Znanstvenici sa Sveučilišta New York otkrili su da i druge stanice u našem tijelu, a ne samo moždane, mogu učiti i pamtiti. Njihova studija pokazuje da stanice iz bubrega i živčanog tkiva posjeduju dosad nepoznatu sposobnost formiranja sjećanja.

Rezultati ovog istraživanja, objavljenog u časopisu Nature Communications, pokazalo je da te ne-moždane stanice uče iz ponovljenih iskustava i pamte informacije.

Sposobnost stanica koje nisu moždane, da uče i oblikuju sjećanje zadivljujuće je otkriće koje baca sasvim novo svjetlo na razumijevanje mehanizama pamćenja i utire put potencijalnom napretku u učenju i liječenju poremećaja povezanih s memorijom.

“Učenje i pamćenje općenito su povezani samo s mozgom i moždanim stanicama, ali naša studija pokazuje da i druge stanice u tijelu mogu učiti i stvarati sjećanja”, objašnjava Nikolay V. Kukushkin, glavni autor studije u priopćenju.

I bubrezi pamte

Tijekom laboratorijskih eksperimenata znanstvenici su izložili stanice bubrega i živčanog tkiva kemijskim signalima, oponašajući način na koji se moždane stanice susreću s informacijama. Projektirali su te stanice da proizvode svjetleći protein koji bi pokazao kada je aktiviran “gen za pamćenje”.

Iznenadilo ih je kada su uvidjeli da i ove ne-moždane stanice mogu aktivirati “gen za pamćenje” – isti gen koji moždane stanice aktiviraju kada otkriju informacijske obrasce i reorganiziraju svoje veze kako bi oblikovale sjećanja.

Rezultati su pokazali da ne-moždane stanice mogu razlikovati ponovljene kemijske impulse od kontinuirane izloženosti istima. Kad su signali dolazili u intervalima, stanice su jače i na dulje razdoblje aktivirale gene za pamćenje.

Varljivo je sjećanje

Pamćenje je poput arhive u mozgu. Kada doživimo nešto novo – primjerice susret s prijateljem – mozak kodira tu informaciju pretvarajući je u obrasce neuralne aktivnosti.

Ti se obrasci pohranjuju u različitim dijelovima mozga, ovisno o vrsti informacija. Na primjer, vizualna sjećanja mogu biti pohranjena u područjima odgovornim za obradu slika, dok će činjenice i brojevi biti u područjima koja upravljaju jezikom i logikom.

Vraćanje sjećanja događa se kada mozak treba pristupiti tim pohranjenim obrascima. To je slično traženju datoteke na računalu.

Ako se želite sjetiti rođendana svog prijatelja, mozak aktivira relevantne živčane puteve kako bi tu informaciju vratio u svjesni um.

Ponekad je ovaj proces besprijekoran, ali ponekad sjećanja mogu biti nejasna ili konfuzna, osobito ako im se ne pristupa često. Zbog toga se možda teško prisjećamo nečega o čemu dugo nismo razmišljali.

Naše pamćenje nije savršeno i može se promijeniti s vremenom. Svaki put kad se prisjetimo nečega, mozak to sjećanje ažurira s novim informacijama ili emocijama, što ga može učiniti intenzivnijim ili malo drugačijim od izvornog događaja. Čimbenici poput sna, stresa pa čak i prehrane mogu utjecati na to koliko dobro funkcionira naše pamćenje.

Nove mogućnosti u liječenju

Znanstvenici smatraju da treba razmotriti kako se različiti dijelovi tijela “sjećaju” svojih iskustava – od toga kako se gušterača prisjeća prošlih obroka kako bi održala glukozu u krvi do toga kako stanice raka mogu zapamtiti obrasce kemoterapije. Otkriće američkih znanstvenika otvara nove mogućnosti za razumijevanje i liječenje stanja povezanih s pamćenjem.