Nakon nedavnog posjeta francuske državne tajnice za europske poslove Amélie de Montchalin i uoči očekivanog dolaska francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u Hrvatsku, tjednik Nacional razgovarao je s novoimenovanim veleposlanikom Republike Francuske u Hrvatskoj, Gaëlom Veyssièreom. Iza njega je bogato diplomatsko iskustvo, osobito u europskim poslovima. Prije dolaska u Hrvatsku obnašao je dužnosti tajnika kabineta ministrica Marielle de Sarnez i Nathalie Loiseau, zaduženih za europske poslove, i Amélie de Montchalin, državne tajnice za europske poslove.

Diplomirao je na visokoj poslovnoj školi Ecole Supérieure des Sciences Economiques et Commerciales (ESSEC), na Institutu za političke studije u Parizu – Odsjek za javnu službu i stekao diplomu iz povijesti na Sveučilištu Paris IV. Ministarstvu vanjskih poslova pridružio se 1997., a od tada je obnašao različite dužnosti u Francuskoj i inozemstvu. Odradio je dva mandata u Stalnom predstavništvu Francuske pri EU-u, gdje je bio glasnogovornik i šef Službe za tisak. Radio je i kao šef Službe za vanjske odnose Europske unije u Ministarstvu vanjskih poslova. U uredu premijera Jean-Pierrea Raffarina bio je savjetnik, a njegov portfelj uključivao je odnose sa zemljama Europske unije, Balkanom i istočnom Europom. Bio je posebni savjetnik ravnatelja Uprave za politička i sigurnosna pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova te savjetnik za pregovore pri Stalnom predstavništvu Francuske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku.

NACIONAL: Kakve dojmove iz Hrvatske nosi državna tajnica Amélie de Montchalin nakon posjeta Zagrebu 14. studenoga? 

Bio je to jako dobar posjet. Državna tajnica imala je mnogo političkih sastanaka o prioritetima hrvatskog predsjedanja EU-om i mogućim francuskim doprinosima u pripremama predsjedanja, tijekom kojih je vodila vrlo konstruktivne razgovore s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlić Radmanom, ministrom regionalnog razvoja i fondova EU-a Markom Pavićem, kao i s državnom tajnicom za europske poslove Andrejom Metelko-Zgombić. Francuska na vrlo konkretan način podržava europsku ambiciju hrvatskog predsjedništva. Državna tajnica imala je priliku susresti se i s predstavnicima civilnog društva. Posjetila je Francusku međunarodnu školu u njemačko-francuskom Eurocampusu u Zagrebu, gdje nije razgovarala samo s djecom, nego i s predstavnicima hrvatske podružnice regionalne mreže Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je nedavno dobila prestižnu nagradu Václav Havel za ljudska prava koju dodjeljuje Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Tema razgovora bila je kako vidimo našu prošlost, što nam je zajedničko u povijesti, što je zajedničko u povijesti regije, kako prevladati nekadašnje sukobe, odnosno kako izaći iz tog začaranog kruga mržnje i ratova onako kako su to napravili Francuzi i Nijemci. Većina djece koja pohađaju ovu školu su Hrvati, ima i Francuza, Nijemaca i drugih nacionalnosti i mislim da im je svima ta tema bila zanimljiva. Državna tajnica posjetila je i tvrtku Rimac Automobili koja ju je doista oduševila jer najbolje simbolizira aktivnost i kreativnost hrvatske ekonomije te sposobnost korištenja održivih tehnologija budućnosti, koje su istovremeno i ekološke i stvaraju radna mjesta. Tvrtka zapošljava preko 600 radnika, uglavnom inženjera iz cijele Europe, uključujući i Francuze.

NACIONAL: U Hrvatskoj se očekuje posjet francuskog predsjednika Macrona. Hoće li to biti početkom predsjedanja Hrvatske EU-om i što Francuska očekuje od tog predsjedanja?

Europa ima velika očekivanja od hrvatskog predsjedanja, a posjet predsjednika Macrona očekuje se tijekom tog predsjedanja. Očekivanja su velika zato što je hrvatska vlada, osobito premijer Plenković, kao prioritete svoga predsjedanja postavila neke vrlo izazovne ciljeve, poput snažnije Europe. Upravo tako na ovaj trenutak gleda i francuska vlast, svjesna velikih izazova i unutar i izvan Europske unije. Unija mora čvrsto zauzeti svoje mjesto u odnosu na globalne igrače poput Kine, Rusije i Turske, dok nas unutar EU-a čeka Brexit, kao i završetak rasprave o višegodišnjem financijskom okviru te zajedničko suočavanje s klimatskim izazovima. Upravo zato treba nam snažna Europa, kako bi se mogla suočiti sa svim tim izazovima.

‘Francuska državna tajnica Amélie de Montchalin nedavno je posjetila i tvrtku Rimac Automobili koja ju je doista oduševila jer najbolje simbolizira aktivnost i kreativnost hrvatske ekonomije’

NACIONAL: Kako mala Hrvatska može utjecati na snažniju Europu? To je prilično ambiciozan plan.

Ne bih se složio jer uspjeh predsjedništva EU-a ne ovisi o veličini predsjedavajuće zemlje. Radim u području europskih poslova preko petnaest godina i mogu vam reći da sam i sam tome svjedok. Hrvatska se zapravo nalazi u odličnoj poziciji sa svojim proeuropskim idejama i mogućnošću da postane most između istoka i zapada Europe. Predsjedatelj Vijeća EU-a zapravo ima ulogu pomiritelja, on je taj koji bi trebao dovoditi do kompromisa, točnije – stvarati uvjete za postizanje kompromisa. Tu se ne radi toliko o donošenju odluka, jer to jedna članica sama ni ne može, nego o izgradnji atmosfere u kojoj su kompromisi mogući. Mislim da i predstavnici hrvatske vlade gledaju na to iz iste perspektive. A i mi ćemo morati poraditi na kompromisima oko nekih osjetljivih pitanja.

NACIONAL: U Zagrebu se prošloga tjedna održao Summit Europskih pučana, koji nazivaju najvećim takvim skupom do sada. No možda su zaboravili da je prvi najveći skup europskih šefova vlada i država u jednoj zemlji izvan EU-a održan 2000. godine u Zagrebu, na inicijativu francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i hrvatskog predsjednika Stipe Mesića. Je li taj skup imao povijesnu važnost? 

Ne mogu procijeniti je li broj šefova država i vlada te političkih čelnika bio veći tada ili prošloga tjedna. Veleposlanici ne sudjeluju u političkim skupovima tog tipa. No ono što sa sigurnošću mogu reći o Zagreb Summitu 2000. jest da je to bio ključni trenutak u kojem je tadašnji EU, koji je imao 15 članica, odlučio otvoriti europsku perspektivu za sve zemlje Zapadnog Balkana. Nikada se prije nije donijela tako jasna odluka, a Summit je omogućio i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te proces pregovaranja za Hrvatsku, koja je danas članica EU-a. Bio je to doista povijesni korak, koji se dogodio na inicijativu predsjednika Jacquesa Chiraca, u vrijeme francuskog predsjedanja EU-om. To je dokaz da zemlja koja predsjeda može učiniti neke značajne pomake. Bila je to vrlo snažna gesta jer, umjesto da se pod našim predsjedanjem taj summit održao u Francuskoj, predsjednik Chirac odlučio ga je održati u Hrvatskoj, što je bio jako dobar signal za cijelu regiju.

NACIONAL: Kako biste ocijenili naše bilateralne odnose – naime, u odnosu na proširenje EU-a na Zapadni Balkan, naš vlade očito imaju drugačije stavove?

Mislim da Hrvatska i Francuska zapravo imaju iste ciljeve, ali ne i ideju o tome kako ih postići. Ponekad se od drveća ne vidi šuma – i u francuskom postoji takva izreka. Naši bilateralni odnosi na svim planovima jako su dobri, slažemo se oko svih glavnih tema, no istina je da su nam polazišne točke po pitanju otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom poprilično različite. Ono što je važno jest da smo odlučni u tome da usko surađujemo i upravo je to ono što je gospođa De Montchalin radila u Zagrebu s hrvatskim vlastima.

NACIONAL: Na Summitu Europskih pučana jedna od važnih tema bila je upravo europska perspektiva za Zapadni Balkan. Francuski predsjednik Macron bio je izložen brojnim kritikama zbog činjenice da je s danskim i nizozemskim premijerom blokirao otvaranje pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Takvu odluku Europski parlament nazvao je povijesnom pogreškom. Zašto Francuska na tome ustrajava?

Kao što ste ispravno rekli, Francuska nije bila sama, ideji otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom usprotivile su se i druge zemlje. Kao drugo, EU kao takav zasigurno to nije nazvao povijesnom pogreškom: Europski parlament podržao je otvaranje pregovora, no Europsko vijeće, kao i Vijeće za opće poslove EU-a, nije donio nikakvu odluku. Pogreška bi, po našem mišljenju, bila da smo učinili po starom i nastavili proces proširenja kakav je bio do sada. Proces traje izuzetno dugo, bez mogućnosti da uvijek rezultira dostatnim reformama ili da građani vide konkretan napredak u svom svakodnevnom životu.

Osim toga, pogrešno je donositi odluke zbog političke strategije ili zbog vanjskih odnosa, a ne zbog same Europske unije. Takav naš stav nije nov, tu nema nikakvog iznenađenja – mi smo ga prvi put iznijeli još u lipnju 2017. godine. Francuska smatra da se takav pristup mora promijeniti. Mi smo i dalje čvrsto uvjereni da postoji europska perspektiva za Zapadni Balkan, no želimo istovremeno vidjeti stvarni napredak na terenu i reformirati proces proširenja kako bismo ga prilagodili ciljevima koje sam spomenuo. Francuska vlada poslala je pismenim putem svoje prijedloge svim svojim partnerima i europskim institucijama, gdje su navedene naše ideje i o tome se raspravljalo na Vijeću za opće poslove. Nadamo se da će se o tome voditi temeljita rasprava, kakvu smo imali i s predstavnicima hrvatskih vlasti i koja će omogućiti pomake. Očito je da ne dijelimo iste poglede na tu problematiku, ali imamo isti interes – pokušati poboljšati politiku proširenja tako da donosi rezultate.

NACIONAL: U Europskom parlamentu protumačili su to kao osvetu predsjednika Macrona zbog činjenice da je francuska kandidatkinja za povjerenicu Europske komisije odbijena.

U tome nema ni trunke istine. Problemi zbog kojih smo se usprotivili otvaranju pregovora spominju se od lipnja 2017., davno prije izbora za novu Europsku komisiju.

NACIONAL: Opravdan je strah da će u tim zemljama, koje su se trudile ispuniti uvjete za početak pregovora, ponovo ojačati nacionalističke i ekstremističke stranke, kao i da će Rusija, Turska i Kina pokušati zauzeti taj prostor u regiji. Nije li to nepravedno prema tim zemljama, osobito prema Sjevernoj Makedoniji, koja je s pravom razočarana? Nije li to i preopasna igra?

Pozdravljamo napore koje je vlada Sjeverne Makedonije uložila, posebno u pogledu borbe protiv korupcije, kao i činjenicu da je promijenila ime države nakon potpisivanja Prespanskog sporazuma. Predsjednik Macron pružio je snažnu podršku tom sporazumu i kada se raspisivao referendum, poslao je i videoporuku. Podržali smo i ulazak Sjeverne Makedonije u NATO. No proces ulaska u EU puno je složeniji i ne slažemo s tvrdnjom da su ispunili sve uvjete. Jer da biste ih ispunili, nije dovoljno usvojiti određene zakone i propise, već ih trebate i implementirati. A za to je potrebno vrijeme. Želimo, na primjer, vidjeti kako se određeni broj pravosudnih procesa i presuda privodi kraju. Smatramo da je Sjeverna Makedonija na dobrom putu i da će učiniti sve u svojoj moći da provede reforme. Ne smijemo imati politički pristup proširenju, ono ovisi o poštivanju preciznih kriterija. Ali, naravno, EU, koji pruža važnu podršku, treba dodatno ojačati svoje napore po tom pitanju. Mi Europljani zajedno smo prvi partner tih zemalja i moramo to i ostati.

‘Naši bilateralni odnosi na svim planovima jako su dobri, no istina je da su nam polazišne točke po pitanju otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom poprilično različite’

NACIONAL: Ima li šanse da se ta odluka promijeni tijekom hrvatskog predsjedanja?

Francuska to pitanje uzima vrlo ozbiljno jer se radi o važnom koraku ne samo za te zemlje, već i za EU. Ako kriteriji budu ispunjeni, a proces pristupanja reformiran, zašto ne? Mi smo to prvi put rekli u lipnju 2017. pa onda 2018., a zatim i 2019. godine. Nismo promijenili svoj stav.

NACIONAL: Ali te kriterije je Hrvatska trebala ispuniti i implementirati zakone tijekom procesa pregovaranja, koji je već u našem slučaju reformiran onim famoznim mjerilima, odnosno „bench-marks“.  Privremeno zatvorena poglavlja mogu se opet otvoriti. Nije fer da Sjeverna Makedonija to mora učiniti prije otvaranja pregovora…

I sama odluka o otvaranju pregovora podliježe određenim kriterijima. U reformi procesa pregovora treba uzeti u obzir ono što je dobro funkcioniralo, kako u hrvatskom slučaju tako i u slučaju drugih zemalja, kao i ono što baš i nije. EU ima mnogo manje instrumenata za kažnjavanje određene zemlje koja ne poštuje vladavinu prava i europske vrijednosti kada jednom postane članica i to bismo željeli promijeniti. Kao što smo mogli vidjeti u slučaju Mađarske ili Poljske, potrebna su nam i druga sredstva osim članka 7. Ugovora i odluka Suda Europske unije, iako one imaju stvaran učinak. No isto tako bismo željeli da EU bude velikodušan tijekom samog pregovaranja, odnosno da neki europski fondovi postanu dostupni i prije samog članstva. To znači da bismo grupirali poglavlja o kojima se pregovara i nakon svake takve grupe omogućili bismo zemlji kandidatkinji da ima koristi od određenih europskih politika. To bi bilo puno progresivnije, a vjerujem i da bi snažnije motiviralo pojedine kandidatkinje na provođenje reformi.

NACIONAL: Javnost je iznenadila i izjava o BiH kao buretu baruta koji prijeti europskoj granici zbog velikog broja džihadista koji su se vratili s bojišta. Predsjedništvo BiH pozvalo je predsjednika Macrona da posjeti njihovu zemlju i uvjeri se da to nije tako, što potvrđuju i policijski podaci. Hoće li predsjednik Macron posjetiti Sarajevo i ima li BiH ikakve šanse za približavanje EU-u? 

Predsjednik Macron istaknuo je pitanje koje je podjednako važno za sve europske zemlje, ne samo za BiH, a radi se o problemu povratka džihadista iz Sirije. Neki od njih i dalje žele izvoditi terorističke napade unutar i izvan EU-a. To je problem i za Francusku. Bosna i Hercegovina specifičan je koridor prema EU-u kojim prolaze ekonomski migranti i osobe kojima je potrebna zaštita, a rizik da su se među njih infiltrirali i teroristi ne može se zanemariti. Poznato nam je da je dio terorista koji je sudjelovao u terorističkim napadima u Francuskoj prošao balkanskom rutom. To je sigurnosni izazov za cijeli EU, a osobito za Hrvatsku koja dijeli granicu s BiH. Nastojimo pomoći Bosni i Hercegovini u rješavanju tih problema. Naravno da i ona ima europsku perspektivu, kao i druge zemlje Zapadnog Balkana. Ali ona prolazi kroz mnogo unutarnjih političkih problema i susreće se s velikim poteškoćama pri formiranju vlade.

NACIONAL: Saveznike u NATO-u također je šokirala konstatacija da je taj savez u stanju moždanog udara i da se EU mora početi brinuti sam za sebe. Je li efekt postignut? 

Mislim da je predsjednik odlučio jasno upozoriti na neke teme, uključujući i one strateške, kojima se moramo pozabaviti. Naravno, pri tome ne dovodeći u pitanje važnost uloge NATO-a, kojeg kao članica posebno cijenimo i smatramo izuzetno bitnim za sigurnost Europe. No nalazimo se u situaciji da jedna članica, kao što je Turska, može sutra zatražiti aktiviranje članka 5., dok istovremeno provodi jednostranu vojnu intervenciju u sjevernoj Siriji usprkos snažnom protivljenju unutar NATO-a. Mislim da je izjava predsjednika Macrona bila vrlo učinkovita jer se radi o teškim pitanjima na koja treba dati izravan odgovor. Predsjednik Macron učinio je to zato što želi da NATO ostane koristan i operativan. Kako bismo to postigli, moramo se pozabaviti nekim temeljnim i strateškim pitanjima. Nije to učinio kako bi kritizirao NATO kao takav, jer, kao što znate, Francuska i danas sudjeluje u nekim NATO-ovim misijama i predani smo članstvu, ali smatramo da je došlo vrijeme da se suočimo s poteškoćama, a najbolji trenutak za raspravu o tim pitanjima bit će Summit NATO-a početkom prosinca.

‘Poznato nam je da je dio terorista koji je sudjelovao u terorističkim napadima u Francuskoj prošao balkanskom rutom. To je sigurnosni izazov za cijeli EU, a osobito za Hrvatsku koja dijeli granicu s BiH’

NACIONAL: U Francuskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, jačaju ekstremno desne stranke, a stranka Marine Le Pen čak je pobijedila na europskim izborima. Jesu li predsjednik Macron i proeuropske stranke dovoljno snažni da se suprotstave takvim pojavama?

Kao prvo, htio bih biti malo precizniji. Stranka Marine Le Pen doista je ostvarila najbolji rezultat na europskim izborima, ali liberalna stranka predsjednika Macrona, La République en Marche (LREM), nema ništa manji broj europskih zastupnika. Činjenica jest da proeuropske stranke imaju i dalje većinu. Proeuropske stranke moraju se nastaviti boriti protiv euroskeptika i demagoga, no to nije ništa novo. Činjenica jest da svjedočimo rastu antisistemskih stranaka u mnogim europskim državama. To govori puno o tome da naš sustav nije evoluirao i da trebamo uspostaviti bolje veze sa svojim građanima. Ne samo pojedine zemlje članice, već i EU u cjelini. Mnogi ljudi ne vide više smisao europske konstrukcije, a mi im moramo pokazati da EU može napraviti razliku u njihovom životu – pružiti više sigurnosti, više suradnje, više ekonomskog razvoja. No te promjene moraju biti u skladu s onim što ljudi žele. A kako bi se utvrdilo što zaista žele, velika konferencija o Europi, za koju će potpredsjednica Šuica biti zadužena u ime Komisije, omogućit će produljenje dijaloga koji je 2018. godine pokrenula Francuska konzultacijama s građanima o Europi.

NACIONAL: Prošloga vikenda obilježena je godina dana otkad diljem Francuske traju prosvjedi „žutih prsluka“ pokrenuti nezadovoljstvom ljudi zbog povećanja poreza na gorivo. Oni su prilično uzdrmali francusku vlast, a i često su bili nasilni. Je li Francuska i dalje socijalna država ili je „pokleknula pred neoliberalnim kapitalizmom“? 

Francuska je jedna od europskih zemalja u kojima je socijalna država na višoj razini, kao i raspodjela društvenih dobara. Kada pogledate podatke o stupnju neravnopravnosti unutar društvenog sustava, dakle razlike između onih koji zarađuju najviše i najmanje, Francuska je jedna od zemalja koja prema tim indikatorima najbolje stoji.

Mi i dalje imamo vrlo razvijenu socijalnu državu i želimo je takvom i održati. Istina je da su „žuti prsluci“ zapravo mješavina: s jedne strane bijesa koji se trebao pokazati zbog, na primjer, rastućih cijena goriva i pada životnog standarda, posebno izvan velikih gradova, a s druge strane neprihvatljivog ponašanja, nasilja nad ljudima, imovinom, ali i uništavanja samih simbola Francuske Republike.

Kritike su inače korisne u svakom demokratskom sustavu, no teško je bilo odijeliti ta dva aspekta – reagirati na nezadovoljstvo građana i istovremeno se boriti protiv nasilja. Mislim da je francuska vlada uspjela i u jednom i u drugom. Naime, predsjednik Macron već je u prosincu 2018., a zatim i u proljeće, najavio konkretne mjere. Osigurano je 17 milijardi eura kako bi se odgovorilo na zahtjeve građana. Održana je i velika nacionalna debata tijekom koje se svatko mogao izjasniti. Možda još uvijek postoji određeno nestrpljenje, ali ono što je važno jest da se te mjere provode što je brže moguće i da nema nasilja ili narušavanja simbola Republike. No tu nismo završili – dijalog s građanima se nastavlja, a nastavit će se i na Konferenciji o Europi.