Biti na sceni 60 godina budi osjećaj zadovoljstva; radiš posao koji voliš, sam si svoj gazda i sam odlučuješ, odabireš, kreiraš… Ako nešto ne uspiješ realizirati, sam si kriv. Možda si loše procijenio, možeš odustati, promijeniti taktiku, stil, žanr… Mogućnosti su neizmjerne. Sve ovisi o tebi, želiš li to ili ne. Kao što sam ja s pet godina odlučila biti na sceni i to sam i ostvarila. Bilo je uspona i padova, razočaranja i sreće, praznina i euforije, ali život je bio ispunjen na najljepši mogući način”, kazala je za Nacional Zdenka Kovačiček.

Otkrila je i je li zadovoljna tijekom svoje karijere, nije li požalila što nije ostala u inozemstvu?

“U inozemstvu sam provela desetak godina dok se neke stvari nisu iskristalizirale i onda sam se vratila u Zagreb i opet često odlazila. Shvatila sam da čovjek mora imati bazu koja se zove dom i otuda odlaziti kuda poželi. Tek tada će shvatiti da je svijet zapravo mali. Taj dom daje ti sigurnost, samopouzdanje, neovisnost, a tako možeš onda stvarati, možeš biti svoj. Ja sam pokušala u inozemstvu ostvariti karijeru, ali neke kockice nisu se posložile, nisam imala podršku svog supruga Austrijanca i tek kad sam se vratila doma, stvari su krenule. Pa ja sam zapravo prekinula uspješnu karijeru u Hrvatskoj i otišla u nepoznato, to mi se obilo o glavu i morala sam na neki način krenuti ispočetka ili spojiti taj prekinuti put”, govori glazbenica koja od svih tih šest desetljeća karijere, kao najljepše izdvaja turneje po Sovjetskom Savezu. Koncerti rasprodani mjesecima unaprijed, sportske dvorane, kazališta, stadioni, obožavatelji, a upoznala je i, istaknula je, interesantne ljude i kulture, proputovala tu ogromnu zemlju i naučila jezik.

“Jazz sam osjetila slušajući i družeći se s crnim blueserima u američkim klubovima. Nešto je u meni probudilo taj feeling. Možda sam u prošlom životu bila crna. Možda sam živjela u Africi, imam nevjerojatan osjećaj ritma. To se više nije moglo istjerati iz mene, ja sam u svakoj interpretaciji osjetila jazz, blues i soul. Pjevala sam i zabavnu glazbu, uglavnom odabir drugačiji od komercijalizirane ‘kuruze’, dobivala nagrade za interpretaciju, nitko nije tako doživljavao pjesme koje su bile zabavne. Možda su zato sad došle na pravo mjesto, tada su bile izvan ustaljenih okvira”, ispričala je Zdenka Kovačiček.

Dotaknula se i hrvatske glazbene scene na kojoj dugo djeluje i rekla da ona pokazuje da imamo mnogo talentiranih mladih ljudi, ali da za karijeru nije dosta samo biti talentiran.

“Treba imati upornost, samokritičnost, želju da učiš i da se nadograđuješ. Mnogi padnu pod utjecaj trenutačnih trendova, ili želje za brzom zaradom i vrtoglavom karijerom. Ponese te idealizam i možeš doživjeti veliko razočaranje pa čak odustati, ali to je uvijek neizvjesnost. Koji put ne možeš izbjeći sudbini. Jedino što me brine je srozavanje kriterija. Novac upravlja umjetnošću, sve postaje roba koja se prodaje, mora donijeti profit”, govori pjevačica i dodaje kako više nema entuzijazma kakav je njezina generacija nekad imala.

Kad je riječ o reizdanju njezina prvog albuma, kazala je da je zadovoljna i sretna zbog toga, ali je istaknula da pomalo žali što nije malo mlađa pa da snimi još dva takva albuma. Uz tu želju, glazbenica bi voljela nastupiti još u kojem mjuziklu jer je već nastupila u dvama – “S ljubavlju, Janis” i “Ella i Marilyn”, za koji je bila i nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta.