Posljednje Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) Europske komisije pokazuje da je svaki četvrti građanin EU-a izjavio da se osjećao usamljeno za vrijeme prvih mjeseci pandemije.

U tom izvješću obuhvaćeni su posljednji znanstveni dokazi o usamljenosti i društvenoj izolaciji u EU-a te se analizira anketa Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta prema kojoj se osjećaj usamljenosti u vrijeme prvih nekoliko mjeseci pandemije udvostručio u svim dobnim skupinama.

Istraživanje i samo izvješće pokazuju da usamljenost i socijalna izolacija imaju štetne posljedice na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca, no i značajne društvene posljedice te su stoga prepoznati kao globalni problem u porastu te zahtijevaju pažnju i dodatne intervencijske strategije.

Hrvatski stresovi i rizične skupine

Istraživanja o tome kako pandemija utječe na živote građana provodila je i Hrvatska. Prvi val istraživanja “Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone”, koje se odvijalo još u svibnju prošle godine, pokazao je kako su situacija s pandemijom koronavirusa i socijalnom izolacijom te ostali događaji, poput zagrebačkog potresa, zamjetno utjecali na psihičko zdravlje građana te su ostavili traga.

Skupine rizične za narušeno psihičko zdravlje su žene, mladi, samci, rizični za COVID-19, osobe koje su već ranije imale psihičke tegobe, one koje se još uvijek boje potresa i prate seizmološke podatke, nezaposleni i siromašniji građani.

Od 55 do 60 posto ispitanika bilo je bez simtpoma depresivnosti, anksioznosti ili stresa, što znači da su imali izražene razine nekog od ta tri stanja. Uz to, 29 posto osoba je imalo blagu ili umjerenu razinu depresivnosti, a svaka peta osoba se tijekom krize nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnošću.

Kod svake pete osobe također je bila prisutna i umjerena ili blaga tjeskoba, dok je 18 posto osjećalo visoku razinu tjeskobe.

Zanimljiva je i činjenica da je razina stresa u Hrvata bila jednaka onoj u Španjolaca koji su bili znatno više pogođeni epidemijom koronavirusa. Među onima koji prije epidemije nisu imali nikakve smetnje, 25 posto ispitanika procijenilo je da se osjeća gore nego prije epidemije, a kod 37 posto ispitanika koji su i prije epidemije imali neke psihičke smetnje, stanje se pogoršalo.

Nadalje, 16 posto dječaka i 25 posto djevojčica imalo je izražene neke psihičke teškoće čiji su simptomi ipak bili izraženiji kod starijih učenika.

Djeca su prema tom istraživanju najviše bila zabrinuta mogućnošću da se koronavirusom zarazi neka njima bliska osoba, no najviše im je nedostajalo druženje s prijateljima i vršnjacima, s djedovima i bakama, članovima šire obitelji, izlazak iz kuće i bavljenje raznim sportskim aktivnostima.

Umirovljenici su, 82 posto, bili zabrinuti da će epidemija negativno utjecati na kvalitetu njihova života, dok je 70 posto bilo zabrinuto zbog potencijalnih problema s isplatom mirovina, a na trećem mjestu pogoršanje zdravstvenog stanja i pojava bolesti zbog nedostupnosti zdravstvene skrbi.

Također, 48 posto umirovljenika brinulo se zbog mogućnosti zaraze u slučaju kontakta s drugim članovima obitelji.

Drugi val istraživanja: Stres kod samaca

Godinu dana nakon prvog vala istraživanja, preliminarni rezultati druge faze istraživanja pokazuju kakvo je psihološko stanje građana Hrvatske svih generacija i različitih životnih uloga s obzirom na pandemiju i više lockdowna te s obzirom na potres u Zagrebu.

Razultati pokazuju kako su se promjene, koje je društvo doživjelo, odrazile na razine stresa, anksioznosti i depresivnosti različitih podskupina građana, koji su bili najveći rizični čimbenici te što se pokazalo najvažnijim zaštitnim čimbenicima nenarušenog psihičkog zdravlja.

Podaci za drugi val istraživanja prikupljeni su online anketom tijekom studenog i prosinca prošle godine. Sudjelovalo je više od 2.600 osoba u dobi od 18 do 94 godine te više od 1.400 učenika od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole.

Među njima je 82 posto žena i 18 posto muškaraca. Drugi val istraživanja vodilo je trinaest psihologinja, među kojima i prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

“Drugi val istraživanja odvijao se u studenom i prosincu prošle godine, a ispitivanje je pokazalo da je psihičko zdravlja građana dodatno narušeno i da su ljudi bili dodatno uznemireni. Naravno, govorimo o periodu prije potresa u prosincu koji je zasigurno isto imao neke posljedice na psihičko zdravlje ljudi. Utvrđeno je da će ljudi koji su osjećali stres od početka pandemije te kasnije zbog potresa, i dalje osjećati određenu razinu stresa.

Neki su podaci ostali konzistentni, kao primjerice činjenica da su pandemija i popratni događaji prošle godine izazivali stres kod samaca, a pojavio se i novi trend koji je Europa primijetila, stres kod mladih osoba. Oni su, naime, najpogođenija skupina”, rekla je psihologinja.

Dodal aje i kako je psihičko zdravlje narušenije kod žena, mlađih osoba, samaca i kod onih koji nemaju djece. Lošijeg su psihičkog zdravlja i oni koji procjenjuju da teže podmiruju svoje financijske potrebe.

Lošije je psihičko zdravlje onih, koji svoj strah od potresa, osam mjeseci kasnije, procjenjuju većim. Vrlo je vjerojatno da je njihovo psihičko zdravlje nakon potresa u prosincu postalo još više narušeno. Iako su osjećale negativne posljedice pandemije već na početku prošle godine, osobe koje su živjele s obiteljima kasnije su se osjećale manje uznemireno, za razliku od onih koji žive sami.

Kad govorimo o depresivnosti, 49 posto sudionika nije imalo izraženu depresivnost, blagu i umjerenu razinu depresivnosti imalo je njih 27 posto, a gotovo svaka četvrta osoba se tijekom ovog razdoblja nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnošću.

Oko 57 posto sudionika nije imalo simptome tjeskobe, umjerena i blago izražena tjeskoba bila je prisutna kod svake pete osobe, a 23 posto ih je iskazivalo izrazito visoke razine tjeskobe. Slično tome, 52 posto sudionika ne izvještava o simptomima stresa, 23 posto osoba imalo je umjerene i blage stresne reakcije, a nešto više, 25 posto ih je bilo pod jakim i izrazito jakim stresom.

Nezadovoljstvo životom

Što se zadovoljstva životom tiče, ono je niže kod samaca i sudionika bez djece, mlađih osoba i onih nižeg obrazovanja te onih koji imaju više financijskih teškoća.

Uz opće promjene života zbog mjera, kao najčešći izvori stresa se izdvajaju razdvojenost od ranjivih članova obitelji, nemogućnost ostvarivanja važnog putovanja, nemogućnost obavljanja važnih zdravstvenih pregleda i samoizolacija članova obitelji.

Najviše sudionika doživljava simptome psihičke iscrpljenosti i osjećaja istrošenosti od pandemije. Simptome “sagorijevanja” su češće doživljavale žene, mlađi sudionici, samci te oni koji pripadaju rizičnoj skupini za obolijevanje od COVID-19 bolesti.

Učenici i studenti osjećaju statistički značajno više simptoma sagorijevanja nego odrasli, među kojima su nezaposleni ranjiviji za ove teškoće. Učestalost psihičkih teškoća i iscrpljenost zbog pandemije povećavaju mlađa životna dob, ženski rod, samački život i prijašnje psihičke smetnje. Dobiveni podaci potvrđuju predviđanja iz svibnja 2020. o tome da će dugotrajnost koronakrize dovesti do iscrpljenosti i povećanja anksioznih i opsesivno-kompulzivnih smetnji.

Ispitivanje je pokazalo i da nastavu na daljinu učenici doživljavaju težom ako su mlađi i nesamostalniji u regulaciji učenja. Narušena rutina svakodnevnih aktivnosti izaziva stres i stavlja dodatni pritisak na psihičke resurse.

Također, došlo je do smetnji spavanja koje su vrlo intenzivne, pa tako skoro polovica odraslih sudionika, preko trećina mladih i četvrtina djece imaju ozbiljnih problema sa spavanjem, dok su simptomi općeg pandemijskog umora izraženi kod većeg broja ljudi, piše Novi list.