Nakon što je u lipnju poznata zviždačica iz Ine Vesna Balenović zatražila prijem kod glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, svoj je zahtjev urudžbirala 25. lipnja ove godine u Državnom odvjetništvu, a 18. srpnja dobila je i službeni odgovor Turudićeve zamjenice u DORH-u Željke Mostečak da u vezi s njezinim predmetom podnese „predstavku, odnosno, pritužbu na rad DORH-a”. Prošli je tjedan Vesna Balenović u intervjuu Nacionalu ponudila i odgovor zašto se Ivanu Turudiću obratila sa zahtjevom za svojom rehabilitacijom. U uvodu razgovora ovako je objasnila svoju nadu da će je Ivan Turudić u jednom trenutku i primiti na razgovor: „Ako je gospodin Ivan Turudić mogao rehabilitirati kardinala Stepinca nakon cijelih desetljeća, ne vidim nikakav razlog da ovaj zločin koji je učinjen prema meni ne može biti rehabilitiran. DORH može izdati novo rješenje da me se rehabilitira. Da dobijem isplatu plaća i obeštećenje za moje duševne boli i duševne boli moje obitelji. Ako to ne učini, onda nema što raditi u DORH-u.” Kao podsjetnik, Županijski sud u Zagrebu 2016. godine u cijelosti je poništio presudu nadbiskupu Stepincu iz 1946. godine, kojom je bio osuđen na 16 godina zatvora. Reviziju postupka zatražio je nadbiskupov nećak Boris Stepinac, a izvanraspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu predsjedao je Ivan Turudić kao sudac.

NACIONAL: Želite li obraćanjem glavnom državnom odvjetniku ponovo aktivirati svoj slučaj i podnesenu kaznenu prijavu?

Da, dopisom sam se obratila novom glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću s molbom da pogleda dva važna dokumenta iz kojih se može iščitati da sam nepravedno dobila otkaz, da sam u svojim navodima o kriminalu u Ini bila u pravu. Radi se o eksplicitnom pisanom priznanju Vlade RH iz 2009. godine da su kršena moja ljudska prava i pisanom priznanju DORH-a iz 2011. godine, da je na temelju moje kaznene prijave utvrđeno postojanje kaznenih djela odgovornih osoba iz Ine, a na temelju kojih je nastala materijalna i financijska šteta za Inu. Na moj dopis je pisanim putem odgovorila zamjenica glavnog državnog odvjetnika gospođa Željka Mostečak i zamolila me da dostavim pritužbu na rad DORH-a, što sam ja i učinila. Pitali ste za moj slučaj? Ne, ne postoji moj slučaj niti slučaj Balenović! Postoji slučaj Ina, slučaj onih koji su je vodili na nezakonit i netransparentan način, slučaj isprepleten kriminalom, korupcijom, pljačkom, protuzakonitim bogaćenjem, mitom, kršenjem svih normi dobrog gospodarenja sredstvima i pravima Ina d.d.-a.

NACIONAL: Nije li za ta djela nastupila zastara?

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, u nekim slučajevima, kao što su teža kaznena djela, npr. organizirani kriminal, zastara ne postoji ili je vrlo dugotrajna. Dosadašnja praksa DORH-a bila je vrlo blagonaklona prema počiniteljima teških kaznenih djela, pogotovo ako su izvedena u režiji društveno moćnih i politički zaštićenih pojedinaca. Izuzeci su bili veoma rijetki. Nakon ovolikog vremenskog pomaka sumnjam da će počinitelje kaznenih djela dohvatiti ruka pravde. Nakon proteka od 23 godine još uvijek ne gubim nadu za pravilno rješenje mog statusa i rehabilitaciju. Donedavno je DORH u tri mandata vodio Mladen Bajić, ili suradnici od njegovog povjerenja, gdje nije bilo prostora ni želje za pravednim rješenjem slučaja Ina. Dolaskom novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića otvara se mogućnost pravednog rješenja situacije u kojoj se nalazim.

NACIONAL: Vjerujete li u čuda?

Da ste me to pitali u prvom razredu osnovne škole, moj odgovor bi bio potvrdan. Danas više u čuda ne vjerujem, ali vjerujem u pravdu. Kriminal i zločini će na ovaj ili onaj način biti kažnjeni, a pravda će doći na svoje, pa tako i pravedno i humano rješenje nakon dugog niza godina nepravde koju trpim. Donedavno kao sudac, Ivan Turudić se nije libio osuditi brojne visokopozicionirane političare. Uspješno je u procesu revizije oslobodio krivnje zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, zbog čega je stekao brojne simpatije javnosti. Također vjerujem da će se znati othrvati pritiscima naftne mafije i da će pronaći pošteno i pravedno rješenje za mene.

Očekujem da će Ivan Turudić u skladu sa svojim svjetonazorom i ovlastima kojima raspolaže izmijeniti učinak nepravednih odluka ovakvog sramotnog i disfunkcionalnog pravosuđa, pomoći da se zaustavi kalvariju i progon koji me prate 23 godine, te da se za mene i moju obitelj konačno iznađe pravedno rješenje.

NACIONAL: Koje su bile bitne točke te vaše kaznene prijave?

Nakon milijunskih ušteda koje sam Ini ostvarila svojim stručnim i predanim radom bila sam unaprijeđena na radno mjesto voditeljice projekta ekspertnog tima ekonomista. Nadređeni su mi bili samo član Uprave za trgovinu i rafinerijsku preradu Željko Vrbanović i predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević. Njih sam pisanim izvješćima i popratnom dokumentacijom obavijestila o milijunskim krađama pri prijevozu naftnih derivata od rafinerija do skladišta i benzinskih postaja. Obavijestila sam ih i o izrazito štetnoj praksi angažiranja vanjskih prijevoznika za transport naftnih derivata autocisternama. Upozorila sam ih da takva praksa Inu nepotrebno godišnje opterećuje sa 153 milijuna kuna za prijevoz derivata unutar Hrvatske i oko 50 milijuna kuna za prijevoz derivata u države u našem okruženju. Dakle zbrojeno je oko 200 milijuna kuna godišnje Ina plaćala autoprijevoznička poduzeća za prijevoz derivata. Predložila sam da za taj iznos bez i jedne dodatne lipe plaćamo leasing i nabavimo tristotinjak potpuno novih autocisterni kojima bismo po strogim tehničkim, prometnim i ekološkim zahtjevima prevozili derivate. Benefit mog prijedloga bio bi da nakon tri do četiri godine po otplati leasinga Ina postaje vlasnik tristotinjak autocisterni, da više ne mora godišnje izdvajati oko 200 milijuna kuna za usluge autoprijevoznicima i da možemo staviti pod nadzor krađe derivata tijekom transporta u vrijednosti od 25 milijuna kuna. Moj prijedlog dobrog gospodarenja, racionalizacije i štednje nije prihvaćen. Dapače, kažnjena sam izvanrednim otkazom sa zabranom ulaska u prostorije Ine, te ukidanjem i zakonskog prava na polovinu plaće tijekom trajanja radnog spora.

NACIONAL: No vaš prijedlog nije bio prihvaćen i našli ste se u problemima, a na koncu ste dobili i otkaz. Kako to objašnjavate?

Nabavom tih tristotinjak autocisterni u vlasništvu Ine pojedini direktori više ne bi mogli ucjenjivati autoprijevoznike provizijom i mitom visine 10 do 20 posto od prometa za njihovo angažiranje u prijevozu derivata. Radilo se o mitu koji su autoprijevoznici morali plaćati pojedincima iz Ine ako su htjeli voziti za Inu u ukupnom iznosu 20 do 40 milijuna kuna godišnje. To je novac koji su prisvajali i dijelili pojedini direktori pozicionirani do samog vrha Ine. Kad tom iznosu dodamo i vrijednost pokradenih derivata koji su navodno „ishlapjeli” pri transportu, dobivamo zastrašujući iznos novca. Izmjenom prakse prijevoza koju sam predlagala korumpirani menadžeri ostali bi uskraćeni za desetke milijuna kuna mita i provizija godišnje. To je ujedno bio glavni razlog zbog kojeg su ondašnji predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević i predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić odobrili moj izvanredni otkaz ugovora o radu.

‘Dolaskom novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića otvara se mogućnost pravednog rješenja situacije u kojoj se nalazim’, ispričala je za Nacional Vesna Balenović. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Što se dogodilo nakon što ste podnijeli kaznenu prijavu?

Prošla sam kalvariju. Prvo čime me je nakon mojeg upozorenja na kriminal počastila Ina bio je izvanredan otkaz ugovora o radu. Nažalost, kalvarija i progon mene i moje obitelji traju već 23 godine. Bila sam progonjena u 12 zasebnih sudskih predmeta, bila na 153 sudska ročišta, financijski i zatvorski kažnjavana, pokušalo me se ukloniti lažnim liječničkim dijagnozama o pronađenim metastazama u terminalnoj fazi i operacijama s kojih se sigurno ne bih vratila živa. Pravosuđe je u mojem radnom sporu olako poklanjalo vjeru protivnoj strani na temelju općeg dojma, a dokumenti koji su dokazivali kriminal su ignorirani. Trgovanje utjecajima, promaknućima i financijskim probitkom istinu i pravdu je zgazilo, a pobijedio je kriminal. DORH je u svemu imao sramotnu ulogu zaštitnika kriminala i progonitelja zviždača. Bila sam kontinuirano izložena nepravdi, stigmi i pritiscima. Država koja sudski progoni i kažnjava svoje građane zbog prijave kriminala i korupcije nema budućnosti. Sigurno nije ni pravna ni demokratska. Za takvu Hrvatsku se sigurno nitko nije borio.

NACIONAL: Što se dogodilo sa samom vašom kaznenom prijavom, a što s vašim radnim sporom?

DORH je 2004. godine odbio moju kaznenu prijavu protiv odgovornih u Ini, a u rješenju o odbijanju je priznao da je kriminal otkriven. Kako je moguće odbiti kaznenu prijavu, a istovremeno priznati postojanje kriminala?! Takvo rješenje je neodrživo i smiješno. Takvim činom DORH je javno stao na stranu kriminala, a štetu nanio meni i Republici Hrvatskoj kao vlasniku Ine. Nakon mojih višestrukih obraćanja DORH je 17. ožujka 2011. godine na moju adresu dostavio pisani dokument u kojem je priznao da je na temelju moje kaznene prijave utvrđeno postojanje kaznenih djela odgovornih osoba iz Ine, a na temelju kojih je nastala materijalna i financijska šteta za Inu. Općinskom sudu u Zagrebu podnijela sam prijedlog da se poništi rješenje o mojem otkazu i ponovi radni spor. Na moju žalost, sud je moj prijedlog odbio s obrazloženjem da je DORH prekasno dostavio priznanje da sam bila u pravu i da su u Ini postojala kaznena djela. Zbog toga je moj radni spor otišao u zastaru. Eto, to se blago rečeno zove neusklađenost pravosuđa i DORH-a sa zdravom pameti, a predstavlja nered, krš i lom kojih se Hrvatska mora riješiti ako želi biti pravedna, pravno uređena, slobodna i demokratska država.

NACIONAL: Je li itko od krivaca bio kažnjen za taj, kako tvrdite, kriminal?

Zbog tako sramotno orkestriranog rada pravosuđa i DORH-a pravi krivci za kriminal u Ini nikad nisu odgovarali, a jedina žrtva moje pravedne borbe protiv kriminala i korupcije postala sam ja koja sam taj kriminal prijavila. Moju borbu protiv kriminala je značajno otežala činjenica da je predsjednik nadzornog odbora Ine kojeg sam prijavila DORH-u bio moćni Slavko Linić, u to vrijeme potpredsjednik Vlade RH iz redova SDP-a, a predsjednik je Uprave Ine, kojeg sam također prijavila DORH-u, bio Tomislav Dragičević, poznatiji kao zet Savke Dabčević Kučar, vodeće partijske figure iz bivšeg sustava. Ujedno je bio miljenik i intimus ondašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića. Do sada sam u borbi za zaštitu svojih ljudskih i radnih prava dobila potporu svih sindikalnih središnjica RH, Kuće ljudskih prava, brojnih saborskih zastupnika, te na koncu i same Vlade RH, koja me je na prijedlog ondašnjeg ministra pravosuđa, a danas specijalnog savjetnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava Ivana Šimonovića, na ime mojih povrijeđenih ljudskih prava odlučila obeštetiti s 20.000 eura. Kako sam se uopće mogla braniti na brojnim sudskim sporovima kad mi je povredom ljudskih prava uskraćeno pravo na pošteno suđenje? Do priznanja Vlade RH sam došla, ali do financijskog obeštećenja nažalost nikad nisam. Među građanima sam poznata kao beskompromisni borac protiv kriminala i korupcije, kao osnivačica udruge Zviždač, jedno vrijeme i kao povjerenica predsjednice RH za zviždače, a kao zaštitnica obespravljenih i prevarenih građana uspjela sam na radno mjesto vratiti preko 150 ljudi.

NACIONAL: Tvrdili ste i da je Ina Mađarima prodana za bagatelnu cijenu. Na osnovi čega to tvrdite?

Uz silnu pompu, 2003. godine koalicijska vlada SDP-a i HNS-a prodala je prvih 25 posto plus jednu dionicu Ine mađarskom MOL-u za 505 milijuna dolara. Tom prodajom MOL-u je kasnije omogućeno daljnje preuzimanje dionica Ine i nerazmjerno preuzimanje upravljačkih prava. Osnovni krimen Račanove vlade je nerealna procjena vrijednosti Ine na iznos od dvije milijarde dolara, umjesto na iznos od oko 30 milijardi dolara. Naime, Vlada RH nije uzela u obzir vrijednost  sirijskih naftnih i plinskih polja koja su bila procijenjena na između 23 i 30 milijardi dolara. Taj „propust” hrvatske strane je gotovo sigurno pojedincima osigurao milijarde dolara provizije. Da se nije radilo o propustu, nego o planiranom i organiziranom kriminalu vrha tadašnje vlasti i menadžera Ine svjedoči više činjenica. Kada nafta i plin poteku iz ispitnih bušotina nakon dugogodišnjih priprema i rada, onda to naftne kompanije primjereno proslave. Nakon što su naši djelatnici Ina Naftaplina otkrili i u svjetskim razmjerima ovako bogato nalazište, o tome se nije oglasio niti interni Glasnik Ine, a radilo se o otkriću koje je udeseterostručilo vrijednost kompanije. Prihodi s novootkrivenih sirijskih polja donosili su dnevno preko dva milijuna dolara, mjesečno ovisno o proizvodnji 65 do 80 milijuna dolara, godišnje minimalno 780 milijuna dolara. To je trebala biti glavna vijest svih medija i slavlje u Vladi RH. No naređeno je da se o tome ništa ne govori. Vjerojatno zato da bi se povećao prostor za pljačku pri prodaji.

NACIONAL: Tvrdilo se i da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić bio upoznat sa stvarnom vrijednošću Ine kada se prodavala mađarskom MOL-u. Je li bio upoznat?

Geolozima Ina Naftaplina koji su otkrili ta oko 30 milijardi dolara vrijedna naftna i plinska polja u Siriji prijetilo se smrću ako o tom pronalasku javno progovore. Nekim jako utjecajnim pojedincima iz vrha vlasti i kompanije silno je stalo da se informacija o velikom povećanju vrijednosti Ine ne razglasi. Inin geolog Stanko Kadija je 2002. godine upoznao glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića s prijetnjama i otkrićem naftnih polja u Siriji vrijednih tih 23 do 30 milijardi dolara. Dakle, Mladen Bajić je bio upoznat s pravom vrijednosti Ine, ali je i on sve prešutio kao kotačić velikog korupcijskog stroja. Dozvolio je 2003. godine prodaju 25 posto plus jedne dionice Ine za 505 milijuna dolara. Da je glavni državni odvjetnik radio u interesu Republike Hrvatske, onda bi zaustavio ili barem odgodio prodaju za tako nerealno nisku cijenu i podsjetio sve dionike prodaje da Ina ne vrijedi dvije milijarde dolara, nego uvećano za sirijska polja vrijedi oko 30 milijardi dolara. Tako bi Mađari za 25 posto plus jednu dionicu Ine uplatili znatno više od 505 milijuna dolara. U toj je transakciji hrvatski proračun bio zakinut za oko sedam milijardi dolara. Za to bi se vodstva SDP-a i HNS-a morala ispričati građanima.

NACIONAL: Zašto se trebaju ispričati vodstva SDP-a i HNS-a? Upravljačka prava Ine je MOL-u prepustio HDZ-ov premijer Ivo Sanader, zbog čega je i osuđen na zatvorsku kaznu.

Kao što je uspješno prešućen pronalazak nafte i plina na sirijskim poljima, tako se godinama uspješno prešućuje i ova „majka svih pljački u Hrvatskoj”. Do sada su se spominjali samo bivši premijer Ivo Sanader i 10 milijuna eura te afera Plin za cent i milijarda kuna. Postavljam pitanje, hoće li ikad glavna tema biti prevara u kojoj je Ina procijenjena na dvije milijarde dolara, a prava joj je vrijednost bila 30 milijardi dolara? Hoće li tko odgovarati za tu pljačku? Za milijardu kuna u aferi Plin za cent protest je organiziran na Trgu žrtava fašizma. Hoće li se ikada organizirati protestni skup na Iblerovu trgu zbog bijedne procijene vrijednosti Ine i milijardi dolara provizije koje su vinovnici prodaje gotovo sigurno bespravno prisvojili? Hoće li se sadašnja vodstva SDP-a i HNS-a, čiji su se prethodnici 2003. godine ogriješili o bagatelnu prodaju dionica Ine, ikad ispričati građanima Hrvatske? Trebala bi, jer bi se na taj način distancirali od počinjenog kriminala svojih prethodnika koje baštine i tako bi oprani stekli moralno pravo da diskutiraju o bilo kojem i čijem kriminalu. Za takav potez treba imati političke mudrosti i čist obraz. Ako je njemački kancelar Willy Brandt mogao kleknuti na koljena u Varšavi moleći za oproštaj za počinjene zločine nacista, onda bi to mogao učiniti i netko s Iblerova trga zbog bagatelne prodaje djela Ine Mađarima i ustupanja vođenja energetske politike Hrvatske Budimpešti.

NACIONAL: Očekujete li da bi DORH i u vezi s ovom vašom tvrdnjom oko prodaje Ine mogao pokrenuti novu istragu i zbog navodnih provizija? Nedavno je i Slavko Linić bio kod glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.

Kako možemo vjerovati da se provizije nisu mjerile u milijardama dolara kad je 2001. godine jedan od glavnih aktera prodaje Ininih dionica u to vrijeme bio  potpredsjednik Vlade RH Slavko Linić, koji je javno izjavio: „Često sam si postavljao pitanje: Da nema kontrole, bih li ukrao? Bih! Ne sramim se. Da, ukrao bih! Ali osnovna je pretpostavka: mora biti mnogo novca, sam moram u tome sudjelovati, i moram poduzeti sve da me nitko ne otkrije.” To nije bila izjava nedoraslog školarca dok širom otvorenih očiju promatra prve crvene trešnje u susjedovu vrtu, nego je to bila izjava potpredsjednika Vlade RH zaduženog za gospodarstvo, ministra financija, predsjednika Nadzornog odbora Ine i potpredsjednika SDP-a kao vladajuće stranke! Takvo javno opredjeljivanje za kriminal, kako je to počinio Slavko Linić, u Hrvatskoj nikad nije bilo zabilježeno. Eto odgovora zašto propadamo, zašto je većina Hrvata odavno prešla granicu siromaštva. To je odgovor zašto Hrvatska sve dublje bespovratno tone u ponor! Izdaja i korupcija neizlječive su bolesti Hrvatske!

NACIONAL: Za svoju sudbinu najodgovornijim smatrate Mladena Bajića, bivšeg glavnog državnog odvjetnika. Što o njemu danas mislite?

Nečasni otpust iz DORH-a Mladenu Bajiću bio bi nagrada. Pravo pitanje bilo bi ima li itko petlje poslati Mladena Bajića u zatvor na doživotnu robiju zbog svega zla koje je počinio u Hrvatskoj. Ja sam ga prijavila Saborskom odboru za pritužbe žalbe, prva i jedina, na vrijeme, davne 2004. godine, zbog četverogodišnjeg nerada i stavljanja pod tepih moje kaznene prijave i pogodovanja lopovluku u Ini. Ništa mu se, naravno, dogodilo nije! Počinio je čin veleizdaje nacionalnih interesa Hrvatske s Inom jer je imao povlaštene informacije iz 2002. godine o ogromnoj vrijednosti naftnih i plinskih polja koja je Ina otkrila u Siriji, a dozvolio je da se nastavi proces prodaje 25 posto dionica Ine Mađarima s nerealno niskom procjenom njezine vrijednosti. Ucjenama i mešetarenjem s kaznenim prijavama kod utjecajnih političara osigurao si je tri uzastopna mandata i doživotni status savjetnika u DORH-u. I danas sjedi u DORH-u održavajući se na pomno ispletenoj paukovoj mreži suradnika kojima godinama manipulira. Umjesto da je za svog mandata promptno rješavao kaznene prijave koje su mu donosili zviždači, on je trgovao s političkim ološem i nagađao se sa sudbinama i životima nas zviždača.