U kreditu od 98.000 eura, PBZ je po prvoj presudi potrošaču tužitelju već uplatio 13.700 eura dok će po novoj tužbi uplatiti dodatnih 27.000 eura

Županijski sud u Osijeku potvrdio je 28. rujna 2023. presudom Gž-130/2023 pravomoćnost presude Općinskog suda u Novom Zagrebu na temelju koje je Privredna banka Zagreb potrošaču već uplatila ukupno 13.700 eura na ime obeštećenja i sudskih troškova u kreditu koji je podignut 2009. na iznos od 98.000 eura.

No, to nije sve, potrošač je zbog neopravdanog straha od zastare tužio samo za period počevši od 2016. godine nadalje, a budući da zastare potraživanja za njega nema ostalo mu je za utužiti novom tužbom još ukupno 13.500 eura za period između 2010. i 2016., što će na kraju sa zateznim kamatama biti ukupno dodatnih 27.000 eura obeštećenja! 

PBZ će na kraju za kredit od 98.000 eura zbog nezakonita podizanja kamata platiti potrošaču sveukupno oko 40.000 eura!

Potrošača je uspješno u postupku zastupala zagrebačka odvjetnica Lea Erak.

PBZ odnosno njegov prethodnik banka Veneto 2009. ugovorio je s potrošačem euro kredit u iznosu od 98.000 eura, uz promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja odlukom banke, ali je ugovoreno i to da se kamatna stopa sastoji od marže 1 % koja se uvećava za iznos tromjesečnog Euribora, što je tada iznosilo ukupno 2,11 %. Kasnije, svojim jednostranim odlukama, PBZ je mijenjao kamatnu stopu sve do 4,5 % unatoč tomu što je kamatna stopa većim dijelom uslijed velikog pada vrijednosti Euribora trebala iznositi čak i manje od 1 %. To znači da je nezakonito povećanje kamate iznosilo čak 113 %, drugim riječima PBZ je nezakonito povećao cijenu kredita jednostranom odlukom za ogromnih 113 %.

Sudovi u Zagrebu i Osijeku utvrdili su sljedeće:

Prvo, ništetan je dio ugovorne odredbe kojim banka ugovara promjenu kamatne stope jednostranom odlukom banke. Drugo, vrijedi dio odredbe da se kamatna stopa mijenja po formuli 3M Euribor + marža 1 %.

Treće, u periodu od 6.2.2016. pa do 30.4.2020. PBZ je naplatio nezakonito ukupno 8.900 eura koje mora vratiti, a osim toga mora platiti i zatezne kamate koje teku od svakog pojedinačnog anuitetnog iznosa preplate pa do dana naplate obeštećenja te osim toga mora platiti još i 1.500 eura sudskih troškova.

Četvrto, zastare potraživanja nema, jer zastara počinje teći tek danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke.

Po novoj tužbi ide još 27 tisuća eura

Ukratko, u kreditu ugovorenom u iznosu od 98.000 eura, PBZ je po prvoj presudi potrošaču tužitelju već uplatio ukupno 13.700 eura dok će po novoj tužbi uplatiti zajedno sa zateznim kamatama još dodatnih 27.000 eura.

Banke i leasing društva u većini ugovora ugovorenih prije 2013. godine ugovarali su ništetne promjenjive kamatne stope koje se mijenjaju jednostranim odlukama banaka, pa ukoliko je tako ugovorena kamatna stopa rasla naviše, onda i potrošači, i OPG-i, i obrti, i pravne osobe imaju pravo na obeštećenje. Situacije u kojima su vjerovnici ugovarali pravilnu kamatnu stopu na način da se ona sastoji od marže uvećane za vrijednost Libora ili Euribora također su utužive, ako je vjerovnik ugovorio dodatnu odredbu kako će mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, kao što je slučaj u ovdje obrazloženom konkretnom primjeru.

Kada bi se striktno primijenilo pravo Unije, koje se prije svega zrcali kroz presudu Suda EU C-655/20, ugovori s ugovornom odredbom o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom vjerovnika bez ugovorenih marži i promjenjivih parametara bili bi ništetni u cijelosti, jer izuzimanjem odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope nije moguće utvrditi visinu kamatne stope, pri čemu početni iznos kamatne stope za cijeli period otplate ne predstavlja volju niti jedne ugovorne strane uslijed čega bi ugovor morao biti ništetan u cijelosti!

Nažalost, zasad takvu po pravu Unije pravilnu sudsku praksu imamo samo u 3-4 slučaja na općinskim sudovima, ali istodobno ne postoji niti jedna takva pravomoćna presuda.

Procjenjujemo da su banke i leasing društva ugovorili ukupno oko 400.000 ugovora s ništetnim promjenjivim kamatnim stopama, za čije utuženje nema zastare, i vjerujemo da se radi ukupno o 2 milijarde eura obeštećenja na koje imaju pravo svi ti potrošači i pravne osobe s kreditima ili leasingom u svim valutama, u eurima, u kunama, ali i u francima ako se kredit ne odnosi na banku iz kolektivnog postupka.

Sve što je potrebno učiniti jest tužiti i zatražiti svoj novac, na što se nažalost hrvatski građani i poduzeća prerijetko odlučuju, unatoč potpuno ujednačenoj sudskoj praksi i pravnoj sigurnosti u vezi s takvim postupcima.

Nažalost, HNB i izvršna vlast kao nositelji zaštite potrošača ne čine ništa kako bi omogućili veću osviještenost potrošača, ali i poduzeća, o šteti koju su im banke i leasing društva nanijeli ugovaranjem nezakonitih promjenjivih kamatnih stopa tijekom perioda između 2000. i 2013. godine.

“Vjerujemo da bi sve bilo puno lakše kada bi svi ti „zaštitnici” pravne države uistinu stali na stranu pravne države, umjesto što promatraju sve sa strane i time pomažu bankama i leasing društvima da zadrže novac koji je de facto opljačkan građanima i poduzećima. Treba li se onda čuditi što je ukupna likvidnost banaka narasla od 2015. do danas za čitavih 600 %, i danas iznosi oko 15 milijardi eura! Veliki dio te likvidnosti ostvaren je apsolutno i notorno nelegalno, primjenom nezakonitih kamatnih stopa i jednim dijelom primjenom nezakonito ugovorene valutne klauzule CHF!”, stoji u priopćenju koje je uputila Udruga Franak.