Vice Vukov rođen je 3. kolovoza 1936. godine u Šibeniku u peteročlanoj obitelji Stipe i Amelije Vukov, porijeklom s otoka Zlarina. Prvi put zapjevao je kao gimnazijalac 1953. u opereti “Ševa” u kojoj je pjevao Janka, drugu mušku ulogu. Iste godine, u dobi od 17 godina, bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija. Godine 1955. dolazi u Zagreb i upisuje Filozofski fakultet na kojem studira filozofiju i talijanski jezik. Zatim se 1956. uključuje u studentski KUD “Ivan Goran Kovačić”.

Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. pozivom na jednu audiciju za pjevače, nakon koje mu pristupa direktor opatijskog festivala Josip Stojanović koji mu nudi nastup na tom festivalu. U Opatiji nastupa iste godine s pjesmom “Mirno teku rijeke”, osvaja prvo mjesto i praktički preko noći postaje najpoznatiji glazbenik u tadašnjoj Jugoslaviji. To mu je donijelo i nastup na Eurosongu 1963. godine s pjesmom “Brodovi”. Osvojio je 11. mjesto. Jugoslaviju je na najpoznatijem europskom pjevačkom natjecanju zastupao i nakon dvije godine u Italiji kada je s pjesmom “Čežnja” osvojio 12. mjesto.

1972. godine njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju s radija i televizije, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu. Godine 1989. vraća se u javnost albumom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom ‘Bella Italia!’ koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan povratak na domaću scenu (postavlja još nenadmašen rekord od 13 recitala zaredom u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu).