Nacional je dobio uvid u jedan senzacionalni dokument koji baca novo svjetlo na razmjere afere SMS – jedne od najzlokobnijih zločinačkih epizoda u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti koja sve očitije baca na koljena Državno odvjetništvo, ključnu instituciju zaduženu za njeno kvalitetno pravosudno procesuiranje. Radi se o popisu spornih aktivnosti, za koje se tvrdi da je protagonist te afere Franjo Varga provodio za potrebe pojedinaca čvrsto ukorijenjenih u sam vrh HDZ-a i njima bliske interesne grupacije.

Uvid u taj dokument otkriva da ga je pisao i potpisao Franjo Varga za svoje interne potrebe u proljeće ove godine, još u vrijeme kada nije bio sasvim siguran hoće li ga i kako njegovi ključni politički sponzori iz HDZ-a zbrinuti i u kojoj će ga mjeri zaštititi od kaznenog progona. U vrijeme kada ga je Varga sastavio i potpisao bio je razapet s jedne strane između potpune egzistencijalne neizvjesnosti, bez ikakve informatičke opreme, svježe pušten iz višemjesečnog pritvora, s još neraspakiranim jacuzzijem i ostalim poklonima Zdravka Mamića i drugih korisnika njegovih ilegalnih usluga, te s druge strane između pravnih tumačenja Milijanu Brkiću bliskih pravnika i političkih sljedbenika koji su ga uvjeravali da je sve što je radio zakonito. To je bio kontekst u kojem je Varga za svoje potrebe kemijskom olovkom sročio popis operacija u kojima je sudjelovao kako bi svojim specifičnim informatičkim vještinama pomogao interesnoj grupaciji duboko impregniranoj u vrh HDZ-a da od toga politički i materijalno profitira.

Varga je na taj popis uvrstio ukupno četrdeset i tri operacije koje otkrivaju da se bavio izuzetno širokim rasponom aktivnosti, gotovo sve odreda povezanih s političkim obračunima. Kako s političkim protivnicima HDZ-a, tako i s pojedincima unutar HDZ-a za račun naručitelja tih aktivnosti. Dio tih operacija opisao je samo s jednom riječju, ali neke i malo poduže. Redoslijed operacija sugerira kako one nisu poredane kronološki, nego onako kako ih se Varga prisjećao.

Na samom dnu popisa stoji ‘kako je Brkić rušio Karamarka – moja uloga’. Prije toga se na popisu navodi sljedeće: ‘Ljubavnice HDZ-ovaca, Jakov Kitarović, Kolinda plan, Plenković – čelo HDZ-a, Jandroković… ‘

Iz opisa onih najintrigantnijih proizlaze ozbiljne indicije da je većinu njih provodio na poticaj potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića. Ali i da mu je po svemu sudeći sve to prezentirano na način da proizlazi da je sve to radio kako bi politički pomogao HDZ-u.

Nacional je uspio zapisati kako su opisane neke od najintrigantnijih operacija s tog popisa. Na samom dnu tog popisa stoji ‘kako je Brkić rušio Karamarka – moja uloga’. Prije toga se na popisu navodi sljedeće:

‘Ljubavnice HDZ-ovaca’,

Jakov Kitarović,

Kolinda plan,

Plenković – čelo HDZ-a,

Tomašević,

Milinović,

Jandroković – dokumenti i video
sa Sanaderom,

Čuljak,

Čuljkov brat firme,

Anušić – Žulj,

Hotmail,

Vukovar – skup,

dokazi da je Goran Marić ucijenio Plenkija,

dokaz o korupciji u pravosuđu,

Alfe – narkotici,

istraga svastike,

mirovinsko istrage,

Galić istrage,

PŽSUO – seks s maloljetnicama,

Izbor Bernardića,

Sabo – HDZ dobiva Vukovar – Penava plan,

Drava Internacional – Međimurje…’

Na kraju tog popisa Varga navodi da može osigurati informacije o svakoj toj pojedinoj operaciji. Potom je naveo svoj OIB i tu izjavu vlastoručno potpisao.

Drugim riječima, Varga se bavio aktivnostima istaknutih članova HDZ-a, ali i suprugom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. O svemu tome mogao bi Varga puno toga ispričati, kada bi DORH to od njega znao izvući. Bilo je za to ozbiljnih prilika, ali su izostale pravodobne reakcije.

Ovaj popis Varginih aktivnosti dramatično produbljuje ono što je Nacional otkrio još u studenome 2018., a to je da je Varga radio za HDZ te tko ga je za te aktivnosti angažirao. U vrijeme kada je Nacional to otkrio rasla je nervoza na Pantovčaku, fokus te afere prebacio se na Vladu Galića, predsjedničinog savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost, a sve nervoznija predsjednica pozvala ga je isprva da se javno očituje, što je Galić i učinio i uveo tu aferu u jednu novu, još zlokobniju fazu. Ubrzo potom Galić je razriješen s dužnosti. I to nedugo nakon što se otkrilo da Varga u svom iskazu na čak pet mjesta spominje Galića i da on nije jedini.

Već tada je zbog afere SMS u HDZ-u zavladala sve veća bojazan da će se afera preliti na stranku jer su se pojavile snažne indicije, štoviše i javna svjedočanstva, da falsifikator Varga nije radio samo za Zdravka Mamića, Tomislava Karamarka i neke druge pojedince, nego je – čini se čak dvije godine – radio i za HDZ. To je Nacionalu tada otkrio jedan vrlo visoki stranački izvor, a to je potvrdio ni manje ni više nego Galić, tada savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u intervjuu Globusu. Štoviše, Galić je u tom intervjuu otkrio da je osobno Vargu angažirao da radi za HDZ.

To govori da falsifikator Varga nije odrađivao sporne, kriminalne poslove samo za pojedine istaknute pojedince, nego ga je angažiralo i tadašnje vodstvo vladajuće stranke, da za nju obavlja vrlo vjerojatno iste takve poslove i to u ključnim godinama 2014. i 2015., kada su se u Hrvatskoj održavali dvoji izbori, prvo predsjednički pa parlamentarni.

Od studenoga 2018. nije više tajna tko je Vargu angažirao da radi za HDZ. Bio je to upravo Galić koji je, uostalom, potvrdio to u intervjuu Globusu. On je u tom intervjuu rekao: “Prvi kontakt s Vargom nije bio po bilo čijem nalogu. Bilo je to jedno u nizu stotina sličnih upoznavanja dok sam obilazio teren za vrijeme rada u HDZ-u, čovjek u problemima, bez posla, blokiran račun, u tijeku rastava… Pitao sam ga što zna raditi i nakon što mi je rekao kako može pomoći oko društvenih mreža, to me je zainteresiralo i s njim sam komunicirao u tom smislu”, rekao je Galić Globusu. Priznanje da je Vargu upoznao još početkom 2014., nakon čega je Varga počeo “pomagati oko društvenih mreža”, upućuje na zaključak da je Galić prvi put angažirao Vargu najvjerojatnije upravo za potrebe kampanje tadašnje HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatske. Da ozbiljno razmišlja o kandidaturi za predsjednicu Kolinda Grabar-Kitarović objavila je još u veljači 2014., otprilike u vrijeme upoznavanja Galića i Varge, a kampanja se održavala od sredine 2014. Prema tvrdnjama izvora iz HDZ-a, a i prema određenim ranijim medijskim napisima, presudnu ulogu u toj kampanji odigrale su upravo društvene mreže na kojima je Kolinda Grabar-Kitarović – odnosno ljudi koji su za nju radili – bili vrlo aktivni i prvi put u jednu političku kampanju u Hrvatskoj na velika vrata uveli takozvane trolove.

Odnos Galića i Varge nije bio usputan i sporadičan.

Kakve su točno bile njihove relacije trebala je pokazati istraga, ali za takvo što u DORH-u očito nije bilo kapaciteta, a vjerojatno ni ozbiljnog interesa. Jer bi se vjerojatno otkrila puno dublja povezanost interesa vodstva HDZ-a s Vargom, a naročito njegove veze s tadašnjim glavnim tajnikom, a danas zamjenikom predsjednika HDZ-a Milijanom Brkićem.

Kakve su bile relacije Galića i Varge, trebala je pokazati istraga, ali u DORH-u nije bilo kapaciteta ili ozbiljnog interesa jer bi se otkrila puno dublja Vargina povezanost s vrhom HDZ-a i Brkićem

Nacional se koncem 2018. obratio HDZ-u s pitanjima je li točno da je Varga svojedobno radio za HDZ te koliko i kako ga je HDZ za taj posao plaćao. Iz stranke je došao ovakav odgovor:

„Nakon uvida u dokumentaciju HDZ-a ne proizlazi da je g. Franjo Varga imao formalnu suradnju s HDZ-om. Za dodatne informacije o eventualnim kontaktima koji bi se mogli smatrati individualnom ili posrednom suradnjom s g. Vargom, upućujemo Vas na odgovorne osobe iz bivšeg vodstva stranke. Novo vodstvo stranke nije ostvarilo nikakvu suradnju s g. Vargom. HDZ očekuje da nadležne institucije sve detalje predmetne istrage rasvijetle do kraja.“

Visoki izvor iz HDZ-a objasnio je Nacionalu da je ovaj odgovor temeljen na činjenici da u službenim evidencijama HDZ-a nema nikakva traga ili dokumenta o tome da je HDZ isplaćivao Vargi bilo kakav novac za njegov rad, ali da nije isključeno da je Varga isplaćivan na neki drugi način, gotovinom ili preko neke firme koja je službeno radila u kampanjama za dvoje izbore.

Sve to danas baca sasvim novo svjetlo na razvodnjavanje ove afere, čiji je Brkić suštinski protagonist. I dalje u vrhu stranke, Brkić iz Plenkovićeve blizine čeka epilog tek sporednog kraka te afere s kojim ga povezuje Uskok. Ali to DORH navodno ne može dokazati. Slično kao i u slučaju tzv. ‘elitne prostitucije’. Ondje je policija zabilježila izjave više svjedoka koji su službeno ustvrdili da je Brkić bio taj koji je odavao podatke iz tajnih izvida, da bi isti ti svjedoci nedugo potom misteriozno zašutjeli.

U minornom kraku afere SMS situacija se indikativno preslikava po uzoru na spomenutu. Ali za razliku od ključnih svjedoka, u ovoj su izgleda žrtve motivirane abolirati počinitelje djela. Uključujući i Vargu koji je tehnički izvještavao braću Brkić o rezultatima tajnog nadzora komunikacije njima bliskih ženskih osoba.

Jutarnji list je u nedjelju prenio tvrdnje pravosudnih izvora da protiv Brkića neće biti podignuta optužnica ni u tom minornom dijelu te ogromne afere, i to navodno zbog nedostatka dokaza.

DORH, kako se navodi, ne može dokazati ključne navode iz policijske kaznene prijave, pa se čini kako je ono što se u toj prijavi sugerira, a to je ilegalno prisluškivanje i nadziranje komunikacije više ženskih osoba, zapravo bilo dobrovoljno i dogovorno umrežavanje Milijana i Joze Brkića, Blaža Curića i Franje Varge kako bi većem broju ženskih osoba bliskih braći Brkić uz njihov blagoslov presretali elektronsku poštu i prepiske preko mobilnih aplikacija.

Više je ozbiljnih indicija kako je upravo aktualni HDZ, predvođen bliskim političkim suradnicima Andrejem Plenkovićem i Milijanom Brkićem, doslovno pregazio i zarobio Državno odvjetništvo koje je u više situacija reagiralo upravo sukladno očekivanjima spomenute dvojice.

Sada popis Varginih operacija za koje sam tvrdi da je provodio za interes HDZ-a pokazuje da bi Brkićevi i Plenkovićevi interesi za razvodnjavanje ove afere mogli biti u potpunom suglasju.

Ta je afera u rujnu prošle godine potresla državu jer se ispostavilo da je bivši MUP-ov informatičar iz Belišća Franjo Varga izrađivao lažnu korespondenciju u kojoj se spominju najmoćniji ljudi državnog vrha – od premijera Andreja Plenkovića i bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić do bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i drugih visokih dužnosnika. U sklopu te afere ispitan je i Milijan Brkić, za kojeg je neosporno utvrđeno da je imao vrlo česte kontakte s Vargom, ali njegov iskaz potom je u potpunosti nestao iz optužnice koja je u veljači ove godine podignuta protiv Varge. Uopće nije navedeno da je on ispitan niti se njegov iskaz nalazi pod dokaznim materijalima. U istoj optužnici, primjerice, uredno se navodi iskaz nekadašnjeg Brkićeva šefa Tomislava Karamarka koji je također imao kontakte s Vargom te je zbog toga i ispitan. Zašto bi Karamarkov iskaz bio naveden, a Brkićev izostavljen, ako se u toj fazi istrage za obojicu znalo jedino da su s Vargom bili u kontaktu? Dva su logična objašnjenja: prvo je da je Brkićev iskaz izuzet radi provođenja šire istrage kojom bi se utvrdila njegova konkretna uloga u cijelom slučaju, a drugo da ga netko štiti. Ovo prvo nije se dogodilo – osim što je Brkić, sa svojim bratom Jozom, bio osumnjičen da je tražio od Varge nadziranje komunikacija njima bliskih ženskih osoba, što bi po najavama moglo biti odbačeno. No daleko je to od prave srži stvari. Naime, bilo je mnogo indicija da je Brkić koristio usluge Franje Varge za različite političke operacije povezane s HDZ-om te da je u tom smislu postojala neformalna paraobavještajna grupa unutar HDZ-a koja se bavila takvim aktivnostima. U zaplijenjenim računalima i mobitelima Franje Varge, prema informacijama Nacionala, morali su se nalaziti konkretni zapisi o brojnim zadacima koje je on odrađivao za HDZ po nalogu Brkića ili njemu bliskih ljudi. Glavna veza prema Vargi bili su Blaž Curić, Brkićev kum i bivši suborac te Galić, tadašnji šef analitike u HDZ-u, a kasnije savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za obranu i nacionalnu sigurnost. Utvrđeno je da je Curić sa svog računa vršio i dosta velik broj financijskih uplata na račun Franje Varge, odnosno članova njegove obitelji. U tom kontekstu trebalo bi promatrati ulogu Blaža Curića u aferi SMS.

Više je ozbiljnih indicija da je upravo aktualni HDZ, predvođen bliskim suradnicima Plenkovićem i Brkićem, pregazio i zarobio DORH, koji je u više situacija reagiralo sukladno njihovim očekivanjima

Afera nastaje u trenutku kad Varga 20. rujna prošle godine dobiva telefonski poziv s nepoznatog broja mobitela s upozorenjem da uništi dokaze. Šest dana kasnije uhićen je Curić, bivši suborac i kum Milijana Brkića, potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a. Utvrđeno je da je upravo Curić uputio poziv upozorenja Vargi jer je dobio informaciju da se nad njim provode tajne mjere, i to isti dan kad su se mjere počele primjenjivati. Curić je u tom trenutku radio kao vozač tadašnjeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, a prije toga radio je u HDZ-u kao vozač Milijana Brkića i slovio je kao osoba od njegova iznimna povjerenja. Postavilo se pitanje otkud jednom vozaču informacija da se nad nekim provodi tajna istraga, ali na to pitanje do danas nitko nije dao odgovor. No potom se ispostavilo da to nije bila jedina Curićeva uloga u aferi. U optužnici koja je podignuta u veljači ove godine izričito se navodi da je upravo on dostavljao Vargi brojeve mobitela ljudi iz državnog vrha kako bi on mogao izrađivati njihovu lažnu korespondenciju.

U optužnici piše da je Varga u cilju dokazivanja političkog progona Ivice Todorića i onemogućavanja dokazivanja osnova za njegovu predaju Republici Hrvatskoj, uslijed postupka za njegovo izručenje od Velike Britanije koji se vodio po europskom uhidbenom nalogu, “izradio lažnu korespondenciju vođenu porukama putem mobitela te prijepis i analizu navodne komunikacije predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i tadašnje potpredsjednice Vlade Martine Dalić, te Ivana Crnjca, Damira Kuštraka, odgovornih osoba trgovačkog društva Agrokor, i Ante Ramljaka, izvanrednog povjerenika Vlade Republike Hrvatske u trgovačkom društvu Agrokor, iz koje proizlazi kako međusobno dogovaraju političko motivirano pokretanje kaznenog postupka protiv Ivice Todorića i njegovo uhićenje, za što mu je II. okrivljeni Blaž Curić, svjestan svrhe u koju će se to koristiti, dostavio brojeve telefona Andreja Plenkovića i Martine Dalić”. U slučaju Mamić Curića se pak tereti da je Vargi dostavio broj policijskog službenika Daria Širovića koji se koristio za izradu lažne prepiske između ravnateljice Uskoka Tamare Laptoš, glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića, kao i policijskih službenika Maria Bertine i Daria Širovića, iz koje proizlazi da je postupak protiv Zdravka Mamića neosnovano pokrenut s ciljem “pakiranja” Mamiću. I u tom dijelu optužnice navodi se da je Curić Vargi dostavio broj od Širovića “svjestan svrhe u koju će se to koristiti”.

Logično pitanje koje iz ovog proizlazi je otkud uopće običnom vozaču broj telefona premijera Andreja Plenkovića, potpredsjednice Vlade Martine Dalić i policijskog službenika Daria Širovića. Drugo pitanje je koji bi bio njegov motiv da – svjestan svrhe u koju će se ti brojevi koristiti – de facto sudjeluje u udaru na državni vrh. Lažirana korespondencija premijera Plenkovića i Martine Dalić te vodećih ljudi Agrokora, kao i ona glavnog državnog odvjetnika, objavljena je s ciljem da se stvori atmosfera kaosa i nepovjerenja u rad najviših državnih institucija, što je svakako trebalo imati i ozbiljne političke posljedice. Sadržaj poruka predstavljao je vrlo ozbiljne optužbe na račun premijera, trebale su uzdrmati njegovu poziciju i potencijalno utjecati na njegovo rušenje s mjesta premijera, ali i uzdrmati cijeli državni aparat. Trebao se stvoriti privid bezakonja, kaosa i korupcije i izazvati pomutnju koja bi destabilizirala Vladu čija je vjerodostojnost ionako bila teško narušena otkrićima o grupi Borg i njihovoj ulozi u pisanju Lex Agrokor.

U tako ozbiljnoj operaciji zasigurno nisu mogli sudjelovati samo jedan informatičar koji je po svemu sudeći samo radio po nečijoj narudžbi i jedan vozač koji je služio kao posrednik u dostavljanju brojeva i prenošenju poruka, informacija pa i novca do Varge. Posebno je indikativno da su iz više krugova bliskih Brkiću prema Nacionalu plasirane tvrdnje da je sadržaj tako skrojenih poruka i prepiske u Varginoj režiji potpuno autentičan i istinit. Drugim riječima, osobe bliske Brkiću tada su sudjelovale u dodatnom pothranjivanju proizvodnje kaosa s ciljem destabilizacije Plenkovićeve administracije, ili očito bile uvjerene da su Vargine aktivnosti otkrile autentičnu spornu prepisku. Kako bilo, Brkićev krug koji je plasirao takve tvrdnje očito je bio na intenzivnoj vezi s Vargom te dubinski upoznat s njegovim aktivnostima. Ali državne institucije te veze nisu bile sposobne ili zainteresirane potpuno istražiti.

Međutim, prema optužnici Uskoka, u igri su samo njih dvojica pa ispada da su oni glavni mozgovi cijele operacije. Nigdje u optužnici ne navodi se koji bi bio motiv Blaža Curića da – svjestan svrhe u koju će se koristiti – dostavlja Vargi broj telefona premijera i drugih visokih dužnosnika.

No o tome kakav je bio odnos između Varge, Curića i Brkića najbolje govori jedan dio iskaza Franje Varge koji je još ranije objavio Jutarnji list:

“Tu večer kad je Mamić imao konferenciju za novine, Blaž Curić je došao kod mene i rekao mi da je isto dobio i Milijan i da se sa Zdravkom otvoreno priča.” To upućuje na zaključak da su Varga, Curić i Milijan Brkić imali intenzivnu komunikaciju i da je Curić i ranije znao Vargi prenositi određene Brkićeve poruke te da su bili toliko bliski da je Curić dolazio i u njegovu kuću.

Nevjerojatno je u toj priči da je riječ o aferi u kojoj se teško podmeće čelnim ljudima Vlade, ali i DORH-a i Uskoka, a da se oni ponašaju kao da nisu do kraja zainteresirani da se otkrije tko stoji iza cijelog plana da se i njima osobno napakosti.

Nacional je više puta DORH-u i Uskoku postavio konkretna pitanja vezana uz ulogu Milijana Brkića u aferi SMS. Posljednji put to smo učinili 1. listopada kada su postavljena sljedeća pitanja:

“Možete li navesti je li utvrđeno koja je bila uloga Milijana Brkića u glavnom kraku afere SMS te zbog čega njegovog svjedočenja uopće nema u optužnici protiv prvoosumnjičenog Franje Varge i drugoosumnjičenog Blaža Curića, iako je bio ispitan u tom predmetu? Je li podizanjem optužnice protiv Varge i Curića, kao i braće Brkić u drugom kraku, istraga oko afere SMS završena ili je istraga nastavljena te može li se i kada očekivati podizanje novih optužnica?”.

Iz Uskoka su na to odgovorili samo sljedeće: “Povodom dijela Vašeg upita koji je u nadležnosti USKOK-a obavještavamo Vas da smo o postupanju o Ureda u predmetu protiv dvojice okrivljenika, uključujući i o podizanju optužnice, izvijestili priopćenjima od 22. rujna 2018., 26. rujna 2018. te 18. veljače 2019. godine.” U tim priopćenjima iznose se samo podaci o tome da je pokrenuta istraga i da je podignuta optužnica protiv “dvojice okrivljenika”, Varge i Curića.

No Uskok očito nije niti zagrabio u mnoge druge sfere ili zone afere SMS, prvenstveno u onoj koja se odnosi na postojanje neformalne grupe unutar HDZ-a koja je paraobavještajnim metodama nastojala utjecati na sustav vlasti i ostvariti različite političke ciljeve. I pritom su bili spremni na sve. Kako je Nacional još ranije otkrio, bili su spremni čak i na prisluškivanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

Curić je zatražio u ožujku 2018. od Varge da nadzire elektronsku poštu ministra unutarnjih poslova Božinovića. Postoje dokumentirani tragovi koji to potvrđuju i to u vidu dviju kratkih poruka koje je Curić poslao Vargi, u čiji je sadržaj Nacional dobio uvid. Drugim riječima, zavjerenička skupina iz afere SMS htjela je nezakonito nadzirati komunikaciju, kolokvijalno govoreći neovlašteno špijunirati, najmanje jednog visokog državnog dužnosnika. Iz sadržaja poruka koje je Varga od Curića primio vezano uz Božinovića ne vidi se u čije ime Curić to traži. Ali je malo vjerojatno da je Curić to tražio jer je njega zanimalo što, kada i s kime Božinović komunicira. Curić je od Varge tražio još neke specifične ‘’usluge’’ koje su s drugim informacijom trebale otvoriti najmanje još jedan novi krak u aferi SMS. Nacional je dobio uvid u popis jednog dijela telefonskih brojeva koje je Curić Vargi slao tako da ih je zapisane kemijskom olovkom plave boje na žutim post-it papirićima mobitelom prvo netko fotografirao, pa ih je potom Curić poslao Vargi elektronskim putem.

Brojeve telefona Andreja Plenkovića i Martine Dalić, kako se navodi u optužnici, Franji Vargi dostavio je upravo Blaž Curić, i to potpuno svjestan u koju će se svrhu koristiti. Zašto bi on to radio u svoje ime?

Curić je od Varge zatražio da pokuša provjeriti jesu li ti brojevi pod nadzorom SOA-e, odnosno nadzire li SOA komunikaciju osoba koje su koristile te telefonske brojeve. Jedno od intrigantnijih pitanja povezano s ovim krakom te afere je sljedeće: otkud Curiću uopće naznake da su ti brojevi pod tajnim nadzorom SOA-e? Tko mu ih je dojavio i s kojim ciljem, tko je tu koga i zašto htio zaštititi?

Sve to sugerira da je zavjerenička skupina iz afere SMS bila umiješana u vrlo široki spektar nezakonitosti, da su bili uključeni u više raznih kaznenih djela i da su neki članovi te zavjereničke grupe poticali Vargu na krajnje zlokoban kriminal. Protagonisti te afere planirali su destabilizirati državni vrh, sudske i druge institucije, nezakonito špijunirati privatne osobe i političke oponente s ciljem preuzimanja vlasti u HDZ-u i državi i učvršćivanja svojih pozicija u piramidi vlasti, što portretira mučnu sliku sistemske korupcije i klijentelizma dosad rijetko viđenih razmjera.

Ali sve to DORH je tretirao tek kao fragmente nekoliko odvojenih kaznenih djela, a ne kao zločinačko udruživanje istih pojedinaca radi vršenja većeg broja kaznenih djela.

Danas se počinju, zlokobnije no ikad, nazirati pravi obrisi takvog pristupa DORH-a. Afera razlomljena na više naoko nepovezanih krakova otežala je put DORH-u prema dokazivanju bilo kakvih nezakonitosti, naročito u dijelovima gdje bi trebalo tražiti ključne pokretače i poticatelje tih aktivnosti.

Pa se javnosti zasad tek neslužbeno, možda kao uvodni probni baloni, počinju plasirati teze kako se istragom nije uspjelo dokazati da je Milijan Brkić sudjelovao u nekom od tih kaznenih djela. On bi na koncu trebao ostati potpuno čist, unatoč brojnim indicijama koje govore suprotno, ponajprije usprkos tomu što je tijekom razvoja te afere više puta lagao o svojim odnosima s Vargom.

Iz fokusa javnosti potpuno je, primjerice, nestao dio iskaza Franje Varge u kojem on govori kako je od Curića dobio zadatak ući u mailove profesora s Policijske akademije koji su odlučivali o Brkićevoj plagiranoj diplomi. I u tom slučaju Curić je mogao biti samo posrednik koji je Vargi prenosio zadatke koje treba obaviti za Brkića. Varga je u iskazu Uskoku, prema pisanju Jutarnjeg lista, rekao:

“Milijanu Brkiću pomogao sam da mu ne oduzmu diplomu tako da sam istražio profesore koji su odlučivali o tome. Na njihove mailove u policijskoj akademiji poslao sam im rezultate istrage. Nakon toga mu nisu oduzeli diplomu.” Varga je rekao da je to napravio zato što su to od njega tražili Curić i Galić. Rekao je i da je profesorima na Akademiji poslao podatke o tome što sve imaju od imovine i na koji je način došao do tih podataka te da su nakon toga odustali od oduzimanja diplome Brkiću. U tom iskazu Varga je spomenuo i prisluškivanje, odnosno presretanje elektronske komunikacije nekoliko ženskih osoba, što je također radio za Brkića. “Ima li intime?” pitao je Milijan Brkić preko Facebook messengera u noći s 24. na 25. svibnja 2018. Vargu koji je po njegovu nalogu nadzirao telefonsku komunikaciju A.N., načelnice jedne općine u Dalmatinskoj zagori, atraktivne 29-godišnje plavuše za koju je Brkić bio privatno zainteresiran. “Malo”, odgovorio je Varga. U tom trenutku ta je ženska osoba komunicirala s drugom muškom osobom, a Brkić je Vargi postavljao pitanja: “Što mu govori?”, “Što su dogovorili?”.

Ovo je samo dio korespondencije između Brkića i Varge koju je u travnju ove godine objavio Nacional, a koja je otkrivala da je Varga po Brkićevu nalogu nadzirao komunikaciju navedene ženske osobe i svoja saznanja prenosio izravno Brkiću. Brkića je za nezakonito nadziranje komunikacije te ženske osobe, ali i bivše supruge Karmen Brkić sumnjičio Uskok, a slučaj je po njihovu nalogu vodilo Općinsko državno odvjetništvu u Osijeku. Nacional je još prije dva tjedna postavio upit Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku o tome u kojem je statusu Brkić u tom predmetu, a oni su odgovorili:

“Povodom vašeg upita od 1. listopada 2019., u odnosu na točku 4. vašeg upita (gdje se radi o predmetu iz nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku) obavještavam vas da se u predmetnom slučaju provodi istraživanje stoga se osoba na koju se odnosi vaš upit u tom predmetu nalazi u statusu okrivljenika.”

No kako je u nedjelju objavio Jutarnji list, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku u tom predmetu izgleda neće podići optužnicu “jer rezultati provedenog istraživanja nisu potkrijepili početne sumnje da su braća Brkić, Curić i Varga počinili inkriminirana kaznena djela”.

U takvom kontekstu, naročito s vremenske distance koja ukazuje na potpunu nemoć, realnu ili politički uvjetovanu potkapacitiranost DORH-a, sve su izraženije indicije da u aferi SMS i DORH postaje teško kompromitiran.