Prve gramofonske ploče u Hrvatskoj je proizvela kompanija Edison Bell Penkala i to u prvim godinama 20. stoljeća, 1901. ili 1902. Bili su to marševi “Naš prvi krstaš” i “Dalmacija” Ive Muhvića te “Šjor Bepo moj” iz Tijardovićeve “Male Floramye” u izvedbi Muzike savske divizijske oblasti. Gotovo 40 godina kasnije osnovana je diskografska kuća Jugoton, 10. srpnja 1947. Prvu ploču objavili su 1947., na kojoj se nalaze skladbe “Ti tvoji zubići” i “Jedan mali brodić” u izvedbi Zagreb Male Quinteta. Naziv tvrtke Jugoton glasio je tada “Tvornica gramofonskih ploča i pribora te galanterije iz plastičnih masa”, a tvornica je osim ploča proizvodila galanteriju i kozmetičku ambalažu. S godinama su postali diskografski div ovog dijela Europe koji je nedavno proslavio 75 godina postojanja.

Već u prvoj godini rada, Jugoton je proizveo 33.000 gramofonskih ploča, što je povuklo i povećanu prodaju gramofona. U proizvodnju gramofonskih ploča od vinila krenuli su sustavno 1956., a te godine objavili su i prvu solističku ploču zabavne glazbe, “Pjeva vam Ivo Robić”. Već 1960. broj proizvedenih vinilnih izdanja prešao je brojku od gotovo milijun i pol vinilnih ploča. Sve veća potražnja dovela je i do rasta Jugotona, čije vodstvo je odlučilo postaviti kamen temeljac u zagrebačkoj Dubravi za novi Jugotonov pogon. Tvornica gramofonskih ploča započela je s radom 23. listopada 1963. Prostirala se na 35.000 kvadratnih metara površine, od čega je na 8000 kvadratnih metara izgrađeno osam objekata. Tvornica je u to vrijeme proizvodila preko 16 milijuna ploča godišnje, usvojila izradu ploča u stereo tehnici, a postavljeni su i temelji za daljnje proširenje asortimana. Početkom 70-ih u Hrvatskoj je osnovana i diskografska kuća Suzy kao poduzeće za organiziranje koncerata i događanja te distributer nosača zvuka i studio za snimanje glazbe. Već na početku, pametnom poslovnom politikom objavili su neke od značajnijih albuma u povijesti hrvatske rock scene kao što je prvih pet albuma Parnog valjka, prva tri albuma Prljavog kazališta i prvi singl grupe Azra ‘’A šta da radim’’. Nakon proglašenja samostalne države Hrvatske 1991. Jugoton mijenja ime u Croatia Records i počinje značajan pad proizvodnje zbog smanjenog tržišta s 20-ak milijuna stanovnika na jedva četiri milijuna. Početkom devedesetih dolazi do masovne privatizacije u Hrvatskoj pa i Jugoton mijenja svoju vlasničku strukturu te poslovna politika doživljava brojne promjene i svojevrsni kaos u poslovanju.

Dario Draštata, direktor Runde – Regionalnog udruženje nezavisnih diskografa – Balkan, koja okuplja 71 diskografsku kuću iz regije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nastavljajući trend privatnog poduzetništva započet krajem osamdesetih godina, zahvaljujući pioniru nezavisne diskografije Zdenku Franjiću i njegovoj etiketi Slušaj najglasnije, u to vrijeme u Hrvatskoj se rađa niz manjih diskografskih kuća kao što su Dallas Records, Menart Records, Jabukaton, Aquarius Records, Dancing Bear Records, Kondorcomm, Anubis Records, Carniva, Records, Blind Dog Records itd. Zbog turbulentnog poslovanja Croatia Recordsa, velik broj njihovih izvođača pronalazi svoje novo diskografsko utočište u tim novim diskografskih kućama koje nude novi poslovni model, baziran na zapadnoeuropskom vođenju diskografskih kuća od kojih neke uspješno preuzimaju i licencna izdanja najvećih svjetskih diskografskih kompanija kao što su EMI, Warner Music, Universal Music, BMG itd. Tih devedesetih i u prvom desetljeću 21. stoljeća diskografska slika Hrvatske u potpunosti se promijenila. Croatia Records je nastavila poslovati kao i do devedesetih uspijevajući zadržati najveći broj izvođačica i izvođača zabavne glazbe, dok se gotovo kompletna urbana, plesna i rock scena preselila u nove diskografske kuće, prepoznavši u njima suvremeni pristup diskografskom poslovanju.

Međutim, pojavnom interneta i novih tehnologija, ta se ‘’nova’’ slika diskografije u Hrvatskoj drastično promijenila. Radijske stanice u Hrvatskoj odigrale su tu vrlo značajnu ulogu ignorirajući godinama žanrovsku glazbu ili pak glazbu hrvatskih izvođača na engleskom jeziku dajući prioritet mainstream popu i zabavnoj glazbi pa su brojni elektronički, rock, world music, indie pop, dance i ini izvođači bili ‘’prisiljeni’ potražiti nove oblike promocije i distribucije svoje glazbe, što se poklopilo s brojnim internetskim servisima za distribuciju i streaming glazbe. Mnogi novi izvođači odlučili su ignorirati postojeće diskografske kuće i sami promovirati i distribuirati glazbu putem društvenih mreža i streaming servisa, ne prihvaćajući Hrvatsku kao mjesto distribucije glazbe, već cijeli svijet. Prvenstveno se to odnosilo na žanrovske izvođače koji nisu imali podršku u radijskom eteru i tiskanim medijima unatoč činjenici što su punili koncertne prostore i što su brojke prodanih primjeraka fizičkih diskografskih izdanja, objavljenih za vlastite tvrtke i streamanja njihove glazbe dosezali respektabilne brojke. Čak su i neka etablirana imena hrvatske pop rock scene u potpunosti odustala od suradnje s postojećim diskografskim kućama i osnovale vlastite kako bi kontrolirali promociju i plasman svojih izdanja i financijsko poslovanje.

Stipe Mađor Božinović, vlasnik i direktor diskografske kuće MAST Produkcija koja je prošle godine za izdanje ansambla LADO dobila Porina. FOTO: Privatna arhiva

Međutim, vremenom se pojavio niz odličnih novih glazbenika koji su pronašli publiku širom svijeta, a turneje po Hrvatskoj, regiji i Europi bile su odličan izvor prihoda i najbolji način da se dođe do većeg broja publike. Unatoč tome, postojeće diskografske kuće su ignorirale te glazbenike temeljeći svoju poslovnu politiku na provjerenim imenima s kojima su surađivali proteklih desetak i više godina, rijetko riskirajući s ulaganjem u nova imena. Pojavila se potreba da se sve veći broj malih i većih diskografskih kuća udruže i pokušaju zajedno ostvariti prednosti koje sami ne bi uspjeli. Tako je nastala Runda – Regionalno udruženje nezavisnih diskografa – Balkan. „Runda trenutno ima registriranu 71 diskografsku kuću iz regije. S obzirom na to da je prošlo skoro četiri godine od osnivanja udruge, smatramo da je ovaj broj doista reprezentativan, no sigurno je da ima još prostora za povećanje broja članova pogotovo na nekim teritorijima, na čemu kontinuirano radimo. Iz Hrvatske dolazi 30 naših članova“, rekao je direktor Runde Dario Draštata kojega smo pitali kako komentira veliki broj novih diskografskih kuća koje su se pojavile u Hrvatskoj unazad deset godina i koje su postale glavni oslonac za prodaju i distribuciju glazbe novih izvođača.

„To nije ništa novo niti specifično za Hrvatsku, već globalni trend. Također, to je pokazatelj da je diskografija itekako živa i aktivna te da je promjena modela distribucije i promocije glazbe pridonijela i diversifikaciji u industriji. Potičemo pokretanje novih izdavačkih kuća, bilo da se radi o firmama ili izvođačima koji sami objavljuju svoje snimke, pa tako de facto i sami postaju izdavači. Imamo više članova koji su upravo DIY izdavači. Što se tiče teze da su nove diskografske kuće glavni oslonac za objavu novih izvođača, s jedne strane to je i logično da će novi diskografi potpisivati nove izvođače, jer teško je iz njihove pozicije doći do onih etabliranih. Također, mladi izdavači su agilniji, aktivniji, primjenjuju nove modele poslovanja i suradnje, imaju manje izdanja i izvođača pa u početku mogu usmjeriti više energije u svoja izdanja i to je opet nešto što je prirodno, jer traže svoje mjesto na tržištu, što nije lako izboriti. Treba isto tako spomenuti kao relevantnu činjenicu da imamo trend da neki od novih ili ‘manjih’ izdavača unutar godine objave više izdanja nego neke veće etablirane etikete, koje se možda sada više posvećuju i svome katalogu koji su izgradili kroz godine, nego novim izdanjima, jer danas u digitalno vrijeme katalog vrijedi još više nego u vrijeme fizičkih nosača zvuka. Ipak sve je to i dalje diskografija koja je življa nego ikada do sada, što je, obzirom na svima dostupne kanale digitalne distribucije i promocije glazbe i očekivano.“

Tako danas u Hrvatskoj postoje vrlo agilni diskografi kao što su Dostava zvuka, Nota Bene, Rika Muzika, PDV Records, Spona, LAA, MAST Produkcija, Zona Muzika, YEM, Guranje s litice, Basic & Rough, Blacksoul Music, Intek Music, Sipa Music, IDM Music, Geenger Records, Agapa itd. Nove diskografske kuće odlučile su se poslovno orijentirati na određeni glazbeni žanr koji promoviraju kroz dostupne medijske mreže. Tako se na primjer Dostava zvuka specijalizirala za čvršći rock i za njih albume objavljuju grupe kao što su Mašinko, She Loves Pablo, Muscle Tribe Od Danger And Excellence, Them Moose Rush, Debeli precjednik, Six Pack, Kurve, Šiza, Daliborovo granje, Zimizelen, Rodeo, One Step Away, Como Bluff, Chris Ian itd.

Nota Bene nije članica Runde i opredijelila se za klasiku, jazz, world music i malo pop rocka. „Ideja i poslovni plan proizašli su s izvora – iz komentara glazbenika koje sam slušao radeći u mom tonskom studiju kroz dulji period, 20-ak godina, što je bila osnova za donošenje odluke o pokretanju izdavačke kuće i digitalne distribucije“, ispričao je nekadašnji član grupe Boa, glazbenik, snimatelj, producent i vlasnik izdavačke kuće Nota Bene Mladen Malek koji je otkrio koliko je profitabilno poslovanje profilirane diskografske kuće poput njegove. „U okvirima ovakvog tržišta i konstantnog niza svih vrsta problema koji jedan za drugim pristižu kontinuirano, mogu reći da sam zadovoljan da smo preživjeli. No šalu na stranu, poslovati u Hrvatskoj nije jednostavno, ali uspijevamo vrlo ozbiljnim radom i voljom, iako je možda bolje reći strašću. Potrebna je stalna prilagodba i praćenje svega što se događa, od tehnoloških rješenja pa do onih estetskih kao što su odabir izdanja i umjetnika te veliko iskustvo koje nam pomaže da stvari sagledamo optimistično, ali i realno.“ U razgovoru je istaknuo da je ponosan na izdanje „Berbili (Slavuj) – Zaboravljeni napjevi zadarskih Arbanasa“ u izvedbi dviju umjetnica Dina e Mel koje je naišlo na sjajan odgovor publike. Također je izdvojio i novo izdanje Ivan Kapec 5teta ‘’Crta’’, jazz album koji je realiziran suradnjom s ECM producentom i snimateljem Stefanom Ameriom iz Udina u Italiji te dodao: „Sva su naša izdanja dostupna na svim digitalnim servisima putem vlastite distribucije, što je danas standard, nekolicina ih ima i vrlo lijepe ‘dobačaje’, a sad nam se dešava i da nas kontaktiraju iz inozemstva kako bi kod nas objavili svoja izdanja. Na primjer, upravo je vani izvrsno izdanje ‘De nuevo estoy de vuelta’ argentinsko-bolivijskog izvođača Vicente Valenzuele.

Mladen Malek, glazbenik, snimatelj, producent i vlasnik izdavačke kuće Nota Bene. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na još ‘’radikalniji’’ način poslovanja odlučili su se u diskografskoj kući RIKA Muzika koju su u Londonu osnovali Mak Murtić i Sara Al Hamad s ciljem da probrane hrvatske izvođače promoviraju i njihova izdanja prodaju širom svijeta. Tako su za njih svoja izdanja objavili Trokut, Kozmodrum, Chant Electronique i Truth ≠ Tribe, a objavili su i kompilaciju ‘’ZGB2020’’ s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za pomoć nastradalim glazbenicima u potresu koju je pogodio Zagreb 2020. Pitali smo Saru Al Hamad zbog čega je Rika Muzika odlučila riskirati i prihvatiti se objavljivanja albuma hrvatskih izvođača za inozemno tržište i promocije na globalnom tržištu. „Meni to nikada nije djelovalo kao rizična investicija – dugoročna da, ali rizična ne. Imamo odličan proizvod koji vapi za nekim tko će ga predstaviti vani i tu se pojavila Rika Muzika – za sada u Engleskoj, a za 10-ak godina tko zna gdje!“ Pitali smo je i što se do sada pokazalo kao najveća prepreka pri poslovanju u Hrvatskoj, a što u svijetu. „Za oboje je isto – otkad sam počela s Rikom htjela sam u Hrvatskoj imati partnera koji brine za regiju jer su nam ipak artisti od tamo i njima je to bitno, a meni je teško voditi poslovanje i u Hrvatskoj i u Engleskoj jer su to dva različita tržišta. To se pokazalo izuzetno teškim zadatkom, dok se nije pojavio Branko Komljenović iz MenArta. S njime upravo surađujemo na novom albumu Mimika Orkestra ‘Altur Mur’ koji izlazi u listopadu.“

Prije nešto manje od pet godina nastala je i diskografska kuća Više-manje zauvijek koja je u pet godina objavila više od 70 izdanja preko 20 izvođača. „Imamo 25 izvođača kada dodamo i našu pod-etiketu Snaga, a trenutno smo već i na 70+ izdanja, singlova, EP-eva i albuma. Kada govorimo o profitabilnosti, uz diskografiju radimo i buking naših izvođača, pa ako bendovi sviraju onda smo profitabilni, a ako ne sviraju onda nismo. Uz to, bezrezervno vjerujemo u naše izvođače i njihovu muziku, razvijamo ih od njihovih početaka, a sve radimo iz ljubavi prema muzici – to je kod nas primarno. Sve ostalo je rezultat navedenog i predanosti“, rekao je Bojan Bojko, čelni čovjek ove diskografske kuće koja ima zanimljivu poslovnu politiku. „Imamo tri jednostavna uvjeta da bismo s nekim dogovorili suradnju: da nam se muzika sviđa, znači da je to nešto što kod kuće ili u automobilu i sam slušam; da se pjeva na materinjem jeziku te da se izvođač zove na materinjem jeziku.“. Najprofitabilniji izvođač kuće Više-manje zauvijek je Svemirko koji rasprodaje gotovo sve svoje nastupe širom regije, a dio obitelji Više-manje zauvijek čine još i Fantom, Peki Pele, Crvi, Đutko i plodovi zemlje, Pitaj klince, Luul i Pseća plaža, Đutko, Insan, Sijenke, Nadir itd. Zbog popularnosti izvođača koji objavljuju za ovu diskografsku kuću, sredinom svibnja su održali i festival s vlastitim izvođačima.

Bojko nije upoznat s radom Runde niti je pokazao interes. S obzirom na specifičan pristup probranim izvođačima i njega smo pitali zašto se sve više izvođača okreće manjim diskografskim kućama poput njegove, a izbjegavaju velike, etablirane diskografske kuće. „Mislim da se daleko lakše poistovjećuju s ljudima s kojima se druže na kavama, koncertima te s kojima dijele mišljenja i stavove što se tiče muzike, ali i svega drugog. Tu je i činjenica da ‘etiketa’ izvođačima i slušateljima daje ili osigurava neku vrstu garancije kvalitete muzike i izvođača koju objavljuje. A vjerojatno najvažnije je osoban kontakt s drugom stranom. Mi svi pričamo kao jednaki jer stremimo ka istim stvarima, ne postoje skriveni interesi bilo koje strane, već samo želja, volja i ciljevi za zajedničkim rastom i razvojem. Manje izdavačke kuće nude i bolje uvjete i osobniji pristup te ne zahtijevaju umjetničku kontrolu, barem je tako kod nas slučaj. Manje izdavačke kuće jedni druge ne smatraju konkurencijom već kolegama, rekao bih drugovima koji svojim radom oplemenjuju i doprinose svemu ovom u čemu i sami sudjeluju.“

Tako se na primjer tvrtka YEM, osim za organizaciju evenata, koncerata, festivala, snimanja itd. specijalizirala za izdanja aktualnih novih trap i hip hop izvođača koje nećete često čuti u eteru hrvatskih radijskih stanica, ali ćete ostati iznenađeni višemilijunskim brojkama pregleda njihovih spotova na YouTubeu ili pak rasprodanim nastupima mjesecima unaprijed. Tako za njih danas objavljuju ili se vode kao njihovi izvođači kada je booking u pitanju: Z++, Krankšvester, Vojko V, Bore Balboa, Ružno pače, Pocket palma, Grše, 30zona, Buntai itd. No nisu sve nove diskografske kuće zanimljive novim, mladim muzičarima ili onima koji tek stupaju na glazbenu scenu. Tako je prošle godine MAST Produkcija objavila izdanje ansambla LADO ‘’Veliko je sad veselje – hrvatske uskrsne pučke popijevke’’, za koju su dobili i Porin za najbolji album folklorne glazbe. Vlasnik i direktor MAST Produkcije Stipe Mađor Božinović to objašnjava ovako: „Igrom slučaja i spletom okolnosti ljudi su vidjeli moj rad na dva albuma Zrinke Posavec koji su vrh domaće, a usudio bih se reći i svjetske world i etno scene, i očito su odlučili probati s indie izdavačem da odu iz onih uhodanih mainstream, ‘major’ labela. Moram priznati i da je moja druga strana, ona izvođačka doprinijela u nekoj mjeri jer sam u jako dobrim odnosima s dijelom ansambla.“ Potvrdio je da je vrlo zadovoljan dosadašnjim poslovanjem i profitom. „Mi smo još jako mali, ali smo ponosni na sve što se do sada dogodilo i sasvim smo zadovoljni ostvarenim, kako s onim što smo radili do sada, tako i s profitom, pogotovo što ja kombiniram i svoju izvođačku stranu ovog glazbenog ludila. Kad se na kraju podvuče crta, mogu reći da se od glazbe može lijepo živjeti.“ Mađora mnogi poznaju kao trubača i člana skupina Discohernia, Pavel i Kawasaki 3p i brojnih drugih grupa koji je do sada za svoju MAST Produkciju objavio poput izdanja Rokambola, Zrinke Posavec, Tonke, Tiani, Svemira, Lake, Škrtica, Tene Novak, The Housepaintersa, B’s Funstallation, Gatuza itd.

Bojan Bojko, čelni čovjek diskografske kuće Više-manje zauvijek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

To je samo par od tridesetak diskografskih kuća koje trenutno djeluju u Hrvatskoj. Unatoč vrlo profitabilnim izvođačima, brojne radijske stanice u Hrvatskoj nisu upoznate s radom tih izvođača ni postojanjem diskografskih kuća za koje snimanju. Za većinu njih internet i društvene mreže te streaming servisi su glavni kanal distribucije i promocije, ali prosječan konzument popularne glazbe nema pojma što se događa na sceni, tko su ti izvođači koji rasprodaju dvorane mjesecima unaprijed, koga to obožavaju novi klinci, koga to ignoriraju tiskani i elektronički mediji. Nijedna glazbena udruga ili organizacija nije stvorila bazu podataka s uvidom u nova izdanja i mogućnošću preslušavanja. Stoga i Runda djeluje kao dobrodošla inicijativa koja se popiknula na početku organizacijom regionalne glazbene nagrade koja je ispala kao ‘’Prvi pljesak’’ 70-ih godina, ali teže poboljšanju i ispravljanju početničkih grešaka. Runda može svojim utjecajem i vezama pomoći svima koji se žele oprobati u diskografiji na globalnom nivou, što je potvrdio i Draštata.

„Runda je neprofitna udruga u koju se izdavači učlanjuju dobrovoljno i promiče i štiti interese nezavisnih izdavača u cijeloj regiji. Runda je član Impale, krovne europske udruge nezavisnih izdavača i WIN-a, globalne mreže nezavisnih izdavača. Svi naši članovi imaju potpuni pristup svim informacijama, alatima, pa kako kažete i benefitima, koje uživaju i članovi te dvije krovne udruge, znači dio su globalne indie obitelji. Članovi imaju pristup popustima za sudjelovanje na regionalnim i europskim glazbenim konferencijama, kanalima za promociju svojih izdanja i izvođača kroz naš portal i društvene mreže na MusicBusinessBalkan.com, a uskoro putem Runda playliste koje pokrećemo na Spotifyu, kao i kroz sve akcije Impale poput nedavne liste ‘100 europskih izvođača na koje treba obratiti pažnju’, na kojoj se našlo čak 11 izvođača iz regije nominiranih od našeg članstva. Tu je i naša regionalna nagrada Runda, također našim članovima iz Srbije suradnjom s kompanijom BMAT omogućili smo monitoring airplaya na radio i TV stanicama, koji do tada nisu imali, a što unaprjeđuje njihovu poziciju na glazbenom tržištu. Ima toga još, jer ovo su samo neke prednosti članstva.“

Što je veće tržište i zarada je veća. Za početak treba pratiti scenu, prepoznati talentirane nove izvođače, poznavati tehnologiju i sve to primijeniti pri poslovanju diskografske kuće. Zbog čega se sve više novih, ali i starih izvođača okreće novim diskografskim kućama objasnio je Mađor Božinović. „Čini mi se da su ‘veliki’ pretrpani. I sam sam godinama bio dio ‘velikih’ i hvala svima jer su me naučili što i kako treba, a s nekima i dan danas jako dobro surađujemo, ali čini mi se da se zadnjih godina dogodio kako bi rekli u turizmu ‘overbooking’.

Prije je svakom mladom bendu/izvođaču vrhunac demo djelovanja i sviranja po raznim rupama, šupama i birtijama bilo potpisivanje diskografskog ugovora. Danas se sve okrenulo naopako. Danas svaka šuša može potpisati diskografski ugovor i izdati album bez da su odsvirali i jedan jedini koncert i onda se dogodi da po diskografskim kućama imaš takvih 20, 30 i više koji očekuju da kuća nešto napravi, a oni ni koncert nisu napravili, i onda imaš situaciju da i do 50 izvođača koji realno i nisu trebali dobiti diskografski ugovor zagušuje one s kojima bi se trebalo baviti. Ja si, barem za sada, ne želim dopustiti da me dnevno zove 20 izvođača, nego radimo sustavno projekt po projekt. To je doslovno način rada da se radi na nečemu svom snagom jer si fokusiran samo na to. Mislim da bi ‘veliki’ trebali malo počistiti svoje kataloge i uloviti se samo onih koji uistinu nešto vrijede i nešto kvalitetno rade, a svakako bi trebali dignuti ljestvicu koju netko mora doseći kako bi potpisao diskografski ugovor“, rekao je.