Projekt gradnje zida stabala u Afrikci trebao bi zaustaviti širenje pustinje i zajamčiti sigurnost hrane, stvoriti radna mjesta i mladim ljudima ponuditi alternativu umjesto migracije i ekstremizma, najavili su stručnjaci za okoliš.

Veliki zeleni zid,  dug 7000 kilometara, zamišljen je kao pojas vegetacije koji bi se protezao od Senagala u Zapadnoj Africi do Djibutija u Istočnoj, a koncipiran je tako da zaustavi pijesak iz Sahare i time širenje pustinje te da obnovi 50 milijuna hektara zemlje.

Ujedinjeni narodi upozoravaju da bi 60 milijuna Afrikanaca moglo biti primorano napustiti svoje domove u idućih pet godina zbog procesa koji njihovu zemlju pretvara u pustinju, a do 2025. dvije trećine obradive zemlje mogao bi izgubiti afrički kontinent zbog širenja pustinje.

Ostvare li se ti katastrofalni scenariji mladi ljudi diljem Arike mogli bi birati hoće li se pridružiti ekstremističkim skupinama kao što je Boko Haram ili pokušati bježati preko Sredozemlja u Europu u potrazi za poslom i preživljavanjem, ističe Camila Nordheim-Larsen iz UN-ove Konvencije za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD).

“Nedostatak prilika i izgleda za život tjera mlade ljude na bijeg”, upozorava ona.

Afričkoj uniji je projekt pošumljavanja predstavio nigerijski predsjednik 2005. godine, a od tada je dobio 4 milijarde dolara potpore od potpisnika UN-ova sporazuma o klimi dogovorenog lani u Parizu.

Također su pomoć najavile Svjetska banka te Francuska.

Kritičari projekta ističu da je donesen izvana i da ovisi o financijskim izvorima iz inozemstva, no organizacije kao što su Opservatorij za Saharu i  Sahel (Sahara and Sahel Observatory, OSS) ističu da inicijativu podupiru lokalne zajednice.

Oko 15 posto Velikog zelenog zida već je posađeno, uglavnom u Senegalu, a sela u državama kao što su Burkina Faso, Mali i Niger također napreduju u sadnji vegetacije koja se koristi u medicini i u prehrambenoj industriji, prema podacima Ujedinjenih naroda.