Objavljeno u Nacionalu br. 582, 2007-01-09

Ina je na sjeveru Egipta, na poprištu slavne bitke u Drugom svjetskom ratu, pronašla novo veliko ležište nafte koje bi u startu moglo davati 3000 barela nafte dnevno, a ima potencijal da premaši sva njena dosadašnja nalazišta

Hrvatska naftna kompanija Ina u sjevernom je Egiptu, na području egipatske Zapadne pustinje pronašla novo veliko ležište nafte koje bi potencijalno moglo postati najznačajnije otkriće u povijesti te tvrtke. Iako Inini stručnjaci nisu željeli davati precizne ocjene o veličini nalazišta, nesumnjivo je većeg komercijalnoga potencijala te će jedno od naftnih polja s toga nalazišta već tijekom ove godine biti pušteno u proizvodnju.

Ina je i prijašnjih godina diljem svijeta, pa i u Egiptu imala značajnih otkrića, no novo nalazište ima potencijala nadmašiti sva dosadašnja. Koliko je nalazište kod Istočne Yidme važno i veliko za Inu pokazuje i podatak da hrvatskoj naftnoj kompaniji s područja Egipta gdje, pored ovoga projekta, ima još tri joint venture koncesije i dvije istraživačke koncesije trenutačno pripada oko 140 tisuća tona nafte godišnje, dok bi novo nalazište donosilo minimalno 3000 barela nafte dnevno. Novo nalazište moglo bi značajno podići i cijenu dionica Ine na Zagrebačkoj i Londonskoj burzi gdje kotiraju dionice te kompanije nakon provedene druge faze privatizacije.

Mirko Zelić, član uprave Ine zadužen za istraživanje i proizvodnju nafte i plina kaže kako je teško sa sigurnošću utvrditi koliko je to nalazište veliko i značajno za Inu. ”To je otkriće kojemu se još nisu utvrdile granice. Sada slijedi daljnja razrada gdje će 3D seizmika puno toga otkriti. Treba još puno raditi da se to ležište izbuši i okonturi kako bi se znalo koliko je ono ustvari. Onda možemo govoriti o njegovoj pravoj veličini i rezervama, odnosno koliki su limiti godišnje proizvodnje na tome ležištu. Najvažnije je što je utvrđeno da to područje ima komercijalne zalihe nafte, a vidjet će se kolike će one biti“, kazao je Zelić. Kako se nalazište nalazi na području gdje su vođene žestoke borbe, mnogo je zaostalih mina te je egipatska vojska morala temeljito očistiti područje, prije negoli su stručnjaci Ine i njemačkoga RWE-DEA, Inina partnera na toj koncesiji, započeli s istraživanjima.

Zdenko Dvoršćak, regionalni menadžer Ine zadužen za afrički kontinent kaže kako je Ina na tu koncesiju ušla 2002. godine kada je zajedno s njemačkim partnerima potpisala ugovor o istraživanju za Istočnu Yidmu, smještenu u provinciji Matruh, na međunarodnom natječaju. To područje već prije su istraživale četiri naftne kompanije, ali osim nalaska nafte u tragovima, nisu uspjeli otkriti značajnije količine nafte koje bi se pokazale komercijalno isplativima. Nakon potpisivanja Ugovora o istraživanju i podjeli proizvodnje koji je ratificirao egipatski parlament u travnju 2003., počelo se s istraživanjima. ”Prije početka istraživanja i radova morate imati koncept, odnosno ideju. Je li koncept ispravan vidi se po tome uspijete li naći naftu ili ne. Naš se pokazao ispravnim. S egipatskom državom ugovor smo potpisali 24. ožujka 2004. Sama koncesija imala je tada 2000 kilometara seizmičkih profila i četiri bušotine”, ispričao je Dvoršćak. Prilikom dobivanja koncesije Ina nije imala prevelike konkurencije jer prethodna istraživanja drugih kompanija na toj lokaciji nisu pokazala veće količine nafte. U to vrijeme ni cijena nafte nije bila tako drastično visoka kao danas, pa je bilo manje zainteresiranih. ”Kako tada ni cijena nafte nije bila visoka dobili smo i fenomenalne uvjete od egipatske države. Naša koncepcija i naš ‘play’, odnosno način kako ćemo naći naftu razlikovao se od drugih.

Nakon dodatno obavljenih seizmičkih istraživanja, već prva bušotina potvrdila je ispravnost naše koncepcije, a druga bušotina je već potvrdila i komercijalno otkriće. Na prvoj bušotini izvršili smo testiranja i dokazali postojanje nafte, ali ne komercijalno, što smo napravili na drugoj“, kazao je Dvoršćak. Ugovor egipatske vlade i Ine, odnosno RWE-DEA iz 2004., ima predviđene tri faze izvršavanja. Svaka od tih faza ima obveze u izvršenim radovima i isplaćenom novcu egipatskoj vladi. Prva faza od dvije i pol godine je već završena, a u njoj je Ina izvršila seizmička istraživanja na 500 kilometara i napravila dvije bušotine. ”U drugoj fazi također imamo dvije bušotine plus 200 kilometara seizmike. U trećoj fazi imamo predviđene tri bušotine. Sad imamo i komercijalno otkriće 3D seizmike u cilju boljeg određivanja veličine novootkrivenog polja na temelju kojega se već planiraju razradne bušotine“, kazao je Dvoršćak.

Ina je trenutačno u procesu traženja dozvola za proizvodnu koncesiju jer koncesijski ugovor o istraživanju u tri faze traje šest i pol godina, odnosno do 2010. godine. Ta proizvodna koncesija za područje gdje je otkrivena nafta uzima se na razdoblje od 25 godina, a na ostalom dijelu koncesije Istočna Yidma nastavit će se istraživanja. Do kraja istražne faze Ina ima pravo na još pet bušotina, a sve lokacije na koncesiji koje se proglase tzv. razradom uzimat će se na 25 godina. Dvoršćak kaže kako bi na cijeloj lokaciji Ina dnevno trebala crpiti oko 3000 barela nafte, no nalazište bi moglo biti i znatno veće. Dvoršćak ističe kako, iako se ove godine kreće s komercijalnom eksploatacijom, tijekom 2007. se još neće utvrditi točna veličina koncesije Istočna Yidma jer predstoji mnogo posla na istraživanjima. ”U svibnju se kreće s proizvodnjom na prvoj bušotini, a do 2010. bi trebala zaživjeti puna proizvodnja na cijelome području.” Nafta s tog izvorišta visokokvalitetna je i lagana nafta bez sumpora, kazali su u Ini.

Ina u Egiptu ima već nekoliko proizvodnih i istraživačkih koncesija kao partner drugim tvrtkama, a na ovoj je glavni voditelj poslova. Iako je običaj da kompanija koja vodi posao ima veći udio u poslu, RWE-DEA i Ina imaju omjer 50:50 posto. Trošak i dobit te dvije kompanije ravnomjerno dijele. Dvoršćak kaže kako njemački partneri osim traženja da nema dima prilikom sagorijevanja nafte u zraku nisu imali posebnih zahtjeva u vezi nalazišta. Naime, polja nalazišta nalaze se tik do mauzoleja gdje su pokopani njemački vojnici poginuli u krvavoj bici kod El Alameina gdje je izginulo više od 25 tisuća vojnika, od kojih je približno 50 posto bilo Nijemaca. ”Imali su jedino taj zahtjev. Unatoč tome što se nalazište nalazi na području gdje je veliki broj zaostalih mina od kojih svake godine, i dan-danas, stradaju neoprezni turisti, nismo imali problema jer je egipatska vojska vrlo temeljito i profesionalno očistila čitavo područje”, kazao je Dvoršćak koji napominje kako je poslovanje na egipatskom naftnom tržištu zahtjevno. “Egipat je veliko naftno tržište na kojem su prisutne čak 32 internacionalne kompanije. Jaka je konkurencija i tko može poslovati tamo, može poslovati svugdje. Sama egipatska vlada daje veliku sigurnost da će potpisani ugovori biti i ispoštovani. Naime, ugovori koji se tamo potpišu u vezi nafte, proglašavaju se zakonom u egipatskom parlamentu što je velika garancija. Tko krši ugovor, krši zakon i ne može ga se mijenjati jer je zakon, a ako ga se želi mijenjati mora proći parlamentarnu proceduru,” rekao je Dvoršćak, ističući kako su naročito dobru suradnju imali s egipatskom vojskom i egipatskim Ministarstvom za naftu. Dvoršćak kaže kako neuspjesi prethodnika ponekad znaju i pomoći. “Pitanje je bi li mi došli do ovog otkrića u Egiptu da prethodne kompanije nisu imale četiri negativne bušotine prije toga. Zahvaljujući tome, u startu smo mogli vidjeti kako njihovi koncepti tamo nisu bili ispravni pa smo mogli primijeniti druge”, rekao je Dvoršćak.

Zelić ističe kako su za ovo otkriće zaslužni prvenstveno Inini stručnjaci, geolozi u Sektoru za istraživanje. Inače, u uredu u Egiptu radi šest Hrvata i tridesetak Egipćana. Radove na samim bušotinama obavljala je Inina tvrtka kći Crosco. “I u Siriji i u Egiptu našli smo naftu na području gdje su prethodno već bile velike zapadnoeuropske kompanije koje tamo nisu imale uspjeha. Naše najveće bogatstvo je znanje naših ljudi u koje ulažemo jako puno. Osim obrazovanja na Rudarsko-geološkom fakultetu gdje je program osmišljen po najvišim svjetskim standardima, također konstantno ulažemo u dodatno obrazovanje naših ljudi. No, u istraživanjima pored novca i znanja treba imati i sreće”, kazao je Zelić.

Na obali Mediterana

Novo Inino nalazište imena Sidi Rahman-1 na koncesiji East Yidma, odnosno Istočna Yidma nalazi se u blizini obale Mediteranskog mora, na području gdje je tijekom Drugog svjetskog rata vođena legendarna bitka kod El Alameina između britanskih snaga generala Montgomeryja i njemačkih trupa generala Rommela. U projekt Istočne Yidme Ina je dosad uložila približno 15 milijuna dolara.

Najkrvavija afrička bitka

Kod El Alameina u jesen 1942. godine vodila se jedna od najvažnijih i najslavnijih bitaka Drugog svjetskog rata. El Alamein je malo mjesto u Egiptu na obali Sredozemnog mora stotinjak kilometara zapadno od velike egipatske luke Aleksandrije. Sjeverna Afrika bila je važno bojište u prvom razdoblju Drugog svjetskog rata, jer su njemačke i talijanske snage iz ondašnje talijanske kolonije Libije željele prodrijeti u Egipat, zauzeti Sueski kanal, presjeći taj ključni saveznički prometni pravac. Tokom Drugog svjetskog rata vodile su se značajne pustinjske bitke u sjevernoj Africi, gdje su i njemački i britanske stratezi inovatorski otkrivali posebnosti ovakvog ratovanja. Jedan od najvećih njemačkih vojskovođa drugog svjetskog rata bio je Erwin Rommel, zapovjednik sjevernoafričkih snaga.

Rommel je nanosio britanskim snagama velike gubitke, sve dok se oni nisu prilagodili modernom načinu rata. U lipnju 1940. godine njemačko-talijanske snage pod zapovjedništvom njemačkog generala Erwina Rommela prodrle su do El Alemaina, gdje su ih demoralizirane britanske snage iz Osme armije uz goleme vlastite gubitke ipak nekako uspjele zaustaviti. Tada je britanski premijer Winston Churchill poslao feldmaršala Bernarda Montgomeryja da on preuzme komandu Osme armije, a taj izvanredni strateg prvo je podigao moral u vojsci, dobavio novu opremu, obučio vojnike, te u listopadu 1942. godine sa 250.000 vojnika krenuo u protunapad, koji je započeo upravo slavnom bitkom kod El Alemaina, gdje je 12.000 njemačkih i talijanskih vojnika ubijeno, a 30.000 zarobljeno. To je bio početak preokreta u sjevernoj Africi, koji je završio potpunim povlačenjem njemačkih i talijanskih snaga 1943. godine iz Tunisa. Bitka kod El Alameina smatra se prekretnicom Drugog svjetskog rata. Churchill je kasnije rekao: “Prije El Alameina nismo zabilježili niti jednu pobjedu, nakon El Alameina niti jedan poraz.”