‘Rodila sam zdravog dečkića koji je poslije cjepiva zastranio i dijagnosticiran mu je autizam. Eto, samo sam željela reći da nas ima još”, to je samo jedna od brojnih reakcija koji su do redakcije Nacionala stigle nakon što je prošlog tjedna objavljen članak o poznatom hrvatskom političaru koji za autizam svog djeteta krivi cjepivo.

Prema brojnim reakcijama i svjedočanstvima roditelja, riječ je o temi koja se pokušava sustavno zataškati, a o njoj se čak i u medijima vrlo malo govori, gotovo je prešućena.

To se precizno može iščitati iz jednog reagiranja: “Puno prije vašeg teksta bila sam uvjerena da nećemo riješiti problem do trenutka kad neki ministar, pomoćnik ministra ili visoko rangirani političar bude imao problem s kojim se suočavaju mnogi roditelji.”

Političar koji je za Nacional otkrio svoju priču još uvijek nije odlučio, zbog zaštite obitelji, istupiti javno. Međutim, on je sada izabran i u Hrvatski sabor, a za Nacional je potvrdio da će to biti jedna od prvih tema koje će otvoriti u saborskoj raspravi. Rekao je da mu se javilo vrlo mnogo ljudi koji su upoznati s njegovim slučajem i podržali su ga da o tome i dalje javno govori.

Nakon prošlotjedne objave članka u Nacionalu, u redakciju je stiglo više desetaka jednako tužnih svjedočanstava roditelja, najviše iz Hrvatske, ali i iz Srbije te Makedonije. U brojnim pismima roditelji su opisali situacije u kojima je dijete nakon cijepljenja imalo teške reakcije, zaboravilo je govoriti, počelo se ponašati drugačije te trenutačno prolaze manje ili više uspješnu rehabilitaciju.

Svi roditelji, čiji su podaci poznati redakciji, ogorčeni su na zdravstveni sustav koji najčešće smatraju odgovornim za bolest svojeg djeteta, optužuju zdravstvene djelatnike za laž, ponižavanje i bešćutan odnos spram njih i njihove djece. Upravo zato svi roditelji zamolili su da im se zasad ne otkrije identitet jer su u liječenju svoje djece ovisni o zdravstvenom sustavu.

“Do godine dana moje dijete imalo je redovit razvoj. Gugutalo je riječi mama, baba… Veseo i nasmijan, igrao se sa starijim bratom, tražio pažnju, mazio se, istraživao, počeo sjediti i puzati na vrijeme, prohodao s godinu i mjesec dana. Imao je usmjeren pogled, odličan apetit. Nakon cjepljenja MMR cjepivom s godinu dana, dobio je lagano povišenu temperaturu i postao je nervozan. Nakon nekog vremena dobio je osip ispod brade, na pregibima ruku i nogu. Taj ga je osip jako svrbio, a ponekad bi se češao do krvi.

S pojavom osipa počeo se i čudno ponašati. Budio se noću i nije se mogao ponovno uspavati. Dok je ležao, neprestano je naglim pokretima trzao rukama i nogama. Počeo je neprestano buljiti u televiziju i tada smo primijetili da se ne odaziva dok je gleda. Pomislili smo da je gluh, pljeskali smo oko njega, lupali loncima, bacali stvari, on nije reagirao. Shvatili smo da nije gluh kada smo primijetili da na određene reklame iz druge prostorije trči pred televiziju. Gugutanja više nije bilo, samo tišina. U to vrijeme ništa nisam znala o autizmu niti da se cjepiva povezuju s autizmom, stoga sam beskrajno vjerovala pedijatrici da o zdravlju mog djeteta zna više od mene”, ispričala je za Nacional jedna majka autistična djeteta.

Još jedna majka opisala je za Nacional nastanak autizma u njena sina. “Moje dijete imalo je godinu dana kada je cijepljeno Mo-Pa-Ru cjepivom. Cijepljen je ujutro i već te večeri primijetila sam da je bezvoljan i stalno češe mjesto uboda. Na mjestu uboda pojavila se velika oteklina koja je poplavila pa pozelenila i iz nje je izlazio gnoj. Uplašila sam se i nazvala Hitnu pomoć. Oni su mi rekli da je to sve normalno i da stavljam hladne obloge. Oteklina je malo splasnula, ali mi je sin i dalje bio čudan. Sljedećih mjesec dana imao je učestale temperature, bolove u trbuhu, budio se po noći i vrištao. U mjesec dana izgubio je dva kilograma, dobio konjunktivitis, prestao je pričati i ništa ga nije interesiralo”, rekla je ta majka.

Još jedan roditelj opisao je kako mu je dijete oboljelo od autizma: “Prije cjepiva koje je dobio u drugoj godini I. je bio neurorizično dijete radi febrilne konvulzije koju je imao u devetom mjesecu života. Vrlo lijepo je kontaktirao očima, govorio je 10-ak riječi, pokazivao je privrženost…

Nakon što je dobio cjepivo pentaxim, u manje od tjedan dana dobio je bronhitis, temperaturu, zatim upalu pluća pa je hospitaliziran uz jak antibiotik. Nakon toga nastupila je totalna regresija. Moj I. potpuno je prestao gledati u oči, nije dopuštao ikakav fizički kontakt, počeo se igrati stereotipnih igara ponavljanja i totalno je zanijemio.”

Ali nisu svi roditelji istaknuli samo autizam kao nuspojavu cijepljenja, nego i druge teške bolesti. “Moja S. dotad je uredno cijepljena, sa 16 mjeseci primila je priorix DiTePer, a prije cjepiva je pila antibiotik. Nakon toga je neutješno plakala, bila je nervozna, a crvenilo na mjestu uboda smatrali smo normalnim jer nam je to pedijatrica rekla. Nakon dvadesetak dana naša curica počela je ‘štedjeti’ nogicu i šepati. Nakon toga prestala je u šetnji davati lijevu rukicu jer ju je boljela. Ubrzo, jedne večeri nakon kupanja, moje dijete više nije moglo stati na noge. Hospitalizirana je u najbližoj bolnici i tamo joj nakon dva tjedna nisu mogli dati dijagnozu.

Stoga smo je odveli u Zagreb i jedan dječji reaumatolog za pet minuta dijagnosticirao joj je dječji artritis. Taj nam je liječnik rekao da joj je antibiotik srušio imunitet, a cjepivo je, nažalost, bilo okidač i tada je počela naša dugogodišnja borba s artritisom. Punih sedam godina pila je movalis, methotrexate, decortin, aravu, tri biološka lijeka i obavili smo pulsne terapije steroidima i nekoliko punkcija pod općom anestezijom. Tjedno bismo joj vadili krv jer bi joj skakali jetreni enzimi. U to malo tijelo toliko otrova! Zbog čega? Zbog cjepiva? Zbog nesavjesne pedijatrice? Zbog mene koja sam je držala da primi taj otrov zbog kojeg je morala proći sav taj pakao? Najviše sam krivila sebe!” riječi su majke koja je opisala svoju borbu s kćerinom bolesti.

Dio roditelja koji se javio redakciji Nacionala okupljen je oko građanske inicijative Cijepljenje – pravo izbora koja je projekt Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Inicijativa je na svojoj Facebook stranici prenijela tekst iz prošlog broja Nacionala o ispovijesti poznatog političara koji za nastanak autizma u djeteta krivi cjepivo.

Ivana Delaš iz Inicijative rekla je da su tekst prenijeli zato što slučaj Nacionalova sugovornika, roditelja djeteta koje je teško oštećeno cjepivom, vjerno preslikava probleme s kojima se susreću mnogi hrvatski roditelji čija su zapažanja o narušenu zdravlju njihove djece prije cijepljenja sustavno omalovažavana, a nuspojave koje se po Zakonu o farmakovigilanciji moraju prijaviti čak i pri sumnji, sustavno se ignoriraju, ne prepoznaju, ne priznaju i ne prijavljuju.

“Uz njih se nalaze i mnogobrojni roditelji koji proaktivno donose odluke o zdravlju svoje djece, mahom visokog obrazovnog i intelektualnog profila, koji pred našim medicinskim sustavom traže ukidanje obaveze cijepljenja sve do uspostave kvalitetnog i vidno funkcionalnog mehanizma utvrđivanja kontraindikacija prije cijepljenja (koji je zakonska obaveza liječnika prema pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi). Upravo ti roditelji također ukazuju na to da nije definirano koji je postotak, koja razina i dugotrajnost navodne zaštite nakon cijepljenja, jer se u uputama proizvođača svih cjepiva eksplicitno navodi ova ili slična izjava: “Ovo cjepivo, kao i svako drugo, možda neće potpuno zaštititi cijepljenu osobu”, rekla je Ivana Delaš.

Tvrdi da je objava teksta iz Nacionala sa 122.000 posjeta u prvih 72 sata, bila dosad rekordna na njihovoj Facebook stranici, s također najvećim brojem lajkova i šeranja. “Komentari nakon objave vašeg članka mahom su bili vrlo pozitivni i ohrabrujući, a veliki broj ljudi još je jednom svjedočio o vlastitu negativnom iskustvu s cijepljenjem te podržavaju svaki napor uložen u javnu raspravu o cjepivu o kojem se u medicinskim krugovima šuti”, rekla je Ivana Delaš.

Što se tiče porasta broja autistične djece u Hrvatskoj, smatra da o tome svjedoče upravo pripadnici medicinske struke, kao i oni uključeni u rehabilitaciju te da je porast takve djece evidentan. Ono što je karakteristično, tvrdi ona, to je da mnogi liječnici uporno odbacuju vezu između cjepiva i autizma. “Neosporno je da neka cjepiva mogu uzrokovati, primjerice, encefalitis i u uputama nekih cjepiva on je jasno deklariran kao moguća nuspojava. Također je poznato, i svaki će vam liječnik to jasno reći, da posljedica encefalitisa može biti neki ili više poremećaja iz tzv. autističnog spektra. Međutim, svako promišljanje o vezi cjepiva i autizma tu prestaje. Mnoga znanstvena istraživanja ukazuju na tu vezu, ali se za sada još uvijek službeno ne prihvaćaju”, objasnila je Ivana Delaš.

Rekla je i da se kao službeni uzrok često navode genetski i vanjski faktori te da je cijepljenje u najboljem slučaju tek “okidač”, iako se ne navodi koji su točno faktori u pitanju kako bi se oni mogli “isključiti” prije cijepljenja i spasiti određen broj djece od teških oštećenja. Dodala je i da su mnoga djeca teško oštećena cjepivima prošla i genetska testiranja, a utvrdilo se da su ona genetski potpuno zdrava.

“Od vanjskih faktora službeno se često navode virusna i druga oboljenja, među njima encefalitis, meningoencefalitis, encefalopatije i druga, koja djeluju na neurološki sustav i oštećuju ga. Ali u objašnjenjima to nikada nisu cjepiva koja nepobitno mogu uzrokovati ta oštećenja”, rekla je Ivana Delaš.

Tvrdi da javnost vrlo malo zna o tome da proizvođači u uputama tek naknadno, zbog mnogobrojnih prijava, navode nuspojave kao što su: sindrom iznenadne dojenačke smrti, autizam, konvulzije, encefalopatije, hipotonija, neuropatije, pospanost itd.

Istaknula je da su u mnogim razvijenim zemljama formirani fondovi za odštetu zbog negativnih posljedica cijepljenja, od kojih je jedan od najaktivnijih američki National Vaccine Injury Compensation Program, koji ima nekoliko stotina isplaćenih odšteta godišnje. Trenutačni broj podnesenih zahtjeva u 2016. iznosi 986, a od osnivanja fonda 1988. do 2015. isplaćeno je 3,4 milijarde američkih dolara odštete. “Ne zaboravimo sve one predmete koji su iz nekih razloga odbijeni u ovakvim postupcima te sve one koji iz mnogih razloga nisu ni podneseni. Znakovito je da većina predmeta u kojima su odštete isplaćene ne dođe do suda i očiju javnosti, nego se rješavaju izvansudskim nagodbama”, zaključila je Ivana Delaš.

“Majka sam osmogodišnjeg dječaka, trudnoća mi je bila uredna, dijete je rođeno s 10/10 Apgar, što je najbolja ocjena refleksa i ostalog što se gleda kod rođenja”, započela je još jedno tužno svjedočanstvo majka iz Primorja koja se javila redakciji Nacionala.

“Razvoj djeteta do godinu dana bio je normalan, puzao je i prohodao, riječi mama i tata počeo je govoriti s devet mjeseci, s godinu dana povećao mu se vokabular, izgovarao je imena šire obitelji, u trgovini je pozdravljao riječima dan-dan. Tjedan dana nakon cijepljenja protiv ospica, parotitisa i rubeole više nije mogao izgovarati sve što je dotad bez problema mogao. Htio je, trudio se, ali sve je nestalo, postao je vrlo raspršen i hiperaktivan. S tri godine dobio je cjepivo Infarix i nakon tri sata imao je temperaturu 40, a drugog dana izbio mu je osip po cijelom tijelu. Od tada pati od dermatitisa i netolerantan je na jaja, mlijeko i brašno. Danas ima osam godina i ne priča dobro za svoju dob. Dobili smo dijagnozu visokofunkcionalnog autizma i ADHD-a tek prije tri mjeseca u Zagrebu.

U praksi se roditeljima ne daju upute proizvođača, a ako žele veću sigurnost, bivaju odbijeni, prijeti im se prekršajnim postupcima i neupisivanjem u vrtić

Na brojnim pregledima u Rijeci svi su nam govorili da nema dovoljno elemenata za autizam. Logopeda smo jedva dobili preko socijalnog, jednom tjedno s njegove četiri godine, iako su nam svi isticali da predškolarci imaju prednost. Privatno idemo kod psihologa i logopeda od njegove pete godine sve dosad. S odgodom je ove godine krenuo u prvi razred, još uvijek ne priča primjereno svojoj dobi te je i dalje hiperaktivan”, otkrila je ta majka iz Primorja.

Iz njene priče, kao i iz brojnih drugih pristiglih na adresu redakcije Nacionala, jasno je da roditelji oboljele djece dugo čekaju na termine za preglede, terapije i ostale rehabiltacijske programe koji mogu biti ključni za oporavak djeteta.

Maja Raguz predsjednica je Pro Mente Hrvatska, mreže udruga koje skrbe o osobama s teškoćama i osobama s poremećajima u psihosocijalnom funkcioniranju.

“Kako riješiti taj problem, to je ‘pitanje za milijun dolara’ jer djeca s teškoćama su ‘nevidljiva generacija’ svih sustava koji bi ih trebali pratiti. Nedopustivo je da u Hrvatskoj još uvijek nemamo sustav rane intervencije i rehabilitacije djece s teškoćama, kao što nemamo ni njihovih podataka”, rekla je Maja Raguz.

Tvrdi da je najgore to što u Hrvatskoj trenutačno nemamo ijednu osobu koja može točno reći koliko ima djece s poremećajima iz spektra autizma, ali ni koliko općenito ima djece s teškoćama. Sve se svodi, smatra, na snalažljivost civilnog sektora u ovom području. “Kada je civilni sektor u pitanju, ne samo da odrađuje najveći posao za državu, nego je i ukazao na niz problema i progurao niz zakonskih i podzakonskih rješenja posljednjih desetak godina”, objasnila je Maja Raguz.

Naglasila je da članovi Pro Mente Hrvatska stalno kontaktiraju roditelje čija djeca imaju poremećaje iz spektra autizma. “Problem je što nam dolaze djeca s dijagnozom ADHD-a, iako je očito da se radi o djeci u spektru autizma”, rekla je Maja Raguz.

Smatra da je kvalitetnijom i bržom dijagnostikom došlo do povećanja djece u spektru. Tvrdi da je ranija, zastarjela dijagnostika djecu kategorizirala pod “laku mentalnu retardaciju”, odnosno točan naziv bio bi “intelektualne teškoće”. “Bez obzira na to što dio djece u spektru može imati intelektualne teškoće, u ovoj kategoriji postoje i djeca s urednim intelektualnim kapacitetima”, rekla je Maja Raguz.

Kada su u pitanju cjepiva i njihov utjecaj na poremećaje iz autističnog spektra, naglasila je kako od 46 djece koja su tijekom 2015. i 2016. primljena u Pro Mente Hrvatska, samo dvoje roditelja u prvom razgovoru nije spominjalo cjepiva kao uzrok problema te su u kasnijem razgovoru negirali ikakav njegov utjecaj. Tvrdi i da sve relevantne institucije negiraju ikakvu povezanost cjepiva i pojave simptoma iz autističnog spektra pa smatra da je vrlo nezgodno osobama izvan farmakološke struke govoriti o činjenicama. Ali istaknula je da u SAD-u već niz godina postoji snažna struja stručnjaka, pedijatara, psihijatara, psihologa, neurologa koja se bori protiv uvođenja medikamentozne terapije djeci s ADHD-om zbog nuspojava. Ali tvrdi da ni u tom slučaju farmaceuti nisu priznali “grijehe”.

Smatra da se Hrvatsku ne može uspoređivati sa SAD-om ili mnogim zemljama EU-a zbog općenita deficita stručnog kadra za rad s djecom s teškoćama, pa tako i za rad s djecom na spektru autizma.

Smatra da hrvatski školski sustav s trenutačnim ljudskim kapacitetima ne može udovoljiti potrebama sve djece s teškoćama, a posebno se to odnosi na djecu iz spektra autizma. Resorna ministarstva morala bi osigurati dostupnost usluga svoj djeci u zemlji, ali to se ne događa i tvrdi da, primjerice, djeca u nekim selima Dalmatinske zagore uopće nemaju pristup ikakvom obliku rehabilitacijskog tretmana, a o specifičnostima prilagodbe prostora, a tu nije riječ samo o izgradnji rampi kao unosnom poslu, uopće ne treba govoriti. “U cijeloj priči profitiraju privatne ustanove koje sat rada s djetetom naplaćuju i do 350 kuna, a cijena ovisi i o programu. Ako uzmete u obzir to da s jednim satom mjesečno ikakva tretmana ne možete ništa, tada je jasno u kakvim financijskim problemima se mogu naći roditelji”, rekla je Maja Raguz.

Zbog lošeg sustava mnogi roditelji koji imaju problema s djetetom oboljelim od autizma pokrenuli su i tužbe, a neki to tek namjeravaju učiniti.

Jedna majka analizirala je prisutnost metala u organizmu svog djeteta oboljelog od autizma. Redakciji Nacionala poslala je rezultate iz dvaju laboratorija, američkog i njemačkog. “Ti nalazi potvrdili su prisutnost teških metala – aluminija, žive i olova – u organizmu mog dijeteta. Ta tri metala djeluju neurotoksično na mozak i uništavaju moždane stanice”, rekla je ta majka i otkrila da tužbom neće tražiti više novca nego što je dosad potrošila za rehabilitaciju djeteta.

Kao posljedice sve veće sumnje i nepovjerenja u tvrdnje HZJZ-a i Ministrastva zdravlja da su cjepiva sigurna, sve više roditelja ne želi cijepiti svoju djecu. Zbog toga često završe i na sudu. Priča majke J. Č. možda najbolje govori o tom problemu. Ona je u prosincu 2014. podnijela tužbu Ustavnom sudu kako bi se izborila da njezino dijete ne bude cijepljeno.

“Rodila sam 2005. zdravog dječaka B. Č. Razvoj je bio u skladu sa svim ljestvicama, dapače, u nekim je stvarima bio i iznad vršnjaka. Čim je počeo samostalno sjediti, teniskim reketom za djecu uspio bi pogoditi balon u zraku. Brzo je propuzao i samostalno prohodao, pokazivao je prstićem sve što ga je zanimalo. Volio je igrati igre oponašanja mame ili tate, što smo i snimili, mogao je u trku voditi loptu nogama preko cijelog igrališta – a to nažalost ni danas nije u stanju – govorio je 20-ak riječi ili slogova koji su imali smislenu upotrebu. Uredno se odazivao na ime, imao kontakt očima i jako se volio igrati s nama. I sve to je moj sin bio u stanju raditi do dobi od godine i tri mjeseca”, ispričala je majka novinarima Nacionala.

Njezin je dječak, nakon što je s godinu i tri mjeseca primio Mo-Pa-Ru cjepivo, za nekoliko mjeseci “nestao”. S godinom i pol, na prvom pregledu kod neuropedijatra, dobio je dijagnozu autizma zbog izraženosti svih simptoma. “Kad bismo mu se obratili, on bi se bacio na pod, lupao bi glavom o podi i vriskao. Prestao je govoriti i samo je ispuštao neartikulirane zvukove”, opisala je majka simptome.

Rekla je da je u to doba slijepo vjerovala medicini i farmaciji jer su brojne generacije bile cijepljene i nikome se nije ništa ozbiljnije dogodilo. “Danas znam da takav zaključak nije moguće jednostavno donijeti zato što se puno toga promijenilo: od tehnologije proizvodnje cjepiva i njegova sastava, značajno se povećao broj cjepiva, a također nije svejedno prima li dijete neka cjepiva odmah po rođenju, sa šest mjeseci ili sa šest godina”, objasnila je J.Č.

Nakon što su napravili sve pretrage koje je hrvatski sustav zdravstva tada nudio, svi nalazi bili su uredni i nitko im ništa nije mogao savjetovati. Tada su privatno napravili ortomolekularnu funkcionalnu dijagnostiku krvi, kose, mokraće i stolice u Njemačkoj i SAD-u, koja je pokazala ozbiljne probleme u imunološkom sustavu te nedostatak brojnih esencijalnih tvari u organizmu. Od onda do danas njihov sin pije suplemente, a posebnu pažnju posvetili su prehrani pa zbog toga, tvrdi, do osme godine života nije popio antibiotik. U Njemačkoj su provodili terapije koje u tom trenutku također nisu bile dostupne u Hrvatskoj, a mnogi naši stručnjaci, tvrdi, nisu za njih tada ni čuli. “Danas se neke od tih terapija mogu provoditi i u Hrvatskoj, ali najveći dio roditelji obavljaju privatno jer centri koji rade s autistima nemaju dovoljno kapaciteta”, objasnila je ta majka.

Njezin sukob sa sustavom započeo je 2013. kada im se rodila djevojčica koja je prijavljena kod istog pedijatra kao i B.Č.. Dolaskom na prvu kontrolu, a prije dodatnih cijepljenja, tražila je da se prethodno naprave kontrole koje su joj preporučili liječnici svjesni problema koje ima njena obitelj.

“Moja molba je odbijena jer su te pretrage navodno jako skupe i naše zdravstvo ih neće platiti osim za djecu koja imaju leukemiju. Pedijatar je rekao da kod naše kćerkice službeno ne postoje indikacije da bi se takve pretrage trebale odraditi, bez obzira na to što danas znam da u svim uputama svih cjepiva proizvođači navode upozorenje da je kontraindikacija preosjetljivost na bilo koji sastojak cjepiva”, rekla je J.Č.

Dodala je kako se u praksi roditeljima nikada ne daju pisane upute proizvođača, a one roditelje koji žele veću sigurnost jednostavno se odbija i prijeti im se prekršajnim postupcima i time da im se djeca neće upisati u vrtić.

Njihov pedijatar, tvrdi ona, rekao joj je da ne može odlučiti o tome da ne cijepi kćer bez dokaza da je preosjetljiva i da će joj se dogoditi isto što i sinu. “To je protumačeno kao naše ‘nezakonito odbijanje provođenja preventivnih mjera cijepljenja’”, rekla je ta majka.

Presudom Prekršajnog suda u Varaždinu iz listopada 2014. proglašena je krivom jer se kao majka V.Č., rođene u lipnju 2013., nije pridržavala “mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti” i navodno je odbila i nije dozvolila obavezno cijepljenje svoje kćeri cjepivima Pentaxim i Engerix pa je počinila prekršaj iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

“Ironično je da je u toj istoj presudi navedeno da je moj sin B.Č. dijete s dijagnozama poremećaja prilagodbe, nerazvijena govora, pervazivna razvojna poremećaja i distraktibilne pažnje, da se radi o trajnim zdravstvenim stanjima te mu je utvrđen teški invaliditet i potpuno je ovisan o brizi druge osobe, što je vidljivo iz preslika medicinske dokumentacije. Te teškoće i poremećaji iz autističnog spektra javili su se nakon što je primio obavezna cjepiva, zbog čega sam odbila ‘na slijepo’ cijepiti kćerkicu V.Č. prije negoli se provedu imunopretrage”, rekla je J.Č. Ali tvrdi da je na svoju sreću u pravo vrijeme kontaktirala pravni tim građanske inicijative Cijepljenje – pravo izbora. “Budući da protiv presude nije dopuštena žalba, a njom se neposredno zadire u moja prava i pravne interese kao majke te su povrijeđena neka od mojih ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, protiv nje u prosincu 2014. podnesena je ustavna tužba kako bi se barem malo umanjila nepravda s kojom moja obitelj živi”, objasnila je ta majka. Tvrdi da iz te presude proizlazi da je ona kao zabrinuti roditelj tražila da se provedu prethodne analize, odnosno ispitivanja i imunopretrage, ali joj je pedijatar rekao da su ona skupa i da se u Hrvatskoj ne provode. Istaknula je da je bila velika nepravda slušati da su posebne pretrage u vezi s dugoročnom zaštitom zdravlja njezina djeteta preskupe, dok je s druge strane nitko ne pita koliki su troškovi brige za sina B.Č., kao i bi li njihova obitelj mogla financijski podnijeti da nešto slično zadesi kćer V.Č.

“Kada slušam razne stručnjake dok spominju statistiku i kako je rijetkost da netko postane žrtva cjepiva, ja vidim samo svoje dvoje djece, od kojih je jedno pogođeno, a drugo branim svim sredstvima da ostane zdravo i da ne dođe do ‘novog promila’. Na moju žalost, naša obiteljska statistika je bitno drugačija od službene”, zaključila je J.Č. koja očekuje da će Ustavni sud presuditi u njenu korist.