Objavljeno u Nacionalu br. 765, 2010-07-13

INVESTICIJSKI fond Recap International postao je vlasnik srbijanske imovine u Hrvatskoj oduzete 1990. godine i vrijedne 260 milijuna eura

Hrvatska vlada nedavno je spoznala norvešku investicijsku invaziju na jadransku obalu: norveški private equity fond Recap International postao je vanknjižnim vlasnikom ogromnih zemljišnih parcela, odmarališta, luksuznih vila i drugih objekata na području od Rovinja do Dubrovnika.

TA INVAZIJA DOGAĐALA SE najvećim dijelom izvan Hrvatske, jer su norveški investitori pokupovali vlasništvo nad imovinom srpskih tvrtki i fizičkih osoba u Hrvatskoj, koju je hrvatska vlada 31. prosinca 1990. uredbom oduzela i uknjižila u svoje vlasništvo. Recap International je private equity fond registriran u Londonu. Private equity fondovi raspolažu privatnim novcem bogatih ulagača koji u pravilu žele ostati anonimni i investiraju ga u projekte koji im se čine profitabilnima. Prema tvrdnjama dužnosnika tog fonda u Hrvatskoj, Recap International osnovalo je nekoliko bogatih norveških obitelji, a formalno ga je registriralo odvjetničko društvo Peachey & Co. u Londonu, koje djelomice i vodi poslovanje fonda. Fond je osnovan isključivo kako bi se prikupljenim novcem norveških obitelji pokupovale vrijedne nekretnine srpskih tvrtki i fizičkih osoba u Hrvatskoj, bez kojih su ostale 1990. Posljednjih godina fond je kupio spomenute nekretnine u vrijednosti od 260 milijuna eura.

NACIONAL POSJEDUJE opširan popis srpske imovine koju je Recap International otkupio od srpskih tvrtki. Među ostalim, radi se o tvrtkama Central, Čelik, Kluz Kontaktor, Livnica Kikinda, Narodna radinost, Panonska banka, Partizanski put, PK Sombor, PKB, PKB Agroinžinjering, Ratko Mitrović, Servo Mihalj, Univerzal, Vojvodinaturs i Zastava. Većinom se radi o atraktivnim vilama i zemljištima na jadranskoj obali, ili pak građevinskim parcelama u središtu Zagreba. Primjerice, tvrtka PKB do 1990. je bila vlasnik znatnog dijela poslovnih prostora u staroj gradskoj jezgri u Rovinju, a tvornica automobila Zastava atraktivne građevinske parcele u Zagrebu blizu policijske zgrade u Heinzelovoj ulici. Recap International je za te nekretnine platio manje od 260 milijuna eura, na koliko se sada procjenjuje njihova realna tržišna vrijednost. Neke su nekretnine plaćali čak i do 60 posto jeftinije, a veći dio njih otprilike 30 posto jeftinije od realne tržišne cijene. Isti norveški ulagači investirali su u Hrvatskoj i u neke druge projekte. U Cavtatu su kupili 46.000 četvornih metara za gradnju stambenog naselja, u Zadru na području Sinjoretovo kupili su 40.000 četvornih metara također za gradnju stambenog naselja, na Pagu 56.000 četvornih metara građevinskog zemljišta te u Splitu i u Brodarici pokraj Šibenika. U to su uložili gotovo 60 milijuna eura. Projekti su zasad u razvojnoj fazi, a u njih se planira uložiti do milijardu eura. Norveški investitori odlučili su na hrvatskoj obali napraviti stambena naselja za umirovljeničke ili nešto mlađe bogate skandinavske obitelji. To ulaganje trebalo bi na tim područjima produžiti trajanje turističke sezone u Hrvatskoj gotovo na cijelu godinu. Ondje bi nekoliko mjeseci stanovale bogate skandinavske obitelji. Te investicije trebale bi osigurati i dodatne prihode u gradske proračune i novi poticaj građevinskoj industriji. Predstavnici fonda ispričali su za Nacional da ni jedno od tih zemljišta nije kupljeno pa prenamijenjeno u građevinsku zonu, nego je svako od njih plaćeno po punoj tržišnoj cijeni. Isti norveški investitori uložili su i u Crnu Goru. Veliko građevinsko zemljište kupili su u Ulcinju. Ulagali su i u dva projekta biodizelskog goriva u SAD-u i Argentini. Isti norveški ulagači jedni su od većih suvlasnika Aktiv kapitala, tvrtke koja je izlistana na norveškoj burzi, a bavi se upravljanjem potraživanjima i njihovim otkupom.

MINISTAR GOSPODARSTVA Đuro Popijač sastao se prošlog tjedna s predstavnicima Recap Internationala da bi razgovarao o tome kako bi im i kada Hrvatska mogla isplatiti odštetu za imovinu koju su otkupili od dvadesetak srpskih tvrtki, a koja je bila u njihovom vlasništvu na području Hrvatske sve do 31. prosinca 1990. Njihovi su predstavnici već dugo pokušavali s predstavnicima hrvatskih vlasti razgovarati o rješavanju tog pitanja, ali je to pitanje u Hrvatskoj izazvalo značajniji interes javnosti tek kad je početkom prošlog tjedna Tomislav Mazal, glasnogovornik Ministarstva gospodarstva, optužio predstavnike tog fonda za ucjenu hrvatske vlade. Predstavnici Recap Internationala prije pet godina počeli su kupovati potraživanja srpskih tvrtki prema Hrvatskoj koja se tiču imovine koju im je Hrvatska zaplijenila koncem 1990. Hrvatska država to je prvo učinila na temelju Uredbe, a poslije i na temelju Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Hrvatske. Pojednostavljeno govoreći, na temelju tih propisa hrvatska država uknjižila se na cjelokupnu imovinu tvrtki i ustanova koje su do raskida državnopravnih veza između republika bivše Jugoslavije imale sjedište izvan Hrvatske. Međutim, to se pitanje jednog dana moralo riješiti i definitivan pravni okvir za njegovo rješavanje dogovoren je sklapanjem međudržavnog Ugovora o sukcesiji koji je još 2001. potpisan u Beču. Većina država sljednica bivše Jugoslavije ratificirala je taj Ugovor nekoliko mjeseci nakon njegova potpisivanja, ali je Hrvatska to učinila tek 3. lipnja 2004.

PITANJE POVRATA sporne imovine riješeno je Aneksom G Ugovora o sukcesiji. U aneksu G stoji da se pitanje vlasništva nad pokretninama i nekretninama koje su bile u vlasništvu srpskih i drugih tvrtki u Hrvatskoj do 31. prosinca 1990. treba prepoznati i riješiti prema normama i standardima međunarodnog prava, neovisno o nacionalnosti, državljanstvu, prebivalištu ili boravištu vlasnika te imovine. Sukladno tom aneksu, svako daljnje trgovanje imovinom koju je Hrvatska oduzela nakon 31. prosinca 1990. proglašava se ništavnim i poništava se. U praksi se, međutim, dogodilo da je veći dio te imovine već prodao Hrvatski fond za privatizaciju. Ako se to dogodilo, hrvatska država treba vlasnicima te imovine iz vremena prije 31. prosinca 1990. platiti fer odštetu. Od trenutka kad ga je ratificirao Hrvatski sabor, taj je Ugovor po snazi iznad hrvatskog Ustava. Godinu dana kasnije, 2005., predstavnici Recap Internationala počeli su od srpskih tvrtki kupovati njihova potraživanja u Hrvatskoj. To su radili pune dvije godine.

BIO JE TO DUG i mukotrpan proces. Predstavnici Recap Internationala morali su provjeriti povijesne izvatke iz hrvatskih zemljišnih knjiga kako bi vidjeli da je imovina koju kupuju prije 1990. doista pripadala tim tvrtkama. Potom su pregovarali o cijeni i tu su vjerojatno kreirali prostor za unosnu zaradu u budućnosti. Hrvatska država sve se donedavno ponašala kao da Ugovor o sukcesiji ne postoji. Predstavnici Recap Internationala ponudili su prošlog tjedna Vladi komforno rješenje tog problema. Oni su ponudili da im Vlada izda potvrdu da će im potraživanja platiti za nekoliko godina, primjerice tijekom 2015. ili čak i kasnije. Predstavnici Recap Internationala najavili su da bi se oni na temelju te potvrde, koja bi zapravo bila neka vrsta državne obveznice, u inozemstvu zadužili i da bi kompletan kredit, a procjenjuje se da bi on mogao iznositi čak i do milijardu eura, kroz tvrtku Ocean Quest uložili u posrnula hrvatska brodogradilišta. U taj bi posao Recap International uložio i vlastitih 250 milijuna eura. Recap International uložio bi milijardu eura u oživljavanje brodogradilišta 3. maj te brodogradilišta u Splitu i Trogiru. Ako se to dogodi, brodogradilišta bi punim kapacitetom mogla raditi najmanje tri godine. Gradilo bi se 20 velikih brodova, tzv. product tankers i chemical tankers, kao i PCTC car carrieri. Sve su to brodovi koje trenutačno korejska brodogradilišta mogu izgraditi čak i do 30 posto jeftinije od hrvatskih. Unatoč tome, Recap International došao je do poslovne računice i mogao bi i dalje zaraditi na izjamljivanju ili prodaji tih brodova. Vlada za to vrijeme ne bi morala isplaćivati poticaje za brodogradilišta, a premijerka Jadranka Kosor dobila bi izvrsnu priliku da konačno kvalitetno restrukturira posrnula brodogradilišta u sljedeće tri godine. Ako ponudu Recap Internationala prihvati, to bi Vladi omogućilo lakše uvjetovanje smanjenja broja zaposlenih i povlačenje drugih bolnih poteza u restrukturiranju brodogradnje. Recap International prošlog je tjedna ponudio ministru Popijaču da Vlada čak formira tim koji će upravljati investicijom od milijarde eura kad kredit stigne u Hrvatsku. U Vladi su se o tom problemu uglavnom dosad izbjegavali očitovati jer se pitanje onog dijela sukcesije koje se tiče povrata imovine za vrijeme premijerskog mandata Ive Sanadera godinama ignoriralo. Nacional je prošlog tjedna na više adresa pokušao doznati koliki je ukupni popis srpske imovine koju će država morati vratiti ili za koju će morati isplatiti odštetu. Ni u Fondu za privatizaciju, ni u Ministarstvu vanjskih poslova, ni u Ministarstvu gospodarstva nitko o tome nije htio govoriti. Međutim, čini se da su se okolnosti prošlog tjedna počele mijenjati. Ministar Popijač najavio je da će se o prijedlogu Recap Internationala temeljito razmisliti. Bilo je čak i prijedloga da se o svemu treba konzultirati Državno odvjetništvo, kako se u eventualnom aranžmanu s Recap Internationalom ne bi ugrozili državni interesi.

PREMA NEKIM PROCJENAMA, takve imovine u Hrvatskoj ima u ukupnoj vrijednosti čak do 800 milijuna eura, a to će se pitanje sve ozbiljnije nametati kako Hrvatska bude završavala pristupanje Europskoj uniji. Neki pravnici tvrde da će to pitanje biti jedan od izazova za novoizabranog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kad se bude zatvaralo pregovaračko poglavlje o pravosuđu. Otvaranje tog pitanja moglo bi pomoći još nekim tvrtkama koje su se suočile s problemima na tom području. Jadranski luksuzni hoteli Gorana Štroka kupili su 2005. od Vlade Republike Srbije, putem javnog natječaja na kojem su se natjecale još tri hrvatske tvrtke, nekretnine na otoku Jakljanu pokraj Dubrovnika, na kojima je prije pravo korištenja imao Centar dječjih odmarališta i oporavilišta Grada Beograda. Jadranski luksuzni hoteli kupili su te nekretnine i u listopadu 2005. platili su i porez od 2,2 milijuna kuna. Međutim, do danas se nisu uspjeli uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnici tog zemljišta. Državno odvjetništvo nije im to dopustilo, a to je objasnilo na krajnje upitan način, tvrdeći da će se povrat imovine ili obeštećenje raditi “na temelju budućeg bilateralnog sporazuma, kako je to i određeno člankom 7. Aneksa G citiranog ugovora”. To naprosto činjenično nije točno, jer to u tom članku ne piše. Unatoč svemu, još se čeka sudsko rješenje Županijskog suda u Dubrovniku koji bi trebao riješiti ovo pitanje. Čim su se javili na taj natječaj, osobe iz najbližeg kruga Ive Sanadera prenijele su Štroku Sanaderove kritike. Sanader je Štroku navodno poručio da se nije ni trebao javljati na taj natječaj, jer time otvara politički problem njegovoj vladi. Postoje problemi i s druge strane, koje hrvatske tvrtke imaju u Srbiji kad je u pitanju povrat njihove imovine. Borovo ima problema s prodajom svojih poslovnih prostora u Srbiji, Varteks je uspio vratiti samo dio svoje imovine, Ina se godinama bori za povrat svojih benzinskih crpki na području Srbije… U Srbiji su odmah nakon ratifikacije Ugovora o sukcesiji počeli u praksi rješavati te probleme, ali kad su vidjeli da Hrvatska to pitanje i dalje ignorira, i ti su postupci privremeno zaustavljeni.

MEĐUTIM, SRPSKA SE VLADA u vezi s tim pitanjem dosad ponašala puno odgovornije od hrvatske. Iz srbijanske Agencije za privatizaciju Nacionalu su doslovce u roku od 20 minuta poslali detaljno objašnjenje cjelokupne situacije koja se odnosi na tu problematiku, kao i popis od gotovo tristotinjak tvrtki čija je privatizacija u Srbiji zaustavljena dok se detaljno ne riješi to pitanje. Neke tvrtke sa spornim dijelovima imovine ipak su privatizirane, a Nacionalu su dostavili i njihov popis, s informacijama tko ih je kupio i za koliko novca. Srbijanske tvrtke imale su vremena do 30. lipnja dostaviti Agenciji za privatizaciju i Ministarstvu ekonomije podatke o dijelu svoje imovine koja se nalazi na području drugih republika iz bivše Jugoslavije, kako bi se i vrijednost te imovine mogla adekvatno procijeniti prilikom buduće privatizacije. Na tome će se raditi do konca godine. Kad su se u Srbiji privatizirale naftne kompanije, otvorilo se i pitanje tko će vratiti Inine benzinske crpke. Nacional je od upućenih srpskih poslovnih izvora doznao da se srpska vlada obvezala ruskom investitoru da će ona obeštetiti Inu kad se pojavi pitanje povrata njenih benzinskih crpki u Srbiji, ili odštete za tu imovinu. U Hrvatskoj se o toj temi dosad izbjegavalo ozbiljno razgovarati. Sad se to počelo mijenjati, a Vlada je čak i u poziciji da veći dio sukcesijskog pitanja u vezi s imovinom riješi odgađanjem plaćanja i spašavanjem posrnulih brodogradilišta. Moglo bi se reći da je riječ o prilici koju ne bi trebalo propustiti, ali kad su hrvatski političari u pitanju, sve je uvijek moguće.