Malo je tko mogao početkom devedesetih povjerovati da će lokalni šibenski panker Vedran Meniga jednog dana biti jedan od vlasnika tvrtke s reputacijom najvećih profesionalaca u hrvatskoj event industriji koja surađuje s britanskim partnerima, organizira niz festivala u Hrvatskoj, ima diskografsku kuću, PR i booking agenciju i još štošta vezano uz poslovanje tvrtke Pozitivan ritam. Njegov sadašnji posao započeo je ranih 90-ih na pulskom hardcore punk festivalu Monte Paradiso, da bi ubrzo pokrenuo i reggae festival Seasplash koji se ove godine održava 19. put od 15. do 18. srpnja na plaži Martinska, u njegovu rodnom Šibeniku. I to je samo jedan od šest festivala koji se ove godine u njihovoj organizaciji održavaju na toj lokaciji u neprekidnom trajanju od 46 dana. Od 9. do 11. srpnja održava se rock festival Regius. Slijedi reggae festival Seasplash, nakon kojeg započinje punk festival Kanal fest od 23. do 24. srpnja. Zadnji vikend u srpnju, 30. i 31. srpnja, rezerviran je za festival Slurp! koji predstavlja najaktualnijih elektronička strujanja s domaće i regionalne scene. Prvi vikend u kolovozu, od 5. do 8. kolovoza, rezerviran je za šesto izdanje Membrain Festivala koji predstavlja aktualne drum n’ bass, dubstep, jungle, dub, liquid i neurofunk žanrove uz gostovanja DJ-a i glazbenika sa svih strana svijeta, a festivalsku sezonu zatvorit će Blast Festom koji se održava od 13. do 14. kolovoza pod pokroviteljstvom Grada Šibenika i TZ-a Grada Šibenika.

Najveće iskustvo u organizaciji festivala stekli su kao hrvatski partneri britanskog festivala bass glazbe i soundsystem kulture Outlook i festivala elektroničke glazbe Dimensions koji su se održavali u Puli i koji su bili proglašeni najboljim festivalima tog tipa u Europi. U centar pažnje su nedavno došli kao novi zakupci zagrebačkog kluba Jabuka.

NACIONAL: Direktor ste i jedan od vlasnika tvrtke Pozitivan ritam. Koliko zaposlenih broji vaša tvrtka?

Broj stalno zaposlenih kroz godinu se vrti oko 20, u špici sezone kakvu smo nekad poznavali to je, što na određeno vrijeme, što putem studentskih ugovora, brojilo više stotina.

NACIONAL: Jedna ste od rijetkih tvrtki koja se bavi event industrijom s naglaskom na festivale i koncerte koje kontinuirano radite unatoč pandemiji izazvanoj koronavirusom. Kako vam to uspijeva?

Koncerte i festivale počeli smo raditi početkom 90-ih, u ratnim godinama, kad nije postojala gotovo nikakva klupska, a kamoli festivalska infrastruktura. Bili smo primorani i naviknuti smo na stvaranje ‘’nečeg iz ničega’’. Nakon par desetljeća iskustva, nije pohvalno da je i dalje sve teže.

NACIONAL: Mislite li na pandemiju?

Pandemijsko razdoblje preživljavamo kroz timski konsenzus, u kojem smo svi pristali raditi za poticajne minimalce. Uobičajeno radno vrijeme koristimo za aktivnosti potrebne za organizaciju festivala i drugih većih projekata koji traže kontinuirani rad kroz čitavu godinu, a od početka pandemije gotovo isto toliko vremena trošimo na prilagođavanje situaciji na dnevnoj razini, osmišljavanje i realizaciju novih ideja i suradnji te dopuštenih aktivnosti u okviru posla s kojim se bavimo, i pokušajima preživljavanja u nemogućim uvjetima. Bez problema smo prihvatili i moderne tehnologije i stvaranje niza online sadržaja.

NACIONAL: Od 2008. ste bili glavni partneri britanskih festivala Outlook i Dimensions koji su se desetak godina održavali u Puli. Kakva iskustva imate iz tog partnerstva?

Točnije od 2009., odnosno 2010., kada je organiziran i prvi Outlook s nama u suradnji. Iskustva koja smo stekli su takva da se za svaku od godina može napisati odlična knjiga, ili snimiti dokumentarni ili igrani film. Napravili smo nešto što se neće tako lako zaboraviti.

NACIONAL: Pretpostavljam da je iskustvo koje ste pritom stekli ogromno.

Kroz te suradnje i razmjene iskustava naučili smo najviše, što je katapultiralo znanja i vještine naše organizacije koja je savladala i usvojila profesionalne detalje u planiranju i realizaciji većih festivalskih događanja po najvišim svjetskim standardima, od partnera koji dolaze s područja koje u Europi najdulje gaje festivalsku tradiciju.

NACIONAL: Zbog čega su oba festivala napustila Istru i preselila se u Šibenik, a potom se vratila u Tisno gdje je i započela priča o tim festivalima?

Festivali su krenuli u Petrčanima kod Zadra, gdje je bio prvi Garden, da bi pred dvije godine najavili odlazak iz Pule i jednu godinu održavanja ponovo u Gardenu, koji je sad u Tisnom kod Šibenika. Nemoguće je odgovoriti na to pitanje u par rečenica, ali trebalo je napraviti promjenu s obzirom na to da su festivali niz godina bilježili značajne gubitke.

NACIONAL: Gubitke? Pa to su bili najveći europski festivali posvećeni tom glazbenom žanru u Europi.

Engleski pokretači i vlasnici festivala htjeli su i na kraju i uspjeli napraviti najveću europsku, ako ne i svjetsku smotru bass glazbe i sound system kulture. To smo zajedno uspjeli, ali to je imalo i svoju cijenu. U najluđim godina Outlook je brojio preko 500, a Dimensions preko 250 izvođača. Uz osoblje i popratne troškove, to su bili ogromni izdaci, nitko normalan, osim zaljubljenika u to što vole, ne bi se upustio u takvu avanturu. Osim prostorne udaljenosti i s engleskog stajališta organizacije festivala na preko 2000 km udaljenosti od doma, veliku težinu činili su produkcijski i infrastrukturni troškovi.

NACIONAL: Za pretpostaviti je da su ti produkcijski i infrastrukturni troškovi bili vaša briga, zar ne?

Mi smo doslovno svake godine morali podizati infrastrukturu koje može primiti 15 tisuća posjetitelja, što je malo veći grad u Hrvatskoj, u opet nemogućim uvjetima, na lokaciji koja je teško pristupačna i bez osnovnih blagodati civilizacije, poput opskrbe električnom energijom ili vodom. Uzmimo samo za primjer električnu energiju. Trošak izgradnje trafostanice koja bi tvrđavu Punta Christo stalno opskrbila strujom bio je znatno manji od iznosa koji smo svake godine morali utrošiti na dizel za napajanje agregata. A gdje je tek najam agregata, transport, osoblje, njihov smještaj i prehrana itd. Jednostavno neodrživo, to se vidjelo iz aviona.

‘Tijekom pandemije svi smo u tvrtki radili za poticajne minimalce’, kaže Vedran Meniga. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako ste riješili te probleme?

Kao domaći partneri smo ulagali dodatne napore i imali intenzivnu komunikaciju s institucijama, predočavajući argumente o isplativosti posla, s ciljem da se riješe osnovni problemi. Unatoč obećanjima, preko šest, sedam godina ništa se nije pomaklo s mrtve točke. Naprotiv, postalo je još gore. Svake godine različiti servisi su podizali svoje cijene, funta je značajno pala u odnosu na euro, a mi zbog ograničenosti kapaciteta nismo mogli prodavati više ulaznica. To su samo neki od mnogih razloga zašto je u cilju preživljavanja festivala jednostavno bilo nužno donijeti neke promjene.

NACIONAL: Je li točan podatak da ste Istri tijekom trajanja tih festivala osigurali preko 70.000 noćenja i višemilijunsku zaradu lokalnoj zajednici?

Da, to je bilo uvijek oko 80 tisuća noćenja, u najboljim godinama oko 100.000. A lokalna zajednica i domaće gospodarstvo uživali su također između 80 i 100 milijuna kuna izvanfestivalske potrošnje, nakon što su plaćene ulaznice, prijevoz i smještaj, gdje su domaće tvrtke također značajno beneficirale.

NACIONAL: Kako objašnjavate činjenicu da je Istra zanemarila takvu odličnu zaradu i vrhunski globalni PR te okrenula leđa ovim festivalima i vama kao partnerima?

Logično objašnjenje ne postoji. Pogotovo ovo koje se odnosi na takav globalni PR koji nitko kod nas ne može platiti. A ono koje je moguće donekle elaborirati seže do toga da postoje različiti interesi i prioriteti koji se tiču karaktera plasiranih sadržaja i načina punjenja kapaciteta na našoj obali. Ili se i ovdje pokazala zamršenost, tromost, a i nesposobnost naših institucija. Ipak, ne bih se složio da je Istra okrenula leđa festivalima, oni su kroz deset godina saživjeli s Istrom i postali kulturnim identitetom Pule i ta ljubav još uvijek postoji.

NACIONAL: Prošle godine ste unatoč koronavirusu organizirali šest festivala na plaži Martinska u Šibeniku u neprekidnom trajanju od preko 40 dana. Koliko je ljudi posjetilo festivale i kako ste ih uspjeli organizirati s obzirom na stroge epidemiološke preporuke?

Prošle godine kroz događanja na Martinskoj prošlo je nešto više od 10 tisuća posjetitelja. Novi slučajevi zaraze počeli su se pojavljivati u prvoj polovici srpnja, pred održavanje prvog festivala na lokaciji i unatoč naporima, nismo uspijevali dobivati konkretne odgovore od nadležnih tijela, niti od epidemiologa, niti od Stožera.

NACIONAL: I što ste onda poduzeli?

Sami smo proučavali važeće preporuke i mjere i s obzirom na specifičnosti lokacije, predložili plan realizacije sezone, nastojeći je pripremiti sigurnom od virusa covid-19, u maksimalnoj mjeri koliko je to bilo moguće. Nismo mogli dobiti dozvole za čitavu sezonu, nego smo svaki tjedan ponovo prolazili procedure, uz uvjet da se ne pojave slučajevi zaraze, u čemu smo na kraju i uspjeli.

NACIONAL: I ove godine će se ponovo održati svih šest festivala. Je li bilo pozitivnih pomaka nakon što je prošla godina prošla prilično uspješno?

Čitavo vrijeme traju kontinuirani napori i komunikacije i pokušava se naći rješenje koje se kroz procese procjepljivanja polako pokazuje na vidiku. Istovremeno i dalje postoje nepoštena pravila igre i dvostruka mjerila, u kojima je jednima dozvoljeno raditi, a drugima ne, gdje nije tajna da je upravo event industrija jedna od najoštećenijih.

NACIONAL: Jesu li vam ove godine izašli u susret i pomogli oko organizacije epidemioloških mjera, na primjer?

Ne.

NACIONAL: Koliko su za vas isplativi festivali u ovo pandemijsko vrijeme?

Nisu isplativi, pokušavamo preživjeti još jednu krizu i zadržati glavu iznad površine.

NACIONAL: Koliko ljudi je zaposleno na realizaciji svih tih festivala?

Iza svakog od festivala stoji organizacijski tim, kad se to zbroji sa svima koji rade tijekom festivala, to su deseci i stotine angažiranih.

NACIONAL: Pomaže li vam država na bilo koji način oko otvaranja novih radnih mjesta?

Ne. Iako ne mogu negirati da nam isplaćivanjem poticaja ne pomaže u njihovu održavanju.

NACIONAL: U sklopu tvrtke Pozitivan ritam posjedujete i diskografsku kuću PDV Records i oko 50 objavljenih diskografskih izdanja i to uglavnom alternativne i elektroničke glazbe. Koliko je to isplativo u ovo vrijeme kada diskografska industrija doživljava velike promjene i kada sve više glazbenika sami objavljuju svoja glazbena djela?

Kad je sve dostupno besplatno na internetu, naravno da je neisplativo. Ali nam pomaže da radimo ono što volimo i da ostanemo normalni. Istovremeno zadovoljavamo svoje dječačke želje, ali s obzirom na ono s čim se bavimo, imamo i mirnu savjest jer se trudimo, a i uspijevamo ostaviti materijalne dokaze kreativnosti nezavisne glazbene scene s naših područja.

NACIONAL: Sve je to u redu, ali nema smisla ako stvarate gubitak, zar ne?

Diskografska kuća bi još teže opstala da istovremeno nemamo i dućan ploča, distribuciju putem koje opskrbljujemo druge dućane raznim drugim naslovima, da ne proizvodimo ploče i za druge etikete, ili da s nizom imena ne razvijamo suradnju kroz koju pokušavamo osigurati kompletniji servis, od bookinga i organizacije koncerata, preko proizvodnje šire lepeze merchandisea i zadovoljavanja raznih tehničkih potreba, do promocije, prodaje, pa i transportnog sektora. Kada se to sve nabaca na hrpu, nekako isplivamo.

‘U najluđim godina festival Outlook, s pozitivnim ritmom u suradnji, imao je preko 500, a festival Dimensions preko 250 izvođača’, rekao je Vedran Meniga. PHOTO: Pozitivan ritam

NACIONAL: Ovaj posao započeli ste početkom 90-ih kao tinejdžer koji je pokretao lokalnu šibensku punk rock scenu, svirao sa svojom punk grupom Nula i objavljivao samizdate na kazetama, da biste danas imali respektabilnu tvrtku i reputaciju vrhunskih profesionalaca. Kako ste to postigli?

Uvijek postoji neka misija i cilj, ili nekoliko njih istovremeno. A kad na tom putu ne posustaneš sada već skoro 30 godina, bilo bi žalosno da ne postoje rezultati.

NACIONAL: Nedavno je tvrtka Pozitivan ritam došla ponovo u centar pažnje jer ste postali novi zakupac kluba Jabuka. Neće vam biti lako vratiti stari sjaj tog kluba s više od 50 godina iskustva. Kako ćete to postići?

U klub ćemo plasirati niz aktivnosti s kojima se bavimo, uz poštovanje nasljeđa i tradicije tog mjesta. Radit ćemo višestruko više sadržaja i dana u godini nego što je to bilo u posljednje vrijeme, a s obzirom na nebrojeno puno suradnika, vjerujem da neće biti lako sve to smjestiti u programski kalendar. Ali to su već slatke muke.

NACIONAL: Hoće li klub zadržati ime i prepoznatljivi logotip?

Do nas je došla informacija od posljednjeg voditeljstva kluba da to ne dopuštaju, stoga smo odlučili poštovati njihovu želju i osmisliti novo ime s pratećim vizualnim identitetom.

NACIONAL: Klub Jabuka godinama je loše poslovao i program se sveo na vikend clubbing. Zbog čega se bivše rukovodstvo interno odnosilo spram kluba i klupskog programa?

Uistinu ne znam i nepošteno bi bilo nagađati. Uputili smo poziv za komunikaciju i suradnju, dijelom i iz razloga kako bismo iz prve ruke saznali o detaljima na koje treba pripaziti, ali dobili smo odbijenicu.

NACIONAL: Publika kluba bila je uglavnom populacija 50 +, što nije česti slučaj u klupskom životu jednog grada. Hoće li ta publika i dalje imati svoj program?

Pokušat ćemo zadovoljiti i zadržati stalne posjetitelje, ali donijeti i dašak nove energije, s novim programima i publikom.

NACIONAL: Zašto ste ponovo aktivirali vašu punk grupu Nula i snimate li novi album?

Još nismo snimili novi album, ali planiramo. Najljepše je što je to došlo spontano, potaknuto reizdanjem prvog albuma povodom 25 godina obljetnice. Dijelom je pripomoglo pokretanje projekta Martinske i česti boravak u rodnom Šibeniku. Dijelom je pripomogla i pandemija, u smanjivanju intenziteta društvenih aktivnosti i poslova pojavila se mogućnost da uz malo dodatnog napora opet krenemo s probama. A pošto su većina u bendu roditelji, pomoglo je i to da su djeca odrasla, krenula u škole i na fakultete. A i iz šale ponekad kažemo da razlog okupljanja nije kriza srednjih godina, već naprasno prekinuta mladost u devedesetima.