Moderna galerija u Zagrebu 7. lipnja otvara kritičku retrospektivu opusa Alberta Kinerta, istaknutog hrvatskog slikara i grafičara. Njegova zadnja monografska izložba održana je upravo u Modernoj galeriji 1985. godine, a u fundusu galerije nalaze se umjetnikova značajna djela iz pojedinih faza, što uključuje i skulpturu malog formata, ne samo slike, crteže i grafike. U suradnji s umjetnikovom obitelji koja se brine za Kinertovu ostavštinu, autorica izložbe Iva Körbler prikupila je reprezentativna umjetnikova djela, u čiji su odabir ušla i neka djela koja se nalaze u privatnim kolekcijama, kao i u fundusima drugih hrvatskih muzejsko-galerijskih institucija. Na retrospektivi će prvi put biti izloženo dosta umjetnikovih reprezentativnih djela iz privatnih kolekcija koja nisu do sada bila pokazana u javnosti niti reproducirana u umjetnikovoj monografiji iz 2002. godine.

Grafički opus i ilustracije za knjige Alberta Kinerta iznimno su dobro upisani u memoriju hrvatske moderne i suvremene grafike, za razliku od segmenta slikarstva, laviranih tuševa i skulpture malog formata. U pamćenju naše kulturne sredine najviše je sačuvan po slikama i grafikama s kraja sedamdesetih i prve polovice osamdesetih godina 20. stoljeća, stoga je iz recentne perspektive autoricu izložbe zanimao Kinertov doprinos hrvatskoj liniji enformela, odnosno problema materije u slikarstvu, egzistencijalističke inačice spaljene zemlje i preživjelih ostataka, ali i apstraktno-organičke dimenzije umjetnikove tzv. protoplazmičke morfologije, koja će tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća paralelno supostojati u Kinertovom opusu s natruhama reljefne fakture u njegovim ciklusima „Bioloških varijacija“ i „Bezimenih oblika“.

Albert Kinert (Vinkovci, 1919. – Zagreb, 1987.) upisao je 1939. godine ALU u Zagrebu, gdje su mu profesori tijekom studija bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Godine 1943. objavio je mapu „40 litografija“, za koju mu je predgovor napisao Ljubo Babić. Između 1944. i 1947. živi od crtanja stripova, ilustracija i opreme knjiga, a diplomirao je 1945. godine. Godine 1947. izabran je za asistenta na ALU u Zagrebu, no ubrzo je podnio ostavku radi neslaganja s mentorom prof. Tomislavom Krizmanom te je nastavio karijeru samostalnog umjetnika. Izlagao je u Zagrebu na prvoj izložbi grupe „Mart“ 1957., a zatim je s Pricom, Murtićem, Reiserom, Piceljem, Bakićem, Radovanijem i Džamonjom osnovao grupu „Zagreb 58“. Od 1954. do 1956. bio je zaposlen u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, a 1961. izabran je za docenta na ALU u Zagrebu te 1966. za izvanrednog profesora. Godine 1969. osnovao je poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini grafike za ilustraciju. Od 1971. redovni je profesor, sve do 1984. kada je otišao u mirovinu.

Izlagao je na trideset i sedam samostalnih i preko dvije stotine skupnih izložbi. Objavio je sedam grafičkih mapa. Dobitnik je devet nagrada. O njegovom su djelu objavljene dvije monografije (Danijel Dragojević, Naprijed, Zagreb, 1963.; Jagor Bučan, ALU Zagreb i Art studio Azinović, Zagreb, 2002.). Njegova slikarska, grafička i kiparska djela nalaze se u svim važnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama.

Albert Kinert blizak je enformelu na tragu Ive Gattina i Eugena Fellera, kao i organičkoj viziji materije slike, s Ordanom Petlevskim, Borisom Doganom i Biserkom Baretić, odnosno, negeometrijske struje u hrvatskoj umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, koja se jasno distancirala od koncepta i svjetonazora EXAT-a i Novih tendencija. Kinert u slikama, akvarelima, tuševima i grafikama njeguje tzv. apstraktnu viziju koja se postupno transformira u specifičnu inačicu organičke mikrofiguracije, a struktura enformelne površine povlači se pred metamorfnim, fantastičkim, gotovo egzotičnim rukopisom. U figurativnom periodu ti se elementi konkretiziraju u nadrealističko-halucinantan svijet između stvarnosti i snova. Od 1957. godine Kinertove slike, crteži i grafike postaju sve više apstraktno-organički, gdje se vizija spaja sa slikarskom materijom, a podloga dobiva karakterističnu „kinertovsku“ granuliranu fakturu i specifičnu polikromiju. Početkom šezdesetih godina javlja se u umjetnikovom slikarstvu biomorfni element, međutim, slikar i dalje njeguje karakterističnu mikrofiguraciju. Do kraja šestog desetljeća umjetnik je zaokupljen svijetom biološke, protoplazmičke morfologije i bezimenih oblika iz prapovijesti, da bi se u sedamdesetim godinama 20. stoljeća u njegovoj mikrofiguraciji pojavili erotski motivi te figurativne metafore ljubavi i intime. Jedinstvena umjetnikova morfologija, bez prethodnika i sljedbenika, ostala je posebnim mjestom hrvatske suvremene umjetnosti. Izložba je otvorena do 8. srpnja 2018. godine.