VEDRAN ŽIVKOVIĆ: ‘Na ovom albumu izvukli smo maksimum iz svog zvuka’

Autor:

FOTO: Marina Uzelac

‘Prokletije II’ grupe Nemeček najbolji je album 2024. po mišljenju tridesetak glazbenih kritičarki i kritičara koji su sudjelovali u tradicionalnoj anketi Nacionala kojom se bira najbolje diskografsko izdanje u Hrvatskoj protekle godine. Frontman Vedran Živković u intervjuu je podijelio svoje dojmove

Kada je krajem 2021. godine u vlastitom izdanju Vedran Živković objavio album „Prokletije“, teško je mogao očekivati da će biti dočekan takvim hvalospjevima glazbene kritike. Svojom „tamburom iz pakla“ pojačanom distorzijom koju je zasvirao kao neki „divljak s Balkana“, koristeći pritom balkanske narodne glazbene motive uz pažljivo razrađene vokalne dionice i sjajno skladane elektroničke podloge, ponudio je potpuno novo viđenje tamburaške glazbe kroz tešku i mračnu rock izvedbu. Ali vraški dobro složenu. Ubrzo potom bilo je jasno da je zaživio jedan posve novi glazbeni projekt koji su mnogi svrstali u world music zbog povezanosti s tamburom i melodijskim motivima glazbene baštine Balkana, s naglaskom na Slavoniju odakle je Živković rodom. Nakon što se album „Prokletije“, prvi od najavljene trilogije, našao među deset najboljih albuma godine, album „Prokletije II“ objavljen 2024. dočekan je s velikim nestrpljenjem upravo zbog nepredvidivog, ali izuzetno kreativnog viđenja glazbe. Razvijajući svoje glazbene ideje, Živković je grupu Nemeček upotpunio vrhunskim bubnjarom i producentom Bornom Maksanom i multiinstrumentalistom Leom Beslaćem, što je glazbi dalo dodatnu snagu i izražajnost. U opisu drugog albuma Nemečeka tada je pisalo: „‘Prokletije II’ pozivaju na uvid u hladni distopijski svijet kraut rocka i balkanske psihodelične baštine. Rođeni i odrasli na ravničarskoj Panoniji, potpomognuti čarima novog doba i slavonske tambure, podižu balkanski zid zvuka koji evocira davna vremena, ali i ona koja tek dolaze.“ To je i najbolji putokaz za slušanje i uživanje u ovom začudnom albumu koji svojom snagom i kreativnim glazbenim izrazom nadvisuje ostala izdanja objavljena u Hrvatskoj 2024. godine. Drugi dio zamišljene trilogije „Prokletije“ narastao je taman toliko koliko je bilo potrebno da podigne letvicu i bude još bolji od prethodnog, ali iste veličine, snage i očaravajuće ukroćene buke. Da nije u pitanju bilo samo puko prepuštanje glazbenim idejama, dokazuje i naslovnica albuma naglašene balkanske psihodelične baštine jer prikazuje dvije žene u crnini koje kleče ispred slike hrvatskog slikara Ljube Babića „Crne zastave“. O novom albumu tmurne i energične glazbe umrljane krvlju i blatom balkanske povijesti i nevjerojatno snažnim soundtrackom kakav dosad nitko nije uspio napraviti, Vedran Živković govorio je za Nacional.

NACIONAL: Iako su brojni glazbeni kritičari i kritičarke vaš album „Prokletije II“ ubrzo nakon izlaska obasuli hvalospjevima i pozitivnim recenzijama, jeste li očekivali da će ga većina glazbenih kritičarki i kritičara proglasiti najboljim albumom 2024. godine?

Znali smo da ćemo biti na listama prvi vrhu, ali ne i da će biti album godine. Uvijek je lijepo kad dobiješ priznanje od ljudi koji prate glazbu. Hvala svima koji nas slušaju i podržavaju to što radimo.

NACIONAL: Kada smo razgovarali u povodu izlaska albuma u ožujku 2024. godine, rekli ste da ste proučavali povijest i regionalnu književnost dok ste stvarali album, ali i vršili određene etnološka istraživanja. Što je najviše utjecalo na vas i vašu glazbenu kreativnost prilikom stvaranja ovog albuma?

Utjecale su manje više iste stvari kao i na prošlom albumu, samo smo se kod ovog albuma više bavili aranžmanima i produkcijom. Bilo nam je jako bitno izvući maksimum iz materijala i našeg zvuka. Bornina leđa su podnijela tu najveću žrtvu i hvala im na tome.

‘Uvijek je lijepo kad dobiješ priznanje od ljudi koji prate glazbu. Hvala svima koji nas slušaju i podržavaju to što radimo. Nismo mislili da će baš naš album biti najbolji’

NACIONAL: Odnosi li se naziv “Prokletije” na balkanski planinski masiv u Albaniji, na nešto što je prokleto odnosno prokletije ili pak na staroslavenska obredna mjesta na kojima se proklinjalo i prinosilo žrtve tadašnjim bogovima?

Može biti sve troje od navedenog, a ne mora biti nijedno. Simbolika je namjerno ostavljena otvorenom i svatko si je može tumačiti kako želi. Sviđa nam se što kod slušatelja to izaziva uvijek nešto drugo.

NACIONAL: Što vas je potaknulo na to da zamišljenu trilogiju nazovete „Prokletije“?

Ime najbolje sažima sve ono što glazbom i tekstom želimo ispričati. Negdje sam rekao da ime najbolje opisuje naše kolektivne i individualne dijagnoze. Može i tako!

NACIONAL: I nakon prvog, a čini mi se još više nakon drugog albuma, Nemeček je održao izuzetno puno nastupa u Hrvatskoj, ali i izvan zemlje. S obzirom na vrlo specifičnu glazbu koju stvarate, kako ste bili primljeni kod publike koja se tek na koncertima prvi put susrela s vašom glazbom?

Ljudi prije svega reagiraju na energiju i emociju. Mi zaista sviramo svaki koncert kao da nam je zadnji koliko god ta fraza bila izlizana. To ih prvo udari, a onda taj čudni spoj tambure, klavijatura i bubnja. Dobiju čistu rock energiju od postave koja nije klasični rock band.

NACIONAL: Vodite li kakvu evidenciju, koliko ste koncerata održali nakon izlaska albuma „Prokletije II“?

Mislim da smo 2024. godine odradili nekih tridesetak koncerata po Hrvatskoj i šire. Što je OK s obzirom na situaciju po pitanju koncerata alternativnih bendova, ali mi bismo još svirali. Iduća godina se već fino popunila.

NACIONAL: Svojevrsni finale promotivne turneje albuma „Prokletije II“ održao se u dvorani PAUK u Zagrebu sredinom prosinca, i to ste vrlo hrabro odlučili eksperimentirati sa zvukom tako što je publika u centru dvorane bila okružena sa šest zvučnika. Kako ste uopće došli na ideju da nastupite u takvoj jednoj “zaboravljenoj”, ali vrhunskoj koncertnoj dvorani i pozovete publiku u koncertni prostor koji više nije na klupskoj mapi Zagreba?

Htjeli smo sami sebe iznenaditi i napraviti nešto što neće biti samo još jedna promocija ploča. Pauk je bio idealan prostor za eksperiment s heksafonijom, a i simbolički smo htjeli oživjeti taj prostor. Znali smo da starije generacije imaju nostalgiju prema tom prostoru, a mlađa generacija nikad nije doživjela dvoranu Pauk u punom sjaju. Imali smo sreću da su Hrvoje Nikšić, Hrvoje Pelicarić i Filip Pacak bili spremni s nama ući u tu avanturu. Drago nam je što se zbog našeg koncerta počelo opet govoriti o Pauku. Nadam se da neće ostati samo na tome.

NACIONAL: Jeste li bili zadovoljni nastupom u Pauku?

Zadovoljni smo! Koncert je bio odličan, a pogotovo se iskazala naša publika. Ovim putem im se još jednom zahvaljujemo. Posebni pozdrav ide za ljude koji su došli iz Slavonskog Broda, Rijeke, Pule, Ljubljane, Beograda, Novog Sada i drugih gradova.

‘Borna, Leo i ja sviramo rock onako kako ga mi osjećamo i mislimo da danas treba zvučati’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Zašto, po vašem mišljenju, takvi koncertni prostori u Zagrebu više nisu aktivni i vrlo se rijetko u njima održava koncertni program?

To bi pitanje trebalo postaviti i studentskom centru i gradskoj vlasti. Naravno da je problem na više nivoa. Ključni problem leži u tome što je dugogodišnja opća nebriga za Zagreb dovela do toga da se prostori poput Pauka, kao i neki drugi manji prostori, ne koriste za koncerte i druge kulturne sadržaje. Kao što si i sam naveo nedavno u tekstu, prava je sramota da jedan takav prostor poput Pauka zjapi prazan. Ne postoji dugoročno planiranje i ulaganje u kulturu. Svi znamo da postoje ljudi koji bi taj prostor sigurno znali kvalitetno voditi. S druge strane, Pauk zapravo cijelo vrijeme “radi”. On se može iznajmiti za određenu svotu i u njemu bilo tko, ako plati najam, može raditi program. Posebno mi je tragikomično bilo što su neki ljudi nakon svega mislili da je nas SC zvao i da smo mi nastupili u sklopu nekog njihova programa. Mi smo to sve sami iznijeli na svojim leđima.

NACIONAL: Ove godine ste pjesmom “Mirila” osvojili i Nagradu Milan Mladenović, privukavši pažnju žirija iz regije. Koliko vam znači takvo jedno priznanje?

Znači nam puno! Prije svega jer cijenimo lik i djelo Milana Mladenovića. Druga stvar, nagrada nam je otvorila vrata široj publici što bendu poput našeg jako puno znači.

NACIONAL: Što ste sve dobili kao pobjednici spomenute nagrade?

Dobili smo nagradu od 3000 eura, koncert na Exitu i na idućem izdanju festivala Modro i Zeleno koji se održava u sklopu Zaklade Milan Mladenović. Naravno, na temelju nagrade otvorila se još hrpa drugih stvari o kojima je još rano govoriti.

NACIONAL: Kako planirate iskoristiti dobiveni novac od nagrade?

Već smo ga pametno iskoristili!

NACIONAL: Hoćete li za EXIT pripremiti kakav poseban scenski nastup ili će publika dobiti samo jedan u nizu vaših impresivnih nastupa, ali pred daleko većim auditorijem?

Budući da je to festivalski nastup, ograničeni smo vremenom, ali to ne znači da nećemo dati svoj maksimum. Bit će to sonični napad!

‘Život u Slavonskom Brodu je puno mirniji i financijski neusporedivo lakši. Kulturni, društveni i ekonomski razvoj manjih mjesta ključ je razvitka zemlje’

NACIONAL: U jednom intervjuu izjavili ste da se nemate potrebu žanrovski etiketirati, međutim, mnogi vas promatraju i svrstavaju u world music, ali na jedan novi, inovativan i kreativan način. Kako biste vi opisali žanrovski glazbu koju stvarate i izvodite s obzirom na to da je ipak vaša tambura u prvom planu?

Da, nismo skloni tom žanrovskom etiketiranju, ali ako nas netko ima potrebu staviti u world music ili neki drugi žanr, ima na to potpuno pravo. Borna, Leo i ja sviramo rock onako kako ga mi osjećamo, čujemo i mislimo da danas treba zvučati.

NACIONAL: Rodom ste iz Slavonskog Broda, kamo ste se i vratili nakon boravka u Zagrebu. Koliko je teško voditi grupu Nemeček koja je nadišla mjesto nastanka i boravka u Slavonskom Brodu i koja više nije stacionirana u Zagrebu?

Nije toliko teško, ali naravno, jako je bitna organizacija posla. Mi smo stalno na vezi, a i ja sam malo malo pa u Zagrebu. Imamo raspodjelu dužnosti izvan matičnih instrumenata i bend funkcionira kao mala firma.

NACIONAL: Kako biste usporedili život u Zagrebu i sadašnji život u Slavonskom Brodu?

Život u Slavonskom Brodu je puno mirniji i financijski neusporedivo lakši. No tek kad provedete neko vrijeme tamo, shvatite koliko je to zapušten grad, kao uostalom i većina mjesta u Hrvatskoj koja su izvan radara. Zapušten je na svim razinama. Uhvati te jeza od toga svega, ali i proradi neki inat da sve može drugačije. Zagreb, pak, postaje nemoguć za život i treba ga što prije rasteretiti. Hrvatska je centralizirana zemlja i mada se stidljivo pokazuju znakovi decentralizacije, to je i dalje jako slabo. Kulturni, društveni i ekonomski razvoj manjih mjesta i lokalnih zajednica, ključ je razvitka zemlje.

NACIONAL: “Prokletije” su zamišljene kao trilogija. Radite li već na trećem djelu i na što ćete staviti naglasak na novom albumu, odnosno, nastavku trilogije?

Mi radimo cijelo vrijeme, ali još je to sve daleko od neke konkretne faze snimanja. Imamo generalno smjer u kojem želimo ići, ali ne bih o tome javno.

NACIONAL: Kada možemo očekivati završi dio trilogije?

Od 2026. pa nadalje.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.