PROGRAM ZA SUSTAVE E-NARUČIVANJE i e-Liste čekanja HZZO 2012. platio je 68 tisuća kuna bez natječaja, a za njegovo održavanje i nadogradnju odobrili su 6,6 milijuna kuna

Tijekom proteklog tjedna do redakcije Nacionala dospjele su informacije koje pobuđuju ozbiljnu sumnju da su HZZO i Ministarstvo zdravlja, dok im je na čelu aktualni ministar Siniša Varga, smišljeno zaobilazili Zakon o javnoj nabavi i izigravali njegove odredbe. Ministarstvo zdravlja tijekom 2012. godine za potrebe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) nabavilo je licence za korisničke programe za sustave e-Naručivanje i e-Lista čekanja koji su dio Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH). Putem toga sustava ordinacije primarne zdravstvene zaštite mogu informatičkim putem, odnosno putem računala naručivati pacijente prema svim ustanovama u bolničkoj i specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti s kojima HZZO ima potpisan ugovor. I ništa u toj nabavi informatičkih programa naizgled ne bi bilo sporno bez jedne zanimljive činjenice koja “bode oči”: ti programi, odnosno licence za njihovo korištenje plaćeni su 68.200 kuna (e-Naručivanje), odnosno 69.800 kuna (e-Liste čekanja), a prema informacijama do kojih je došao Nacional, nabavljeni su mimo javnih natječaja. U popisu ugovora koje je Ministarstvo zdravlja sklopilo s vanjskim nabavljačima roba i usluga od 2012. do 2014., nema ugovora o nabavi licenci za programe za sustave e-Naručivanje i e-Lista čekanja, iz čega se može zaključiti da su kupljeni putem ugovora o maloj nabavi roba i usluga čija vrijednost u to vrijeme nije prelazila 70.000 kuna. HZZO je na upit Nacionala o kupnji tih programa potvrdio da su oba nabavljena putem narudžbenica koje je izdalo Ministarstvo zdravlja i na temelju ponude tvrtke IN2 koja je izradila programe te licencu za njihovo korištenje u studenome 2012. ustupila Ministarstvu.

NO KAKO SE IZNOS OD 68, ODNOSNO 69 TISUĆA KUNA, za program koji je namijenjen kompletnom zdravstvenom sustavu Hrvatske čini neobično niskim, Nacional se konzultirao s nekolicinom iskusnih informatičkih stručnjaka i predočio im cijene dvaju spomenutih programa. Oni su u svojim međusobno nezavisnim komentarima zaključili da iznos koji je Ministarstvo zdravlja platilo za informatičke programe za tako složene sustave kakvi su e-Naručivanje i e-Lista čekanja, nikako ne može biti realan te da je osjetno niži od uobičajenih cijena za tu vrstu aplikacija.

Tvrtka IN2, koja je razvila oba programska rješenja, ne misli tako. “Sustavi koji su isporučeni bili su piloti, ograničene funkcionalnosti, razvijeni su u mjesec dana i na razvoju je radilo četvero naših stručnjaka. Dakle, cijena je potpuno realna”, navode u odgovoru Nacionalu.

No priča postaje još zanimljivija u srpnju 2013., kada HZZO objavljuje poziv za javno nadmetanje u kojem traži najboljeg ponuđača za poslove održavanja i nadogradnje korisničkih programa e-Naručivanje i e-Lista čekanja za razdoblje od dvije godine. Ministarstvo zdravlja je prethodno, kao vlasnik licence za oba programa, prenijelo na HZZO ovlasti za provedbu postupka javne nabave. “Ministarstvo zdravlja kao vlasnik sustava e-Liste i e-Naručivanje vlasnik je i izvornih kodova spomenutih programskih rješenja te održavanje i nadogradnju tih sustava temeljem dostupnih izvornih kodova, može obavljati bilo koji subjekt (informatička tvrtka) koji ima odgovarajuća znanja u radu s alatima u kojima su napravljeni sustavi e-Liste i e-Naručivanje”, potvrđeno je za Nacional iz HZZO-a.

Iako, dakle, kako je to navedeno u odgovoru, formalno bilo koja tvrtka može obaviti posao održavanja i nadogradnje tih programskih rješenja, među informatičarima je posve razumljivo da alate i znanje potrebno za taj posao u pravilu ima ona tvrtka, odnosno stručnjaci, koja je tako specifično programsko rješenje i razvila. Javno otvaranje pristiglih ponuda obavljeno je u rujnu iste godine. Jedina ponuda pristigla na natječaj bila je ona tvrtke IN2, dakle one iste koja je sustave i izradila i isporučila. “Na dokumentaciju za to nadmetanje nije bilo primjedbi i nije bilo traženja ikakvih izmjena dokumentacije za nadmetanje od strane zainteresiranih ponuditelja, iz čega se može zaključiti da su zainteresirani ponuditelji (informatičke tvrtke) zaključili da je dokumentacija za otvoreni postupak javne nabave bila transparentno napisana, tako da ne favorizira bilo kojeg dobavljača”, kategorički odgovaraju u HZZO-u na upit Nacionala je li se natječajem favorizirao točno određeni dobavljač. No ono što su u odgovoru “zaboravili” pripomenuti jest činjenica da je na nadmetanje pristigla jedna jedina ponuda – ona tvrtkeIN2 – i da drugih konkurenata koji bi mogli bilo što prigovoriti provedbi postupka javne nabave ili dokumentaciji, naprosto nije ni bilo.

• ‘ZVUČI NEVJEROJATNO DA HZZO PRISTAJE platiti više od tri milijuna kuna godišnje za održavanje i nadogradnju softvera koji košta manje od 70 tisuća kuna. Posao održavanja inače u prosjeku stoji 20 posto vrijednosti’

U tom natječaju daleko je najzanimljivija cijena posla održavanja i nadogradnje programskog dijela sustava e-Naručivanje i e-Lista čekanja na rok od dvije godine. Naime, tvrtka IN2 je s HZZO-om ugovorila spomenuti dvogodišnji posao za cijenu od čak 6.675.000 kn (s uključenim PDV-om). Drugim riječima, godišnje održavanje dvaju programskih rješenja plaćeno je oko 3,3 milijuna kuna. Za one manje upućene, a prema tvrdnjama iskusnih informatičkih stručnjaka, uobičajeno je da održavanje i prilagodba već razvijenih programskih rješenja u pravilu stoji od 20 pa do maksimalno 30 posto od vrijednosti samog programa. No u ovom slučaju taj postotak penje se na gotovo 10.000 posto.

“Zvuči nevjerojatno da HZZO pristaje platiti više od tri milijuna kuna godišnje za održavanje i nadogradnju softvera koji košta manje od 70.000 kuna, a u informatičkom svijetu posao održavanja u prosjeku se naplaćuje oko 20 posto vrijednosti isporučenog programa. To je klasičan primjer zaobilaženja i kršenja Zakona o javnoj nabavi, pri čemu ponuditelj ili dobavljač kroz netransparentan postupak nabave, ‘na mala vrata’ ulazi u informatički sustav korisnika, uz nerealnu početnu cijenu usluge, a onda to godinama debelo naplaćuje bogatim ugovorima ‘održavanja i nadogradnje’”, tvrdi dobro obaviješteni izvor Nacionala. Tako se, tvrdi isti izvor, pogoduje određenim dobavljačima čiji se proizvodi ili usluge kupuju po daleko višim cijenama od tržišnih. Takve su manipulacije, kaže, moguće kada naručitelj isključi neke zaštitne mehanizme javne nabave, čime isključuje i druge ponuditelje i onemogućava konkurenciju kao tržišni regulator cijena.

NA MOLBU NACIONALA DA OBJASNE NEREALNO VISOKU CIJENU poslova održavanja i nadogradnje isporučenih programskih rješenja, HZZO u svojem odgovoru navodi kako su ugovorom sklopljenim u studenome 2013. predviđeni poslovi “korektivnog održavanja programskog dijela sustava e-Liste čekanja i e-Naručivanja, održavanja i nadogradnje sustava kroz migraciju na novu strojnu osnovicu te adaptivno održavanje i nadogradnju sustava”.

“Kod planiranja sredstava za ovu nabavu dokumentacijom za nadmetanje, ukupna planirana vrijednost ove nabave bila je 7.700.000 kn (s uključenim PDV-om) jer je planirano da se tijekom 24 mjeseca uz redovno održavanje i migraciju tada vrlo skromne funkcionalnosti nabavljenih sustava e-Liste i e-Naručivanja, isti značajno nadograde novim funkcionalnostima i postanu dio sustava CEZIH u okviru projekta e-Uputnice (BIS2CEZIH)”, stoji u odgovoru HZZO-a. “Taj otvoreni postupak nabave rezultirao je odabirom najpovoljnije ponude i sklapanjem ugovora s tvrtkom IN2 18. studenog 2013., navode u HZZO-u, no ponovno “zaboravljaju” napomenuti da je “najpovoljnija” ponuda ujedno bila i jedina pristigla na raspisano javno nadmetanje.

Tvrtka IN2, koju je Nacional također zamolio za objašnjenje i zatražio da objasni na temelju čega je formirana cijena od 6,7 milijuna kuna za poslove održavanja i nadogradnje programskog sustava, potvrdila je da osnovno održavanje informatičkih sustava uobičajeno košta od 17 pa do 25 posto inicijalne cijene softvera. “Tako je i u ovom slučaju cijena iznosila 17 posto od vrijednosti sustava. Nadogradnje sustava ovise o željama naručitelja, svaka se posebno analizira, procjenjuje se količina posla i naplaćuje po isporuci. U konkretnom slučaju radilo se o oko 100 dana rada stručnjaka rezerviranih za nadogradnje, po satnici nižoj od prosječne za takve usluge. Sustav je u ove dvije godine od pilota s nekoliko funkcionalnosti narastao do enterprise sustava iznimne složenosti. Takva rješenja ne postoje na tržištu ili su toliko specifična zbog nacionalne regulative da je jedini način da se implementiraju, razvoj sustava po mjeri naručitelja. To je uobičajeni način informatizacije javnih servisa koji prakticiraju sve države”, tvrde u tvrtki IN2. Inače, prema neslužbenim informacijama, koje su nam potvrđene u samoj tvrtki, IN2 kroz svoje softvere, programska rješenja i aplikacije drži oko 70 posto zdravstvenog informatičkog sustava u Republici Hrvatskoj.

NA KONKRETNO PITANJE JE LI IN2 2012. SVJESNO PONUDIO NEREALNU, značajno nižu cijenu od stvarne za dva spomenuta korisnička programa, u nadi da će početni gubitak kasnije obilato nadoknaditi ponovno nerealnom, ali ovoga puta visokom cijenom poslova održavanja i nadogradnje, iz tvrtke IN2 ovako su odgovorili: “Cijena pilota bila je realna, bez gubitaka, a nije se znalo hoće li biti uspješni i hoće li do nastavka uopće doći. Tako da o nekom planiranom ‘ulasku na mala vrata’ nije bilo govora. Radilo se o iznimno složenom i rizičnom poslu spajanja bolnica na CEZIH i to nakon što prvi pokušaj nije donio očekivane rezultate. Ako je trebalo sedam, osam godina, uz znatne resurse, da u CEZIH-u potpuno profunkcionira primarna zaštita, što je bitno manji dio zdravstvenog sustava, moglo se očekivati da će spajanje bolnica biti bitno zahtjevnije i da tome treba pristupiti vrlo oprezno. Stoga, odluku da se krene u pilot ograničenog dosega smatramo vrlo racionalnom. Konstantno svjedočimo velikim nacionalnim projektima koji se nakon primopredaje pokažu neprimjenjivima u praksi i sve to skupo košta porezne obveznike. Razlog tome je što se angažiraju tvrtke koje nemaju iskustva u poslovnom području i ne poznaju specifičnosti sustava, a vrlo često tih specifičnosti nije svjestan i sam naručitelj. Rezultat toga je da projekti najčešće uspješno propadnu ili se uvedu silom, bez obzira na to što višestruko otežavaju i poskupljuju posao samom terenu”, odgovaraju iz IN2.

• ‘CIJENA PILOTA BILA JE REALNA, bez gubitaka, a nije se znalo hoće li biti uspješni i hoće li do nastavka uopće doći. Nema govora o ulasku u posao s HZZO-om na mala vrata’, odgovorili su iz informatičke tvrtke IN2

Stručnjak za razvoj programskih aplikacija s dugogodišnjim iskustvom u pripremi i održavanju korisničkih programa upravo u javnim ustanovama, tvrdi kako ulazak pojedinih informatičkih tvrtki “na mala vrata”, kroz ponude programskih rješenja ispod realnih cijena, nije tako rijetka pojava u javnom sektoru te da nakon kupovine tako povoljnih softverskih rješenja nerijetko slijede ugovori o održavanju isporučenih programa s daleko precijenjenim iznosima. Isti izvor tvrdi i da se nerijetko u takvim slučajevima kroz pojam “nadogradnje i održavanja” prikriveno proguraju i posve nove aplikacije i nova programska rješenja za čiju bi se izradu i implementaciju, ako se slijedi uobičajeni i prihvatljiv put nabave softvera i ako se radi po zakonu, trebalo raspisati novi natječaj. Na takav način, pod opravdanjem “održavanja i nadogradnje” zapravo se preskače obaveza naručitelja da raspiše novi natječaj za novi informatički projekt i time posao formalno ponudi i ostalim ponuditeljima i konkurentskim tvrtkama. Time se, tvrdi izvor Nacionala, direktno pogodovalo tvrtki IN2. “Ne vidim opravdanje u tome da investicija održavanja i nadogradnje dvaju programa ukupne vrijednosti 150.000 kuna, a posebno ako je riječ o pilot programima, dosegne cijenu od 6,7 milijuna kuna. A ako je doista kroz pojam ‘održavanja i nadogradnje’ progurana posve nova aplikacija i ako su naknadno napravljene značajne izmjene i funkcionalne nadogradnje ranije izrađenih programa, onda je to posve nov projekt i, ako se željelo postupati transparentno, za taj posao trebao je biti raspisan novi natječaj, odnosno novi poziv na javno nadmetanje”, kategorički tvrdi izvor Nacionala.

ČUDNIM ODLUKAMA VODSTVA HZZO-A, barem kad je informatizacija sustava zdravstvene zaštite u pitanju, tu nije kraj. Prema izvorima Nacionala, svoju sklonost rastrošnosti i potpisivanju financijski precijenjenih ugovora HZZO je pokazao i u slučaju uvođenja Oracle razvojnog okruženja i baze podataka za potrebe sustava primarne zdravstvene zaštite. Nabava novog razvojnog okruženja i baze podataka tvrtke Oracle, prema istom izvoru, bila je suvišna jer i Ministarstvo zdravlja i HZZO već raspolažu s više licenci drugog proizvođača softvera, tvrtke IBM, čija programska rješenja i proizvodi već niz godina uspješno podržavaju dosadašnji sustav. No sadašnja ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec svojim dolaskom potiče korištenje Oracle alata i baza u razvoju sljedećih faza projekta e-Zdravlje. “HZZO je započeo narednu fazu projekta e-Zdravlje bez prethodno provedenog postupka javne nabave programskih alata potrebnih za razvoj korisničkih programa i njihovo korištenje, a da bi legalizirali korištenje licenci, razvojni timovi HZZO-a koriste testne licence softvera tvrtke Oracle, nakon čega ciljano kreću u nabavu upravo Oracle licenci i to kroz dva paralelna postupka javne nabave”, tvrdi izvor Nacionala.