Tridesetak godina nakon što je dvaput uzastopno osvojio naslov Prvaka Europe, netom nakon što je proslavio stoti rođendan, Vaterpolski klub Jadran bacio je rukavicu izazova dubrovačkom Jugu i zagrebačkoj Mladosti. U Splitu je dovođenjem niza najboljih igrača okupljen svojevrsni hrvatski vaterpolski „dream team“, klub je poradio na unutarnjoj organizaciji i infrastrukturi te za ovu sezonu ima nikad ambiciozniji cilj: boriti se za osvajanje oba domaća natjecanja i igrati važnu ulogu u regionalnoj ligi, ali i u Ligi prvaka. U nju su krenuli s najniže stepenice, jednog od dvaju kvalifikacijskih turnira koji su uz nešto dulje zagrijavanje ipak s lakoćom prošli, potom su trijumfirali i na drugom turniru kojemu su bili domaćini, a na koncu su u završnom obračunu izbacili Mladost i ušli među šesnaest najboljih momčadi Europe. Za to je trebalo odigrati čak jedanaest utakmica u iscrpljujućem ritmu, i to u neobičnom sustavu natjecanja Europske vaterpolske federacije u kojemu su mjesta u Ligi prvaka zagarantirana slabijim klubovima iz zemalja bez velike vaterpolske snage, dok se prava borba odvijala u kvalifikacijskom dijelu. Jadran je imao i nesreću da ga ždrijeb smjesti u skupinu u kojoj se već nalazi Novi Beograd, kojemu je kao domaćinu zagarantiran nastup na završnom turniru, pa će se s preostalih sedam klubova boriti za još tri mjesta. Prava sezona tek je zapravo počela, u prvenstvo se krenulo jako dobro, ali na startu Lige prvaka uslijedio je poraz od Barcelonete. Sada slijedi drugi turnir kojemu će domaćin biti upravo Split, a osvoji li ga, do grupne faze Lige prvaka Jadranu slijedi obračun s još samo jednim protivnikom.

„Pojačali smo se kao PSG u nogometu, uzeli smo sve najbolje što smo mogli. Doveli smo bivšeg kapetana Juga, novog reprezentativca Hrvatske Konstantina Harkova, Luku Bukića pred kojim je jako lijepa budućnost… Valjda će nakon oca Perice on Jadranu opet donijeti trofej“, kazao je na početku ove sezone kapetan splitske momčadi Anđelo Šetka. On je u klubu proveo i neke teške godine i sada je napokon dočekao formiranje konkurentne momčadi, koju je pratio rast na svim razinama. „Vrijeme je da Jadran osvoji i neki trofej, a ja se nadam da ćemo u tome uspjeti već ove sezone“, optimističan je bio trener ovog kluba, bivši reprezentativac Mile Smodlaka. Službeno, u Jadranu su ipak vrlo oprezni u najavama i svjesni da nikakav „dream team“ ne može garantirati sportski rezultat, da cijela sezona nakon godine dana može stati u jednu ili dvije utakmice.

U vodstvo ovog kluba prije nekoliko godina ušlo je petnaestak uglednih poduzetnika i bivših sportaša, većinom vaterpolista koji su sudjelovali u Jadranovom osvajanju dvaju naslova europskih prvaka 1992. i 1993. godine: tu su Mislav Bezmalinović, Mladen Drnasin, Albert Pavlović, Dejan Savićević, Adrian Ježina i brojni drugi. „Igrali smo u velikom Jadranu, osvojili sve što smo mogli, ovdje smo odrasli i srce nas je povuklo da se vratimo i pokušamo pomoći. Sami sebi smo postavili realan cilj – da iz godine u godinu budemo sve bolji i da cijeli klub dignemo na višu razinu. Radili smo korak po korak i u ovoj sezoni, vjerujem, imamo zaista dobru prvu momčad. Doveli smo pet igrača, pojačali smo se na svim pozicijama i imamo namjeru biti konkurentni u svim natjecanjima – od domaćeg prvenstva i kupa do regionalne lige i Lige prvaka“, kaže za Tempo predsjednik Uprave Vaterpolo kluba Jadran Albert Pavlović, neizravno ipak najavivši otvorenu ambiciju za osvajanje titule Prvaka Hrvatske. Splićanima i okolnosti idu na ruku: zagrebačka Mladost nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića našla se u ozbiljnim financijskim problemima, presušile su obilate donacije iz gradske blagajne koje su im predstavljale gotovo kompletne godišnje prihode. Zagrepčanima su stoga oteli ponajboljeg šutera svijeta Konstantina Harkova i mladog Luku Bukića, iz talijanskog Pro Recca stigao je nekadašnji hrvatski reprezentativac Nikša Dobud.

Dojam je da rade promišljeno i dugoročno: u njihovom budžetu koji se neslužbeno procjenjuje na sedam milijuna kuna godišnje – na donedavnoj razini Mladosti, ali tek na trećini iznosa koji troše ozbiljniji klubovi iz Lige prvaka, znatno manje i od ambicioznih srpskih klubova – javna davanja imaju udio od tek tridesetak posto. Ostatak novca nastoje namaknuti na tržištu, između ostalog od uspješnih splitskih tvrtki pa i onih koje vode sami članovi Uprave. „Svi radimo volonterski, sponzoriramo koliko možemo“, objašnjava za Tempo bivši najbolji europski vaterpolist, danas vlasnik i direktor uspješne tvornice ribe ‘Sardina’ iz Postira na Braču Mislav Bezmalinović. O financijama ovdje nerado govore, no iz zagrebačkih sportskih krugova Tedmpo je doznao nekoliko detalja, pa i onaj da se Jadran ipak ne razbacuje novcem. „Oni su naprosto iskoristili poslovni krah Mladosti i njenim najboljim igračima ponudili uvjete koje su ondje imali. Radi se o otprilike 50 tisuća eura godišnje plaće“, kazao je jedan od sugovornika.

Luka Bukić do sada je igrao za talijanski Pro Recco i zagrebačku Mladost, a ove sezone potpisao je za Jadran Split. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Stoti rođendan splitski Jadran prošle godine dočekao je kao stabilan klub s jasnom perspektivom, a njegovo vodstvo zalog za budućnost vidi prije svega u omladinskoj školi. U njen rad sada je uključeno preko dvije stotine djece u čak sedam uzrasnih selekcija. „Tu smo zaista ostvarili ogroman napredak. Nakon dugo vremena počeli smo osvajati trofeje i medalje, naša škola vaterpola kontinuirano osvaja prva mjesta, tu su nade, mlađi kadeti, mlađi juniori koji su također osvojili dvostruku krunu…“, referira za Tempo predsjednik kluba Albert Pavlović. A paralelno i uz značajnu pomoć države i Grada Splita, dogodio se kvantni skok po pitanju infrastrukture.

U drugom najvećem gradu u državi, naime, već desetljećima djeluju čak tri vaterpolska kluba – uz Jadran tu su i Mornar te POŠK – a sva tri imaju dugu povijest, veliku tradiciju i svoje specifičnosti. Tu je i još veći niz plivačkih klubova, zatim klubovi za sinkronizirano plivanje i ronjenje te za niz drugih vodenih sportova. Istovremeno, u Splitu postoji tek jedan zatvoreni kompleks s jednim 33-metarskim i jednim bazenom olimpijskih dimenzija, onim na Poljudu. Nedavno temeljito obnovljen, ali i dalje dramatično tijesan za tisuće sportaša i rekreativaca koji njime prolaze: riječ „termin“ najčešće je spominjana među osobama koje vode ove klubove. „Snalazili smo se kako smo mogli i umjeli, no za ilustraciju je dovoljan podatak da nijedan vaterpolski klub donedavno nije mogao imati na raspolaganju cijeli bazen, pa igrači nisu imali mogućnost ni vježbati osnovne elemente igre poput kontranapada“, slikovito objašnjava Pavlović. U travnju ove godine dogodio se pomak: olimpijski bazen uz more na splitskom Zvončacu, tradicionalni Jadranov dom, natkriven je balonom u projektu vrijednom čak 9,8 milijuna kuna. Rekonstruirani su strojarnica i servisni prostori, dotjerana infrastruktura, slijedi još samo dovršetak uređenja svlačionica i predaja na upotrebu gradskoj Javnoj ustanovi Sportski objekti. Država je za taj projekt izdvojila 7,5 milijuna kuna, ostatak je priložio Grad Split.

Ovaj kompleks služit će isključivo za treniranje, s obzirom na to da Europska vaterpolska federacija ne dozvoljava održavanje natjecanja ispod „balona“, moguće tek nekih utakmica nižih uzrasnih kategorija – no predstavlja iskorak u uvjetima koje će ponajbolji hrvatski vaterpolisti, trenutno koncentrirani upravo u Splitu, imati na raspolaganju. Upravo u tom gradu iduće godine održava se i Europsko prvenstvo u vaterpolu, a nakon što se odradi natjecanje u Spaladium areni, na raspolaganju će ostati još jedan montažni bazen s opremom. On će se, po svemu sudeći, montirati na otvorenom plivalištu Mornara iako postoje ideje da se postavi i u montažnom objektu negdje u istočnim dijelovima grada, gdje vlada ozbiljan nedostatak sportske infrastrukture. „Maštam o dobrom rezultatu Jadrana u prvenstvu Hrvatske, nakon čega onda slijedi i Europsko prvenstvo… Split zaista može postati centar hrvatskog vaterpola“, optimistično za Tempo govori Bezmalinović.

Prethodno ipak treba odraditi posao na terenu – preciznije, u bazenu. A tu su Splićani zasad poprilično oprezni: svjesni su da je i za momčad koju kolokvijalno nazivaju „dream team“ svejedno potrebno ozbiljno vrijeme za uigravanje, da se igra unaprjeđuje kroz ozbiljne utakmice, da konkurencija ne sjedi skrštenih ruku i da im u idućim mjesecima slijedi iscrpljujuća borba na četiri fronta. najmanje tri fronta, odnosno na četiri ako se uspiju plasirati u Ligu prvaka.

„Lijepo je biti dio Jadrana, pamtim da sam kao mladić gledao veliki Jadran ranih ‘90-ih, pamtim sjajnu atmosferu na bazenu i osvajanje trofeja, želio bih da se tako nešto ponovi. Čestitam Upravi na velikom trudu, na pojačanjima, na trenerskom kadru, vide se velika želja i glad za trofejima, a ja ću dati sve od sebe da pomognem. Glavni konkurent nam je Jug, a svi znamo što on predstavlja. Puno puta bio sam dio momčadi u kojoj je bilo puno velikih zvijezda pa se svejedno nije puno napravilo, zato se ne bih bavio najavama osvajanja trofeja, nego bih zaželio da imamo sreću da nas zaobiđu ozljede, da se uigramo, a tek onda ćemo dobrim igrama i svim onim što krasi pravu momčad zaokružiti priču“, kazao je na početku sezone iskusni Nikša Dobud.

U njegovu klubu s time se slažu: ambicije su velike, ali radi se korak po korak. Ako ne uspiju sada, uspjet će dogodine.