I kad smo već utonuli u rutinu interpretacija o značaju i funkciji Dioklecijanove palače u Splitu, kad smo naučili gotovo sve o životu i djelu njezina graditelja Gaiusa Aureliusa Valeriusa Diocletianusa, jednog od najuspješnijih i najmoćnijih rimskih careva, kad smo zapamtili da se zbog ukusa kupusa koji je u Splitu uzgajao odbio vratiti na prijestolje u Rim, kad smo već skoro potpuno otupili na gunđanje, čuđenje i upite stranih turista koji nakon obilaska palače uporno i uzaludno traže spomenik Dioklecijanu, kojeg Split još nema, najčešće upirući prstom u Meštrovićev kip Marka Marulića, iz Muzeja grada Splita stigla je iznenadna vijest. U sklopu projekta rekonstrukcije postava u prizemlju Muzeja grada Splita, marljivim arheološkim iskapanjima u dubokim rovovima, u pet otkopanih prostorija u podzemlju Muzeja, nekada renesansne palače obitelji Papalić iz 15. stoljeća, pronađeni su vrijedni antički ostaci iz vremena gradnje Dioklecijanove palače. Od građevinskih i arhitektonskih elemenata posebno su vidljivi perimetri antičkih zidova, bazeni, mozaički podovi, popločenja, stilobat koji nosi trijem, ali i sustav podnog grijanja, otvori za topli zrak povezani s peći. Dakle, elementi koje vezujemo uz rimske termalne komplekse, kazat će arheolozi i ravnateljica Muzeja grada Splita, povjesničarka umjetnosti Vesna Bulić Baketić, koja je na tu dužnost imenovana prije otprilike pola godine. „Nalazi u podzemlju Papalićeve palače vezani su uz vodu jer se radi o bazenima i cisternama, pa je lako moguće da su i u sjevernom dijelu Dioklecijanove palače postojale terme“, istakla je ravnateljica. To je iznenađenje jer se godinama mislilo da su u tome sjevernom dijelu Dioklecijanove palače bile smještene vojarne i vježbališta za Dioklecijanovu osobnu gardu i osoblje. No pronađeni su i mnogi drugi dokazi, svi povijesni slojevi grada od antike, preko romanike, gotike i renesanse, sve do 20. stoljeća. Od temeljnih zidova kuće iz 7. ili 8. stoljeća od blokova tupine do dječjeg groba u zidu, kakav pokop su prakticirati Goti. I to je više nego fascinantno otkriće – cijela povijest jednog grada nalazi se u povijesnim slojevima upravo ispod Muzeja.

NACIONAL: O kakvim se novim saznanjima u tlocrtima sjevernog kvadranta Dioklecijanove palače radi? Bi li ona mogla promijeniti dosadašnja saznanja o cijeloj palači?

Dioklecijanova palača je izniman arheološki lokalitet, specifičan po tome što je istodobno i živući grad. Od prvih arhitektonskih crteža koji datiraju iz 16. stoljeća, palača je budila znatiželju arhitekata i drugih istraživača. Činjenica je da se u njoj život nastavljao iz jednog povijesnog razdoblja u drugo. To je ujedno i razlog zašto je očuvana. Ali i razlog zašto nemamo više sačuvanog materijala iz najranijeg antičkog razdoblja koji bi nam pokazao kako je careva palača zaista izgledala. Ekstenzivna istraživanja uglavnom su se bavila supstrukcijama palače i gornjeg kata gdje su se nalazile carske rezidencijalne prostorije. Tako se logično dogodio fokus na južne kvadrante palače. Budući da je to dio u kojem je smješten car, koji je sam sebe uzvisio do razine božanstva, južni kvadranti predstavljaju svojevrsnu „palaču u palači“. Izvrsno očuvane podrumske prostorije otkrile su tajnu tlocrta gornjeg kata, jer u velikoj mjeri preslikavaju tlocrt carskog stana, iako su se zbog kasnijih gradnji i pregradnji izgubili izvorni zidovi. Ovakvu situaciju nemamo u sjevernom dijelu palače, gdje su srednjovjekovne i renesansne građevine prekrile antičke perimetralne zidove. Tako su nas u velikoj mjeri ostavile bez tlocrtnih uporišta i odgovora na pitanja kako su sjeverni kvadranti palače doista izgledali. Ostaci zidova poslužili su arhitektima koji su istraživali palaču, poput Roberta Adama, Georga Niemanna i Ernesta Hébrarda da slikovno izraze svoje pretpostavke ili vizije o mogućim tlocrtima u ovim kvadrantima. Naravno, bez potvrde da je tako doista i bilo. Funkcija građevina u sjevernim kvadrantima uvijek se povezivala s vojskom i smještajem servisnih prostora i osoblja, pa nije ostavljala puno prostora za drugačije pretpostavke. Nadalje, arheološki iskopi i drugi građevinski zahvati na sjevernom dijelu palače nisu ekstenzivni, događaju se u manjim rasponima, često su uvjetovani ograničenim trajanjem i financijama. Za sagledavanje „šire slike“ bilo je potrebno više otkrivenih kvadrata i dubljih arheoloških slojeva, jer se antički sloj na mjestima nalazi i od 2 do 2,5 metara ispod razine današnjeg pločnika. Tako je i bilo kada smo sad otvorili prizemlje Muzeja grada Splita, smještenog u renesansnoj Papalićevoj palači. Posljednja građevinska intervencija u prostoru Muzeja grada Splita dovela je do otkrivanja arheoloških slojeva koji nisu bili otkriveni u ranijim arheološkim istraživanjima koja su se provodila tijekom sanacije 1988. Obnova koja se tada provodila također radi uređenja postava, ostavila nam je izvješća koja su dokumentirala postojanje antičkih zidova, cisterne i mozaičkih podova. Kopanja nisu otvorila ukupnu površinu prizemlja, a niti su dosegla ovu dubinu. Nismo mogli znati što ćemo pronaći kad smo započeli s arheološkim iskapanjima. Zato smo sretni i zadovoljni novim otkrićima, pa se s pravom može govoriti i o senzaciji.

NACIONAL: Zašto se može govoriti o senzacionalnim arheološkim otkrićima u Muzeju grada Splita?

Sadašnji projekt obnove u fazi planiranja je uzeo u obzir postojanje arheoloških nalaza. Međutim, nismo se nadali da ćemo pronaći nešto značajno drugačije od ranije utvrđenih činjenica. Temeljitijim i dubljim kopanjem počeli su se pojavljivati i drugi elementi koji s ranijima čine jednu novu cjelinu, odnosno otvaraju pitanja o funkciji tih prostora. Naime izvorne strukture datirane u Dioklecijanovo doba su: struktura antičkog poda, vrlo vjerojatno riječ je o dnu hipokausta, podno grijanje i struktura otvora za topli zrak koja je povezivala peć, praefurnium i otvor unutar podnog grijanja te struktura peći. Ove strukture nalaze se pod zapadnim dijelom zgrade Muzeja, u prostoru ranije recepcije Muzeja. U južnoj prostoriji otkopan je antički mozaik složen od bijelih tessera, pronađeni su ostaci kamenog popločenja, potom dio stilobata i kanalice. Antički zid se nastavlja i u središnjoj prostoriji u kojoj se nalaze bazen i torkular, tijesak za ulje ili grožđe. U sjevernoj prostoriji uz stubište pronađen je još jedan bazen s bijelim mozaičkim podom. Na ove antičke strukture nastavljale su se strukture sljedećih povijesnih razdoblja koje su sada vidljive. Ali vrlo jasno definirani elementi rimskog arhitektonskog rječnika daju nam dovoljno materijala kako bi promišljanje o funkciji ove arhitekture krenulo u jednom sasvim novom smjeru, daleko od pretpostavki da su na tome prostoru bile vojarne, vježbališta i prostorije vojnika u službi careva osiguranja. Svi navedeni elementi daju pretpostaviti da su nova otkrića dio rimskog termalnog kompleksa koji se do sada nije smještao u sjeverne kvadrante palače. Upravo zato je riječ o senzacionalnim arheološkim otkrićima. Ta su otkrića pokazala do sada neviđene strukture koje će zahtijevati interdisciplinarni pristup i interpretaciju koja će zasigurno biti bitno različita od one koju trenutno imamo.

NACIONAL: Može li se doista već sada govoriti da su na poziciji Papalićeve palače i Muzeja grada Splita, unutar palače postojale još jedne rimske terme?

Pronađene strukture, prije svega sustav podnog grijanja, otvor za topli zrak, dno hipokausta i struktura peći navode nas na zaključak da se radi o termalnom sustavu. Kasnije strukture i prostorne intervencije u tolikoj su mjeri izmijenile izvorni tlocrt da ova tvrdnja nije neupitna. Pokretnog materijala koji često pomaže u dataciji nema. Taj materijal je nestao u tipičnoj pojavi da svako sljedeće razdoblje koristi materijal ranijeg razdoblja za izgradnju novog. Rimske strukture su jasno vidljive, prije svega stilobati koji su nosili stupove, potom popločenje i strukture bazena. Sve to, peć pored bazena i cisterne, navele su nas na zaključak o termama. Međutim, rezultate analiza očekujemo, kao i kompletiranje istraživanja. U južnim kvadrantima već je istraženo, postoje terme u istočnom i zapadnom dijelu palače. Urbanistički zavod Dalmacije otkrio je 1959. nekoliko prostorija zapadnih termi. Istraživanja su nastavljena 1972., a 2008. i 2009. provedena su nova. Istočne terme su potvrđene tijekom istraživanja koja su se odvijala u suradnji s američkim istraživačima Sveučilišta u Minnesoti. Terme su dio rimskih gradova, a u Splitu bilježimo i postojanje sumpornih izvora. Nova saznanja mogu promijeniti percepciju o organizaciji života i aktivnostima koje su se u 4. stoljeću, pa i kasnije, mogle odvijati u njoj.

Vesna Bulić Baketić i Arheolog Nebojša Cingeli u iskopinama ispod Muzeja Grada Splita. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

NACIONAL: Takve činjenice uvijek potkrepljuje postojanje akvedukta, izgrađenog u vrijeme gradnje Dioklecijanove palače, kojim su se od rijeke Jadro do zidina palače dopremale velike količine vode.

Izgradnja akvedukta i vodovodnog sustava govori o tome da su u antičko doba u palaču pristizale ogromne, iznimno velike količine vode, veće nego što su bile potrebne po broju stanovnika. Voda se mogla upotrebljavati u termalnim kompleksima ili u gospodarskim objektima. Novi nalazi u podzemlju Papalićeve palače vezani su za vodu jer se radi o bazenima i cisternama.

NACIONAL: Mijenja li to prije 20-ak godina izrečenu tezu i pretpostavku povjesničara umjetnosti Joška Belamarića da su u Dioklecijanovoj palači od početka postojale radionice za bojanje tekstila i proizvodnju rimskih halja, za što treba jako puno vode?

U ovom trenutku smo potpuno koncentrirani na razumijevanje i interpretaciju struktura koje su se upravo pojavile. Prostor sjevernih kvadranata je toliko neistražen da zaista ostavlja prostora za više od jedne teorije o njegovoj funkciji. Dakle, ne pobijamo ranije teorije, nego uvidom u novootkrivene strukture stvaramo prostor za moguće nove interpretacije i nastojimo ih temeljiti prije svega na arhitekturi i njezinoj funkciji.

NACIONAL: Godinama smo na razglednicama Splita promatrali crteže idealizirane rekonstrukcije Dioklecijanove palače Roberta Adama, Georgea Niemanna i posebno Ernesta Hébrarda iz 1912. Znači li da će se nakon valorizacije ovih otkrića stvarati jedna nova slika i nova kompozicija Dioklecijanove palače s kojom ćemo morati upoznati svijet, a poznatu Hébrardovu grafiku s razglednica poslati u povijest?

Svjetski poznati arhitekti i istraživači Adam 1764., Niemann 1910. i Hébrard 1912. detaljnije su razradili južne kvadrante, jer je tamo više očuvanih izvornih struktura. Ono što nisu mogli vidjeti ni pretpostaviti nije se našlo u tlocrtima. Tako im nedostaju dva manja hrama kružnih tlocrta koji se nalaze ispred hrama koji danas nazivamo Jupiterovim. Njihovi temelji otkriveni su također tijekom građevinskih intervencija u objektima koji se nalaze uz zapadnu kolonadu Peristila. U sjevernim kvadrantima nacrtali su pravokutne strukture s trijemovima u njihovim središtima. Strukture su kod svakog od njih drugačije prikazane. Rješenja koja su likovno jako dojmljiva, kao što je Hébrardova, brzo su ušla u svijest promatrača, uz pomoć razglednica koje su obišle cijeli svijet, izgled Dioklecijanove palače je postao svima znan te smo ga na kulturološkoj razini prihvatili kao konačnog. To se posebno odnosi na sjeverne kvadrante koji su memorirani kao prostor za vojsku, castrum. Za sada se čini da će se nakon ovih otkrića te percepcije mijenjati. Znamo da je ponekad teško mijenjati formirane percepcije, iako je činjenica da su rekonstrukcije utemeljene na pretpostavkama, a ne na činjenicama i originalnim zidovima. Muzej grada Splita, odnosno prostor nekadašnje Papalićeve palače, zauzima relativno mali prostor u odnosu na veličinu cijelog sjevernog dijela palače. U ovom trenutku nije moguće uzeti pars pro toto, odnosno temeljem upravo nađenih struktura sa stopostotnom sigurnosti pretpostaviti izgled cijelog sjevernog dijela. Potrebno je utvrditi starost pojedinih konstrukcija što je više moguće, potom napraviti revidirane tlocrte antičkih struktura i temeljem njih pročitati jezik arhitekture. Kod Rimljana je taj jezik, u pravilu, jasan i čist. Trebat će još neko vrijeme i otvaranje i proširivanje lokacija unutar sjevernog kvadranta kako bismo dobili dovoljno informacija o tome koje su se građevine tu doista i nalazile. Ali mislim da je vrijeme i za nova čitanja i interpretacije, ali i za ponovno iščitavanje nekih ranijih arheoloških izvješća. Rješenje tlocrta palače leži u funkcionalnoj suglasnosti svih prostora koji su bili izgrađeni unutar perimetralnih zidova.

NACIONAL: Hoće li cijela povijest grada Splita moći biti vidljiva kroz slojeve koje ste otkrili upravo na jednom punktu, Muzeju grada?

Mislim da hoće jer želimo predstaviti i svima učiniti dostupnim otkrića do kojih smo došli, cijelu povijest grada u Muzeju grada. U Muzeju će postati vidljivo kako je rastao grad, jer vrijednost muzejskih ustanova je u činjenici da čuvaju originalnu građu. U vremenima kad nas virtualna stvarnost može odvesti bilo gdje, a 3D printer isprintati bilo što, vrijednost izvornih predmeta i in situ lokacija dobila je sasvim drugo značenje. Neprocjenjiva memorija naroda, civilizacija, mjesta sadržana je u činjenici da je predmet originalan. Stoga je izuzetno važno razgraničiti pojmove muzej i interpretacijski centar te posebnu pažnju usmjeriti upravo prema lokacijama koje kuriraju izvorne artefakte. Upravo smo na tome tragu. Činjenica da su unutar Muzeja grada vidljivi svi slojevi ranijih gradnji koje su sačinjavale grad je rijetkost i ovome Muzeju daju dodanu vrijednost. Slojevitost gradnje koja je počela izvornim antičkim slojem, nastavljena u kasnoj antici, romanici, gotici, renesansi, sve do 19. i 20. stoljeća, paradigma je za sebe. U tome kontekstu, Muzej grada nije samo muzej jednog grada temeljen na kronološkoj interpretaciji građe, već je i muzej grada u najširem smislu te riječi jer doslovno i figurativno čuva svoje slojeve razvitka. Kako ćemo veliki dio iskopanih prostorija u prizemlju ostaviti otvorenima, ova povijest bit će izložena.

NACIONAL: Kad se završe arheološka istraživanja i kad se dođe do tlocrta, kako biste željeli da ta otkrića u podzemlju Muzeja budu predstavljena? Što predstoji kad dobijete cjelovitu sliku? Može li u tome pravcu poslužiti neko europsko iskustvo?

S obzirom na to da su otkrića u podzemlju Muzeja povijest grada, mjesto im je u Muzeju, jer o gradu najbolje govori njegova živa povijest. Arheološki nalazi će se prezentirati u najvećem obimu koliko to dopuštaju građevinski i tehnički uvjeti. Plan je učvrstiti zidove i osigurati konstrukciju, a iznad otvorene arheologije projektirati sustav šetnica koji će omogućiti kretanje iznad nalazišta. Ostali slobodni prostori i zidne plohe poslužit će za druge artefakte i interpretaciju. U pogledu prezentacije postoje brojne referentne točke jer nije rijetkost da se nalazišta prezentiraju zainteresiranim posjetiteljima. Od nama bližih primjera dobre prakse istakla bih muzej Santa Giulia u talijanskoj Bresci, gdje su unutar zidina nekadašnjeg samostana izvrsno prezentirane antičke strukture.

NACIONAL: Što je sve predviđeno projektom rekonstrukcije prizemlja Muzeja grada Splita, koji je dio europskog ITU projekta, koji je i bio „okidač“ za arheološka iskapanja u podzemlju?

ITU projekt „Palača života, grad mijena“ projekt je Grada Splita kojom se namjerava provesti rekonstrukcija postava Muzeja grada. Projekt obuhvaća i konstrukcijsku sanaciju prizemlja renesansne palače u Papalićevoj ulici. Osim infrastrukturne obnove i ugradnje lifta, osmišljen je i novi koncept dijela postava u prizemlju. Autor novog postava je povjesničar umjetnosti Joško Belamarić. Narativna nit postava kreće od prije Dioklecijanova razdoblja, veze sa Salonom, antičkog Splita, preko ranog srednjeg vijeka do razdoblja autonomne komune. Odabirom eksponata, proširenim legendama i drugim muzeološkim sredstvima satkana je priča o povijesti grada. Projektom je obuhvaćena i Jugoistočna kula palače, za koju je također izrađen projekt obnove i prezentacije. Od narativne niti novoga postava nismo odustali ni uslijed projektnih promjena. Prilagodit ćemo je novim prostornim datostima.

NACIONAL: Što se dogodilo kad je otvoren pod prizemlja Muzeja u Papalićevoj palači i kad su arheolozi ušli ispod današnje razine poda Muzeja?

Arheološka istraživanja bila su očekivana već tijekom planiranja građevinskih radova temeljem arheoloških otkrića iz 80-ih godina. Mislili smo da će se obaviti revizija tih nalaza i da to neće značajnije utjecati na tijek novoga projekta. Međutim, slijedilo je iznenađenje. Kako su strukture počele izlaziti jedna po jedna, nastojanje da se dođe do zadnjeg sloja vodilo nas je sve dublje ispod razine današnjeg poda, tako smo shvaćali da je riječ o važnim arheološkim otkrićima, koja nadilaze razinu izvješća koja smo imali ranije. Iznimno je važno što voditelj arheoloških istraživanja Nebojša Cingeli terenski rad vodi sistematično i profesionalno, a usporedo s istraživanjima pruža cjelovitu interpretaciju nalaza i vrijednih uvida. Posebno želim istaknuti otvorenost arheologa, spremnost na istraživanje do posljednjeg sloja i strukture, unatoč ograničenjima i rokovima, što je od izuzetne važnosti. Arheološka istraživanja često su ograničena vanjskim uzrocima. Naprimjer, jugoslavensko-američka istraživanja jugoistočnog kvadranta krajem 60-ih godina bila su ograničena imovinsko-pravnim odnosima i nestabilnom konstrukcijom koja nije dopuštala daljnja istraživanja. Iskopavanja 80-ih bila su ograničena sredstvima i vremenom završetka radova. I mi smo počeli kopati u sklopu projekta koji je ograničen i sredstvima i rokovima. Unatoč svemu, arheolog Cingeli je izvukao maksimum iz svakog sloja, sve dokumentirao i poslao na analizu. Najdragocjenija je znanstvena odgovornost i spremnost na nove iskorake.

NACIONAL: Što se dalje može očekivati?

Kako smo ipak u završnoj fazi iskopa, uskoro ćemo definirati obuhvat prezentacije i krenuti prema završnim građevinskim fazama. Arheološka istraživanja bitno su utjecala na dinamiku izvođenja radova na projektu rekonstrukcije postava u prizemlju Muzeja. Ali to je više nego opravdan razlog izmjena, a samim time i kašnjenja. U pitanju je povijest grada, neprocjenjiva baština, buduća istraživanja i buduća prezentacija povijesti grada. A to izlazi iz okvira projekta. Troškovi koji će proizaći iz projektnog obuhvata pokrit će se iz drugih izvora jer je ova arheološka prezentacija od iznimne važnosti. Nastavljamo surađivati sa svim dosadašnjim sudionicima projekta. Iznimno važna je suradnja s Konzervatorskim odjelom u Splitu. U suradnji s njima, nastojat ćemo pružiti najbolju moguću prezentaciju ovog iznimnog lokaliteta.