Predstava “Kako misliš mene nema” fenomen je hrvatskog kazališta jer je dosad odigrana više od 400 puta, a 20. travnja u zagrebačkom Teatru Exit odigrat će se u povodu deset godina igranja. Istog tog datuma, 20. travnja, davne 2007. premijerno je izvedena predstava dvojice tada mladih studenata glume Amara Bukvića i Filipa Juričića koji su upravo njome trebali diplomirati na Akademiji dramske umjetnosti.

Redateljica, ujedno uz njih dvojicu i dramaturginju predstave Olju Lozicu i autorica predstave, bila je Ivica Boban, a dečki su jednim dijelom predstave diplomirali na kolegiju scenskog pokreta. O jednom od rijetkih fenomene hrvatskog i svjetskog teatra te o tome kako je uopće došlo do toga da diplomska predstava saživi na kazališnoj sceni, za Nacional su ispričali Amar Bukvić i Ivica Boban.

“Zaista je veliki uspjeh i zadovoljstvo da naša predstava igra kontinuirano već deset godina i uvijek pred prepunim gledalištem, kako u Teatru Exit, tako i na gostovanjima. Odigrana je već više od četiristo puta, gostovala je u gotovo svim gradovima Hrvatske, kao i na brojnim festivalima u zemlji i inozemstvu i osvojila zavidan broj prestižnih nagrada, za glumu, režiju i najbolju predstavu. A najviše me veseli što su Amar i Filip i kroz tu predstavu koja je začeta na Akademiji stasali i razvili se u zaista izvanredne glumce”, rekla je Ivica Boban koja je objasnila da je glumački dvojac glavne likove – Nineka i Blaža – kao i svoj tekst kreirali na njezin poticaj i uz njezinu pomoć potpuno sami. Sve je to bilo u okviru kolegija “Samostalna kreacija lika, karaktera i maske ili suvremena commedia dell’arte” koji Ivica Boban predaje studentima glume.

“Temeljni zadatak rada tijekom prvog semestra bio je da studenti kroz snažne glumačke transformacije kreiraju jedan ili više suvremenih likova s njihovim biografijama, kao i događaj koji izravno govori o nekom problemu koji svi živimo. Amar i Filip su stvorili Blaža i Nineka. Za diplomski ispit njihove likove smo razradili i situirali u dramski međuodnos. Nakon godine i pol predložila sam Matku Ragužu iz Teatra Exit da na temelju tih nekoliko scena napravimo predstavu, i tijekom dvaju mjeseci proba, u suradnji i s Oljom Lozicom, kreirali smo scenarij, niz ostalih likova i cijelu predstavu”, prisjeća se redateljica početaka predstave “Kako misliš mene nema”. Još su neke predstave pod njezinim mentorstvom doživjele velik uspjeh; “Hamletmašina” s Vedranom Mlikotom i “Kako sada stvari stoje” s Tarikom Filipovićem, Ninom Violić, Ivanom Boban, Ivanom Legatti i Sašom Bunetom koje su godinama igrale u Teatru ITD. A predstava “Sutra (ni)je novi dan” sa Zoranom Pribičevićem, Mirelom Videk i Iskrom Jirsak još igra u Teatru Exit.

“Sve su te predstave nastale na temelju mog rada sa studentima glume na ADU i prvo su izvedene kao njihov diplomski ispit, a kasnije smo ih u teatrima razvili i doradili. Mislim da je važno da završeni studenti imaju priliku igrati svoje predstave i u teatrima. U radu sa studentima na Akademiji, kao i s glumcima, posebno mi je važno to da ih naučim vještini glumačke transformacije i improvizacije, kao i da samostalno, odnosno autorski sudjeluju u sadržajno problematskom i izvedbenom kreiranju teksta cijele predstave”, govori Ivica Boban. Pokušala je pojasniti fenomen predstave “Kako misliš mene nema”.

“Naša predstava mora biti up to date, suvremena i svježa, što svakako doprinosi i njenom uspjehu, pa je tako osvježavamo novim događanjima kao što je izgradnja ‘Bandićevih fontana’. Nažalost, Blažekovi i Ninekovi problemi kao što su nezaposlenost i bijeda danas su još i veći. A Bandić je još ful aktualan, kao i prije 12 godina”, rekla je Ivica Boban i otkrila da kad god ima vremena, sjedne u gledalište i uživa u toj predstavi. A gledatelj do nje nedavno je nakon predstave rekao: Tužno je do bola, a nikad se nisam tako smijao i uživao.

Jedan od glumaca u predstavi je Amar Bukvić, danas član ansambla Gavelle koji, naveo je, još uvijek s velikim zadovoljstvom izvodi tu predstavu i nakon deset godina.

“Nas dvojica tretiramo predstavu tako da je aktualiziramo, pokušavamo da živi s vremenom a i s našim godinama jer ne smijemo zaboraviti da smo bili deset godina mlađi. Jako smo ponosni što smo dio ove priče”, kazao je Bukvić i dodao da im svako igranje postane terapija. Ispunjen si, istaknuo je, kao glumac i kao čovjek jer ta predstava ‘’vadi’’ iz depresije.

“Ninek i Blaž su dva lika koji su se svima uvukli pod kožu. Zato se predstava i zove ‘Kako misliš mene nema’ jer su to neki ljudi oko nas koji imaju neki drugačiji život, drugačije kriterije i jako im je malo potrebno za sreću. Ali oni postoje i spuštaju nas s velikim apetitima na zemlju”, zaključio je Bukvić.