Novi udarac Plenkoviću iz Budimpešte: Kupujući 120 benzinskih postaja austrijskog OMV-a u Sloveniji, mađarski MOL prekršio je dioničarski ugovor s hrvatskom vladom jer na tržištu Slovenije Ina i MOL zajedno mogu istupati samo pod robnom markom Ine
Kupujući 120 benzinskih postaja austrijskog OMV-a u Sloveniji, mađarski MOL prekršio je dioničarski ugovor s hrvatskom vladom i ponizio i ismijao hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, ali njemu to nije važno. Plenkovićeva vlada, štoviše, što zbog nemara, nekompetencije ili možda nekog drugog zlokobnijeg, zasad nepoznatog razloga, pozdravila je taj potez kao nešto pozitivno.
To je sukus manipulativno strukturirane transakcije kojom se stvara privid zajedničkog istupanja Ine i MOL-a na slovensko tržište. Ali po dioničarskom ugovoru između Vlade i MOL-a u Ini, ono može biti zajedničko jedino ako se to zajedništvo manifestira pod robnom markom Ine, a ne podijeljenom kupnjom Ine i MOL-a. Jer OMV-ove benzinske postaje u susjednoj državi zapravo kupuje MOL, uz tek minorno i „manekensko“ sudjelovanje Ine, koja u stvarnosti, sa svojih 33 posto udjela u novoj tvrtki, neće imati utjecaja na poslovanje. Iako se na Ininim korporativnim stranicama još od 8. lipnja mogla pročitati službena objava po kojoj će „Ina s MOL-om steći dodatnih 92,25 posto udjela u OMV-u Slovenija” te da su “Ina i MOL postigli dogovor o stjecanju OMV-ova udjela”, u isto vrijeme MOL je na svojim stranicama iznio sljedeće:
„MOL Grupa stječe dodatnih 92,25 posto udjela u OMV-u Slovenija, što podrazumijeva preuzimanje 120 benzinskih postaja i veletrgovinu u Sloveniji. Prema pisanju mađarskog lista Hungary Today, spomenuti paket dionica plaćen je 301 milijun dolara, od čega će Ina osigurati oko 100 milijuna dolara. Od sadašnja 53 benzinska servisa u Sloveniji, MOL Grupa povećava svoj udjel na 173 maloprodajne jedinice.” Upravo ta posljednja rečenica otkriva ključnu informaciju – budućih 120 postaja, ali i značajan udio veleprodaje goriva, poslovat će pod brandom MOL-a, što je direktno kršenje odredbi dioničarskog ugovora iz 2003. godine, koje nalažu da se širenje zajedničke kompanije u zemljama regije treba vršiti isključivo pod imenom i brandom Ine.
OMV-ove benzinske postaje u susjednoj državi zapravo kupuje MOL, uz minorno i ‘manekensko’ sudjelovanje Ine, koja u stvarnosti, sa svojih 33 posto udjela u novoj tvrtki, neće imati utjecaja na poslovanje
Ina je i do sada imala udio od 7,75 posto dionica u tvrtki OMV Slovenija, pa će podjelom novokupljenog paketa od 92,25 posto, u omjeru 70:30 posto s MOL-om, ubuduće imati oko 33 posto udjela, a MOL preostalih 67 posto, što je u svojoj objavi na LinkedInu potvrdio i sam predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon.
On se u istoj objavi pohvalio da će „tako Ina postati glavni dobavljač goriva za sve – i postojeće i novostečene benzinske stanice Ine i MOL-a u Sloveniji”. Pritom je “zaboravio” napomenuti da Ina u ovom trenutku ima pet benzinskih postaja u Sloveniji, isto onoliko koliko ih je bilo i 2003. godine kada ju je preuzeo MOL.
MOL je, pak, u posljednjih 18 godina u Sloveniji otvarao benzinske postaje pod vlastitim brandom i logotipom MOL-a. Danas MOL ima 48 postaja koje posluju pod njegovim brandom, a preuzimanjem 120 OMV-ovih postaja imat će ih ukupno 168, uz značajan udio veleprodaje derivata. Ina će i dalje imati, kao i do sada, pet benzinskih postaja i minoran udio na tržištu.
Pitanja o tome je li i na koji način hrvatski suvlasnik bio obaviješten o kupovini OMV-ovih dionica u Sloveniji, odnosno jesu li Vlada i resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja bili obaviješteni da dionice u većem dijelu kupuje MOL, a tek u manjem Ina, postavili smo i Vladi i Ćorićevom Ministarstvu, ali i Ini. No odgovore nismo dobili. Iz Ministarstva je tek stigla kratka uputa da se “za sva pitanja koja se odnose na poslovanje Ine obratimo njima”tj. Ini, iz čega se može izvući zaključak da ni Ministarstvo ni Vlada kao Inini suvlasnici već odavna u svojim rukama ne drže konce njezinog poslovanja.
Vijest o preuzimanju OMV-ova udjela u slovenskoj podružnici prenijele su i brojne novinske agencije i poslovni mediji, posebno oni iz naftaškog sektora, no ni u jednom od njih Ina se uopće ne spominje, jednako kao ni u obavijesti koju je na svojim korporativnim stranicama objavio sam austrijski OMV, a u kojoj se kaže da su dogovor o preuzimanju sklopili OMV i MOL.
Jedini spomen Ine u svim spomenutim izvještajima je informacija da je hrvatska kompanija i do sada imala 7,75 posto udjela u slovenskoj tvrtki.
I vlada premijera Andreja Plenkovića požurila je pozdraviti „zajedničku“ akviziciju Ine i MOL-a u Sloveniji, „izražavajući zadovoljstvo što je Ina prepoznala poslovni interes i priliku za širenje na slovensko tržište”, no Vlada nije smatrala shodnim obavijestiti hrvatsku javnost pod čijim će brandom poslovati nove postaje. Jedan od Nacionalovih izvora iz naftaških krugova tvrdi da je, u ovom slučaju, Ina poslužila tek kao pomoćni igrač koji će MOL-u smanjiti trošak nove investicije, a da u stvarnosti neće imati nikakav utjecaj na upravljanje kompanijom.
Najnovija akvizicija mađarske kompanije u susjednoj Sloveniji samo je potvrdila pisanje Nacionala koji je početkom travnja upozorio da MOL namjerava preuzeti OMV i da postoji vrlo velika vjerojatnost da će nove benzinske postaje nastaviti poslovati upravo pod brandom MOL-a.
OMV je još početkom veljače ove godine najavio da namjerava prodati 92,25 posto udjela u tvrtki OMV Slovenija, u sklopu koje posluje i 120 benzinskih pumpi organiziranih na principu franšize. OMV je sa svojim lancem benzinskih postaja, koje posluju pod brendovima OMV, Eurotruck, Avanti i Diskont, drugi po veličini maloprodajni lanac u Sloveniji i zauzima nešto više od 20 posto tržišta derivata, odmah nakon domaćeg Petrola koji sa svojih 318 postaja drži čak 60 posto udjela na tržištu.
‘MOL Grupa stječe dodatnih 92,25 posto udjela u OMV-u Slovenija, što podrazumijeva preuzimanje 120 benzinskih postaja i veletrgovinu u Sloveniji’, objavljeno je na stranicama MOL-a. PHOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL, Marko Prpic/PIXSELL
Odmah iza OMV-a je MOL koji drži oko 10 posto udjela na tržištu. Mađarska kompanija ušla je na slovensko tržište u svibnju 2011. godine, kupivši tadašnjih 19 benzinskih postaja slovenskog lanca TUŠ-Oil. U međuvremenu je broj benzinskih postaja dodatno povećala na ukupno 48 i danas zauzima treće mjesto po udjelu u maloprodajnoj mreži. No odluka mađarske tvrtke da benzinske postaje u susjednoj državi posluju pod brandom MOL-a, a ne Ine, izazvala je u to vrijeme burne reakcije hrvatskih naftnih stručnjaka.
Naime, prema odredbama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine i MOL-a iz 2003. godine, mađarski se strateški partner u članku devetom obvezao da će „razvijati nova prodajna mjesta na SEE tržištima (tržišta jugoistočne Europe, op. N.) te kada je novo prodajno mjesto predloženo u svrhu razvoja Maloprodajne djelatnosti Ine ili Strateškog investitora, da će razvoj tog prodajnog mjesta provesti Ina pod trgovačkim imenom i Upravom Ine, tako da će Ina imati povlašteno pravo isporuke rafiniranih naftnih proizvoda na to mjesto pod Uvjetima povlaštene isporuke“. Ta je odredba zadržana i u Prvoj izmjeni i dopuni Ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz siječnja 2009., što drugim riječima znači da je ona i dalje na snazi iako ju je MOL u više navrata do sada prekršio, poslujući ne samo u Sloveniji već i u Srbiji pod brandom MOL-a.
Bivši generalni direktor, a potom i predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern još je 2012. godine, kao svjedok na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu u sudskom postupku Ina-MOL, kazao da je MOL bez konzultacija s Inom kupio benzinske postaje Tifon u Hrvatskoj i TUŠ-Oil u Sloveniji.
No na svojim službenim stranicama MOL se pohvalio da u Sloveniji u stvari ima 52 postaje. Iako Ina nije službeno integrirana u MOL (integrirana je u konsolidirano financijsko izvješće, ali ne i u samu Grupu jer MOL još uvijek ne posjeduje više od 50 posto udjela u Ini), mađarski suvlasnik prisvaja i Inine benzinske postaje u susjednoj državi i smatra ih dijelom MOL Grupe iako za to nema zakonske osnove.
Naime, MOL je formalno registriran u Mađarskoj pod imenom MOL Plc., a MOL Grupa kao takva ne predstavlja poseban pravni subjekt i formalno ne postoji. MOL-ovo svojatanje Ine kao “dijela MOL Grupe” također je, kako je to već pisao Nacional, pravno nelegitimno, budući da MOL do sada nije pokazao nijedan relevantan dokument kojim bi dokazao da je Ina prestala biti vertikalno integrirana kompanija i postala podružnica MOL-a.
‘Od sadašnja 53 benzinska servisa u Sloveniji, MOL Grupa povećava svoj udjel na 173 maloprodajne jedinice’, objavio je MOL. To je direktno kršenje odredbi dioničarskog ugovora iz 2003. godine
Jedina pozitivna pojedinost u cijeloj ovoj priči, slažu se gotovo svi neslužbeni izvori s kojima je Nacional razgovarao, jest činjenica da bi ova akvizicija mogla motivirati MOL da doista dovrši investiciju u modernizaciju rafinerije u Rijeci, odnosno da dovede do kraja netom započetu izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka koja kasni već gotovo 15 godina, jer bi upravo opskrba novih benzinskih postaja u Sloveniji derivatima iz riječke rafinerije bila financijski najisplativija zbog minimaliziranja transportnih troškova. I naftni konzultant Jasminko Umićević smatra da je kupnja lanca OMV-ovih benzinskih postaja u Sloveniji dobra poslovna prilika za Inu, jer je posve logično da se, zbog blizine i dobre prometne povezanosti, spomenute benzinske postaje derivatima opskrbljuju upravo iz Inine rafinerije u Rijeci. Prema njegovim riječima, riječka rafinerija mogla bi na slovensko tržište plasirati oko 600.000 tona derivata na godinu, što bi moglo ostaviti pozitivan trag na Ininu poslovanju, ali pod uvjetom da MOL doista nađe interes da postaje u Sloveniji opskrbljuje upravo derivatima iz riječke rafinerije, a ne transportom iz vlastitih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj. Umićević je također u izjavi za televiziju N1 krajem prošloga tjedna postavio opravdano pitanje zbog čega Ina sama nije otkupila dionice tvrtke OMV Slovenija.
“Ina je solventna kompanija, a na tržištu novca danas je lako doći do kapitala koji se nudi pod dobrim uvjetima i uz niske kamate, pa je neshvatljivo da Ina sama nije odlučila otkupiti te dionice i tako trajno osigurati egzistenciju Rafinerije Rijeka”, zapitao se Umićević.
Odgovor na njegovo pitanje vrlo je jednostavan: MOL to ne bi dozvolio. Umićević je u istoj izjavi za N1 upozorio na to da MOL-ov većinski udio od 70 posto u kupovini dionica tvrtke OMV Slovenija nije samo stvar novca, već prvenstveno moći i utjecaja, odnosno odluke da u situaciji kada je između Vlade i MOL-a još mnogo neriješenih i otvorenih pitanja, Mađari zadrže određene adute u rukavu koji će im olakšati pregovore s hrvatskim suvlasnikom u godinama koje dolaze.
VLADINA PONUDA MOL-u ZA OTKUP MAĐARSKOG UDJELA U INI ISTJEČE U LIPNJU: Dogovora još uvijek nema, MOL nije poslao čak ni službeni odgovor
Ponuda hrvatske vlade MOL-u za otkup mađarskog udjela od 49,1 posto dionica u Ini, istječe u lipnju, no prema neslužbenim informacijama koje su Nacionalu potvrđene iz nekoliko međusobno neovisnih, ali dobro upućenih izvora iz naftaških krugova, nema naznaka da će do dogovora oko otkupa dionica doista i doći. Kako doznajemo, iz MOL-a na Vladinu ponudu još uvijek nije stigao službeni odgovor, iz čega se može zaključiti da MOL hrvatsku ponudu drži neprihvatljivom. Jedan od Nacionalovih izvora otvoreno je rekao da osobno nije ni očekivao bilo kakav odgovor Mađara jer je sve, kako je rekao, „bila kazališna predstava ministra Ćorića koju ovaj odrađuje za MOL“. Dodao je da će hrvatska vlada u narednih nekoliko mjeseci morati objasniti domaćoj javnosti što je dogovoreno s MOL-om i kakva će biti budućnost Ine, a on, kako je kazao, očekuje da će se dogoditi upravo onakav scenarij kakav je više neovisnih izvora i do sada iznosilo u razgovorima s Nacionalovim novinarima.
Prilično je izvjesno da će Vlada izvijestiti javnost o tome da MOL za svoj udio u Ini traži puno veći iznos od onoga koji je hrvatski suvlasnik sposoban i spreman ponuditi. Tom porukom, koja će u grubim crtama glasiti otprilike „pokušali smo sve, ali Mađari neće“, Vlada će se „oprati“ pred građanima i nastojati spasiti vlastiti obraz. Sličnog je stava i drugi Nacionalov izvor koji dobro poznaje naftni i plinski biznis u Hrvatskoj, a koji nam je potvrdio da službeni odgovor doista nije stigao, no da su dosadašnji neslužbeni kontakti pokazali kako Mađari ne žele prihvatiti hrvatsku ponudu. „Premijeru Plenkoviću je iz više različitih stručnih, pa i ekonomskih izvora sugerirano da u ovom trenutku nije vrijeme za zaduživanje i financijske transakcije za otkup MOL-ovih dionica. Premijer, pak, bira pravi politički trenutak da s tom informacijom izađe u javnost. U ovom trenutku ne odgovara mu objaviti istinu da je Vlada odustala od kupovine, pa se odugovlačenjem kupuje vrijeme“, tvrdi naš izvor.
Iz Ćorićeva Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja tvrde posve suprotno. U njihovu se službenom odgovoru na Nacionalovo pitanje je li i kakav odgovor stigao na hrvatsku ponudu, tvrdi da je “komunikacija s MOL-om o mogućem otkupu dionica koje MOL drži u Ini kontinuirana”. U Službi za odnose s javnošću i protokol toga ministarstva tvrde da se “ministar Ćorić nedavno u Zagrebu ponovno sastao s glavnim izvršnim direktorom MOL Grupe Józsefom Molnárom, s kojim je nastavio razgovore o toj temi, o čemu je javnost pravovremeno izviještena”. Nakon susreta održanog 1. lipnja objavljeno je i priopćenje u kojem je tek šturo navedeno da su Ćorić i Molnár nastavili razgovore o mogućem otkupu dionica te da ministar Ćorić “očekuje definiranje mogućnosti otkupa u mjesecima koji nadolaze”. Odbijanje objave više informacija o toj temi u Ministarstvu objašnjavaju ovim riječima: “Više informacija o razgovoru dviju strana na temu realizacije otkupa dionica nismo vam u mogućnosti dati, prije svega jer je Ina kompanija listana na Zagrebačkoj burzi te bi iznošenje bilo kakvih detaljnijih podataka predstavljalo ponašanje suprotno odredbama Zakona o tržištu kapitala i Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti.” Na isto pitanje u kojoj su fazi pregovori sa MOL-om oko otkupa dionica te je li i kakav odgovor stigao od strane mađarskog suvlasnika iz Vlade nismo dobili nikakav odgovor. Točnije, javljeno nam je da je odgovor već poslan iz Ministarstva gospodarstva. Ni u Ini se nisu željeli očitovati o tome pregovaraju li doista MOL i Vlada i kad možemo očekivati konkretnije informacije o rezultatima tih pregovora.
Podsjetimo, hrvatska vlada još je 2019. godine angažirala neovisnu konzultantsku kuću Lazard da izvrši dubinsko snimanje poslovanja Ine (due diligence) i na temelju prikupljenih podataka procijeni vrijednost mađarskog udjela u kompaniji. Lazard je navodno obavio zadatak, no njegovo izvješće nikada nije ugledalo svjetlo dana i hrvatska javnost može tek vjerovati na riječ malobrojnima koji su izjavili da je ono dovršeno i predano hrvatskom suvlasniku. Nacional je u nekoliko navrata tijekom prošle godine izvještavao o brojnim sabotažama mađarskog suvlasnika koji je Lazardovim konzultantima uskraćivao dio dokumentacije ključne za poslovanje Ine, a iznijeli smo i informaciju da su sa stvarnim sadržajem izvješća, osim premijera Andreja Plenkovića, upoznate tek tri ili četiri osobe od njegova najvećeg povjerenja (premijerovi savjetnici Dubravka Vlašić Pleše i Goran Jutriša i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić). Ćorić je početkom veljače ove godine novinarima potvrdio da „Vladina ponuda MOL-u ima vremenski rok“ te da od mađarske strane očekuju odgovor do lipnja. Na neslužbeni komentar Mađara nije se dugo čekalo, jer već krajem veljače, svega desetak dana nakon ministrove izjave, glavni izvršni direktor MOL-a József Molnár novinarima poslovnog lista Bloomberg izjavio je da su “stajališta hrvatske i mađarske strane o cijeni tog udjela prilično udaljena“. Prema informacijama koje su Nacionalu stigle iz nekoliko neslužbenih izvora, nema naznaka da se takav stav Mađara u međuvremenu promijenio.
Valja ovdje podsjetiti i na još jednu izjavu ministra Ćorića koju je dao novinarima na briefingu u veljači ove godine, u kojoj je najavio tri moguća scenarija za rješavanje spora oko Ininih dionica. Kako je tada kazao, moguća su tri scenarija: ili će MOL prihvatiti Vladinu ponudu ili će je odbiti, a treća opcija podrazumijeva “interne promjene u Ini nakon što se dovrši procedura oko ponude”. Što je mislio pod pojmom “interne promjene” nije detaljnije pojasnio, kazao je tek da u ovom trenutku “dioničarski ugovor i interni pravilnici u Ini ne štite jednako prava svih dioničara”. No kako misli provesti te “interne promjene” u situaciji u kojoj Vlada nema ama baš nikakvog upliva u poslovanje Ine jer su joj upravljačka prava već odavno oduzeta, a tri hrvatska člana Uprave postavljena su s isključivim zadatkom da podrže sve MOL-ove poslovne odluke vezane uz Inu, te kojim instrumentima i alatima misli natjerati Mađare da te “interne promjene” prihvate nakon što ni tijekom svih dosadašnjih pregovora, koji traju više od 10 godina, Vlada nije uspjela prisiliti MOL da ispuni odredbe ugovora iz 2003., ministar Ćorić nije objasnio. A teško da to može objasniti i danas. Jednom riječju, vrlo je izvjesno da poslovanje Ine u narednim mjesecima neće biti bitno promijenjeno, a to znači da će se poslovne odluke vezane uz kompaniju, kao i do sada, donositi u Budimpešti i u interesu MOL-a. Dokaz za to je i upravo donesena odluka o otkupu dionica tvrtke OMV Slovenija. U slučaju da hrvatska vlada doista postigne dogovor s MOL-om i uspije otkupiti dionice mađarskog suvlasnika, udio Ine od svega 33 posto u slovenskoj tvrtki vrijedit će jako malo ili nimalo, jer Ina neće imati nikakav utjecaj na njezino poslovanje.
Komentari