S Mišom Krstičevićem, donedavnim SDP-ovim gradonačelnikom Ploča koji je doselio u Zagreb, a od ponedjeljka počeo i operirati kao kirurg u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu, razgovarali smo u povodu predstojećih stranačkih izbora u SDP-u ove subote. Iako se očekivalo da će se i Krstičević kao aktualni predsjednik županijske organizacije SDP-a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kandidirati za predsjednika SDP-a, to se nije dogodilo. Kandidirao se samo ponovo za člana Predsjedništva SDP-a, što je i dosad bio. Osvrnuo se i na kandidaturu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima naglasivši da Milanovićevu kandidaturu ne treba ponovo propitivati, jer SDP boljeg kandidata od njega nema.

Krstičević je upamćen i po tome što se, kada se kandidirao za gradonačelnika Ploča, zbog kampanje šest mjeseci odrekao plaće u Kliničkom bolničkom centru u Splitu, gdje je tada radio kao liječnik. Krstičević je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Splitu, a rodio se 1987. godine u njemačkom gradu Oberhausenu, gdje mu je tada otac, Mišo Krstičević stariji, igrao nogomet.

NACIONAL: Odrekli ste se položaja gradonačelnika u Pločama, a dužnost prepustili svom zamjeniku. Niste morali to učiniti zbog toga što ste izabrani za zastupnika u Saboru jer niste bili župan, a niste se ni kandidirali za predsjednika SDP-a. Napustili ste i KBC u Splitu, gdje ste bili važan kirurg. Preselili ste u Zagreb i radite sada u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu. Je li to bio bijeg iz Dalmacije?

Dalmatinci bježe u Dalmaciju, nikad iz nje. Preseljenje s etablirane pozicije, uhodanog funkcioniranja i jadranske obale nije jednostavna odluka. Želja za daljnjim profesionalnim napredovanjem i društvenom promjenom prebacila me jednom nogom u Zagreb. Druga noga ostaje u Dalmaciji, a s obzirom na to da sam izabran za zastupnika u desetoj izbornoj jedinici, pa su mi Ploče i cijela Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija ne samo izbor, nego i obaveza za daljnje društveno djelovanje.

NACIONAL: Zbog selidbe u Zagreb ostavili ste splitsku bolnicu bez važnog kirurga. U Zagreb ste stigli i kao sljedbenik Torcide. Kako ćete se s tim nositi u Zagrebu, u centru Bad Blue Boysa? Zašto ste napustili splitsku bolnicu u kojoj ste bili cijenjeni?

Javni sustav nikako ne bi trebao ovisiti o samo jednom pojedincu, tako da smatram da se za pacijente ništa mojim odlaskom objektivno neće promijeniti. Subjektivnih, izdvojenih mišljenja će uvijek biti, za takve slučajeve udaljenost Zagreb – Split neće biti prepreka. Život na svakodnevnoj relaciji Ploče – Split, uz paralelno upravljanje gradom i kirurški posao, bio je izrazito izazovan i užasno fizički naporan. Sličan obim i opis posla čekaju me i u Zagrebu, a nadam se da ću biti uspješan u liječenju pacijenata i političkom djelovanju. Ustrajan u napredovanju na oba polja. Hajduk kao jedan od najprepoznatljivijih simbola unutar Dalmacije je duboko ukorijenjen u moju obitelj, mogu slobodno reći da je i dio tradicije kroz nekoliko generacija. Otac je najznačajnije uloge u karijeri i igrača i trenera ostvario s Hajdukovim grbom. Svaka regija ima svoje posebnosti, često je Dalmacija malo ekstremnija od ostalih, ali to je tako. Pogledajte primjer bijele zastave koja je međunarodni simbol predaje. Kod nas predstavlja poziv na otpor, zajedništvo, prkos moćnome, zaštita slabijeg. Simbol dišpeta, borbe do kraja, negacija predaje. Baštiniti ideju slobode u Dalmaciji izvanredan je temelj razvoja ljevičarske misli i djelovanja….