Parlamentarni izbori održat će se 17. travnja. N1 televizija je do tada pripremila pet debata u kojima sudjeluju članovi vodećih političkih stranaka. Današnja debata bavi se stanjem u zdravstvu.

Je li reforma javnog zdravstva započela, kako smanjiti liste čekanja, kako osigurati potrebnu skrb građanima, kako riješiti dugove ljekarnama, zašto je zdravstvena usluga u privatnim klinikama brža i bolja nego u javnim bolnicama – pitanja su na koja su odgovarali političari.

U debati su sudjelovali Tomislav Dulibić (HDZ), Branko Kolarić (Rijeke pravde), Trpimir Goluža (Most) i Ivana Kekin (Možemo). Trebao je doći i Zvonimir Lovrić iz Domovinskog pokreta, ali nije došao.

Kako smanjiti dugove bolnica?

Branko Kolarić (Rijeke pravde) rekao je da javni zdravstveni sustav ne treba stvarati profit. “Bolnice ne trebaju biti profitabilne, ali s njima se mora sustavno upravljati. Vizija ministra mora biti kako razvijati sustav. Ima puno načina kako se mogu racionalizirati troškovi”, rekao je.

Trpimir Goluža (Most) kazao je da bolnice treba plaćati prema izvršenim uslugama. “I te cijene treba korigirati, morale bi biti bar dvostruko veće. Ministarstvo zdravstva i zdravstvena administracija rade sebi alibi prikazivanjem dugova”.

Ivana Kekin (Možemo) kaže da moramo imati snažna financijska ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu. Zagreb je najekipiraniji primarnom zdravstvenom zaštitom, činjenica je da ostatak zemlje zjapi prazan, rekla je. “Bolnički zdravstveni sustav treba plaćati prema potrebama građana. Neke pretrage plaćamo i frenetično fakturiramo kako bismo dosegnuli limite, a neke pretrage, poput dječje adolescentne psihijatrije uopće nemamo. Zato ih ravnatelji ni ne uvode, ne bi im se isplatilo”, rekla je.

Tomislav Dulibić (HDZ) rekao je da osim njega, nitko ne zna koliki su dugovi. “Kad smo došli, bili su preko 365 dana, neke preko tisuću dana, a sad je prosjek dugovanja oko 120 dana. U idućem mandatu želimo to smanjiti na zakonski rok – 60 dana”, rekao je.

Kekin je odgovorila Dubliću da imamo bolnice čiji limit je 80 posto iznosa za plaće. “Oni s time ne mogu isplatiti plaće, a kamoli lijekove i ostalo. Domovi zdravlja su prošle godine svi bili na gubitku, upravo zato što se njih ne financira” rekla je i dodala da “ako će se plaćati po izvršenju, kako ćemo isplaćivati manjim bolnicama, koje ne mogu ispunjavati ta izvršenja?”

“Trebaju se dijelom prenamijeniti, dijelom spojiti, od pojedinih bolnica napraviti dijagnostičke centre…, i time će se osigurati plaće”, rekao je Dulibić.

O pobačaju: dostupnost, cijena i priziv savjesti

Trpimir Goluža (Most) rekao je da je priziv savjesti nešto što postoji u svim uređenim društvenim sustavima zapadnih i europskih zemalja. “Omogućava profesionalcima da sačuvaju vlastiti integritet prilikom donošenja najtežih odluka. Nisam za to da se u Ustav unosi pravo na pobačaj, ne slažem se da bude besplatan. Treba biti dostupan na razini koju garantira određeni zakon”, rekao je.

Ivana Kekin (Možemo) rekla je da pobačaj treba biti dostupan i besplatan. “Što se tiče priziva savjesti, naravno, samo treba vidjeti kako je tako živa, na 60 posto, a u Sloveniji tri posto. Svjetska zdravstvena organizacija sad preporuča da se pobačaj spusti na primarnu razinu”, rekla je.

Tomislav Dulibić (HDZ) je rekao da apsolutno podržava priziv savjesti, da pobačaj bude dostupan u svim bolnicama, ali ne i besplatan.

Branko Kolarić (Rijeke pravde) kaže da pobačaj mora biti dostupan svakoj ženi, kao i mogućnost priziva savjesti. “Ali, nekad se kolektivno poziva na njega, usluga se mora osigurati građanima. Tako je i s pobačajem”.

Goluža je odgovorio da se pobačaj može obaviti do desetog tjedna bez ikakve medicinske indikacije, a ako postoji medicinska indikacija i nakon toga. Ta regulativa je dobra i ne treba je mijenjati, rekao je. “Priziv savjesti je isključivo individualna odluka. Ako se svi liječnici pozivaju na priziv savjesti, onda je dužnost institucije da nađe način omogućiti izvršenje te usluge. Ako nije u mogućnosti, institucija je dužna raskinuti ugovor s HZMO-om”, rekao je.

Kekin je dodala kako oma primjera da se pobačaji obavljaju privatno, iako se tvrdi da to nije moguće u Hrvatskoj. Goluža je odgovorio da kad to treba argumentirati i dokazati, tad toga nema. “Druga česta floskula je da pobačaj nije dostupan u Hrvatskoj, to nije istina”, rekao je.

Kekin je rekla kako smo svi vidjeli što se događalo gospođi Čavedi i kako su inspekcije i povjerenstva napravili posao. “Vi očekujete da kolege iz sustava, čiji šefovi su postavljeni stranački, istupaju? To se neće dogoditi jer se ljudi ne osjećaju sigurno”, istaknula je.

Kolarić se obratio Goluži pitanjem: “Znate li tko vodi visoki časni sud u Komori? Gospodin Turudić. U javnosti je dokazano da laže pa je teško imati povjerenja da osoba bude zaštićena kod prijave”.

Kekin je komentirala povjerenje u institucije. “Pozivate da se vjeruje institucijama, a imali smo slučaj u Osijeku, gdje je žena nakon nekoliko tjedana shvatila da nije napravljen pobačaj. I imamo optužbe za silovanje, gdje optuženi i dalje radi jer proces nije počeo”.

Kako skratiti liste čekanja?

Kekin kaže da se moraju utvrditi uzroci nastanka lista čekanja. “Prvi uzrok je u obezvrijeđenoj primarnoj zaštiti pa se u ambulantama ne može obaviti stvari koje bi se mogle tamo obaviti. Druga stvar je preventiva. Imamo izrazito loš odaziv na programe rane detekcije, rješenja problema s debljinom… Prvi smo po smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti, pokazuje OECD”, rekla je, gostujući na N1 televiziji.

Dulibić je naglasio da su liste čekanja skraćene sa 400 na 146 dana u bolničkom sektoru.

Kolarić je rekao da taj problem nije došao preko noći. “Boljom primarnom zaštitom bi se napravio prvi korak jer se ne bi slalo pacijente za sve u bolnice. No, duge liste čekanja idu u prilog privatnim ustanovama”.

Goluža je rekao da postoje načini motivacije kojima bi se smanjile liste čekanja. “Da ljudima plate prekovremene i rad vikendom, zatim preusmjeravanjem pacijenata gdje je manje opterećeno. Trajno rješenje je reforma sustava. Jako je važno dobro procijeniti koje su zdravstvene potrebe građana i prema tome organizirati kadrovski kapacitiranost sustava”, rekao je.

Je li moguć istovremeni razvoj privatnog i javnog zdravstva?

Dulibić je odgovorio potvrdno. “U Hrvatskoj imamo slabo razvijeno privatno zdravstvo, a dosta je i neprofitabilno. Na razini Europske unije sudjeluje se s deset do dvadeset posto, a u Hrvatskoj je udio oko devet posto”.

Kolarić je rekao da je moguće, ali da ti sektori ne mogu biti kao spojene posude pa da se novac iz javnog prebacuje u privatni.

Goluža smatra da je zdrava sinergija i simbioza javnog i privatnog zdravstvenog sustava dobitna formula. “Ne smije se manipulativnim potezima s razine javnog sustava omogućavati privatni, na uštrb javnog. Inače ćemo doći u situaciju kad će zdravlje postati privilegija bogatih. Medikol je primjer manipulacije. Ne može privatna ustanova biti konkurencija javnoj”, rekao je.

Kekin ga je pitala da objasni vezu HDZ-a i Medikola? “Kako je moguće da je vaš strateški partner čovjek protiv kojeg se vodi kazneni postupak zbog bespravne gradnje, koju je vjerojatno platio novcem iz HZZO-a?”

Dulibić je odgovorio: “Jedva sam čekao ovo pitanje. Što se tiče gospodina Rajkovića, je li on osobno problem, zbog njega treba sve ukinuti? Što biste vi napravili, zatvorili Medikol?”

Kolarić je rekao da se privatni sustav može razvijati, ali ne preko javnog. “Država ima dužnost brinuti se o javnom sustavu i omogućiti privatnom da se samostalno razvija”.

Brza pitanja o dugogodišnjim problemima

Treba li privatna bolnica biti državni strateški projekt?

Dulibić: “Da, ali iz razloga izgradnje, ne da je država financira”.

Kolarić: “Ne, sramotno mi je da to bude strateški projekt”.

Goluža: “Ne, nijedan privatnik ne smije biti iznad države”.

Kekin: “Ne. I sramotno je da u osam godina nije bilo projekta osim izgradnje Medikolove bolnice”.

Treba li liječnicima uvjetovati da rade samo javno ili samo privatno?

Dulibić: “Ne. Treba biti sinergije. U javnom sektoru moraju odraditi svoj dio posla, a onda slobodno neka rade privatno”.

Kolarić: “Ne treba zabraniti, ali ljudima treba omogućiti dovoljne plaće da ne rade privatno”.

Goluža: “Protiv sam svih zabrana. Ali, država treba napraviti okvir koji će svim djelatnicima omogućiti da će kroz rad u javnom sustavu ostvariti što im treba”.

Kekin: “Ne treba, ali treba stimulirati zdravstvene djelatnike da rade prekovremeno u javnom sustavu kako bi se smanjile liste čekanja”.

Treba li smanjivati broj bolnica u Hrvatskoj?

Dulibić: “Ne treba, treba racionalizirati postojeće odjele”.

Kolarić: “Neke treba spojiti i treba znati što se u kojoj razvija”.

Goluža: “Treba jer je ovaj broj prenesen iz sustava od kojeg se sve značajno promijenilo”.

Kekin: “Potrebna je revizija bolničkog sustava pa da svaka od njih bude zadužena za jedan dio, a ne da sve rade sve”.

Treba li specijalizantima uvjetovati ostanak u bolnicama nakon specijalizacije?

Dulibić: “Treba, ali transparentno, za iznos koliki su dobili tijekom školovanja i edukacije”.

Kolarić: “Ne treba. Ljudi tijekom specijalizacije rade posao i zarađuju plaću. Na ovaj način radije idu van pa vraćaju dug”.

Goluža: “Treba u potpunosti promijeniti koncept za specijalizaciju pa da nakon nje ti ljudi budu na tržištu i da se bolnice otimaju za njih”.

Kekin: “Ne treba, treba ih stimulirati da rade gdje ih nedostaje ili nema”.