“Medijsku pismenost trebamo implementirati u obrazovne kurikulume. Medijsku pismenost je potrebno promatrati iz perspektive cjeloživotnog obrazovanja. Tradicionalni mediji su izgubili utrku s brzinom i moraju se usmjeriti na kvalitetu”.

Dio je to zaključaka iznesenih na nedavnom panelu ‘Medijska pismenost – društvena vještina za 21. stoljeće’ koji je održan na Sveučilištu VERN’ u okviru manifestacije ‘Dani medijske pismenosti’, koju provodi Agencija za elektroničke medije i UNICEF.

Gosti panela Ružica Cigler, nekadašnja glavna urednica Večernjeg lista, dr. sc. Marijana Grbeša-Zenzerović s Fakulteta političkih znanosti, dr. sc. Ivan Tanta s VERN’a te Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Vijeća i ravnatelja Agencije za elektroničke medije istaknuli su da je “medijska pismenost danas postala primarna vještina za razumijevanje društva i događanja te donošenje zaključaka i kreiranje ispravnih stavova”.

Također su naglasili kako ova tema u Hrvatskoj nije nova, jer znanstvena literatura o medijskoj pismenosti postoji, ali još uvijek nije implementirana u obrazovne procese te kako je zapravo paradoksalno da je povjerenje u digitalne medije relativno nisko, dok istovremeno utjecaj digitalnih medijskih platformi najviše raste.

“Pojava digitalnih medija je uzrokovala moralnu paniku i oni mogu biti vrlo opasni, ako ih se ne zna čitati. Razumijevanje medija je važno i zbog pojave tzv. interpretativnog novinarstva, koje sve više zamjenjuje informativno novinarstvo, pogotovo u zemljama s niskim povjerenjem u institucije kao što je Hrvatska, u kojima buja medijski intervencionizam, gdje mediji uzimaju za pravo objašnjavati građanima stvarnost“, istaknula je dr. sc. Marijana Grbeša-Zenzerović.

“Javna rasprava o Instanbulskoj konvenciji je pokazala sav razmjer medijske nepismenosti, jer je javnost samo pasivno percipirala servirane informacije. Ako su građani u istraživanju o medijskoj pismenosti sami sebi dodijelili ocjenu 2.8 za medijsku pismenost, od mogućih 5, onda možete misliti kakva bi bila objektivna ocjena“, komentirao je dr. sc. Ivan Tanta.

“Oduvijek je postojala skepsa prema medijima, koji zbog razvoja tehnologije trče za vijestima i automatski ih serviraju, umjesto da teme obrađuju sveobuhvatno i vrlo temeljito kako bi čitatelj stekao cjelokupnu sliku događaja i prepoznao vezu između uzroka i posljedica. A, zadatak čitatelja je obratiti pozornost na relevantnost medija kroz impressum i strukturu vlasništva“, naglasila je Ružica Cigler.

“Prema indeksu medijske pismenosti za 2018. godinu, Hrvatska se smjestila na 24. mjestu, dok je 1. mjesto zauzela Finska, zemlja u kojoj je medijska pismenost još 1972. godine uvedena u nastavne kurikulume osnovnih i srednjih škola, a prije dvije godine i u kurikulume za vrtiće i predškolski uzrast. Moramo postati svjesni kao društvo važnosti medijske pismenosti “, napomenuo je Robert Tomljenović te dodao da “prema istraživanju samo 7 posto građana smatra medije odgovornima za edukaciju o medijskoj pismenosti”.

Panelisti su se složili da je najvažniji medijski resurs danas postala pažnja konzumenta što pogoduje ječanju fenomena lažnih vijesti i clickbait naslova, koji potiču komentiranje vijesti, dok su komentari postali odraz opće nepismenosti i niske razine kulture.

Govornici panela ‘Medijska pismenost – društvena vještina za 21. stoljeće’