Dokument Veritatis Gaudium koji je izdao papa Franjo, pokazuje da je Splitsko-dalmatinska nadbiskupija manipulirala u priopćenju u kojem tvrdi da ‘kanonsko pravo ne poznaje mogućnost preventivne suspenzije’
Vatikanski dokumenti izravno demantiraju zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu – trebao je i mogao odmah suspendirati svećenike prijavljene za zlostavljanje djece i nije im smio omogućiti nastavak obavljanja službe. Pritom se mogao pozvati upravo na najbolju praksu Svete Stolice.
Nacional je dobio na uvid javno dostupne vatikanske dokumente „Veritatis gaudium“, koji je izdao papa Franjo, i „Vademecum“ to jest Pravilnik o nekim točkama postupka u tretmanu slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika počinjenih od strane klerika, koji je izdao Dikasterij za nauk vjere, koji je nadležan za sve slučajeve pedofilije, a koji pokazuju da zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša i Splitsko-makarska nadbiskupija, u kojoj je on do veljače 2023. bio nadbiskup, ignoriraju vatikanske crkvene protokole i ozbiljno manipuliraju javnošću nastojeći umanjiti odgovornost zbog zataškavanja više slučajeva ozbiljnih sumnji u seksualno zlostavljanje djece i ranjivih osoba na području Splitsko-makarske nadbiskupije.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Nakon što je Nacional u prošlom broju objavio članak u kojem se opisuju tri slučaja u kojima su u mandatu Dražena Kutleše, tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa, svećenici osumnjičeni za seksualno zlostavljanje djece premješteni u svećenički dom i u Svetište Vepric umjesto da su bili suspendirani, Splitsko-makarska nadbiskupija izdala je priopćenje u kojem optužuje Nacional za iznošenje netočnih tvrdnji i, između ostalog, navodi kako „kanonsko pravo ne poznaje mogućnost preventivne suspenzije“.
Međutim, u javno dostupnom vatikanskom dokumentu „Veritatis gaudium“, koji je izdao osobno papa Franjo, pod Naslovom III koji glasi – Učitelji (Apostolska konstitucija, članci 22-30), u točki tri članka 24. izričito se navodi: „U najozbiljnijim ili hitnim slučajevima, s ciljem zaštite dobrobiti studenata i vjernika, Veliki kancelar privremeno suspendira profesora dok se ne završi redovni postupak.“
Na taj i druge dokumente koji propisuju najbolju praksu za suočavanje sa svećeničkim zlostavljanjem vjernika i djece, Nacional je upozorilo više visokih izvora iz crkvenih krugova koji smatraju da svojim postupanjem i učestalom praksom zataškavanja svećeničkih zločina tako da umjesto stroge kazne, optuženim svećenicima dodjeljuju zaštitu hrvatske crkve, u konačnici štete i žrtvama i ugledu Crkve.
„Nadbiskup Dražen Kutleša suočen je s ozbiljnim kritikama zbog načina na koji je upravljao slučajevima svećenika optuženih za seksualno zlostavljanje unutar Splitsko-makarske nadbiskupije. Unatoč tvrdnjama iz službenog priopćenja Splitsko-makarske nadbiskupije, postoje jasne indikacije da je Kutleša izigrao crkvene dokumente i propise te se postavlja pitanje o vjerodostojnosti njegovih odluka i postupaka“, tvrdi visoki crkveni izvor upućen u kanonsko pravo.
Isti izvor upozorava na ključni problem:
„Prema priopćenju Splitsko-makarske nadbiskupije od 15. kolovoza 2024., nadbiskupija tvrdi da kanonsko pravo ne poznaje preventivnu suspenziju te da se suspenzija može izreći tek nakon što je svećenik proglašen krivim u kaznenom postupku. Međutim, crkveni dokumenti poput apostolske konstitucije Veritatis gaudium (čl. 24, § 3) jasno predviđaju mogućnost privremene suspenzije svećenika dok traje redovni postupak, u najozbiljnijim ili hitnim slučajevima, kako bi se zaštitila dobrobit vjernika i studenata. Ovakva suspenzija trebala bi se primijeniti u slučajevima kada postoji ozbiljna prijetnja skandalu ili daljnjem zlostavljanju, no nadbiskup Kutleša je odlučio premjestiti optužene svećenike u drugo mjesto, omogućivši im da i dalje obavljaju svećeničku službu.“
Naime, spomenuti članak 24. dokumenta „Veritatis gaudium“, koji ima snagu obvezujućeg dokumenta, navodi da u slučajevima sumnje na počinjenje djela od strane učitelja treba postupati ovako:
„Treba nastojati, prije svega, da se stvar nasamo riješi između rektora, ili dekana, i samoga učitelja. Ako se ne postigne dogovor, predmet na odgovarajući način rješava nadležno Vijeće ili Povjerenstvo, tako da se prvo razmatranje slučaja obavlja unutar Sveučilišta ili Fakulteta. Ako to nije dovoljno, predmet se prosljeđuje Velikom kancelaru, koji zajedno sa stručnim osobama sa Sveučilišta, Fakulteta ili izvan njih ispituje spor radi poduzimanja odgovarajućih radnji. Učitelju se uvijek mora jamčiti pravo da zna uzrok i dokaze, kao i da iznese i brani svoje razloge. Međutim, ostaje pravo žalbe Svetoj Stolici za konačno rješenje slučaja.“
Potom se u stavci 3. tog istog članka 24. posebno ističe:
„Međutim, u najtežim ili hitnim slučajevima, da bi se pobrinuo za dobro učenika i vjernika, veliki kancelar suspendira učitelja ad tempus do završetka redovnog postupka.“
Budući da pitanje zaštite maloljetnika i ranjivih osoba predstavlja najteže slučajeve, a upravo za takva djela podignuta je nedavno optužnica protiv Jakova Rančića, jednog od trojice svećenika protiv kojih su podnesene prijave u vrijeme Kutlešina mandata splitsko-makarskog nadbiskupa, jasno je da je Kutleša postupio protivno pravilima Svete Stolice.
Naime, nakon što je Splitsko državno odvjetništvo pretprošloga tjedna optužilo Jakova Rančića, danas 72-godišnjaka, da je silovao dijete i ranjivu osobu, Nacional je otkrio da je Kutleša kao splitsko-makarski nadbiskup licemjerno natjerao tog svećenika da sam traži umirovljenje, ali ga nije preventivno suspendirao, već ga je zapravo sklonio u svećenički dom. Slično je postupio u još dvama pedofilskim skandalima sklonivši dvojicu prozvanih svećenika, Jenka Bulića i Darija Čorića, u Svetište Majke Božje Lurdske – Vepric, gdje na duhovnu obnovu i seminare dolaze stotine mladih vjernika i ministranata. Kutleša je tako u vrijeme dok je bio splitski nadbiskup, izigrao povjerenje žrtava i presumpciju nevinosti maksimalno iskoristio da zaštiti prozvane klerike pedofile.
Iako je Nacional današnjem zagrebačkom nadbiskupu Kutleši poslao detaljan upit o tim slučajevima, iz Zagrebačke nadbiskupije nisu željeli komentirati, već su nas uputili na Splitsku nadbiskupiju u kojoj su se, pak, pozivali na tajnost istrage.
‘U najozbiljnijim ili hitnim slučajevima, s ciljem zaštite dobrobiti studenata i vjernika, Veliki kancelar privremeno suspendira profesora dok se ne završi redovni postupak’, piše u Veritatis gaudiumu
Međutim, nakon objave članka u Nacionalu, Splitsko-makarska nadbiskupija izdala je priopćenje u kojem je ustvrdila:
„U tekstu od 13. kolovoza 2024. autori Nacionala Orhidea Gaura Hodak i Berislav Jelinić iznijeli su neistine tvrdeći da je nadbiskup Kutleša propustio postupiti sukladno dokumentima Crkve „Vos estis lux mundi“ pape Franje i „Smjernicama za postupanje u slučajevima spolnog zlostavljanja maloljetnih osoba od strane klerika“ Hrvatske biskupske konferencije. Budući da su rezultati prethodne istrage već bili razmatrani u Dikasteriju za nauk vjere, koji nije imao nikakvih primjedbi na postupanje u slučajevima vođenim u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, tvrdnje autora su netočne. Da je postupanje nadbiskupa Kutleše bilo u neskladu s navedenim dokumentima pape Franje i Hrvatske biskupske konferencije, nadležni Dikasterij bi na to zasigurno upozorio.“
Dalje, u točki 2 navode: „Kanonsko pravo ne poznaje mogućnost preventivne suspenzije, kako navode autori u svome članku. Očito autori, ili oni koji su ih informirali, ne razlikuju preventivne mjere od suspenzije. Suspenzija je kaznena mjera koja se izriče u kaznenom postupku kada se osumnjičeni proglasi krivim. To znači da mjerodavni biskup može izreći kaznenu mjeru suspenzije tek nakon provedenog kaznenog postupka. Dok procesi traju, izriču se preventivne mjere koje su u ovom slučaju već izrečene. Zato je pogrešno tvrditi da je nadbiskup Kutleša ‘propustio preventivno suspendirati’ svećenike.“
Međutim, navedeni članak iz Papinog dokumenta izravno demantira Kutlešu i Splitsko-makarsku nadbiskupiju.
Štoviše, Nacionalov izvor iz svećeničkih krugova tvrdi da postoje i drugi dokumenti koji ukazuju na to da je Kutleša višestruko pogriješio kada je osumnjičenim svećenicima omogućio da i dalje obavljaju službu i budu u doticaju s vjernicima, samim time i s potencijalnim novim žrtvama.
„Dokument Dikasterija za nauk vjere Vademecum iz lipnja 2022. godine u čl. 62 i 63 izričito navodi da se u slučajevima sličnim ovima trebaju izbjegavati termini poput ‘sospensione a divinis’ i da je ispravno govoriti o zabrani ili ograničenju javnog vršenja službe. Članak 63. izričito navodi da treba izbjegavati odluke o premještanju optuženih svećenika s jednog mjesta na drugo, smatrajući da njegovo udaljavanje s mjesta navodnog zločina ili od navodnih žrtava predstavlja zadovoljavajuće rješenje slučaja. Međutim, umjesto da nadbiskup Kutleša slijedi ove smjernice, svećenici Jakov Rančić, Jenko Bulić i Darijo Čorić premješteni su na druga mjesta gdje su nastavili vršiti svoju svećeničku službu, što je u suprotnosti s crkvenim smjernicama“, naveo je Nacionalov izvor iz svećeničkih krugova.
Taj izvor smatra da nema opravdanja za Kutlešino postupanje te ga teško proziva:
„U konačnici, premještanje svećenika optuženih za seksualno zlostavljanje umjesto njihove suspenzije, kao i neprikladno tumačenje kanonskog prava, pokazuje da je nadbiskup Kutleša izigrao crkvene dokumente kako bi zaštitio ugled institucije, dok su žrtve i vjernici ostali nezaštićeni. Te radnje ne samo da su u suprotnosti s crkvenim propisima, već također dovode u pitanje njegovu odgovornost i etičnost kao crkvenog vođe.“
Nacional je otkrio da je mons. Dražen Kutleša kao bivši splitsko-makarski nadbiskup izbjegao suspendirati svećenike u pedofilskom skandalu
Naime, Dikasterij za nauk vjere izdao je 5. lipnja 2022. dokument „Vademecum“ o nekim postupcima u obradi slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika koje su počinili klerici. U članku 62. i 63. tog dokumenta navodi se sljedeće:
„62. Često se primjećuje da se još uvijek koristi stara terminologija sospensione a divinis kako bi se označila zabrana vršenja službe nametnuta kao preventivna mjera kleriku. Dobro je izbjegavati ovu terminaciju, kao i onu sospensione ad cautelam, jer je prema važećem zakonodavstvu suspenzija kazna koja se u ovoj fazi još ne može nametnuti. Ispravno bi se mjera trebala nazivati, na primjer, zabranom ili ograničenjem javnog vršenja službe.
63. Treba izbjegavati odluku o provođenju samo premještaja iz službe, jurisdikcije ili vjerske kuće uključenog klerika, smatrajući da njegovo udaljavanje s mjesta navodnog zločina ili od navodnih žrtava predstavlja zadovoljavajuće rješenje slučaja.“
Nacionalov izvor iz crkvenih krugova tvrdi da Crkva često koristi specifičnu terminologiju i kompleksne kanonske propise u svojim priopćenjima, oslanjajući se na činjenicu da većina laika, pa čak i vjernika, ne razumije potpuno značenje tih izraza.
„Ova strategija omogućava crkvenim vlastima da oblikuju narativ kako im odgovara, računajući na to da će zbog nedostatka razumijevanja široka javnost prihvatiti njihova objašnjenja kao konačna i neupitna.
U slučaju priopćenja Splitsko-makarske nadbiskupije, koje je odgovor na optužbe za seksualno zlostavljanje, vidimo klasičan primjer u kojem se specifična crkvena terminologija koristi kako bi se stvorila zbrka ili odvratila pažnja od biti problema. Priopćenje Splitsko-makarske nadbiskupije izostavlja ključne informacije koje bi mogle dovesti do drukčijeg shvaćanja situacije u javnosti. Primjerice, spominjanje ‘preventivnih mjera’ bez jasnog objašnjenja može navesti javnost da vjeruje kako su poduzete sve potrebne radnje za zaštitu žrtava, dok u stvarnosti optuženi svećenici i dalje obavljaju svoju službu.
‘Premještanje svećenika optuženih za seksualno zlostavljanje umjesto suspenzije i neprikladno tumačenje kanonskog prava, pokazuju da je nadbiskup Kutleša izigrao crkvene dokumente’
To manipulativno korištenje crkvene terminologije stvara prostor za interpretaciju koja je povoljna za Crkvu, a javnost, suočena s nepoznatim izrazima, može pogrešno pretpostaviti da je sve u skladu s pravilima. Tako Crkva pokušava umanjiti ozbiljnost situacije i izbjeći kritike, računajući na to da će nejasni i komplicirani izrazi onemogućiti široj javnosti da uoči prave probleme i proturječnosti“, upozorava Nacionalov upućeni visoki crkveni izvor.
Također, kako naglašava, problem je u tome što se takva taktika može prepoznati i u drugim slučajevima, ne samo u Splitu već i šire:
„Javnost bi trebala biti svjesna takvih strategija i kritički analizirati crkvena priopćenja i izjave, posebno kada su u pitanju ozbiljne optužbe poput onih za seksualno zlostavljanje. Transparentnost i jasnoća u komunikaciji od bitne su važnosti kako bi se osigurale pravda i zaštita svih uključenih, posebno žrtava.“
Slučaj prijave seksualnog uznemiravanja studentice s posebnim potrebama i neobičnog povlačenja prijave
Nacional je doznao detalje još jednog zataškanog slučaja sumnje u seksualno uznemiravanje na području Splitsko-makarske nadbiskupije, koji se odvijao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, također u vrijeme Kutlešina mandata na čelu te nadbiskupije, a za koji je on također mogao biti odgovoran, i to kao Veliki kancelar tog fakulteta.
Riječ je o franjevačkom svećeniku s inicijalima I. M. (podaci poznati redakciji Nacionala), čiji puni identitet sada nećemo navoditi zato što je taj slučaj pod čudnim okolnostima formalno „zaključen“ tako što je prijava „stornirana“. Naime, I. M. je član Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja u Splitu, a radio je i kao profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Međutim, prema tvrdnjama upućenih crkvenih izvora sa splitskog područja, optužen je da je seksualno uznemiravao studenticu s posebnim potrebama, što spada u kategoriju zlostavljanja posebno ranjivih osoba.
Nacionalov izvor ovako je opisao što se događalo:
„Tadašnji dekan Mladen Parlov suočio je tog franjevca s optužbama i on je najprije sve priznao da bi potom sve zanijekao. Izgleda da je na studenticu izvršen pritisak te je ona na kraju povukla prijavu. Naime, ona je to djelo prijavila samo Fakultetu, a oni slučaj nisu prijavili policiji iako je Fakultet bio dužan sumnju na zlostavljanje prijaviti i policiji i Nadbiskupiji. Unatoč tome, taj je franjevac maknut s Fakulteta i on tamo više ne predaje, ali su ga sklonili u franjevački samostan na Visovcu gdje i dalje obavlja službu.“
Prema tvrdnjama crkvenih izvora, zbog činjenice da zlostavljanje osobe s posebnim potrebama predstavlja osobito teško djelo, taj je franjevac, sukladno spomenutom članku 24, stavci 3, trebao odmah biti privremeno suspendiran, a ne sklonjen tako da prođe nekažnjeno te i dalje može obavljati službu. U konačnici, o njegovoj krivnji ili nevinosti nisu odlučivala nadležna tijela, već se sve stavilo pod tepih na razini fakulteta.
Nacional je zato i Franjevačkoj provinciji Presvetog otkupitelja u Splitu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu poslao sljedeća pitanja:
1. Je li točno da je svećenik I. M. (njima smo naveli puni identitet svećenika, op.a.), član Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja Split, u vrijeme dok je bio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu bio prijavljen da je seksualno uznemiravao studenticu s posebnim potrebama?
2. Je li točno da je svećenik I. M. upravo zbog toga udaljen s fakulteta i iz provincije te sklonjen u franjevački samostan na Visovcu?
3. Jesu li Katolički bogoslovni fakultet u Splitu i/ili Franjevačka provincija slučaj prijavili policiji, ako nisu, zašto nisu?
4. Je li točno da je studentica, koja je bila izložena pritiscima, potom povukla prijavu?
5. Ako je prijava bila povučena i ako je riječ o lažnoj prijavi (što bi eventualno mogla utvrditi samo policija), zbog čega svećenik onda nije vraćen na fakultet?
Do zaključenja broja odgovor nije stigao.
Komentari