‘U podsljemenskoj zoni – Markuševcu, Markuševečkom Popovcu, Čučerju i okolnim mjestima – ljudi su očajni. Ali ni ne treba ići na rubove grada. Otiđite u zgrade u centru, koje izvana mogu izgledati čak i netaknute. Naći ćete ljude koji sjede u kaputima, u zgradama potpuno oštećenim iznutra; nemaju plina, nemaju grijanja, nemaju ničega… Zabatni zidovi oštećeni, ulazi hladnoća, curi voda, stavljaju nekakve posude… To je stvarnost najužeg centra Zagreba danas: Teslina, Palmotićeva, Hercegovačka, Hebrangova… Sve su to lijepi nazivi ulica i elitne lokacije, ali treba malo obići i vidjeti kako ljudi danas ondje žive. Ne žive, životare. To je strašno. A kad postanem gradonačelnica, jamčim: promijenit ću to. Do kraja 2021. obnovit ćemo sve privatne kuće i sve zabatne zidove i odmah formirati Zavod za obnovu grada koji će iznjedriti osmišljeni plan obnove središta Zagreba.”

To kaže Vesna Škare-Ožbolt, pravnica i političarka s raznovrsnim i bogatim iskustvom u politici, odvjetništvu i pravničkim poslovima. Rođena Osječanka, Vesna Škare-Ožbolt od prvih je dana 1990. sudjelovala u formiranju Ministarstva vanjskih poslova, kamo je stigla s poslova savjetnice za inozemni protokol Sabora, gdje je radila posljednje tri godine osamdesetih. U ured predsjednika Republike prešla je 1991., da bi četiri godine kasnije, na prelazu 1995. na 1996., s nepunih 35 godina života, s Ivicom Vrkićem preuzela ono što će se pokazati jednim od najodgovornijih i najvažnijih poslova u državi tih godina: vođenje mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Za neprijeporni uspjeh na tom osjetljivom poslu, u kojemu je okupirano područje istočne Slavonije u dvije godine bez ijednog incidenta vraćeno u hrvatski ustavnopravni poredak, Srpsko narodno vijeće 2011. dodijelilo joj je nagradu “Svetozar Pribićević”.

Nakon što je u travnju 2000. s Matom Granićem i dijelom lijevog krila HDZ-a napustila stranku i osnovala Demokratski centar, u dva je mandata bila saborska zastupnica, a od 2003. do 2006. i ministrica pravosuđa u vladi Ive Sanadera.

Njezin ministarski mandat zapamćen je po uspješno započetom projektu sređivanja katastarskih knjiga, koji nije dovršila jer ju je Ivo Sanader smijenio s ministarskog položaja nakon što se usprotivila nekim njegovim odlukama. Nakon ministarskog razdoblja Škare-Ožbolt političku je karijeru nastavila u Gradskom vijeću Velike Gorice, a od 2008. profesionalna je odvjetnica u Zagrebu.

U kolovozu prošle godine u Nacionalu je ekskluzivno najavila kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba. Pola godine kasnije, Zagreb je u mnogo težem stanju nego tada: na posljedice potresa od 22. ožujka 2020. i pandemije koronavirusa, koja ulazi u drugu godinu, stigle su i nove štete nakon što je Zagreb 28. i 29. prosinca prošle godine pretrpio novi potres čiji je epicentar razorio Petrinju, Glinu i Sisak. Zagreb je tako, u manje od godinu dana, pretrpio golemu, dvostruku materijalnu štetu, koja i danas djelomice paralizira grad te, kako vrijeme prolazi, među njegovim stanovnicima uzrokuje sve veći osjećaj istodobne rezignacije i ljutnje. Uz sve to, zakon o obnovi čekao se gotovo pola godine, a nakon što je u rujnu ipak usvojen, obnova nije počela ni četiri mjeseca nakon što je stupio na snagu. Svi ti slojevi nedaća, međutim, nisu obeshrabrili Vesnu Škare-Ožbolt; dapače – bit će, kaže, “gradonačelnica od akcije”.

Otkad je u Nacionalu najavila kandidaturu, osmislila je Nezavisnu listu Vesne Škare-Ožbolt za Skupštinu Grada: bit će to lista mladih visokoobrazovanih ljudi koji će, u obliku dokumenta “Program za razvoj grada Zagreba 2021. – 2025.”, konkretno razraditi zamisli kandidatkinje za gradonačelnicu kako bi pridobili birače za jasan zajednički cilj: obnoviti Zagreb poslije potresa, izvući ga iz letargije i investicijske blokade vladavine Milana Bandića i pripremiti ga, svim preprekama usprkos, za vrtoglavu razvojnu brzinu 21. stoljeća. Prvi dio “Programa” ovih su dana dovršili mladi doktorandi Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Martina Miloloža, Kristina Sušac i Ivan Pucko. Na tridesetak stranica ponudili su analizu stanja u gradu i prve prijedloge za poboljšanje prostorne infrastrukture i energetske tranzicije. “Program ćemo objavljivati u fazama”, objasnila je Vesna Škare-Ožbolt. “Sada je dovršen prvi dio. Do početka kampanje objavit ćemo i ostale dijelove, među kojima ističem poseban dio o obnovi poslije potresa, potom važan program unaprjeđenja investicijske klime, kao i posebnu razradu zamisli o brendiranju Zagreba kao zanimljivog, poželjnog i prepoznatljivog grada”, kazala je Vesna Škare-Ožbolt za Nacional.

Ovako je objasnila što je prva i najvažnija stvar: “Obnova je apsolutni prioritet. Kao što vidimo, još nije počela, usprkos tome što je Zakon o obnovi izglasan. A kvalitetni zakon mogli su imati, da tako kažem, u pet minuta: trebalo se ugledati na zakon o poslijepotresnoj obnovi Dubrovnika, koji je mnogo bolji od sadašnjega, i formirati Zavod za obnovu grada”, tvrdi Škare-Ožbolt. “Umjesto toga, imamo sadašnji zakon koji će samo stvoriti nove probleme. Nakon potresa u ožujku 2020. u Zagrebu, prošlo je pola godine i u rujnu je donesen Zakon, a elementarna nepogoda nije proglašena. Nakon potresa u prosincu na Baniji proglašena je elementarna nepogoda i Zakon će biti nadopunjen odredbama koje će stvoriti dvije kategorije ljudi, koji bi u nesreći trebali jednaki: jedni će morati plaćati 20 posto obnove, a drugi neće. To je, po mom mišljenju, apsolutna nejednakost pred zakonom i to treba promijeniti. Ozbiljno razmišljam o tome da podnesem ustavnu tužbu. Mislim da ću je podnijeti sljedećeg tjedna. Kad razgovarate s ljudima u podsljemenskoj zoni, jasno je da nemaju novca. Mnogi su ljudi zbog korone ostali bez posla: imaju djecu, imaju obitelji… Kako će oni otplaćivati obnovu? Povrh toga, zakon kaže da država daje novac samo za konstrukcijsku obnovu. Ali konstrukcijska obnova nije kompletna obnova. Procjenjujem da polovina ljudi u podsljemenskoj zoni nema novca da financira ni tih 20 posto koje moraju”, rekla je i nastavila: “Obišla sam ljude kojima su kuće na tom području porušene i organizirala timove arhitekata, geodeta i pravnika koji su dobrovoljno obradili po jednu kuću. Donijeli smo ljudima formulare, da vidimo koji model obnove možemo primijeniti. Kad su ljudi vidjeli da u svakoj opciji moraju sudjelovati s dvadeset posto troškova, mnogi su od njih rekli: ‘Ne, mi to ne možemo. Nemamo novca.’ Jedna mi je žena čak rekla: ‘Ja nemam ni za biljeg’.”

Vratila se desetak mjeseci unatrag kako bi navela primjer za budućnost:

“Da sam ja u ožujku prošle godine bila na mjestu gradonačelnika, učinila bih ovako: prvo bih, drugog dana nakon potresa, sazvala Skupštinu i zajednički donijela sve odluke vezane uz smještaj ljudi i način sanacije i rekla: Idemo se sad dogovoriti kako pomoći ovim ljudima. Drugo, organizirala bih sastanak s bankama i zatražila za građane ‘potresne kredite’, jedan posto kamata, i onda bi ljudi, ovisno o šteti i koliko kome treba, uzimali kredit, pedeset, sto tisuća, ovisno o stupnju oštećenja. Gradonačelnik Zagreba svakako mora imati inicijativu da nađe rješenje za sve situacije u kojima su se našli stanovnici. Da se to tada tako učinilo, sada bi kuće već bile obnovljene. Potresni kredit vratit će se dijelom kada država i Grad uplate 80 posto, a za ostatak je trebalo dogovoriti prema situaciji svakog pojedinca i mogućnosti vraćanja. Za sve one koji ne bi mogli vratiti dio od 20 posto, našlo bi se rješenje utemeljeno na zakonu ili odlukama Skupštine. A danas? Godinu dana nakon zagrebačkog potresa nemamo obnovu, nemamo potresne kredite, ljudi su nezadovoljni… Godina je prošla, a nismo još ni počeli.”

To je, ističe Škare-Ožbolt, koncept koji nudi i za gradonačelnički mandat:

“Kad postanem gradonačelnica, jamčim da će sve kuće i svi zabatni zidovi biti obnovljeni do kraja godine. Da sam na mjestu države, u ovoj bih godini ukinula PDV na građevinski materijal: 25 posto je puno novca, tako bi se stimulirala obnova. Da ljude oslobodimo PDV-a na građevinski materijal, pojeftinila bi gradnja i ubrzala bi se obnova.”

Javne zgrade, pak, treba obnavljati prema osmišljenom modelu, a ne stihijski, uvjerena je Škare-Ožbolt:

“To treba reći struka. Apsolutno stavljam naglasak na struku jer oni najbolje znaju kako Zagrebu vratiti vizualni identitet i brendirati grad za 21. stoljeće. Država neće voditi obnovu i predlagati ljudima što trebaju raditi sa svojim oštećenim stanovima. Ali netko treba osmisliti i ponuditi više mogućnosti, da ljudi stvarno dođu u poziciju da obnavljaju te stanove ili da ih prodaju po cijenama koje će im omogućiti kupnju novog adekvatnog stanovanja. Na primjer: protupotresno ojačavanje jedne zgrade na stupanj sedam, bez obnove, košta, koliko sam dobila informaciju, od sedamsto do tisuću eura po četvornom metru. To je preveliki novac, čak i kada država i Grad subvencioniraju. Netko naprosto nema 20 tisuća eura, a živi u velikom stanu. Treba naći prihvatljive kombinacije i pomiriti zakon sa životom, sa svakodnevicom i mogućnostima ljudi. Sada imamo zakon u koji se, već na samom početku, trpaju ljudi koji su izjednačeni u nesreći, ali država jednima daje veća, a drugima manja prava.”

I zato, tvrdi:

„Treba preustrojiti gradske službe. Ne govorim o povećanju broja zaposlenih, nego o regrupiranju: treba napraviti zavod za obnovu grada od potresa. To sam, uostalom, predložila odmah nakon potresa: napisala sam na Facebooku da, po uzoru na Dubrovnik, treba napraviti zavod za obnovu grada, jer će obnova trajati. Državni Fond za obnovu Zagreba ne može donijeti odluku kako obnavljati grad: to moraju stručnjaci, povjesničari umjetnosti i arhitekti trebaju reći kako obnavljati grad; Fond za obnovu samo transferira novac.”

Škare-Ožbolt u svom konceptu ne vidi opasnost paralelizma i preklapanja u odlučivanju između gradskog Zavoda za obnovu i državnog Fonda za obnovu:

“Fond osigurava novac, a sve projekte treba pripremiti Grad. Obnova mora biti osmišljena. Sada postoji podjela da država radi svoje projekte, Grad svoje, i mislim da to nije dobro. Ako ćemo obnavljati centar Zagreba, treba vidjeti kakav grad želimo. To ne može raditi samo Fond. Bez grada i regrupiranja i okupljanja pametnih snaga za obnovu, neće biti rezultata: imat ćemo obnovljene fasade, ali to nije dovoljno.”

Njezina uloga u svemu tome, uloga buduće gradonačelnice, bit će da vodi grad, menadžerira, koordinira, sluša što misli struka i što kažu građani: „Ja ne znam koji je model obnove najbolji, ali profesor na arhitektonskom fakultetu ili povjesničar umjetnosti, koji je tome posvetio život, zna. Trebamo tako početi promatrati stvari i koristiti intelektualni i ljudski potencijal koji imamo. Zagreb mora bolje od ovoga što imamo sada.”

Za sadašnje stanje, kaže, odgovoran je, sviđalo se to kome ili ne, gradonačelnik čija su dva desetljeća obilježila glavni grad neovisne Hrvatske:

“Bandić je imao dobrih i loših strana. Ne mogu reći da nije ništa napravio, ali netransparentni dio njegove vladavine u posljednjih ga je nekoliko godina potpuno obuzeo. On više uopće ne pridonosi razvoju grada – on ga koči. To što sad u svakoj gradskoj četvrti zakopava lopatu, stvarajući percepciju da se nešto radi je, po meni, prošlo svršeno vrijeme: takva ‘politika percepcije’ toliko se potrošila da sumnjam da ga građani mogu izabrati na još jedan mandat. Milan Bandić potpuno se potrošio: idejno, kadrovski, osobno i fizički. Jednostavno, nakon dvadeset godina nema više što ponuditi. Bandić u dva desetljeća nije uspio pripremiti Zagreb za 21. stoljeće. Zagreb ima loš rejting na ljestvicama kvalitete života u europskim gradovima, među posljednjima: od 150 gradova, na 135. je mjestu. Stvarno jadno.”

Usprkos tome, Vesna Škare-Ožbolt vodit će centrističku politiku: radna efikasnost a ne otpuštanja; smanjenja a ne ukidanja poreza; motivacija i stimulacija zaposlenih a ne otkazi; nadzor poslovanja, ne kazneni progon. “Ne predlažem”, kaže, “radikalna, nego brza i efikasna rješenja.” Na primjer, jedan od protukandidata Davor Nađi, kandidat stranke Fokus, najavio je ukidanje prireza i otpuštanja u Gradskoj upravi. Ona kaže: “Ukinuti prirez? Ali iz čega bi se Grad financirao? To nije moguće. Prirez treba smanjiti i dovesti ga na razinu ostalih gradova. Zagreb ima najviši prirez u Hrvatskoj i smanjivanjem ga treba ujednačiti. Ali nerealno je i apsolutno neozbiljno tvrditi da ga se može ukinuti. Što se otpuštanja tiče, odmah jasno kažem: njima se neću baviti.”

Vesna Škare-Ožbolt dodaje:

“Svi će imati jednake mogućnosti za novi start. Kažem to zato što nemam namjeru trošiti novac poreznih obveznika i dragocjenu energiju na raznorazne sudske postupke koji bi sigurno uslijedili, pa da Grad gubi suđenja samo zato što je došla nova uprava pa posmjenjivala i podijelila otkaze. A onda, poslije suđenja, vraćati ljude na posao, plaćati im naknade i tako opet praviti štetu Gradu. To apsolutno ne dolazi u obzir. Neki će ljudi otići u mirovinu, neki se preraspodijeliti, a posla je ionako strašno puno. Ali dići ćemo kriterije. Uvest ćemo novi način vrednovanja: fiksni i varijabilni, odnosno stimulativni dio plaće. Točno ćemo odrediti mjerne jedinice rada po rješavanju predmeta; točno ćemo reći u kojem roku treba izdati dozvole; uspostavit ćemo e-račune i sve postaviti transparentno, digitalizirano i javno, da se u svakom trenutku zna gdje se troši proračunski novac. Nisam naivna. Znam što nas čeka u Gradu: minsko polje po kojem treba hodati bez mape. Govorim naročito o financijskom stanju u Gradu.”

Kaže da nikoga ne kani proganjati:

“Podnošenjem kaznenih prijava, ako treba, neka se bavi državno odvjetništvo. To nije moj posao. Ali revizija jest. Trebat će je napraviti. Nećemo imati vremena jer ljudi rezultate očekuju odmah. Najavljujem: stvari ćemo mijenjati u prvoj minuti. Nemam namjeru trošiti na reprezentacije, nemam kumove, i ‘prijatelje’ kojima bih prebacivala novac Grada Zagreba. Također, moja je namjera da građani ocjenjuju rad uprave: na web-stranici Grada postojat će mogućnost da građani ocjenjuju rad svakog zaposlenika u upravi. Dio tih primjedbi moći će se vidjeti javno, a postojat će i dio dostupan meni kao gradonačelnici i mom timu.”

Vesna Škare-Ožbolt želi se fokusirati, biti efikasna i ne trošiti previše riječi na prepirke s ostalim kandidatima, pa ni s Tomislavom Tomaševićem koji se u sadašnjoj fazi pretkampanje čini kao favorit: “Osobno nemam ništa protiv Tomaševića, ali mislim da vuče protestne glasove protiv Bandića. Vidjet ćemo kako će to izgledati kad se pojave svi kandidati i kad se počnu iznositi programi. Kad smo ponudili prvi dio svog programskog dokumenta, neki su mi rekli: prvi put vidim da netko nudi pisani program u kampanji za gradonačelnika. Bit je priče u ovome: nakon 20 godina poznatog upravljanja gradom, predstojeći izbori zahtijevaju ozbiljnost i kandidata, i vizija, i namjera. Treba nam snažna, kompetentna vlast, ali i snažna oporba. Sadašnja oporba u gradu zakazala je: umjesto da je natjerala Bandića da odmah drugi dan nakon potresa sazove skupštinu i da zajednički počnu rješavati kaos koji je tada vladao, oni mjesec i pol nisu bili u stanju uvjeriti Bandića da treba sazvati skupštinu. Pa kako je to moguće?”

Ona, pak, ostavlja po strani svjetonazorske i dobne razlike i želi okupiti sve koji u Zagrebu žele promjene i kvalitetan život. Računa, kaže, i na stariju generaciju, koja pamti njezino dosadašnje političko djelovanje, ali i na mlade, za koje tvrdi da su joj sami prišli.

“Kad sam najavila kandidaturu, razgovarali smo, razmijenili ideje i uzajamno se upoznali i našli se na zajedničkom poslu izlaska na izbore za gradonačelnicu i Skupštinu Grada Zagreba. Ovo su mladi, obrazovani ljudi koji žele stvari mijenjati nabolje. Moja je uloga u ovome slučaju uloga menadžerice, koordinatorice, organizatorice s velikim iskustvom. Jer točno znam gdje su ‘rupe’. Na političke opcije ne gledam. Za grad to nije bitno. Pa pogledajte samo, na primjer, kako je uređena Ljubljana: kako tržnica blista, kako je suvremena i bogata gradska infrastruktura… U Zagrebu, ništa od toga. Jednom riječju, s ovakvim načinom ponašanja i trošenja novca u Zagrebu se više ne može disati: nema projekata, nema novih ideja, nema snage. To je za Zagreb veliki, veliki problem. Grad je na prekretnici. Zahtijeva se ozbiljnost. Sadašnji izazovi zahtijevaju okupljanje sve pameti koju imamo. A da je to točno, zna svak tko je u posljednjih desetak mjeseci prošetao hrvatskim glavnim gradom.”