snimano je na Farskim otocima gdje je Bergman 2007. godine i preminuo te je tamo i pokopan. “Snimali smo na lokacijama na kojima je on snimao i živio. Volim njegove filmove, ali nisam opsjednut njima na način na koji to pokazujem u filmu ‘Otok Bergman’. Prije nekoliko mjeseci sjetio sam se da je prvi Bergmanov film koji sam gledao bio ‘Persona’. To je film koji pogleda svatko tko želi jednog dana biti glumac, to je dio tvog obrazovanja. Ali kao što sam rekao, nisam opsjednut njime, on je tek jedan od mojih omiljenih redatelja. Kada razmišljam o Bergmanu, razmišljam o njegovim glumcima, oni su imali velik utjecaj na mene”, smatra Roth dok Vicky Krieps ima drugačiji odnos prema Bergmanovim filmovima.
“Mia mi je rekla ‘možeš ali i ne moraš pogledati neke Bergmanove filmove pred početak snimanja filma’. Kada sam bila mlada, zapravo premlada, pogledala sam nekoliko Bergmanovih filmova i bili su mi uznemirujući. Naročito se to odnosilo na ženske likove u njegovim filmovima, uvijek su mi bile čudne. I onda sam odlučila ne gledati njegove filmove već doći na otok, naivna i otvorena za nova iskustva. Otišli smo u Bergmanovu kuću, tamo sam vidjela njegov frižider, aparat za kavu, krevet na kojem je spavao. Još uvijek možete osjetiti čudnu atmosferu u toj kući. Jezivo je”, prepričava nam svoja iskustva Vicky Krieps koju su na snimanju na Farskim otocima posjetila i njezina djeca Elise i Jan-Noah.
“Jednog dana moji su klinci došli, a kućepaziteljica Bergmanove kuće ih je odvela unutra, pred televizor koji je doista njemu i pripadao. Gledali su ‘Pipi Dugu Čarapu’ koju je Bergman imao među svojim DVD-ima. Tamo se nalazi i kolekcija filmova na DVD-ima koje je Bergman volio gledati. Vjerujte mi, mnogi od tih filmova su jako loši”, tvrdi Vicky Krieps dodajući kako su njezina djeca sjedila u fotelji u kojoj je Bergman sjedio te su gledali filmske avanture Pipi Duge Čarape.
‘Riječ karijera stigmatizirana je u Engleskoj u glumačkom poslu. Ti nemaš karijeru, imaš profesiju, ti si umjetnik. Karijera nije izraz koji koristimo vezano uz ono što radim’, rekao je Roth
U toj čudnoj atmosferi otoka opisana je njihova ljubavna priča, što je čudno za Tima Rotha čija se karijera temelji na ulogama u filmovima kao što su “Psi iz rezervoara” i “Pakleni šund” redatelja Quentina Tarantina, bio je nominiran za Oscara za ulogu u filmu “Rob Roy” iz 1996., nakon čega je glumio u visokobudžetnim filmovima “Planet majmuna” i “Nevjerojatni Hulk”, dok mu je najpoznatija televizijska uloga ona u seriji “Laži mi”. U njegovoj karijeri nema baš mnogo ljubavnih ili romantičnih filmova. “Nikada nisam radio planove vezane za moju karijeru. Moj plan je da nemam plan i mislim da je to dobro za mene. Prošlo je dugo, dugo vremena prije no što mi je bilo ponuđen scenarij koji je, barem rubno, imao veze s romantičnom pričom. Valjda sam bio posljednji glumac na svijetu kojem bi ponudili ulogu u romantičnom filmu. A onda, kada se to konačno dogodilo, nekoliko takvih scenarija mi je stiglo istovremeno. Tada sam snimio nekoliko romantičnih filmova i svi su prošli dobro. Što se može, život je takav. ‘Otok Bergman’ smatram mješavinom žanrova, pristupio sam njegovu snimanju kao i svim ostalim filmovima”, tvrdi Roth na što mu je i Vicky Krieps rekla kako ga ne percipira kao glumca kojem bi dobro stajale uloge u romantičnim filmovima. A onda se Roth sjetio da je prije više od 30 godina, u počecima svoje karijere, glumio u filmu romantične tematike. Bilo je to 1989. godine, a film se zvao “Knuckle”.
“To je bio jedan od prvih filmova u kojem sam glumio. Bio je to vrlo čudan, vrlo jeziv film koji je režirala Moira Armstrong i snimali smo ga za BBC. U njemu je glumila i Emma Thompson, bila je na početku svoje karijere. Nas dvoje u čudnom filmu o muško-ženskom odnosu koji je bio istovremeno i romantičan i uznemirujući. To što je bio uznemirujući bilo im je opravdanje da u romantičan film stave mene, mladića koji dolazi iz radničkog okružja. Takvima poput mene odmah su davali jedne te iste uloge. Nije me bilo briga, nastavio sam ići nekim svojim čudnim putem. Film kakav je ‘Otok Bergman’ nikada mi ne bi bio ponuđen u ranoj fazi moje karijere. Vremena su se, očito, promijenila”, rezimirao je Roth kojem je ipak najvažnije nešto drugo, a to je “da se ovim filmom i njemu sličnima želi poslati poruka kako je film bitan, ali film koji se prikazuje u kinima, ne na streaming platformama. Ne znam je li to svjesna ili podsvjesna poruka, ali je vrlo korisna”.
I dok Tim Roth sa 60 godina glumi i u američkim i u britanskim, ali i u filmovima europskih i latinoameričkih autora, karijera Vicky Kripes posljednjih je godina u usponu, iznimno je tražena, ali kada smo spomenuli riječ karijera odmah nam je rekla “Ja nemam karijeru”.
“Imam svoj život u kojem idem na posao. Imam djecu, oni mi oduzimaju puno vremena. Nisam odrasla tako da želim ostvariti glumačku karijeru. Puno ljudi mi postavlja slično pitanje, pitaju me jesam li planirala ovakav razvoj svoje karijere. U Cannesu sam se pojavila s trima filmovima, ‘Otok Bergman’, zatim francuski ‘Drži me čvrsto’ koji je režirao Mathieu Amalric te kratki film ‘Frida’ nakon čega je došao film ‘Ostarjeli’. I svi spominju karijeru. Gledajte, glumila sam u filmu ‘Fantomska nit’ pa dugo, dugo ništa, pa evo me sad u Cannesu. Ljudi misle da sam imala plan. Nisam imala nikakav plan”, tvrdi Vicky Krieps. Ujedno, tu je i film “Beckett” koji se nedavno počeo prikazivati na Netflixu, a u kojem glavnu ulogu glumi John David Washington.
‘Nastojim ne razmišljati o osobi koju glumim. I onda, kada počne snimanje, pretvaram se kao da ne znam o čemu govorim. Želim samo biti i ne znati ništa’, kaže Vicky Krieps
Njena razmišljanja na neki način dijeli i Tim Roth. “Čudno je da je ta riječ karijera bila stigmatizirana u Engleskoj u glumačkom poslu. Ti nemaš karijeru, imaš profesiju, ti si umjetnik, tako se govorilo. Ne bih imao ništa protiv da imam karijeru. To bi bilo sjajno. Bolje to nego nezaposlenost. Zanimljivo je iznenada pojmiti samog sebe kao glumca s karijerom”, na što smo se složili da je u tome razlika između američkog i europskog gledanja na glumački posao. “Karijera nije izraz koji koristimo vezano uz ono što radimo”, nadovezao se Tim Roth te smo ih oboje prisjetili kako je Tilda Swinton prošle godine na festivalu u Veneciji rekla “Ja nemam karijeru, ja imam život”.
A pored svega, Vicky Krieps nam je rekla kako se zasitila Amerike nakon snimanja filma “Fantomska nit” te nam ispričala što se tada događalo. “Nakon tog filma govorili su mi ‘Oh, u koji bismo te film sada mogli gurnuti? Što bi htjela glumiti? Bi li voljela pjevati i plesati?’. To me pitao jedan filmski producent, nisam mogla vjerovati svojim ušima. Rekla sam mu da dolazim iz Europe gdje redatelji žive za svoje filmove, pri čemu godinama nastoje naći način financiranja, a ovdje radite tako što pitate glumicu bi li pjevala i plesala. S obzirom na to odakle dolazim, takva pitanja bila su mi čudna. Takvim pitanjima su me prestrašili”. Stoga nije ni čudno što ćemo u sljedeće dvije godine Vicky Kripes gledati ponajviše u europskim filmovima, i tek u jednom američkom, onom “The Survivor” redatelja Barryja Levinsona.
Komentari