Europska unija i Sjedinjene Američke Države moraju pomoći sirijskoj oporbi da svrgne režim Bašara al-Asada i nakon toga će prestati izbjeglička kriza koja ovih dana trese Europu. Ovaj zaključak za Nacional iznijela su dva predstavnika Sirijskog nacionalnog vijeća, tijela koje organizira oporbene snage u borbama protiv Bašara al-Asada. Mustafa Osso, potpredsjednik Sirijskog nacionalnog vijeća, za Nacional je potvrdio i da se ruski vojnici već nalaze u Siriji i da Rusi vojnom opremom već neko vrijeme pomažu Asadovu režimu. Proteklog tjedna u nekim europskim medijima pojavile su se informacije da je postignut dogovor između Rusije i SAD-a, po kojem bi Bašar al-Asad predao vlast te dobio azil u Rusiji, dok bi Rusi i Amerikanci zajedničkim snagama krenuli u borbu protiv Islamske države. No Jamal Assad, vođa sirijske opozicije u Hrvatskoj i član Sirijskog nacionalnog vijeća, tvrdi da je takav dogovor nemoguć i da Bašar al-Asad nema namjeru predati vlast.

“LJUDI NISU DOBRO UPUĆENI U STANJE U SIRIJI i misle da Bašar al-Asad vodi bitku protiv Islamske države, dok u stvarnosti svakodnevno trguje s njom i koristi je u borbi protiv oporbe”, rekao nam je Jamal Assad koji već nekoliko desetljeća živi u Zagrebu, ali se početkom rata u Siriji aktivno priključio oporbenom savezu i često putuje u Siriju, na teritorij koji kontrolira oporba. Koliko je situacija u Siriji kaotična, najbolje opisuje podatak da trećinu države kontrolira oporba, trećinu Islamska država, a trećinu snage odane Bašaru Sve je počelo prije četiri godine kada su se Sirijci suprotstavili Asadovu režimu, a protesti su se pretvorili u rat na mnogo bojišnica. Ubrzo nakon početka sukoba pojavili su se džihadisti koje je financirao Iran, država koja do danas jamči Asadov politički opstanak. Na ogradama i zidovima kuća u gradu Dari, na jugu Sirije, sredinom ožujka 2011. pojavili su se natpisi “Narod želi pad režima”, a neke od njih napisali su učenici koji su kasnije uhićeni. Zbog tih uhićenja stanovnici grada izašli su na ulice. Snage sigurnosti Asadova režima na demonstrante su otvorile vatru. To je opet bio povod da se sljedećih dana i tjedana još više Sirijaca pobuni protiv okrutnog odnosa vladajućeg režima. I protiv tih demonstracija režim se odlučno borio, što je izazvalo spiralu nasilja u kojoj je do danas život izgubilo oko 300 tisuća Sirijaca. Zemlju je napustilo četiri milijuna ljudi, a unutar Sirije oko 11 milijuna osoba trenutno je u prognanstvu. Sirijci odavno ne bježe samo od nasilja Asadova režima, nego bježe i od zločina džihadista kao što su Al-Nusra-front i, prije svih, Islamska država. Oni se u okupiranim područjima nemilosrdno odnose prema svakome koga smatraju “nevjernikom”. Jamal Assad tvrdi kako nema dvojbe da Bašar al-Asad profitira od politike Islamske države jer je pomoć zapadnih zemalja oporbenim snagama naglo pala nakon pojave vojnika te “države” koja je u kratkom vremenu zauzela pretežno pustinjski dio Sirije.

“POČETKOM RATA VIŠE OD 120 ZEMALJA financijski je pomagalo oporbu, a danas pomoć dobivamo od nekoliko arapskih država koje su shvatile da iza cijele priče stoje zajedničke snage Bašara al-Asada, Hezbolaha, Iranske garde i Islamske države. Manjak financijskih sredstava i manjak oružja glavni su razlozi zbog kojih mladi muškarci odlaze iz Sirije u Europu. Siguran sam da bi se borili kada bi imali s čim”, rekao je Jamal Assad.

Posebnu ulogu u ratu u Siriji posljednjih nekoliko mjeseci imaju i ruske vojne snage kojih, po tvrdnjama sirijske oporbe, svakim danom ima sve više. Od početka rujna sve je više medijskih izvještaja o tome da je Rusija rasporedila svoje trupe u Siriji kako bi se borile na strani sirijske vojske protiv Islamske države. Neki izvori pritom se pozivaju na društvene mreže, na kojima su se, navodno, pojavile fotografije ruskih vojnika u Siriji. U drugim izvještajima navodi se da je Rusija u Siriju poslala najnoviju vojnu tehniku na ratnim brodovima i da želi izgraditi bazu za protuzračnu obranu. Vladimir Putin prošloga tjedna rekao je da Moskva razmišlja o raznim mogućnostima, ali je napomenuo da “vojno sudjelovanje Rusije u borbi protiv terorističke milicije Islamske države nije još na dnevnom redu”. Međutim, Mustafa Osso potvrdio nam je da Rusija već neko vrijeme pomaže snage Bašara al-Asada.

“Iako još nemamo dovoljno dokaza da ruska vojska sudjeluje u sukobima, sigurno je da Rusija opremom i oružjem pomaže režimu Bašara al-Asada jer s terena imamo informacije da su se pojavili avioni tipa MIG-31 kojih do sada nije bilo”, izjavio je za Nacional Muhamed Osso, potpredsjednik Sirijskog nacionalnog vijeća.

Savezništvo Moskve i Damaska seže daleko u povijest jer Rusi u sirijskom lučkom gradu Tartusu, koji se nalazi u Sredozemlju, imaju bazu za svoju mornaricu. Od početka građanskog rata u Siriji 2011. Rusija je svoju političku podršku Damasku neprestano nadopunjavala isporukom oružja, što je Moskva opravdavala borbom protiv Islamske države. Turski mediji u kolovozu su izvijestili o isporuci šest modernih borbenih zrakoplova tipa MiG-31 Siriji. Ruski proizvođač tih zrakoplova opovrgao je te izvještaje, ali izjave Mustafe Ossa potvrđuju navode turskih medija.

NAVODNA RUSKA INTERVENCIJA U SIRIJI zabrinula je SAD pa je tijekom prošlog tjedna Rusija upozorena da se ne miješa u unutarnje probleme u Siriji. Američki ministar vanjskih poslova John Kerry razgovarao je telefonski sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovim i naglasio mu je da bi širenje ruske vojne pomoći sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu dodatno zaoštrilo stanje. Izvještaji o ruskoj vojnoj nazočnosti u Siriji pojavili su se samo nekoliko tjedana uoči Putinova naveliko najavljenog govora u Općoj skupštini UN-a, a još od početka kolovoza u Rusiji se nagađa o “Putinovu planu” koji on tamo navodno želi najaviti. Do sada je poznato samo to da Rusija želi osnovati međunarodnu koaliciju protiv Islamske države. Jedna takva koalicija već postoji i njoj je na čelu SAD, ali Rusija joj se nije željela priključiti. Tjednima Moskva vodi diplomatsku ofenzivu i razgovore, no suglasja do sada nije bilo. Pri tome Rusija pregovara sa zemljama na Bliskom istoku, prije svih sa Saudijskom Arabijom, ali i ti pregovori nisu urodili plodom. Osim toga, u ruskim medijima nagađa se o mogućem dodatnom motivu Kremlja. Kao protuuslugu za pomoć u borbi protiv Islamske države, Putin želi “ustupke u vezi Ukrajine”, pisalo je proteklog vikenda u renomiranom moskovskom listu Novaja Gazeta. Moskva želi “kraj sankcija i povratak u klub zapadnih sila”, navodi taj list. S tim prijedlozima će, kako navodi list, Putin putovati u New York. Sirijska oporba skeptična je o mogućem savezu Rusije i SAD-a u borbi protiv Islamske države i smatra da je to samo jedna u nizu igara pomoću kojih bi Bašar al-Asad produžio vladavinu.

“SAD i Europska unija moraju shvatiti da je Bašar al-Asad najveća prijetnja sigurnosti i da će s njegovim padom vrlo brzo nestati i prijetnja Islamske države. Islamska država je za šest dana zauzela trećinu sirijskog teritorija, pa onda vjerujem da ga uz pomoć zapadnih snaga za šest dana možemo i osloboditi. Međutim, to nije moguće dok je Bašar al-Asad na vlasti, a on će ostati dok god zapad dopusti rusku vojnu i iransku financijsku pomoć”, rekao nam je Jamal Assad.

Predstavnici sirijske oporbe nisu nam željeli potvrditi informacije koje su se pojavile u nekim američkim medijima, po kojima su pobunjeničke snage u Siriji, koje su prošle obuku američke vojske, dobile zapovijed da ne napadaju snage režima predsjednika Asada. Za Amerikance glavni neprijatelj više nije njegov režim, nego je to Islamska država. Američki ministar obrane Ashton Carter potvrdio je te navode, objašnjavajući Kongresu da je broj pobunjenika koji su prošli obuku mnogo manji od onoga što je Pentagon očekivao. Carterovo priznanje zaprepastilo je protivnike politike predsjednika Obame. “Naša sredstva i napor koji trenutno ulažemo nisu u skladu s našim stavovima. Iz ovoga se vidi da mi ne pobjeđujemo, a ako ne pobjeđujete u ratu, znači da gubite”, rekao je senator John McCain. Protivnici politike američkog predsjednika pitaju se i zašto su Sjedinjene Države obučile tek nekoliko sirijskih pobunjenika. Američki ministar obrane tvrdi da postoje stroge provjere kojima se osigurava da se regrutirani pobunjenici posvete isključivo borbi protiv Islamske džave, i to u skladu s pravilima ratovanja. Prema izjavama ministra Cartera, američke snage trenutno provjeravaju gotovo 7000 mogućih regruta za obuku. Cilj Pentagona je obučiti više od 5000 boraca godišnje, odnosno formirati vojne snage od 15.000 boraca u sljedeće tri godine. Oni koji prođu provjeru i uđu u program obuke američke vojske, mjesečno primaju i stipendiju od 250 do 400 američkih dolara. Senator McCain i drugi konzervativni kongresmeni već dugo kritiziraju administraciju predsjednika Obame zbog neodlučnosti da snažno intervenira prije nego što džihadističke skupine, poput Islamske države ili Jabhat al Nusre, podružnice Al-Kaide, zauzmu nove teritorije. On umjesto toga, glasi prigovor, obučava sirijske pobunjenike.

OBAMINA ADMINISTRACIJA BRANI SE i tvrdi da je, kada je pobuna u Siriji bila u samom začetku, stajalište predsjednika Obame bilo jasno: predsjednik Bašar al-Asad mora se povući. No danas je situacija puno složenija jer se službeni, sekularni Damask koji kontrolira regularnu, organiziranu vojsku, bori protiv Islamske države. I u tome je najveći problem za sirijsku oporbu jer je strateško savezništvo između Asada i Sjedinjenih Država uspostavljeno u trenutku kada je Washington objavio rat Islamskoj državi. No za sirijsku oporbu glavni cilj je svrgavanje predsjednika Asada.

“Nećemo odustati od borbe, iako nemamo potrebnu pomoć zapadnih država. Nadam se da će uskoro shvatiti da je borba protiv predsjednika Asada i protiv Islamske države, borba protiv istog neprijatelja”, zaključio je Jamal Assad i napomenuo da je siguran da SAD i Europska unija žele smjenu sirijskog predsjednika, što potvrđuje i činjenica da su još uvijek na snazi gospodarske sankcije protiv njegova režima. No ostaje pitanje jesu li zapadne države spremne odustati od politike po kojoj je trenutno najveća prijetnja Islamska država i hoće li prihvatiti vapaj sirijske oporbe i tako riješiti problem koji sve više utječe i na sigurnost unutar njihovih granica.