PETRA HRAŠĆANEC I BOSILJKA VUJOVIĆ-MAŽURAN O PREMIJERI PLESNE PREDSTAVE

Studio za suvremeni ples s najnovijom predstavom “Djevojke u ljetnim haljinama volim” Petre Hrašćanec i Saše Božića koja je nastala prema spotu pjesme “Moja prva ljubav” grupe Haustor, 27. svibnja otvara 34. Tjedan suvremenog plesa. Predstava se bavi biografijom trenutačne voditeljice Studija Bosiljke Vujović-Mažuran, čiji je plesački rad posljednjih 40 godina obilježio hrvatsku plesnu scenu. Pjesma vraća u davnu 1981., u vrijeme novog vala, a u spotu pleše i Bosiljka Vujović. Danas, urušene fasade centra grada oslikavaju poraz ideja o boljem, građanskom društvu. U sjeni još jednih izbora događa se posvemašnje urušavanje nezavisne umjetničke scene koja tavori na marginama društvenog utjecaja.

“Od 1977., kada sam diplomirala na školi za ritmiku i ples, počela sam raditi u SSP-u. Nije bilo lako jer profesionalni ples podrazumijeva puno rada, edukacije, odricanja. Ali 80-ih sam bila mlada i puna entuzijazma, vladala je pozitiva, nisu se osjetile ta težina, loša energija i neizvjesnost kao danas”, kazala je za Nacional Bosiljka Vujović-Mažuran i dodala da se događa urušavanje na globalnoj razini, a stradaju najviše krhke umjetničke djelatnosti kao što je nezavisna plesna scena.

Bosiljka Vujović-Mažuran smatra da je plesna umjetnost danas zapostavljena više nego ikad. “Pomiješalo se puno toga – politička manipulacija, osobni interesi, netransparentnost pri odlučivanju, nezainteresiranost i nerazumijevanje gradskih vlasti, marginaliziranje struke, što pak dovodi do previranja unutar struke pa ispada da se borimo za nešto što nam ionako pripada. Dijelom smo i sami krivi i taj začarani krug ne prestaje. Izostaje odgovorno dugoročno planiranje, što znači uključivanje struke i ogroman napor i trud. Dolaze nova djeca, novi mladi koji su puno pametniji od nas i od kojih možemo i moramo učiti, ali ih prvo trebamo čuti. Jedino ćemo kroz kvalitetnu komunikaciju i uvažavanje međusobnih različitosti moći opstati i nekako vratiti dostojanstvo ovoj nepravedno zapostavljenoj umjetnosti. Ja sam optimistična jer drugi izbor je jednoumlje, a to svakako ne želimo”, zaključila je Bosiljka Vujović-Mažuran.

Koreografkinja predstave Petra Hrašćanec objasnila je zašto su 80-e kao epoha inspiracije za predstavu važne za ples.

“Kakve god bile te 80-e, meni su sinonim nekih novih ideja i promišljanja i čini mi se da su se tada stvari činile mogućim. Primjerice, bilo je moguće zamisliti da ćeš se baviti plesom i da će ti to biti zanimanje. Bilo je moguće zamisliti da ako ulažeš svoje vrijeme i energiju u razvoj svoje prakse da će se to na neki praktični način i vratiti. Važne su za ples jer su dozvolile početke profesionalizacije zanimanja plesača”, rekla je Petra Hrašćanec i pokušala usporediti vrijeme tada i danas. Promijenilo se, kaže, svašta ali na planovima individalnih borbi i rada.

“Zadnjih 15 godina izostaje bilo kakva podrška planiranog sustavnog rasta kulturne politike prema suvremenom plesu, izostaje potpora institucija, dok se istovremeno plesna scena razvija i to i izvan granica naše države. Osnivanje studija plesa velika je prekretnica i sigurna sam da će dugoročno promijeniti krvnu sliku suvremene plesne i kazališne umjetnosti jer ako ništa drugo prisiljava politiku da razmišlja o još 20 ljudi godišnje koji se pridružuju statusu nezaposlenih s diplomom u ruci”, tvrdi koreografkinja koja kaže da je ples bitan jer djeluje izvan polja značenja koja nam upisuje riječ.

Petra Hrašćanec objasnila je situaciju na plesnoj sceni u Hrvatskoj i tvrdi da je vrlo loša. “Ne postoji mogućnost zaposlenja u plesu, ne postoji realna produkcijska računica u financiranju nastanka novih radova u polju suvremenog plesa, ne postoji prostor za prikazivanje plesa. Na temelju toga 2008. otvoren je Zagrebački plesni centar koji bi trebao pokriti sve ove probleme za 200-tinjak aktivnih profesionalnih djelatnika na plesnoj sceni. No on je onda dodijeljen privatnoj umjetničkoj organizaciji, Hrvatskom institutu za pokret i ples, umjesto da se oformi kao javna ustanova. Godine 2016. taj prostor ZPC-a gradska vlast oduzela je HIPP-u i dodjelila Zagrebačkom kazalištu mladih na upravljanje. Zagreb provodi suludu politiku okrupnjavanja i stvaranja kulturnog holdinga, bez obzira na štetu koju će time napraviti: gubitak autonomije jedinog prostora za ples”, rekla je Petra Hrašćanec. Rješenje problema vidi u promjeni vlasti u Zagrebu, jednako kao što misli da trebaju doći nove generacije plesnih umjetnika koji će svježi ući u neko novo poglavlje koje oni jednostavno nisu uspjeli napisati za njih. Trenutačna minimalna potreba za prostore koji produciraju, prikazuju i generiraju ples su barem tri plesna centra. Gradska i državna politika, smatra Petra Hrašćanec, utječe na sve pa i na razvoj i položaj plesnih umjetnika.

“Uzmimo za primjer brend švedskog dizajna, od financiranja programa školovanja preko pomoći za prve radove do otvaranja lanaca maloprodaje koji nude samo radove mladih dizajnera nastalih u Švedskoj. Država se brine za razvoj jedne grane, u kojoj kreativni umovi sretni stvaraju, a država profitira i brendira dio nacionalnog identiteta. Za to su potrebni ozbiljan rad i promišljanje nekih programatora, administratora, umjetnika i financijera koji vjerojatno vode plodonosne dijaloge o tome kako poboljšati već bogatu praksu. Dok plesačice u Hrvatskoj još uvijek plešu u ljetnim haljinama u parku”, zaključila je Petra Hrašćanec.