Rodio se 3. kolovoza 1936. u Šibeniku, odakle je došao na studij u Zagreb. Na nagovor roditelja upisao je kemiju na Tehničkom fakultetu. Položio je ispite iz prve godine i pobjegao glavom bez obzira kad se osobno uvjerio da postoje studenti koji u udžbeniku “O pogonskom gorivu” nalaze smisao i radost življenja. Upisao je filozofiju: pod A je studirao čistu filozofiju, pod B talijanski. Našao je sebe: mogao je do mile volje čitati i razmišljati. U džepu je nosio potvrdu kao najbolji student fakulteta.

Pjevao je u zboru KUD-a  “Ivan Goran Kovačić” i družio se sa Duškom Prašeljom, koji će kasnije postati asistent slavnog Herberta fon Karajana. Ljudi iz tog vremena još ga pamte iz zagrebačkog “Gradskog podruma” gdje je poslije nekoliko litara vina volio i zapjevati. Pjevao je sve redom: kajkavske popevke, dalmatinske pjesme, operne arije. Mnogi su ga već tada vidjeli u Operi: čekao se samo službeni poziv.

Poziv je u veljači 1959. stigao, ali iz Radio-Zagreba odakle su ga zvali na audiciju. Tridesetak mladih talenata na klaviru je pratio Stjepan Mihaljinec. Direktor Opatijskog festivala čuo je trake i oduševio se. Karijera Vice Vukova mogla je početi.

Vice VUkov preminuo je u rujnu 2008. u Zagrebu.