Već 12 godina traje spor oko iranskog nuklearnog programa, a Grupa 5+1 koju čine pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Njemačka, prvotno je imala vremena do kraja lipnja za doradu tehničkih detalja u nacrtu sporazuma koji je postignut prije tri mjeseca. No prošlog tjedna na sastanku u Beču dogovoreno je da će se taj rok produžiti, odnosno, da će pregovori o iranskom nuklearnom programu biti produženi i u srpnju kako bi se došlo do “dobrog globalnog rezultata”.

 

 

• Zapadne diplomate na pregovorima o iranskom nuklearnom programu iznenadila je neočekivana uloga koju je u iranskom timu preuzela supruga ministra vanjskih poslova

• Aktivnosti Maryam Imanieh nisu prošle nezapaženo pa su već nekoliko puta reagirali iranski radikali kojima se nije svidjelo što je objavila fotografije s poznatim pjevačicama i glazbenicama

 

 

I dok su vodeći ljudi Grupe 5+1 pregovarali s predstavnicima iranske vlade, pri samom kraju pregovora Iranci su ih iznenadili kada je jednu od glavnih uloga preuzela jedna Iranka. Maryam Imanieh, supruga iranskog ministra vanjskih poslova Muhameda Javada Zarifa, iznenada se prošlog tjedna pojavila u Beču te se priključila iranskom pregovaračkom timu. Maryam Imanieh u bečki hotel Palais Saxe-Coburg stigla je u pratnji Hosseina Fereydoona, brata iranskog predsjednika Hasana Rohanija, te je tako potvrdila glasine koje o njoj kruže u iranskim medijima, a po kojima je Maryam Imanieh najmoćnija žena u Iranu, s izrazito velikim utjecajem na iransku politiku.

Maryam Imanieh predsjeda Iranskim udruženjem žena diplomata koje organizira humanitarne događaje i prikuplja novac za siromašne građane Irana, a uz to i organizira putovanja za žene stranih diplomata koje posjete Iran. Predsjedanje tim udruženjem već dugi niz godina zauzimaju žene ministara vanjskih poslova, ali do sada niti jedna od njih nije uspjela tu poziciju iskoristiti za jačanje svog statusa u iranskome društvu. Njeno pojavljivanje na pregovorima u Beču potvrdilo je da ova diplomatkinja uživa povjerenje ne samo svog supruga Muhameda Javada Zarifa, nego i iranskog predsjednika Hasana Rohanija.
Poput njenih prethodnica na mjestu predsjedateljice Iranskog udruženja žena diplomata, Maryam Imanieh pokušava promovirati pozitivnu sliku Irana među stranim posjetiteljima ove zemlje te pokušava predstaviti Iran kao moderno i otvoreno društvo. Međutim, iako je u svom radu imala uspjeha, Imanieh je naišla i na otpor radikalnih islamista koji se ne mire s time da jedna žena ima tako veliku ulogu u iranskom društvu. Kada iranski mediji izvještavaju o njenom radu ili o privatnom životu, nikada ne spominju njeno ime, a čak i u službenim priopćenjima iranskoga ministarstva vanjskih poslova Maryam Imanieh se nikad ne spominje pod punim imenom, nego kao ”supruga ministra vanjskih poslova”. Za iransko društvo normalno je da se tako predstavljaju žene javnih dužnosnika, ali za ženu koja je niz godina živjela na zapadu i koja ima velike ambicije za svoju karijeru takav način komunikacije sigurno nije zadovoljavajući.

Aktivnosti Maryam Imanieh nisu prošle nezapaženo, pa su već nekoliko puta reagirali iranski radikali kojima se nije svidjelo što je supruga ministra vanjskih poslova objavila fotografije s pjevačicama i glazbenicama te sa svojim suprugom na koncertima. U Iranu ženama još uvijek nisu dopušteni samostalni nastupi na pozornici, pa su neki radikali fotografije Maryam Imanieh protumačili kao borbu za prava žena te su ministru vanjskih poslova Zarifu poručili da kontrolira javne nastupe svoje supruge. No očito je da radikali u iranskome društvu polako gube utjecaj i da se to društvo polako modernizira, jer je Maryam Imanieh dobila potporu i od predsjednika Rohanija koji joj je dozvolio da bude dio delegacije na pregovorima u Beču, što je prvi put u iranskoj povijesti da je neka žena dio tako važnog pregovaračkog tima. Osim što je postala bitan dio iranske diplomacije, Maryam Imanieh u Iranu je poznata i kao velika ljubiteljica poezije i misticizma te često odlazi na međunarodne konferencije, prije svega u Indiju, gdje proučava misticizam.

„Svoju buduću suprugu upoznao sam 1979. zahvaljujući mojoj sestri koja mi je rekla da je Maryam religiozna i revolucionarna mlada žena. Kada smo se upoznali, recitirao sam joj odlomke iz Kurana i citate Proroka koji su joj se jako svidjeli. Ubrzo sam shvatio da je sestra bila u pravu i da je zaista riječ o vrlo religioznoj revolucionarnoj djevojci. Kada smo se oženili, imao sam 19, a ona 17 godina“, napisao je u svojim memoarima Muhamed Javad Zarif. Iako su na početku zajedničkog života oboje bili vrlo religiozni te čak ni nakon odlaska u SAD dugo nisu u kući imali televiziju, s godinama su ublažili stavove. U svojim memoarima Zarif je napisao da se supruga počela mijenjati kada se upoznala s radom Hadža Ismaila Dulabija, šiitskog mistika koji je umro 2003. Nakon što je otkrila njegove radove, Maryam Imanieh vratila se u Iran, gdje je neko vrijeme bila i njegova učenica te se potpuno posvetila proučavanju misticizma, odnosno vjerskoj doktrini koja tajanstveno iskustvo sjedinjenja s božanstvom pretpostavlja svakom racionalnom uvidu. Sve to dovelo je do potpune transformacije, pa je Imanieh postala velika zagovarateljica prava žena u iranskom društvu, te je očito imala i velikog utjecaja na svog supruga. Zarif je sredinom 2013. izazvao pravi skandal kada je imenovao karijernu diplomatkinju Marzieh Afham glasnogovornicom svoga ministarstva, što je bio prvi slučaj u povijesti Islamske Republike da je na tako visoko mjesto postavljena žena. Objavljujući ovo imenovanje, tadašnji glasnogovornik ministarstva Abas Aragši istaknuo je, komentirajući kritike nekih konzervativaca zbog toga što je na to mjesto imenovana žena, kako je jedini razlog za takvu odluku bila njezina stručnost.

IRANSKI PREDSJEDNIK HASAN ROHANI I MINISTAR VANJSKIH POSLOVA MUHAMED JAVAD ZARIF VELIKA SU PODRŠKA MARYAM IMANIEH U NJENOJ BORBI ZA PRAVA ŽENA U IRANU
FOTO: Wang Siwei/Photoshot

Aktivizam Maryam Imanieh ne bi bio moguć ni bez potpore predsjednika Hasana Rohanija, koji je podržao i potez njenog supruga i imenovanje glasnogovornice koje je po njemu predstavljalo dio “kampanje za emancipaciju i uspon žena u Iranu”. Iranski predsjednik, koji slovi kao umjereni klerik, nekoliko mjeseci kasnije pridružio se toj borbi, kada je za potpredsjednicu zaduženu za pravne poslove i odnose s parlamentom imenovao Elham Aminzadeh, koja kao i on ima doktorat prava sa sveučilišta u Glasgowu.

Koliki su veliki otpori radikalnih islamista u iranskom društvu pokazuje i slučaj bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmedinedžada koji je 2009. imenovao ženu na čelo ministarstva zdravlja, ali ju je ubrzo opozvao zbog pritiska parlamenta koji kontroliraju konzervativci. Unatoč tome što Iranke imaju bolji status nego žene u drugim zemljama regije, zakon ih diskriminira u pitanjima braka, razvoda ili nasljeđivanja. Također, one mogu biti zastupnice ili čak ministrice, no nemaju pristup sudačkim dužnostima, a niti jednoj ženi nije bilo odobreno kandidiranje na dužnost predsjednika od 1979. Upravo zbog toga, nazočnost Maryam Imanieh na završnici pregovora između predstavnika međunarodne zajednice i Irana koji bi mogli rezultirati povijesnim dogovorom predstavlja veliku stvar za prava žena u Iranu. Možda je baš ona imala i presudnu ulogu u dogovoru koji je uslijedio samo nekoliko dana nakon što se priključila dugotrajnim pregovorima u Beču. U subotu je postignut privremeni sporazum oko olakšavanja međunarodnih sankcija Iranu.

Aneks, jedan od pet koji će činiti kompletni sporazum, naslućuje koje će američke i međunarodne sankcije biti ukinute i koliko brzo. Diplomati na pregovorima u Beču najavili su da će viši dužnosnici sedam zemalja koje sudjeluju u pregovorima, a među njima su i američki državni tajnik John Kerry i iranski ministar vanjskih poslova Javid Zarif, uskoro potpisati kompletan paket dokumenata. Ovaj sporazum ukazuje na to da su se strane u pregovorima približile potpunom dogovoru koji bi doveo do restrikcija iranskog nuklearnog programa u zamjenu za desetke milijardi dolara ekonomske pomoći za tu državu. Tako bi sporazum o iranskom nuklearnom programu mogao imati veliki značaj ne samo za globalnu svjetsku politiku, nego i za prava žena u Iranu jer je u njegovom potpisivanju prvi put sudjelovala i jedna diplomatkinja.