Geni su djelomično odgovorni za dob u kojoj tinejdžeri stupaju u prve spolne odnose, pokazalo je istraživanje britanskih znanstvenika čiji su rezultati objavljeni u ponedjeljak u časopisu Nature Genetics.

Otprije je poznato da faktori poput stabilnih odnosa u obitelji, pritiska vršnjaka i tipa osobnosti utječu na to hoće li adolescenti stupiti u prve spolne odnose u ranijoj životnoj dobi ili ne.

No genetski faktori “odgovorni su za 25 posto razlika kada je posrijedi dob u kojoj mladi ljudi prvi put stupaju u spolne odnose”, kazao je suautor istraživanja Ken Ong sa Sveučilišta Cambridge.

Zna se da geni igraju važnu ulogu u sazrijevanju, odnosno u pubertetu. Već u toj dobi mlade osobe pokazuju predispozije za potencijalno rizično ponašanje.

Znanstvenici iznose podatak po kojemu se prosječna životna dob u kojoj mladi stupaju u prve spolne odnose smanjila s 18 godina, koliko je iznosila 1880. godine, na 12 i pol godina, koliko je evidentirano 1980. godine. To objašnjavaju promjenama u načinu prehrane i vrsti hrane koja se konzumira, većom visinom i težinom današnje djece i mladih te njihovoj izloženosti endokriniološkim poremećajima.

Autori studije analizirali su gene više od 125 000 britanskih tinejdžera u sklopu istraživanja o zdravlju te pritom zamijetili povezanost između 38 genetskih varijacija i dobi u kojoj su stupili u prvi spolni odnos.  Usporedili su prikupljene podatke s onima koji se odnose na 241 000 ispitanika s Islanda i još 20 000 u Sjedinjenim Državama, dobivši ukupan broj od 380 000 sudionika istraživanja.

Ustanovili su da je utjecaj genetskih faktora bio jednak pedesetih godina prošlog stoljeća i osamdesetih godina prošlog stoljeća, što ukazuje na to da su genetski faktori značajni u velikom broju kultura i obuhvaćaju širok raspon društvenih stajališta.

Brojne genetske varijacije znanstvenici su povezali s drugim reproduktivnim značajkama, poput godine rođenja prvoga djeteta i broja djece u obitelji.

Ranija su istraživanja pokazala da će osobe koje u spolne odnose stupe u mlađoj životnoj dobi vjerojatnije imati lošije rezultate u školi te da će im fizičko i psihičko zdravstveno stanje biti nešto slabije nego kod vršnjaka. Raniji pubertet povezuje se i s većom opasnošću od razvoja dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i nekih vrsta raka.

Britanski znanstvenici nadaju se da će rezultati njihova istraživanja pomoći tinejdžerima sklonima raznim vrstama rizičnog ponašanja.