Kada se govori o klasicima ruskoga realizma, neizbježno se spominju imena poput Tolstoja i Dostojevskog, iako nerijetko među ovim velikanima čujemo i ime Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Ovome se velikom književniku, koji je umro 3. rujna 1883., pripisuje zasluga da je uveo rusku književnost u europski kulturni krug.

Godine 1847. ovaj je pisac objavio prvi ogled iz knjige Lovčevi zapisi. U toj zbirci novela niže poetizirane likove talentiranih ruskih seljaka, kao i opise prirode, šuma i stepa srednje Rusije. Zbog socijalne se tematike knjizi pripisivao utjecaj na društvena kretanja, pa čak i na oslobođenje kmetova 1861.

Pojam poetskoga realizma primjeren je općenito Turgenjevljevoj prozi. Njegove su postupke posuđivali i hrvatski pisci iz vremena realizma, poput K. Š. Gjalskog, Josipa Kozarca, Janka Leskovara ili Frana Mažuranića. Turgenjevljevi romani odlikuju se čvrstom strukturom – u središtu je pripovjedačeve pozornosti socijalno i psihološki motiviran karakter, koji se suodnosi s drugim likovima, ali redovito postaje gubitnikom zbog nedostatka volje i energije.