Osma sezona pijanističkog ciklusa koncerata „Pleyel Svetislava Stančića“ održat će se, kao i do sada, u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva, a nakon prošlotjednog prvog nastupa singapurskog pijanista Congyu Wanga pred hrvatskom publikom, 5. studenoga slijedi recital mladog i perspektivnog pijanista Arsena Dalibaltayana, dobitnika nagrade Cristoforium na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić, dok nastup barda hrvatskog pijanizma Vladimira Krpana, u povodu maestrova 85. rođendana, slijedi 12. studenoga. Ovogodišnje izdanje ciklusa zaključit će makedonski pijanist Dino Imeri programom 19. studenoga.

Osma sezona ciklusa koncerata na povijesnim klavirima Cristoforium u Institutu Liszt Zagreb, nakon prošlotjednog recitala švedske pijanistice Helene Sul, nastavlja se nastupom talijanske pijanistice Eloise Cascio 10. studenoga i mađarskih umjetnika Cecílije Ungár i Zsombora Dániela Eszenyia 18. studenoga. Ciklus zaključuje Duo Gašparović 22. studenoga, a umjetnici će ove sezone svirati na dvama jedinstvenim instrumentima iz Zbirke Gašparović: klaviru C. Bechsteina iz 1869. godine, istom modelu koji je Hans von Büllow koristio na praizvedbi slavne sonate Franza Liszta, te klaviru C. Bechsteina iz 1906. godine, izrađenom od mahagonija.

O svemu tome za Nacional govori Danijel Gašparović, organizator dvaju ciklusa.

NACIONAL: Započela je osma sezona dvaju ciklusa u vašoj organizaciji – pijanističkog i na starim klavirima. Koliko je važno da zagrebačka publika dobije priliku čuti i takve recitale?

Smatram da je iznimno važno za zagrebačku publiku svih godina i zanimanja, kao i naše goste koji turistički ili poslovno dolaze u Zagreb, da imaju priliku slušati pijanističke recitale kao i izvođenje na povijesnim klavirima, što nemaju priliku čuti, vidjeti i osjetiti čak ni u najvećim europskim centrima tako često.

Ambijent Hrvatskog državnog arhiva u spoju s jedinstvenim klavirom Pleyel, nekada u vlasništvu oca hrvatskog pijanizma i pedagogije Svetislava Stančića, sada dio Zbirke klavira Gašparović kao i Instituta Liszt Zagreb, u kojem ožive iznimni povijesni klaviri iz radionice Carla Bechsteina, jednog od najznačajnijih tvoraca klavira uopće – od toga je jedan izrađen od palisandera, a drugi od mahagonija – te nevjerojatni izvođači, od mlađih umjetnika u usponu do svjetski renomiranih glazbenika, uz atraktivne programe, vjerujem da su dostatno privlačna pozivnica svima koji žude za jedinstvenim doživljajem i iskustvom u Zagrebu.

NACIONAL: Koliki je interes? Nekidan mi je operna pjevačica koja je diplomirala i klavir rekla da na pijanističkim koncertima nema odgovarajućeg feedbacka publike, pretpostavljam da je sve dosta ozbiljno, a možda ne bi trebalo biti, možda bi trebalo biti malo opuštenije, ne mislim u sviranju nego u prenošenju emocije, u interakciji s publikom, slažete li se?

Imamo sreću da postoji velik interes za naše koncerte, upravo zato što svaki od njih nosi svoju posebnu i autentičnu priču. Publika na našim koncertima vrlo iskreno i otvoreno reagira, sjećam se kao danas prvog nastupa izvanrednog pijanista Borisa Giltburga u našem ciklusu prije osam godina, koji je završio apsolutnom ekstazom publike koja je na nogama odslušala šest biseva nakon završetka službenog dijela programa. Kada glazba dotakne ljude, neminovno je da će postojati reakcija i da ta glazba potiče ono unutarnje u čovjeku – strast, emocije, promišljanja, dubinu.

Naši pijanisti često i razgovaraju s publikom – to su takozvani lecture recitali, imamo i radionice za učenike i studente kada nam dolaze inozemni umjetnici i kada nam financije to dozvole, dapače, radimo i lecture recitale na svom festivalu Večeri s Brahmsom, u kojem govorimo o Brahmsu, djelima koja se izvode, jedinstvenom klaviru na kojem se festival održava, upravo kako bismo potakli što veće zanimanje.

NACIONAL: Zašto je važno svirati na starim klavirima, kakav je zvuk, koliko je drugačiji, što taj zvuk donosi što možda ne možemo čuti ili doživjeti na modernim instrumentima?

Povijesni klaviri iz naše zbirke, ujedno najveće i najznačajnije privatne zbirke povijesnih klavira u ovom dijelu Europe, mahom su originalni instrumenti, iznimno rijetki, jedni od deset ili dvadeset u svijetu i od najvećih majstora izrade klavira u povijesti tog posla. Prirodno, instrumenti su se razvijali u skladu s velikim skladateljima i izvođačima tog doba. Pa kada imate priliku slušati instrumente iz doba Schuberta, Beethovena, Brahmsa, Chopina ili Liszta – originalne instrumente i njihov originalan zvuk, kakav su čuli i sami skladatelji tada – zašto to propustiti? Vrlo je važno poznavati svoju prošlost da bismo mogli cijeniti sadašnjost i promišljati budućnost. Zato su povijesni klaviri odraz vremena, svjedoci razvoja i napretka, autentični i neprocjenjivi instrumenti koji pričaju svoje priče. Zamislite koliko priča je klavir od 180 ili 200 godina sakupio kroz vrijeme.

NACIONAL: Zašto vi volite svirati na starim klavirima? Vaša obitelj je poznata i po kolekciji klavira, koliki su troškovi samih takvih instrumenata i njihova održavanja?

Troškovi i održavanje su, za nas kao privatne osobe, vrlo skupi jer se radi o više od 45 jedinstvenih instrumenata. Naravno da takvo što košta i prirodno je da se za takve neprocjenjive vrijednosti trebaju skrbiti institucije. Međutim, da bi se institucije za takvo što skrbile, trebaju prethodno prepoznati neprocjenjivu vrijednost toga što mi u Hrvatskoj čuvamo. Na taj korak se, nažalost, još uvijek čeka.

Volim svirati na povijesnim klavirima jer se na takvim instrumentima mogu izraziti sasvim drugačije, rekao bih opširnije i oblikovanije, intimnije i egzaktnije nego na modernom klaviru. Naravno da posjedujemo i moderne klavire, ali to su predvidivi, unificirani instrumenti. Ne dovodim u pitanje njihovu kvalitetu, to su mahom vrhunski instrumenti. Ali povijesni klaviri su oni koje morate upoznati, prepoznati, dokučiti što vam je sve na njima moguće, kako baratati zvukom, kako drukčije slušati i drukčije osjećati. Zato je to zaista u svakom smislu posebno, za izvođače i za publiku.